NOVI ŠTETNI UGOVORI: Zašto poskupljuje struja u Hrvatskoj?

Trend poskupljenja cijene električne energije za kućanstva vodi se uz ultimativno objašnjenje razvoja obnovljivih izvora energije (OIE). U Hrvatskoj je ovaj sustav osmišljen na gotovo kriminalan način. Odgovornost za to, ako ćemo vjerovati kadrovima Mosta i HDZ-a snosi bivši HNS-ov šef Ivan Vrdoljak, čiji je politički i moralni integritet, ako ga je ikad imao, potpuno potopljen ulaskom HNS-a, dugogodišnjeg SDP-ovog partnera, u koaliciju sa HDZ-om.

Kako danas gotovo unisono pišu hrvatski mediji, novo povećanje struje od navodno 100 do 400 kuna godišnje, koje očekuje građane ove zemlje već od ovog mjeseca, dolazi nam zbog povećanja naknade za razvoj obnovljivih izvora energije sa 3,5 lipa po kilovat satu na 12 lipa. Do ovoga je, kako glasi konsenzus, došlo radi navodno štetnih ugovora koje je Ivan Vrdoljak potpisao dok je bio član vlade Zorana Milanovića.

Vrdoljak je naime, potpuno u skladu s prioritetima Milanovićeve vlade, a slijedeći trendove kapitala, bez mišljenja javnosti, odlučio da će se sektor OIE razvijati na štetu građana (poskupljenjem struje), a na korist kapitala (povećanjem povrata na investirano subvencioniranjem proizvodnje), i sve u skladu s globalnim trendovima. Radi se to na nekoliko načina: smatranjem voda i hidroenergije obnovljivim izvorima (EU kategorizacija), poticanjem biomase kao energenta i poticanjem razvoja malih privatnih energana na OIE (uglavnom hidro i vjetro elektrana) te forsiranjem fosilne politike HEP-a. No, to još nije sve.

Naknada za što?

Prema članku 3. Uredbe o naknadi za poticanje el. energije iz OIE, sredstva naknade za poticanje koriste se za isplatu poticajne cijene električne energije povlaštenim proizvođačima. Građani dakle, već sada plaćanjem naknade od 3,5 lipe po kilovatsatu potrošene električne energije koja se skupljala u fond Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) financiraju državne poticaje za obnovljive izvore energije. Njima se kompenzira razlika između “cijene struje za potrošače i stvarne cijene proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora“. Dakle, rastom naknade zbog koje raste cijena struje, financiramo privatne hidroelektrane protiv kojih inače prosvjedujemo, ali i staromodne i niskoučinkovite vjetrenjače koje sve više nagrđuju okoliš vjetrom bogatih dijelova zemlje. Kad se drugi put budete vozili autocestom A1 u smjeru mora, i zapitali se tko financira sve te vjetrenjače, odgovor je – mi. No, na službeni odgovor tko troši tu energiju i kamo ide tako nastali profit morat ćemo “pričekati” još neko vrijeme…

Dok teret “razvoja” OIE vidno pada na građane, a ne na kompanije, postavlja se pitanje ako se toliko ulaže u OIE, ne bi li se to trebalo osjetiti na nižim računima za struju građana? Koliki udio u energiji koju potroše kućanstva dolazi iz pravih OIE poput vjetra, sunca i mora? Ako povećavamo udio struje dobivene iz OIE, da li istovremeno smanjujemo struju dobivenu iz fosilnih izvora? (Zašto se onda inzistiralo na gradnji Plomina C?)

U konačnici, zašto se energetska strategija RH ne donosi na temelju kvalitetne javne rasprave o modelu uvođenja OIE? Kao što je Bilten već više puta pisao, ovo ne samo da nije jedini “model” razvoja obnovljivih izvora, već je vjerojatno najštetniji. Model kojeg je provela Milanovićeva vlada i koji nam sada uzrokuje povećanje cijene struje predstavlja tek prelijevanje iz šupljeg u prazno. Žalili su se na njega i sami “nezavisni” proizvođači OI upozorivši da mjera smanjivanja PDV-a na električnu energiju – kojom aktualna vlada postići minimalne promjene cijene struje za kućanstva – neće doprinijeti željenom balansu niti povećanju potrošnje struje iz OIE. S druge strane, smatraju oni, “ukidanjem PDV-a na obnovljive izvore energije u idućem četverogodišnjem mandatu nove Vlade uz minimalno povećanje naknade od 3 lipe po kilovatsatu do 2018. godine, u potpunosti je moguće zamijeniti uvoz električne energije domaćom proizvodnjom iz obnovljivih izvora i visokoučinkovitih kogeneracija. To bi ujedno doprinijelo povećanju nacionalnog BDP-a i smanjenju državnog deficita do 2020. godine za barem 0,8%.”

Društvena odgovornost

Promašenost modela Milanovićeve vlade a kojeg dalje slijede i Mostovi i HDZ-ovi ministri, u plitkim igrama prebacivanja osobne krivice zapravo služi samo kao distrakcija od suštinski relevantnih pitanja budućnosti energetike u Hrvatskoj. Ni od jednog političara navedenih stranaka nismo čuli propitivanje postojećeg modela.

Zgodno im je to naime, jer ovako spinaju cijelu stvar objašnjavajući povećanja struje tek lošim politikama svojih prethodnika (kakve i sami nastavljaju), dok se pitanje posljedica Trećeg energetskog paketa (kojeg smo za razliku od Njemačkeizgleda, dužni poštovati) i “ujedinjavanja europskog energetskog tržišta” potpuno ispostavlja iz vida. Za postsocijalističke zemlje istočne Europe, to “ujedinjenje” primarno donosi ukidanje socijalne cijene struje i trgovinu električnom energijom preko granica nacionalnih država. Sve skupa, ovaj nas paket vodi u sve skuplju struju (jer je struja zbog socijalne cijene jeftinija u istočnoj Europi nego zapadnoj). Domaći političari odbijat će se ovim problemom pozabaviti u nadi da on neće eskalirati do mandata neke iduće vlade. Milanoviću i Vrdoljaku to je zasad uspjelo, pa ni ne čudi ogorčenost HDZ-a. S obzirom na gotovo identičnu protržišnu energetsku orijentiranost svih naših vlada, bilo bi pogrešno očekivati da će eskalacija problema u javnosti, dovesti do razvijanja političke odgovornosti za njegovo rješavanje. Naime, mišljenje javnosti bitno je sve dok ne ugrožava interes tržišta. A kad taj interes još ima legitimaciju u politikama EU, javnost gotovo da nema šanse.

O štetnosti aktualnog modela govore činjenice poput one da proizvodnja električne energije u Europi pada već duži niz godina uz istovremeni rast cijene struje za kućanstva. Zatim tu je i problem nepovećavanje udjela OIE u kućanstvima, kao i u cijeni, a tu je još i razvijanje samo i jedino najbeskorisnijeg – centraliziranog – modela OIE dok postoje i drugačiji – decentralizirani, demokratizirani i uvelike jeftiniji. Samo, problem s njima je da značajno mijenjaju izgled energetskog tržišta, a u konačnici radikalno mijenjaju i odnos kupca i prodavača struje.

 

 

(Global CIR/Bilten)

Komentiraj