Često se o kultnoj jugoslovenskoj grupi Bijelo dugme govorilo kao o tadašnjem “državnom projektu” i da su dugmiće zapravo izmislili u Udbi. S druge strane, poznate su i priče kako je bend stalno za petama imao odjeljenje za narkotike.
Goran Bregović je često govorio o narkoticima, ali nije toliko često govorio o mitu da su državni projekat. Tako je jednom prilikom za Nedeljnik opisao susret sa Titom, koji ilustruje odnos države prema njima.
“Zaista smo imali stalno policiju za sobom. Sarajevski odsjek za narkotike bio nam je stalno za petama. Uhapsili su Ipeta Ivandića, a tokom posljednjeg mjeseca u vojsci imao sam kuću u Nišu gdje smo probali kao Bijelo dugme pred album ‘Bitanga i princeza’ i sjećam se kako je upao odsjek za drogu u tu kuću i skroz je pretresao. Bio sam još u uniformi JNA.
A to da je Bijelo dugme bilo državni projekat? Sjećam se kad su nas pozvali da sviramo Titu za Novu godinu. Neki unuci Titovi su pjevali ‘Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac’, pa su doveli taj bend što pjeva tu pjesmu jer su shvatili da drug Tito hoće baš to da čuje. Ali kako je Tito poslije pet sekundi naše svirke zapušio uši, skinuli su nas sa bine poslije nekih osam sekundi. Tako da sam najviše deset sekundi svirao kao državni projekat. Mi smo imali malo zbunjenu kulturnu politiku kao što je ona uvijek zbunjena u komunizmu.
Komunisti su imali tu oficijelnu kulturnu politiku koja je išla između baleta, opere i klasične muzike, ne zato što su to voljeli, već su voljeli da j..u pjevačice i balerine. Nisu oni imali ozbiljni kulturni koncept već da čuvaju tradiciju, pa su napravili kulturna društva da konzerviraju folklor. To je zaliveno i zapečaćeno. Možda sam ja to otpečatio i promiješao.”
(Global CIR/Nedeljnik.rs)
