OVAKO JE GOVORIO FIDEL CASTRO: Oni koji velikodušno žrtvuju svoj fizički život zarad dobra i pravde – kako mogu biti mrtvi?

Za vas smo odabrali nekoliko izreka slavnog lidera kubanske revolucije, kako bismo se još jednom prisjetili borbe potlačenih i eksploatisanih radnika protiv umišljene kaste kapitalista i feudalaca te uzeli pouke za borbu koja još uvijek traje.

 Ja sam Fidel Kastro, a mi smo došli da oslobodimo Kubu.

– Počeo sam revoluciju sa 82 ljudi. Ako bih morao ponovo kroz to da prolazim , uradio bih to sa 10 ili 15 ljudi i apsolutnom vjerom. Nije bitno koliko si mali ako imaš čvrstu vjeru i plan akcije.

– Revolucija nije krevet od ruža. Revolucija je borba između budućnosti i prošlosti.

– Revolucija je diktatura eksploatisanih nad eksploatatorima.

– Nalazim da je kapitalizam odvratan. On je prljav, brutalan, on otuđuje …  izaziva rat, licemerje i konkurenciju.

– Oni govore o neuspjehu socijalizma, ali gdje je uspjeh kapitalizma u Africi, Aziji i Latinskoj Americi?

– Prihodi od kubanskih državnih preduzeća koriste se isključivo za dobrobit naroda, kome i pripadaju.

– Danas je cijela naša zemlja ogroman Univerzitet.

– Amerikanci ne razumiju da naša zemlja nije samo Kuba; naša zemlja je cjelokupno čovječanstvo.

– Rješenja iznijeta od strane imperijalizma su u suštini jednostavna … Kada govore o problemima populacije i rađanja, oni ni na koji način ne adresiraju interese porodice ili društva … Sada, kada nauka i tehnologija napreduju u svim oblastima, oni pribjegavaju tehnologiji da suzbijaju revolucije, i traže pomoć nauke da spriječe rast populacije. Ukratko, narodi ne treba da dižu revolucije, a žene ne treba da se porađaju. Ovo sumira filozofiju imperijalizma.

– Često se govori o ljudskim pravima, ali je potrebno i da se govori o pravima čovječanstva. Zašto bi neki ljudi hodali bosi, da bi se drugi mogli voziti u luksuznim kolima? Zašto bi neki živjeli trideset i pet godina, da bi drugi mogli da žive sedamdeset godina? Zašto bi neko bio bijedan i siromašan, da bi drugi bili veoma bogati? Govorim u ime sve djece u svijetu koja nemaju komad hljeba. Govorim u ime bolesnih koji nemaju lijek, u ime onih čija su prava na život i ljudsko dostojanstvo uskraćena.

– Neću govoriti o njemu kao da je odsutan, jer nije i nikada neće biti. Ovo nisu samo reči utjehe. Samo oni među nama koji to osjećaju istinski i trajno, u dubinama svojih duša, mogu to razumjeti. Fizički život je efemeran, on neminovno prolazi … Ovu istinu trebamo učiti svako ljudsko biće – da su besmrtne vrijednosti duha iznad fizičkog života. Kakav smisao ima život bez ovih vrijednosti? Šta je onda živjeti? Oni koji to razumiju i velikodušno žrtvuju svoj fizički život zarad dobra i pravde – kako mogu biti mrtvi? Bog je vrhovna ideja dobrote i pravde.

– Ako me ljudi nazivaju Hrišćaninom, ne sa stanovišta religije, već sa stanovišta društvene vizije, izjavljujem da sam Hrišćanin.

– Nikada nisam vidio kontradikciju između ideja koje me održavaju i ideja tog simbola, te izvanredne figure – Isusa Hrista.

– Kapitalizam koristi svoj novac; mi komunisti ga odbacujemo.

– Nisam vezan ni za šta, sem za ono što smatram da mi je dužnost. Mislim da ću umrijeti sa čizmama na nogama.

– Ja sam marksista-lenjinista i bit ću do posljednjeg dana svog života.

Historija će me osloboditi.

 

(Global CIR/ Princip)

Komentiraj