POGLED IZ ZAGREBA: Hrvatska pod pritiskom Brisela zbog spoljne politike?

Hrvatska se našla pod ozbiljnim spoljnopolitičkim pritiskom Brisela, iako zvanični Zagreb ima deklarativno punu podršku Amerike i iako je punopravna članica NATO i Evropske unije, piše hrvatski nedjeljnik “Globus” i dodaje da uprkos diplomatskoj inicijativi hrvatskih zvaničnika, ta zemlja najviše problema ima sa Rusijom i susjedima.

Brisel, naime, traži primjenu presude Arbitražnog suda o sporu o granici između Slovenije i Hrvatske, američki Stejt department kritikovao je Zagreb zbog popuštanja filofašističkoj nostalgiji, dok se bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović našao u redovnom godišnjem izvještaju o vjerskim slobodama u svijetu za 2016. godinu.

Izgleda, piše nedjeljnik, kao da su hrvatski lideri pokrenuli jednu veliku i silnu diplomatsku inicijativu, kakve se ne bi postidjele ni puno veće države i dok se premijer Andrej Plenković u Americi susreće s Donaldom Trampom i drži govor na Glavnoj skupštini Ujedinjenih nacija, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priprema se za put u Moskvu i prvi zvanični susret sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Međutim, odnosi sa Ruskom Federacijom veoma su loši, navodi se i konstatuje da ipak Hrvatska najviše problema ima sa susjedima i to sa svima, osim sa Italijom.

Kolinda se ogradila od Plenkovićeve ekskurzije u Ukrajinu

U komentaru autor Zdravko Milinović piše da su odnosi Hrvatske sa Rusijom veoma loši, uz napomenu da nekoliko hrvatskih vlada godinama nije bilo u stanju da imenuje ambasadora u Moskvi, što je bilo diplomatski krajnje uvredljivo i neodgovorno.

Potom je, navodi se, premijer Plenković otišao u Ukrajinu i tamo “stao Putinu na žulj”.  Rusi javno tvrde da tvrdi stavovi njihovih državnih banaka koje su bile kreditori Agrokora nemaju veze s politikom.

“Ali, ko zna što je starije, kokoška ili jaje. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u pripremi svoje posjete Moskvi ogradila se od Plenkovićeve ukrajinske ekskurzije”, navodi list i dodaje da će ona sa Putinom najvjerovatnije razgovarati o politici triju mora koju Rusi doživljavaju kao američki “cordon sanitaire” na svojim zapadnim granicama.

Ipak, navodi se,najviše problema Hrvatska ima sa svojim susjedima.

Sa Slovencima smo otišli puno dalje od običnog verbalnog rata. Neki hrvatski mediji već odmjeravaju snage Hrvatske i Slovenske vojske. Pala je i prva žrtva kad je ratoborni veteran Davor Domazet Lošo (i kriv i dužan) ispao s admiralskog broda. Otopljavanje odnosa započelo je slovenačkim osvajanjem zlata u košarci jer su igrali veličanstveno, mada nije nebitno što su u finalu pobijedili Srbiju…“, navodi autor.

Odnosi Hrvatske i Mađarske već godinama su zategnuti zbog Ine i Mola. Postoji velika i tradicionalna ideološka bliskost sada vladajućih stranaka u Mađarskoj i Hrvatskoj, ali lova je lova, navodi se dalje u komentaru i dodaje da mađarski premijer Viktor Orban, čini se, potpuno uvjerio hrvatsku predsjednicu da Mađarska ne blokira ulazak Hrvatske u OECD zajedno sa Slovenijom, nego samoinicijativno i zbog vlastitih principa.

Konstatuje se da je to, naravno, razbjesnilo Plenkovića.

“Najbliži, najdraži i vjekovni hrvatski neprijatelj s one strane Dunava nezasluženo je pao u drugi plan. Nestali, izbjeglice, ade na Dunavu, Oluja…, sve je gurnuto pod tepih prije prvog zvaničnog dolaska pedsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Zagreb”, piše Milinović i podsjeća da, kako kaže, veza srpskog predsjednika i hrvatske predsjednice seže još od iznenadnoga Vučićevog dolaska na njenu inauguraciju.

Učvršćena je, kaže, već zaboravljenom asimetričnom Subotičkom deklaracijom” i napominje da bi “bilo dobro da (Vučić) doputuje prije obilježavanja srpskog rušenja Vukovara, kad već ritualno dolazi do još većeg raspirivanja neprijateljstva”.

I spor oko Prevlake, kaže, mogao bi završiti na arbitraži, ali hrvatska pomoć Crnoj Gori oko ulaska u NATO i, što je bilo potpuno neočekivano, u kurikularnoj reformi, za Podgoricu je neprocjenjiva.

Intenzitet ovog latentnog sukoba još uvijek je, na sreću, na najnižem nivou, primjećuje autor.

Svađa oko Pelješkog mosta

Ali zato, dodaje, svađa oko Pelješkog mosta dobija epske razmjere.

Bosna i Hercegovina ne želi da dozvoli da se kao potencijalno ozbiljna pomorska sila odsječe od prolaza na otvoreno more. Mogući admiral Bakir Izetbegović kaže da najprije treba utvrditi granicu između dviju država. Uzalud akademik Davorin Rudolf ponavlja da linija razgraničenja postoji još iz vremena Titove Jugoslavije te da su je prije 17 godina sporazumom potvrdili Alija Izetbegović i Franjo Tuđman”, piše Milinović.

Navodi i da “prepirka Hrvatske i BiH o broju potencijalnih terorista koji po bosanskim gudurama kao spavači čekaju svoje vrijeme dostigla je vrhunac”.

“Kolindi Grabar Kitarović javno je oduzeta srebrenička titula ”kraljice Balkana”. Na kraju, javno su se porječkali i sinovi dvojice prvih predsjednika, Miroslav Tuđman i Bakir Izetbegović”, naveo je autor, uz zaključak:

Činjenica da u ovom trenutku samo u Evropi postoji barem dvadesetak međudržavnih graničnih sporova ne olakšava položaj Hrvatske. Švedska i Finska o granici su pregovarale punih trideset godina. Ali ni Švedska ni Finska nisu imale status potencijalnog evropskog trablmejkera. I Hrvatska bi ga mogla dobiti. Diplomatskim vještinama usprkos”.

 

(Global CIR/Globus/Agencije)

Komentiraj