ŠEST GODINA OD ZVJERSKOG UBISTVA MOAMERA GADAFIJA: Sa 48 metaka svrgnuo je kralja Idrisa, a Jugoslavija je prva priznala njegovu vladu

Tokom 42 godine svoje vladavine Moamer Gadafi  uspio je uz pomoć eksploatacije nafte uzdignuti zaostalu pustinjsku Libiju u državu s najbogatijim stanovništvom arapskog Bliskog istoka.

Libijski revolucionar i političar Moamer Gadafi, poznat i kao pukovnik Gadafi, vladao je Libijom skoro 42 godine. Na današnji dan prije pet godina, zvjerski je ubijen zajedno sa svojim sinom Mutasimom.

Sredinom februara 2011. su, nedugo nakon masovnih protesta, i rušenja dotadašnje vlasti u susjednom Tunisu i Egiptu, slični protesti izbili i u Libiji, i prerasli u ustanak tokom koga je, prema izvještajima arapskih i zapadnih medija, za nekoliko dana Gadafijev režim izgubio kontrolu nad najvećim dijelom zemlje.

Gadafi je ubijen 20. oktobra 2011. dok je pokušavao da pobjegne iz rodnog Sirta, a tri dana kasnije je bivši pobunjenički Nacionalni prelazni savet (NTV) proglasio “potpuno oslobođenje” Libije i saopštio da je više od 30.000 ljudi poginulo u devetomjesečnoj pobuni s podrškom NATO-a,  koja je počela kao dio tzv. “arapskog proljeća”.

Tokom 42 godine svoje vladavine Moamer Gadafi je uspio uz pomoć eksploatacije nafte da uzdigne zaostalu pustinjsku Libiju u državu s najbogatijim stanovništvom arapskog Bliskog istoka, odnosno Sjeverne Afrike koja je predstavljala svojevrsni Eldorado za tamošnje susjedne države, tako da u njoj osim oko 6 miliona Libijaca živjelo i više oko 2 miliona registrovanih stranaca.

Pet godina nakon što je Gadafi zarobljen i likvidiran, Libija je i dalje nestabilna pri čemu političke i vojne rivalske snage sabotiraju održivu državu i bore se protiv džihadista, a žitelji Tripolija kažu da su iscrpljeni nestašicama struje, rastom cijena i nedostatkom novca, dok se sukobljene vlasti i milicije bore za kontrolu nad rasparčanom zemljom bogatom naftom.

Related image

Zauvijek će ostati Vođa revolucije

Pukovnik Muamer Gadafi postao je, svrgnuvši kralja Idrisa, jedan od najmlađih predsjednika u Africi. Ovaj silno ambiciozni bivši student Harvarda i Oxforda, rođen u beduinskom šatoru u pustinji koja se tada nalazila pod talijanskom okupacijom, uz pomoć svojih kolega iz vojske izvršio je tako vojni udar, ukinuo monarhiju i proglasio Libijsku Arapsku Republiku. Dva puta su ga neuspjelo samo u prvoj godini vladavine pokušali svrgnuti, piše 24sata.hr.

Državni udar izvela je tako manja grupa vojnih oficira pod Gadafijevim vodstvom dok je kralj Idris bio na liječenju u Turskoj.

U to vrijeme Gadafi je bio samo satnik u vojsci, a svi sudionici urote bili su niži časnici. Ipak, ova mala skupina uspjela je zauzeti sjedište libijske vojske, kao i radijsku stanicu sa samo 48 metaka. Kraljev nećak Hasan as-Senusi, koji je u međuvremenu instaliran za kralja, maknut je s vlasti i stavljen u kućni pritvor. Gadafi je postao i do danas ostao Vođa Revolucije.

Egipatski predsjednik Naser kojeg mnogi i dalje u arapskom svijetu gledaju kao simbol arapske slobode i digniteta, bio mu je najveći uzor. Njegova ideologija bila je mješavina arapskog nacionalizma i socijalizma. Pukovnik je u svojoj zemlji zabranio sve političke stranke, nacionalizirao naftne kompanije i banke, protjerao 25 hiljada Italijana iz zemlje i sedamdesetih godina zahvaljujući eksploziji cijena nafte poveo Libiju putem progresa.

Egzistencija osigurana svimaImage result for life in libya in gaddafi time

Libija je tako pod Gadafijem, koji je tom zemljom vladao 42 godine, postala bogata zemlja kojom upravlja narod, a nadgledao ju je predsjednik, odnosno u ovom slučaju pukovnik, koji je odlučio modernizirati zemlju. Stanogradnja mu je bila izuzetno važna jer je želio stanovništvo iz potleušica preseliti u moderne stanove, s tekućom vodom, strujom i satelitskom televizijom. To je i napravio.

Obrazovanje (od vrtića do doktorata) bilo  je besplatno kao i zdravstvo (koje je bilo na vrlo visokom nivou), dok je socijalna sigurnost za šest miliona građana bila neupitna.

Njegov narod nije imao egzistencijalnih problema, imali su posao, stan, zdravstvenu zaštitu i socijalnu sigurnost, a stopa pismenosti je uvijek bila među najvišima je u Africi. Čak oko 82% stanovništva u Libiji znalo je čitati i pisati. Za obrazovanje se, primjerice 1998. godine, iz libijskog državnog proračuna davalo visokih 38,2% .

Libijska vrsta socijalizma

Gadafi je 1975. objavio Zelenu knjigu, djelomično inspiriranu Crvenom knjižicom Mao Zedonga. U njoj je u aforizmima izložio svoj pogled na svijet i političko i društveno uređenje. Gadafi u njoj odbija liberalnu demokraciju, slobodu medija, ali i kapitalizam.

Image result for life in libya in gaddafi timeZalaže se za libijsku inačicu socijalizma i za svoju varijantu direktne demokracije gdje bi se državom upravljalo preko narodnih vijeća. Zelena knjiga je uvedena u školski program, a učenici su je morali proučavati dva školska sata sedmimčno.

Evropski političari godinama su od Gadafija tražili za naklonost, ugovore, naftu i pristup tržištu. Zapad je jedno vrijeme s Gadafijem bio u izuzetno lošim odnosima zbog njegove saradnje s gerilskim organizacijama Bliskog istoka i zbog navodnih napora da stvori oružje masovnog uništavanja pa je tako Libija bila i pod političkim i ekonomskim sankcijama Zapada.

No 2003. Gadafi je za Zapad u vrlo kratkom roku od krvoločnog teroriste postao poželjan saveznik i poslovni partner pa je čak britanski premijer Tony Blair otputovao u Tripoli pozdraviti novog saveznika u »ratu protiv terora« kako je tada bio nazivan Gadafi.

Prijateljstvo s Titom

Tito je rano zadužio Gadafija. Jugoslavija je prva priznala novu vlast u Tripoliju 1969. godine. Pukovnik je maršalu ostao vjeran za života, ali i poslije njegove smrti. Gadafi je često isticao da mu je Tito bio uzor, i kao čovjek i kao državnik. Josip Broz Tito, često se susretao s tada mladim libijskim pukovnikom.

Tito je u čast svom 50 godina mlađem prijatelju Gadafiju, 1977. na Brijunima priredio svečanu večeru na kojoj je uzvanike zabavljala operna pjevačica Gertruda Munitić. S njim je bila i njegova supruga Mostarka Sofija Farkaš koja je nakon udaje za njega promijenila ime u Safiya Farkach Gadafi.

Na tom sastanku, Tito je još jednom naglasio kako nema mira na Bliskom istoku bez rješenja palestinskog pitanja, odnosno bez ‘povlačenja Izraela sa okupiranih teritorija’.

Image result for gaddafi tito

Teorije zavjere

Kao što to uvek biva sa poznatima, mnogi veruju da je Moamer Gadafi i dalje živ. Sumnje da je mrtav su počele da se spominju odmah nakon njegovog ubistva. Dosta toga je ostalo nejasno oko Gadafijeve smrti, zbog čega je organizacija Ujedinjenih nacija zvanično zatražila istragu jer bi ona mogla da bude ratni zločin.

Alžirske novine su tvrdile tad da je živ i da je osoba koja je mučena i ubijena Majid Ali Al Andalus, koji je već od pre bio poznat po sličnosti sa libijskim vođom. Postoji i priča da je britanska tajna obavještajna služba MI6 napravila tajni plan kako da Gadafi pobjegne u drugu afričku državu koja nije bila podvrgnuta međunarodnom planu. Ali, ovi navodi i dalje ostaju u domenu teorija zavjere.

Gadafijevo proročanstvo

Mnogi se i dalje sjećaju njegovog posljednjeg intervjua, u kojem je iznio “proročanstvo” koje se već ostvarilo. On je izneo svoje jezivo proročanstvo kada su naoružani pobunjenici uz podršku NATO granata, vodili rat protiv njega.

– Ako umjesto stabilne vlade, koja garantuje bezbjednost, ovi militanti povezani sa Osamom bin Ladenom preuzmu kontrolu, Afrikanci će masovno početi da dolaze u Evropu. Među njima će biti puno terorista. Mediteran će postati more haosa i krvoprolića – istakao je Gadafi.

– Milioni izbjeglica preplaviće evropske granice i definitivno iznenaditi zapadne političare.

Podsjetimo, tzv. ‘Islamska država’ tada nije postojala, ali je libijski lider predvidio da će teroristi ubrzo okupirati njegovu zemlju i ostale države Bliskog istoka, odakle će ugrožavati Stari kontinent. To se sve dogodilo poslije njegove smrti.Related image

Džihadisti su prvo zauzeli trećinu Iraka i Sirije a onda su se proširili na Libiju, gdje imaju uporište u istočnom gradu Derni. Mjesecima prete da će na Evropu poslati pola miliona ekstremista, a njihove “rezultate” smo viđali u raznim terorističkim napadima širom Evrope, posebno u Parizu, Briselu i Nici.

Početkom ove godine britanski BBC objavio je, u reportaži novinara Gabrijela Gejthausa, dosad najčistiji snimak posljednjih trenutaka života libijskog lidera. U prilogu pod nazivom “Lov na Gadafijev zlatni pištolj”, izvještač je došao u posjed video-zapisa na kom je još jednom prikazan pukovnik Gadafi, koga zarobljenog u prikolici drži razularena grupa boraca tzv. ‘ libijske opozicije’.

Na fotografiji se vidi Gadafi, koji je očigledno teško pretučen. Glava mu je u masnicama, a usta krvava. Oko njega je nekontrolisana grupa naoružanih pripadnika opozicije, koja urlajući prati automobil.

Pogledajte:

 

 

(Global CIR)

 

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

  1. trihitone

    Veliki Covjek bio i ostao

    Reply

Komentiraj