U PARIZU IZLOŽENI ČUVENI PORTRETI! Rubens – princ slikara i slikar prinčeva

Poznati pariski Muzej Luxembourg, smješten uz Senat Francuske, do 14. sječnja iduće godine organizira posebnu izložbu Petera Paula Rubensa / Siegen 1577- Anvers 1640/.

Piše: Džana Mujadžić

Slikarevo raskošno i ogromno djelo obuhvata sve umjetničke sadržaje. Neobično je da mnoštvo portreta prinčeva, kraljevskih obitelji i velikodostojnika nisu poznati širokoj publici iako su suštinski za uspješnu karijeru. Slikati vladare je u slikarevo vrijeme bilo potvrda nadarenosti i vrijednosti umjetnika a laskalo je i modelu.

Poznato je kako je Rubens dobijao pozive  kraljeva, kraljica, prinčeva i princeza njegove epohe, a da ih nitko nikada nije posebno izložio. Pariz to čini od 4 oktobra.

Postavka je smještena u Luxembourskoj palači i to nije slučajno. Rubens je u njoj ostavio najznačajnija platna pa čuvenu Galeriju Medici, čuvanu u krilu Richelieu Muzeja “Le Louvre”. Životi kraljeva i kraljica i slikara su se često križali u umjetničkom putovanju po europskim dvorcima, poput obiteljskog albuma. pokazujući Mariju Medici i vladare njezinog doba: Habsurgovce u dvorcu u Mantovi koji posjeduju obiteljske spone sa francuskom kraljicom prije nego je postala majka vladara Engleske, Francuske ili Španjolske.

U tadašnjoj Europi u kojoj su putovanja bila rijetka, postojala je tradicija da portretist bude i prenosilac poruka sto je Rubens obilato koristio. Najprije jer je bio obučen za ophođenje u aristokratskoj sredini, poput nekataznjih kurtizana i sto je i brzo stekao međunarodni ugled.

Bilo mu je dozvoljeno obraćanje modelima i u relativnoj izolaciji saznati mnoge, diplomatske tajne.

Princ slikara i slikar prinčeva, Rubens je na kraju života i karijere bio veoma blizak izvjesnom broju svojih, prestižnih modela. Slikar nije samo portretist nego pokazuje naraciju poznatih mitova. Sa skulptorom Berninom bio je priznati maestro baroka. Radije je obrađivao zamišljena djela nego velike historijske sadržaje koji ostaju u zajedničkoj memoriji. Ipak, njegovi upjesi i značajan uspon u oblasti portreta su zapanjujući, jednako kao i osobno postojanje jer nije izrađivao samo značajne portrete vladara nego je slikao njihove obitelji, legitimne ili ne.

Savršeno je poznavao prototipe koje je trebalo slijediti isto kao i kodove sto ih je morao poštovati, podrazumjevajući idealiziranje crta lica modela, simbole moći i značaj kostima pa dekora. Umio je dozirati poletnost i prirodnost reprezentacije pa je zvaničnim portretima podarivao neviđene, često, nepostojeće osobine. Svako djelo ima osobenu životnost pa je slikar postao najznačajniji umjetnik svog vremena, čiju su nadarenost vladari obožavali, tražeći da ih ovjekovječi.

Zbog upoređivanja i otkrivanja njegove originalnosti postavka pokazuje nekolicinu portreta suvremenika ili rivala Petera Paula Rubensa. Najprije Velazqueza,Champaignea, Voueta ili Van Dycka, njegovog najnadarenijeg učenika koji je postao ‘veliki londonski portretist’, nadahnjujuci se savjetima i lekcijama čuvenog učitelja.

Izložba obuhvata 65 platna među kojima posebne, posuđene slikeMarije Medici iz 1622 godine, čuvane u madridskom Muzeju “Prado” pa Louisa XIII iz iste godine u vlasništvu Melbourne National Gallery of Victore, jedino platno za koje je sigurno utvrđeno da je model pozirao slikaru.

 

(Global CIR/Džana Mujadžić)

Komentiraj