(VIDEO) PAPINI NEPRIJATELJI KRIJU SE U VATIKANU? Ljetos mi je jedan istaknuti engleski sveštenik rekao: ‘Ne možemo čekati da umre’

Za Papu Franju britanski mediji kažu da je jedan od najomraženijih ljudi na svijetu. Oni koji ga najviše mrze nisu ateisti, ni protestanti, ni muslimani, već neki od kršćana, stanovnika Vatikana.

Izvan crkve je veoma popularan kao oličenje gotovo razmetljive skromnosti i poniznosti, piše Gardijn. Od trenutka kada je kardinal Horhe Bergoljo postao papa 2013. godine njegovi potezi privlačili su pažnju širom svijeta. Novi papa vozio je „fijat“, sam je nosio svoje torbe i plaćao svoje račune u hotelima. Za homoseksualce je rekao: „Ko sam ja da im sudim?“, i prao noge muslimanskim ženama izbjeglicama.

Međutim, unutar crkve, Franja je izazvao divlji napad konzervativaca koji se boje da će taj duh podijeliti, pa čak i uništiti crkvu. Ljetos mi je jedan istaknuti engleski sveštenik rekao: „Ne možemo da čekamo da umre. Ono što govorimo privatno, ne smije da se objavljuje u novinama, ali kad god se susretnu dva sveštenika, razgovaraju o tome kako je Bergoljo jeziv… On je poput Kaligule, kad bi imao konja, učinio bi ga kardinalom.“

Naravno, poslije 10 minuta iscrpnog niza žalopojki, taj sveštenik je dodao: „Ne smijete ništa da objavite od ovoga ili će me odmah najuriti“. Ta mješavina mržnje i straha uobičajena je među papinim neprijateljima.

Papa Franjo, prvi neevropski papa u modernom dobu i prvi papa jezuita, u vatikanski establišment je izabran kao autsajder i zapravo se i očekivalo da privlači neprijatelje. Ali niko nije predviđao da će ih biti tako puno. Poslije odustajanja od raskoši i pompeznosti Vatikana, koja uključuje 3.000 službenika kojima je on formalni gospodar, do njegove podrške migrantima, napada na globalni kapitalizam i, prije svega, svojih poteza kojim preispituje crkveno učenje o seksu, Franjo je skandalizovao konzervativce i reakcionarne glavešine u Vatikanu.

Sudeći prema broju glasova na posljednjem svjetskom sastanku biskupa, gotovo četvrtina kardinalskog zbora – najvišeg stepena klera u Crkvi — vjeruje da papa koketira s jeresima. Tačka loma nastupila je u sukobu koji je uslijedio posle iznošenja njegovih stavova o razvodu. Raskidajući sa vijekovnom rimokatoličkom teorijom, papa Frano pokušao je da podstakne rimokatoličke sveštenike da udjeljuju pričest rastavljenim i ponovno vjenčanim vjernicima ili nevjenčanim supružnicima.

Njegovi neprijatelji pokušavaju da ga prisile da napusti i odrekne se takvih pokušaja. A kako on od toga neće odustati i kako tiho ustrajava pred rastućim nezadovoljstvom, oni se sada pripremaju za borbu. Prošle godine jedan kardinal je uz podršku nekoliko penzionisanih kolega, počeo da govori o mogućnosti formalnog progona pape Franje zbog jeresi, odnosno namjernog odbacivanja čvrste nauke crkve, grijeha koji se može kazniti ekskomunikacijom.

Prošlog mjeseca 62 nezadovoljna rimokatolika, uključujući i jednog penzionisanog biskupa i bivšeg šefa Vatikanske banke, objavili su otvoreno pismo u kojem su optužili Franju zbog sedam tačaka heretičkog podučavanja.

Bitka za razvod i pravo na ponovno vjenčavanje dovela je do dve duboko suprotstavljene ideje o tome čemu služi crkva. Sadašnja kriza je najozbiljnija još od liberalnih reformi šezdesetih godina prošlog vijeka, koje su podstakle grupu tvrdih konzervativaca da istupe iz crkve.

Tokom posljednjih nekoliko godina konzervativni autori više puta su povlačili temu raskola u crkvi. Engleski tradicionalista Damjan Tompson upozoravao je da je „papa Franjo sada u ratu sa Vatikanom“. Ako pobijedi, crkva bi mogla da se raspadne.

Papini stavovi o razvodu i homoseksualnosti, tvrdio je nadbiskup Kazahstana, dopustili su ’Sataninom dimu‘ da uđe u crkvu. Rimokatolička crkva je provela veliki dio prošlog vijeka boreći se protiv seksualne revolucije, baš kao što se borila protiv demokratskih revolucija 19. vijeka. U toj borbi sada je prisiljena da brani neodrživu apsolutističku poziciju, po kojoj je zabranjena svaka vještačka kontracepcija, kao i bilo kakav seks izvan  braka.

Kao što Franjo prepoznaje, to ne opisuje način na koji se stvarni ljudi zapravo ponašaju. Sveštenik to zna, ali se očekuje da se pretvara da vjernici to ne čine. Službena nauka se ne može preispitivati, ali se isto tako ne može ni poštovati. Od nečega se mora odustati, a kada se to dogodi, eksplozija koja će uslediti mogla bi da slomi crkvu.

Bilo da se radi o klimatskim promjenama, migraciji ili kapitalizmu, svi ti ogorčeni sukobi u crkvi do svog su vrhunca došli oko implikacija jedne obične fusnote u dokumentu „Radost ljubavi“.

Dokument koji je napisao Franjo, sažetak je trenutne rasprave o razvodu, te sadrži fusnotu iz koje je očita blaga tvrdnja da se razvedeni i ponovno venčani parovi ponekad mogu pričestiti. S više od milijardu sledbenika, Rimokatolička crkva je najveća svjetska organizacija koju je svet ikada vidio, a mnogi od njenih sljedbenika su razvedeni, ili samohrani roditelji.

Ono što crkva radi širom svijeta na dobrovoljnim je osnovama. Ako obični vjernici prestanu da veruju u ono što rade, cijela stvar propada. I Franjo to zna. Ako se pomire teorija i praksa, isprazniće se crkve širom svijeta. Da se crkva suočava s krizom u to vjeruju i njegovi protivnici, ali je njihov recept suprotan. Za njih, praznina između teorije i prakse upravo je ono što Crkvi daje vrijednost i značenje.

 

(Global CIR/Guardian/Kurir)

Objavljeno u:
  1. […] (VIDEO) PAPINI NEPRIJATELJI KRIJU SE U VATIKANU? Ljetos mi je jedan istaknuti engleski sveštenik re… STOTINU SVEŠTENIKA OPTUŽILO PAPU FRANJU DA JE HERETIK: Poslali pismo papi Franji krajem augusta, ali im još uvijek nije odgovorio […]

Komentiraj