STJEPAN KLJUJIĆ ZA GLOBAL CIR POVODOM DANA DRŽAVNOSTI BiH (I): Poslije ‘Karađorđeva’, najsramnijeg akta u hrvatskoj historiji, otrovali su me u Širokom Brijegu, a KOS je spojio Karadžića i Bobana

Danas smo povodom 25. novembra – Dana državnosti BiH imali čast i zadovoljstvo razgovarati sa članom ratnog Predsjedništva RBiH Stjepanom Kljujićem. Učesnik i svjedok ključnih događaja devedesetih ispričao nam je kako je osnovan HDZ BiH, kada se razišao sa Franjom Tuđmanom i kakve su se igre vodile oko BiH između političkog vrha Srbije i Hrvatske.

Stjepan Kljujić (Sarajevo, 19. 12. 1939.) je hrvatski i bosanskohercegovački novinar, političar, pisac i ratni član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Studirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1965. do 1971. radio kao novinar u Oslobođenju, a potom je iz Sarajeva dopisnik zagrebačkog Vjesnika. U periodu od 1990. do 1992. godine predsjednik HDZ-a BiH, a nakon odlaska iz te stranke osnivač i predsjednik Republikanske stranke BiH – Republikanci BiH. Kasnije prelazi u Socijaldemokratsku uniju. Živi i radi u Sarajevu.

Razgovarao: Amel Jašarević

Global CIR: Danas je 25. novembar – Dan državnosti BiH. Na današnji dan prije 74. godine na zasjedanju ZAVNOBiH-a obnovljena je državnost BiH i ona je definirana kao država građana i ravnopravnih naroda. Šta ovaj datum predstavlja za državu BiH i Vas lično?

Kljujić: To je rodni list moderne Bosne i Hercegovine i svaki normalni građanin trebao bi ukazati čast tom datumu. A to što srpska politika danas neće je nastavak srpske agresije samo u mirnom razdoblju. Srbija je izgubila sve ratove , a RS je jedini trofej koji imaju iz devedesetih. Uspjeli su protjerati narod iz tih krajeva, a ovi drugi nisu uspjeli da ga vrate. Tako nacionalno čista, RS nastavlja sa sabotažom BiH.

Ono što je najtragičnije jeste da akademska zajednica nije uspjela u udžbenicima i javnom prostoru afirmirati ideju Bosne i Hercegovine. Pazite, Bosna je stara država i ima jedan kvalitet kojim se malo koja država može pohvaliti. Tri stotine godina, od Karlovačkog mira pa do danas, Bosna u Evropi možda jedina ima nepromijenjene granice.

Drugo bogatstvo BiH je suživot različitih vjerskih i etničkih grupa. Znate naše dijete zna i katoličke, i židovske, i pravoslavne i muslimanske praznike. Dalje, Bosna je jedna bogata zemlja. Naši ljudi su jako sposobni. Pogledajte vi jedan slučaj kada je djevojčica protjerana iz istočne Bosne, a nije uspjela da pročita ni Andersenove bajke, postane u Švedskoj ministrica obrazovanja u zemlji koja 400 godine nema nepismenih. Dakle , mi smo lijep i talentiran narod, ali je belaj ovdje dolazio uvijek sa strane i nalazio je plodno tlo potencirajući naše razlike.

Ja sam imao ogroman sukob sa Zagrebom oko Bosne, ali me nisu mogli nadvladati. Onda su me prvo otrovali, pa sam preživio hvala Bogu, pa su me zamijenili nelegalnim predstavnicima. Druga stvar, Beograd je od početka imao plan podjele BiH. Za razliku od političke scene RS-a koja je monolitna po pitanju opstanka tog entiteta, u Federaciji BiH imamo na sceni ubačene elemente KOS-oove strukture koji i danas djeluju javno tako da će borba za Bosnu potrajati još dugo.

Global CIR: Spomenuli ste RS, ali evo danas je evidentno da ni hrvatski član Predsjedništva neće učestvovati na ceremoniji obilježavanja 25. novembra?

Kljujić: Pazite, mislim da je to moralo biti dogovoreno ranije i da je to jedan nesporazum. On (Čović) je verbalno čestitao i podržao 25. novembar, ali neće biti nazočan. Međutim, po meni su sve to detalji koji ukazuju da se ovdje ne radi o nekom političkom vodstvu koje je zrelo. Mi imamo nezrele političare. Znate vi kada slušate Zvizdića, za razliku od drugih on makar pravilno govori, ali ništa ne kaže.

Ta borba za te pozicije kojih ima jako mnogo, vjerujte mi ovo ne bi mogla izdržati Engleska, a oni su stvorili klanove i glasačku mašineriju, jer danas je najvažnija stvar ‘imati državni posao’. Moram vam reći jednu stvar, dok ne dođe do otrježnjenja naroda, a to je teško jer je uništen sistem obrazovanja pa djeca rastu a ne znaju šta je bilo u Sarajevu. Vidite da onaj jedan, ‘tobože naš’, traži da se skloni ploča sa Vijećnice gdje stoji da su srpski zlikovci zapalili Vijećnicu, pa treba imati hrabrosti za to….Ko je zapalio Vijećnicu-nisu Feničani, najbolje bi bilo staviti Feničani jer ih nema. Dok god se ne utemelji otklon prema zločinu, nema napretka.

U Beogradu se ništa nije promijenilo, samo je podmlađena generacija.

Ali nije Vučić kriv. Bakir se ljubi sa Vučićem, Bakir ga zove u Sarajevo, a ja bih rekao Vučiću ovako: Možete vi doći u Sarajevo, ali morate povesti generala Đukića koji je pobjegao, koji sada uživa u Beogradu, a general Đukić je napravio jedan od najvećih zločina- masakr na tuzlanskoj kapiji. Ubio je 75 mladih, ranio 400 i unesrećio 10.000 ljudi.

Global CIR: Sudeći po postupcima zvaničnog Zagreba, čini se ni tamo se ništa značajno nije promijenilo?

Kljujić: Nije, ali ima izgleda. Dolazak Gospodina Plenkovića je najveću uspjeh za Hrvatsku. Međutim on mora biti mudar i polahko raditi jer je to toliko umreženo da ne može on sve njih promijeniti. Vidjeli ste onog Miljana Brkića njegovog zamjenika. On je predstavnik te linije Gojka Šuška. Međutim, Plenković ima jednu veliku prednost, obrazovan je,  a nije lopov. I zato je on mogao pokrenuti  pitanje Agrokora jer je to jedan monstrum kojeg su pomagali i HDZ I SDP.

Druga stvar, Hrvatska nema ‘hrvatsku opoziciju’. Pazite, u svijetu svaka vlast želi imati korektnu opoziciju jer opozicija korigira, ako vlast nešto loše radi opozicija upozorava pa vlast nakon razmatranja to i posluša. Oni imaju ‘srpsku opoziciju’ u SDP-u, kao što i mi imamo. Jel stvorena Naša stranka samo  u Federaciji? Zašto nije stvorena i u RS-u? Ako želimo mlade ljude i promjene logično je da se osnuje i u RS-u.

Global CIR: Hoćete da kažete da je jedna građanska opcija poput Naše stranke ‘trojanski konj’ u Sarajevu?

Kljujić: Apsolutno, kada vi pogledate tu strukturu. Onaj Muhamed Gracić promijenio ime. U normalnom društvu od njega bi ljudi okretali glavu. Jer je Muhamed  kultno ime. Kod katolika nemate da se neko zove ‘Isus Krist’.

Global CIR: Ne mislite li da je ovo što govorite zadiranje u domen ličnih prava i sloboda svakog pojedinca koji može odlučiti kako želi da ga drugi zovu?

Kljujić: Nisu to lične stvari. Da je on anoniman pa da živi sam, pa ide u park šetati itd. on bi imao pravo, ali on je politička ličnost koja nameće. Onda pogledajte nijedan od njih nije branio Bosnu. Zar nije Kojović mogao biti ‘pravi patriota’.

Ovdje je problem što se vlast odrekla svih umnih ljudi. Dva čovjeka, Bogić Bogićević i S. Kljujić zaslužuju posebnu pažnju. Ja nisam mogao biti gradonačelnik iako bih po svome formatu mogao biti gradonačelnik Londona…Zašto? Pa njima ne smetaju prljave fasade, njima ne smeta kolaps u prometu itd. Nema ni jedne radikalne promjene nabolje, a ovi se svađaju i zavađaju narod, a najumniji dio građana se povukao, jer morate znati da je ovaj rat uništio građansku klasu, a građanska klasa je nosilac modernog društva. Vi znate da je Francuska revolucija bila građanska.

Druga stvar, mora biti odvojena  religija od države, svako ima pravo da vjeruje u šta hoće i kako hoće, ali javne manifestacije…Pa ja znam bivše članove komunističke partije. Nije od njih komunizam tražio da viču ‘nema Boga, nema Boga’, ali bilo ih je koji su od sebe to govorili. Devedesete su se sjatili prvi u crkve i džamije jer ovdje nema moralne odgovornosti i niko ne snosi odgovornost za ono što govori.

To se ovdje ne može promijeniti jer je akademska zajednica korumpirana. Svi su se oni priklonili nekim strankama, imaju neku apanažu, fino žive, piše udžbenike itd.

Global CIR: Vratimo se na devedesete i uzroke naših današnjih problema. 18. 8. 1990. osnovana je HDZ BiH, na kojoj je izabran Davorin Perinović za predsjednika. Da li ste prisustvovali toj osnivačkoj skupštini?

Kljujić: Jesam jedno vrijeme i onda sam napustio…

Global CIR: Pronašli smo jedan podatak kako ste Vi kasnije proglašeni predsjednikom HDZ-a dok ste bili na putu u Njemačkoj? Možete li nam to objasniti kao i činjenicu da niste prisustvovali tokom cijele osnivačke konvencije?

Kljujić: Pazite, ja sam bio dopisnik njemačkog radija WDR, na našem jeziku. I vrlo popularna je bila ta rubrika jer je Vjesnik imao svoje izdanje na našem jeziku u Frankfurtu. Ja sam imao jednog urednika koji je bio kukavica i kada god napišem ozbiljniji članak, on ga gurne u inozemno izdanje. Ja sam pod početka bio involviran u formiranje HDZa BiH, s tim što je HDZ tražio da to bude HDZ za Bosnu i Hercegovinu, kao neka zagrebačka filijala.

Objašnjavao sam im da postoje stranke koje nose isto ime i u Danskoj, Njemačkoj, Austriji i sl i na kraju sam se sa svojim ljudima uz mnogo muke izborio da se ta stranka zvanično zove HDZBiH. Eh sad, tu se ubacio Perinović. On je bio jedan diletant, koji je bio agresivan jer je smatrao da će tako privući veliki broj glasača, a onda je otišao u emigraciju pa su ga finansijski pomogli te se vratio i uobrazio.

I kada sam na zahtjev njemačke vlade dobio zadatak da organizujem deset velikih konferencija za naše gastarbajtere tamo, da im sa predstavnicima drugih partija ( tu su bli Šabić ispred SDA, Lagumdžija, Ismet Grbo iz Socijalističkog saveza i sl) objasnim situaciju u BiH pred izbore, ja sam to prihvatio. Međutim, kada sam krenuo iz Sarajeva za Njemačku, stigao sam navečer u Zagreb sa željom da prespavam jer nisam bio siguran u te avione, a odgovoran sam čovjek, moram stići u Minhen. Međutim meni na aerodromu prilaze neki ljudi u plavim odijelima, a to je bila policija koja još nije bila promijenila uniforme. Kazali su mi, gosp. Kljujiću pođite sa nama. Šta sam mogao, njih je bilo peterica. Uđem sa njima u jedan veliki Jeep, a oni svi ljubazni prema meni. Kažem im: ‘Očito je da ne idemo u policijsku stanicu u Petrinji’, a tamo je najveća policijska stanica. Oni me u međuvremenu dovedu pred Tuđmana.

I Tuđman meni kaže: ‘Gospodine Kljujiću Vi ste pravi, čitao sam Vaše tekstove, u njima je bilo više političke misli nego u cijelim novinama…Vi morate preuzeti sve, mi ćemo promijeniti Perinovića.’ Ja sam im kazao da imam ugovor sa njemačkom vladom i da to želim odraditi.  Kazao mi je: ‘Dobro, evo Vam br. telefona bit ćemo u kontaktu.’

I otišao sam u Minhen, počeli smo sa konferencijama, kad u Frankfurtu hrvatski radio javlja u 7. sati kako sam preuzeo funkciju predsjednika HDZ-a. Onda sam Vuletić Anđelka angažovao za vođenje konferencija, a ja sam istupao kao predstavnik HDZ-a. Poslije sam ponovo svratio do Zagreba i kasnije došao u Sarajevo gdje sam napravio tim.

Pazite, moj tim je bio izuzetno jak. Imao sam prije svega Vitomira Lukića, veliko ime književnosti, pa Juru Pelivana guvernera narodne banke, pa sam imao Jerka Doku za odbranu, pa sam u unutrašnjosti imao jake ljude, recimo Milivoje Gavro koji će biti gradonačelnik Mostara, dr. Mandić, dr. Aleksića, Martina Udovičića u Travniku, zatim Franju Topića itd.  To su sve bili ljudi koje sam okupio i rekao im ‘Moramo napraviti jak tim za BiH, jer ja znam šta oni misle u Zagrebu’.

Global CIR: Kako je došlo do toga da Vas za predsjednika HDZ- a BiH postavi Franjo Tuđman?

Kljujić: Nije on mene postavio. On je mene pitao hoću li i rekao da očekuje itd. Ja nisam dao da me imenuju u Zagrebu. Tražio sam da se u Sarajevu održi glavni odbor. Došao je Mesić iz Zagreba da im to objasni. Ja sam izabran od glavnog odbora jednoglasno.

Global CIR: Vi ste tada u HDZ-u okupili jednu probosansku, uslovno rečeno ‘franjevačku liniju’? Bili su tu Lovrenović, Stojić i dr.

Kljujić: Pazite, od Lovrenovića i Stojića niko nije imao neke koristi. Okupio sam ljude, politički zrele, koji su procijenili da je vrijeme da se Hrvati organiziraju, s tim što tražimo dva uvjeta: ravnopravnost hrvatskog naroda i da je Bosna naša domovina. Ja nemam rezervne domovine.

I taj tim je radio fantastično, dobili smo izbore. Ja sam relativno kada se uzme broj mojih potencijalnih glasača i ono što sam dobio, a to je oko pola miliona, od 42 kandidata dobio najviše glasova. Dalje, mi smo doprinijeli referendumu. Referendum je bio fantastičan. Moram Vam reći, obilazili smo naše gastarbajtere, u dva dana obišao sam jedanaest gradova, kao štafeta. Rekao sam im da moraju izaći na referendum. Oni su dolazili autobusima i glasali.

Danas se zaboravlja, da su srpski građani dali veliki doprinos referendumu jer inače ni bi uspjeli. Bošnjaka je bilo 43%, ali zbog omladine i djece učešče je bilo oko 36%, a svi ovi koji su radili pri policiji, vojsci i državnoj administraciji nisu glasali. Ovi generali, Ajnadžić, Karavelić …nije to glasalo na referendumu.

Referendum je bio fenomenalan. Primio sam na ručak delegata Evropske unije, on je bio fasciniran. Kazao je, prvo kod nas na Zapadu kada izađe 50% na izbore mi smo zadovoljni, a onda kada je vidio iz Gruda da je 95% glasalo na referendumu za nezavisnost, ja mu kažem da bi još veći odziv bio da su ljudi mogli glasati u Šekovićima, Trebinju, Drvaru jer je Karadžić opstruirao.

A onda nam strane službe ubace incident sa ‘starim svatom’ na Baščaršiji. Mi smo pobijedili na referendumu. Mi nismo imali nikakve želje niti ambicije da se prave incidenti, nama nisu trebali incidenti. To je sve režirano.

I sad, kada sam dobio izbore, a vidio sam da postoji Šušak, koji je okolo radio, zakažem im konvenciju u Mostaru. Kažem Vitomiru Lukiću da predsjedava i objavi da svi imaju pravo na kandidaturu za predsjednika: Miro Lasić se kandidirao, Milenko Brkić, Boban i ja. Miro Lasić i Brkić dobili po jedan glas, vlastiti. Boban dobio  27, a ja 258. Jer sam napravio taj program. Pazite Hrvatima je trebalo samo malo slobode, imali su 75% deviznog kapitala u svojim rukama. Trebalo im je omogućiti da dobiju dozvolu za gradnju kuće za dan, poštujući sve propise, da dobiju dozvole za gradnje fabrika i imanja te bi to otvorilo jednu veliku perspektivu. Gastarbajteri bi se vratili.

Međutim, nakon Karađorđeva što je najsramniji akt u hrvatskoj historiji, Šušak ide okolo i hoće da me ruši. Otrovali su me u Širokom Brijegu 2. 2. 1992. Ja sam preživio, a rahmetli Naim Kadić moj prijatelj i direktor bolnice, nakon devet dana krize u kojoj sam bio – a bio sam potpuno svjestan svega, ali nemoćan fizički – kaže  ‘Slušaj Stjepane, ja sam hirurg i ja ne znam lagati. Imao si  sepsu krvi i preživio si ono što jedan od 5.000 slučajeva preživi.’

I sad, pošto oni nisu htjeli referendum,  KOS je već spojio Karadžića i Bobana i oni su bili igrači KOS-a. Morate znati slučaj Bobana kada su bili oni mitinzi 1970. u Imotskom, on je bio najglasniji. Policija sve to poslika i preda sudu. Međutim, općinski komitet Imotski kaže ‘Izuzmite iz procesa Matu Bobana, jer on je bio tamo po službenoj dužnosti’.

I onda na toj razini počinje ono što je Karadžić tražio od mene ranije – ta veza sa Bobanom i njihovi susreti u Grazu i sve ostalo…

 

 

(Nastavit će se…)

 

(Global CIR/Razgovarao: Amel Jašarević)

Komentarion this Post

  1. Aferim ! kljujic je spasavao BiH ……

    Reply
  1. […] STJEPAN KLJUJIĆ ZA GLOBAL CIR POVODOM DANA DRŽAVNOSTI BiH (I): Poslije ‘Karađorđeva’… […]

Komentiraj