REVIJE SLAVENSKIH FILMOVA ODUŠEVILE PARIŽANE: Pogled na raskošni ruski film i neviđene atrakcije suvremene poljske kinematografije

 “Pogled na Rusiju” i “Festival suvremeng poljskog filma” su dvije posebne, veoma posjećene manifestacije Grada Svjetlosti. Prva je upravo proslavila 15 godina postojanja, a druga obilježila desetljeće uspješnog  predstavljanja pariskoj publici.

Pogled na raskošni ruski film

U poznatom kinu l’Arlequin, čuvenom po kavalitetnim programima i slavnoj povijesti jer je nekada bio u svijetu poznati jazz-club “Crvena Ruža” u kojem su boravili najpopularniji celebrityji svijeta prošlog stoljeća, tradicionalni Festival ruskog filma otvorila je “Mathilde” koja je u Moskvi izazvala poseban skandal.

Piše: Džana Mujadžić

Spekatakularno, naslikano bojama života, privlačno, iako malo nevjerno historijskim činjenicama, ostvarenje plijeni. Aleksej Ucitel, reditelj filma se brani kako je ostvario fikciju nadahnutu mladalačkom ljubavi koja je spojila budućeg cara Nikolu II kojeg tumači njemački umjetnik Lars Eidinger, sa poljskom balerinom Matildom Kcesinskom kojoj je Poljakinja Michalina Olszanska posudila lik, pa je morao napraviti bolan izbor :

Što sam vise proučavao priču i činjenice shvatio sam da je Rusija umalo, mogla postati sasvim drugačija, kazao je reditelj.

U filmu je Nikola, za kojeg se sve više tvrdi da je imao baltsko porijeklo pa zato nitko iz njegove obitelji nije preživio, odlučio abdicirati i oženiti predivnu balerinu, koja je, također posjedovala plemićko porijeklo! Sklopio je brak s Alix de Hesse u interpretaciji njemačke glumice Luise Wolfram, pukim slučajem i protiv osobne volje.

Odmah nakon  premijere odrzane 17. listopada ove godine, poslanica sa Krima, Natalija Poklonskaja je podnijela 43 prijave moskovskom sudu, protiv ostvarenja. Film velikog budžeta jer mu je cijena 20 milijuna americkih dolara, snimljen u Sankt Petersburgu, Moskvi, Krimu i predivnim, carskim rezidencijama Carskoje Selo i Perterhof projiciran je na otvaranju Festivala, uz podršku ruskog ministarstva kulture.

Prikazani su i drugi histrorijski filmovi, katastrofe, road-movie, glazbene melodrame, psihološke također. Ukratko izlozena je najznacajnija suvremena ruska žetva najboljih ostvarenja u zadnje dvije godine, bogata i eklektična.

 

 Izdvaja se “Aritmija” Borisa Hlebniakova koja je eksploatirala paradoksalno postojanje liječnika prve pomoci, koji umire spašavajući druge. “Boljšoj” Valerija Todorovskog o snovima mlade provincijske balerine, koja  zamišlja osobni ulazak u slavnu, umjetničku trupu, otkrivajući drugu stranu dekora, daleko od predivnih kostima i neponovljivog ugođaja ju je oduševio.

Aleksandra Strelanaja je pokazala svoju nenadmašivu “Mrežu” u kojoj mladić doživljava posebne avanture tražeći svoju pratiteljicu koja ga je ostavila, bez objašnjenja. Snimanje upriličeno na obalama Bijelog mora u oblasti Murmansk je sudeci po sjećanjima obje ekipe: tehničke i umjetničke, bilo zabavno i puno ugodnih iznenađenja.

“Odleđeni šaran”, ostvarenje Vladimira Kotta u prvi plan stavlja majku fukcionera-ariviste, sto priprema osobno iščeznuče na energičan način je oduševilo Parižane, posebno radi prisutnosti dvije bivše zvijezde sovjetskog filma Marine Neiolove i Alise Freindlikh, isto kao i “Upali vatru”, prva uloga glumca Kirila Plenitova koja je znalački pokazala trasformaciju zatvorske čuvarice  u zvijezdu ruskog ‘The voicea’, zahvaljujući pomoći  nesvakidašnje zatvorenice, čije se postojanje završava na patetičan nacin. Glavna glumica Inga Oboldina je dobila nekoliko svjetskih priznanja, za kvalitetno tumačenje uloge.

Ostvarenje Klima Cipenko je oživilo najteži kosmonautički let, a “Raj” Andreja Koncalovskog je otvorio vrata novim načinima snimanja i predstavljanja filmskog jezika. Historijsko-psihološka drama čija je pozadina Drugi svjetski rat i deportacije nevinih, maestralno odražava aktualno stanje planete. Djelo je nagrađeno Srebrenim lavom u Veneciji.

Prikazano je i često nagrađivano djelo Andreja Zviaginceva “Greška ljubavi”, čiji je tragični junak,  12 godišnji dječak što najprije preživljava roditeljsku rastavu pa njihovo udaljavanje. Film je dobio Nagradu žirija na ovogodisnjem Festivalu Međunarodnog Filma u Cannesu.

Nisu  zaboravljena ni dokumentarna ostvarenja, posebno osvrt na Oktobarsku revoluciju nazvan “17/20”, tročinska refleksija mladih cineasta na događaj, pa “Sretan vrtuljak”, poseban animirani almanah za djecu koji je ostvario najstariji studio zemlje, čuveni “Sojuzmultifilm”.

Projekcije su kompletirane nesvakidašnjom programacijom Eugenije Zvonkin, odgovorne za objavu i autora Joëla Chaprona koji je napisao privlačnu knjigu nazvanu “Suvremeni ruski film”, prvu antologiju ruskog filma na francuskom, posvećenu modernoj sedmoj umjetnosti Rusije.

Neviđene atrakcije poljskog filma

Poljski institut u Parizu, od 2008. godine organizira festival “Kino Polska” sa dvostrukom misijom : najprije pokazati remek-djela nacionalne kinematografije, ali i neviđena ostvarenja velikih i slavnih autora. Ove godine Institut proslavlja 250 godina postojanja javnog teatra u Poljskoj pa je u tom smislu  festival  predložio program koji govori o temi, kroz filmsku realizaciju.

Bila je to neponovljiva prilika podsjećanja na suvremenu državnu i privatnu produkciju, čije su međunarodne ali i lokalne suradnje na veoma visokoj razini, kako po kvalitetu tako i odabiru drugih partnera širom svijeta. Pariska publika je otkrila ili ponovo vidjela Wajdino ostvarenje “Osveta” iz 2002. godine, nadahnuto postavkom Aleksandra Fredroa iz 1834. godine.

Tadeus Konwicki je poznata ličnost poljske škole filma. Preminuo početkom sječnja 2015, u dobi od 88 godina, izašao je iz anonimnosti 1958, kada je predstavio  svoje nezaboravno ostvarenje “Zadnji dan ljeta”, nagradjeno Grand prixem u Veneciji, iste godine. “Salto” iz 1965. kao i zadnje djelo “Lava”, snimljeno 1989. godine, je među najboljim poljskim, romantičnim dramama, također su bili na programu manifestacije održane u poznatom kinu “Le Balzac”, smještenom  u blizini najljepše avenije svijeta- Champs Elysées.

Program Neviđena ili predpremijerna ostvarenja, upriličio je projekciju zadnjeg filma francusko-poljske cineastice Julije Kowalski, učesnice ovogodišnjeg Festivala u Cannesu u sekciji ACID.  “Čarobni brijeg” Anke Damian, drugi dio njezine”junačke  trilogije”, nakon “Putovanja gospodina Krulica” je također osvojio Parižane.

Zbigniew  Libera se predstavio “Walserom”, znanstveno-fantastičnim ostvarenjem u post apokaliptičnom dekoru koji je zamišljenom posudio povratak prirodi.

Festival je stavio naglasak i na komična djela, retrospektivama komedija Juliusa Maculskog i Stanislawa Bareje, odabravši “Kruzing”, ostvarenje  Mareka Piwowskog iz 1970. godine, za otvorenje manifestacije. Posebni mix između Kafke i zabavne potrage za gasom, postao je kultni, obašnjavajući ideološko neznačenje u kojemu se nalazila Poljska u to doba.

Profesionalni žiri je odabrao nagraditi Grand Prixem  ostvarenje Anne Jadowske “Divlje Ruže”, priču o o odnosu mlade majke dvoje djece, zapostavljene od strane supruga i ugrožene glasinama o ljubavnoj vezi sa maloljetnikom. “Valove”  Grzegorza Zaricznyja je žiri taođer pozdravio posebnim priznanjem.  Autorov prvi dugometražni film pokazuje život dvije mlade frizerke od 17 godina, koje pokusavaju pronaći osobno mjesto u ne previše prijateljskoj okolini. Mnoštvo kartkih inserata, rakorda i oprečnih scena, dozvoljava gledatelju da sasvim utone u priču.

Festival je mnogima ponudio otkriće posebnih, kratkometražnih filmova mladih cineasta izaslih iz čuvene  Lodzske institucije, poznate Wajdine skole i Studia Fumi. Uz ucešče pariske producentske kuće “Malavida” organiziran je program Minopolska, sačinjen od animiranih ostvarenja iz 60 godina proslog stoljeća, koji je dozvolio ponovno prikazivanje remek-djela poljske animacije: marionete, celuloid i mnoštvo drugih.

Odabir ostvarenja kojim je upravljala Marzena Moskal, odgovorna za sedmu umjetnost u pariskom Poljskom institutu, otkriva raznoliku sliku poljskog suvremenog  filma: između bolne prošlosti koja oslikava neravnomjerni odsjaj  nekadašnjeg negiranja europskog  razvitka nacionalnog  filma u neprestalnom  napretku,  reditelji će ,izgleda, piti na izvoru velikih modela radikalne estetike nihilističkih diskusija, dok će predstavljena ostvarenja iz izbora Kinopolske tražiti odgovore na pitanja odnosa s empatijom, poklanjajući nekolicinu portreta osjećajnih i nezaboravnih likova.

Danas, kada je Poljska, napokon, odlučila pogledati u lice mračnih trenutaka svoje povijesti, njezina sedma umjetnost upućuje jasnu i lucidnu poruku sa mnogo optimizma, preko nadarenih  reditelja. Ostaje nada da će kvalitetna djela, naći put do zapadnih distributera.

 

 

(Global CIR/Džana Mujadžić)

Komentiraj