807.000 MIGRANTSKIH NJEGOVATELJICA U ITALIJI: Oštra konkurencija među europskim migrantskim radnicama, žene iz Istočne Evrope ruše cijenu rada

Zemlje zapadne Europe već dulje vrijeme pokušavaju uskladiti dva demografska trenda, starenje stanovništva i migracije. Tako su Italiji, čije je stanovništvo sve starije, i gdje se očekuje da će do 2020. godine postotak stanovništva starijeg od 65 godina doseći 24 posto, migrantske njegovateljice dar s neba. Država trošak brige za stare i nemoćne prebacuje na njihove obitelji, a zatim se lanac (ne)brige produžuje do “uvezenih” kućnih njegovateljica. Godine 2012., prema službenoj statistici, oko 807.000 migrantica brinulo se za starije članove talijanskih obitelji.

Foto: AFP / Roslan Rahman

Njegovateljice, u Italiji poznate kao badante, dolaze iz siromašnih, ili bar relativno siromašnih, krajeva Europe. Prema podacima iz 2014., oko tri tisuće žena iz Hrvatske obavljalo je u Italiji “poslove koje nitko drugi ne želi raditi” – kako su opisani u jučerašnjoj reportaži Deutsche Wellea. Treba istaknuti da se točan broj ne zna zbog čestog izbjegavanja formalnih procedura zapošljavanja, koje je veoma primjenjivo u kućanskom radu (napomenimo da je Međunarodna organizacija rada 2011. “rad koji se obavlja u i za kućanstvo” priznala kao rad jer su radnice, motivirane zaradom, spremne raditi mimo propisa i staviti se na raspolaganje cijeli dan obitelji koja ih je zaposlila i udomila.

Nadopuna mirovine ili golo preživljavanje

Iz iste reportaže doznajemo da je takav rad doživio ekspanziju 1990-ih godina, a većinom su to radile Riječanke i Istrijanke, koje su u svojoj obitelji morale donositi kruh na stol. Njihova je prednost bila geografska blizina i poznavanje talijanskog jezika. Uz njih, danas se na privremeni “rad u gostima” odlučuju i umirovljenice, kako bi “podebljale” svoja niska mjesečna primanja. Prema iskazima mnogih od njih, talijanski gazde “pristojno” su ih plaćali jer su radile bez pauze i slobodnih dana.

Međutim, žene iz ostalih zemalja istočne Europe, Poljske, Rumunjske i Bugarske, ruše cijenu rada pa se prosječna dnevnica koja je nekad bila i do 40 eura, posljednjih godina prepolovila. Uz to, Rumunjke, pripadnice najveće imigrantske populacije u Italiji, pokazale su se puno “praktičnijima” – ne odlaze toliko često svojim domovima poput Istrijanki nego kontinuirano rade i do godinu dana. Očigledno, sada poslodavci za radno mjesto badante traže drugačije vještine: fleksibilnost i nepoznavanje jezika.

 

(Global CIR/Bilten)

Komentiraj