TAYYIP I EMINE SU PREKLINJALI BIDENA I OBAMU DA GA PUSTE! Turski gambit u njujorškoj sudnici: Čudnovati slučaj Reze Zaraba alarmirao NATO, CIA-u i američko tužilaštvo da istraže kriminal klana Erdogan

27. novembra ove godine u Njujorku je počelo jedno suđenje zbog kojeg, već preko godinu dana, Redžep Tajip Erdogan ima košmarne snove. Ko je Reza Zarab, čime se sve bavio i koliko je novca platio gospođi Erdogan?  Američki istražitelji raspolažu sa podacima o četiri pasoša ovog kontroverznog biznismena: iranskom, azerbejdžanskom, turskom i makedonskom, piše mojizbor.info.

Prvi je dobio po osnovu rođenja: 12. septembra 1983. u iranskom gradu Tabrizu. Drugi je dobio po porijeklu svojih roditelja: njegov otac, Husein Zarab, bio je u Bakuu sve do 2011. godine, mada je od 2005. bio u bliskom kontaktu sa tadašnjim iranskim predsjednikom Mahmudom Ahmadinedžadom. Treći pasoš, turski, dobio je ženidbom sa turskom pop zvijezdom Ebru Gundeš, 2008. godine, sa kojom je 2011. dobio i dijete u Istanbulu, gdje mu je bilo posljednje prebivalište prije hapšenja. Kako je, zašto i od koga dobio četvrti pasoš – makedonski – i da li je to imalo veze sa iznošenjem novca iz ove zemlje za vrijeme režima Nikole Gruevskog, kao i druge detalje u vezi sa tim, trenutno ispituju američki istražni organi.

Sud odbio jamstvo od 50 miliona dolara

Kada je 19. marta 2016. godine uhapšen u Majamiju na Floridi, Reza Zarab je vjerovatno mislio da Amerikanci o njemu znaju mnogo manje. Prevario se. Podaci o mreži koju je u Istanbulu godinama gradio u cilju izigravanja američkih sankcija protiv Irana bili su im sasvim dobro poznati. Mehanizam koji je Reza Zarab razvio bio je u suštini jednostavan: iranski novac koji (zbog američkih sankcija) nije imao pristup u međunarodnu mrežu za bezgotovinsko plaćanje (SWIFT) prebacivan je fiktivnim kompanijama u Kini i Turskoj, i korišten za kupovinu zlata. Zlato kupljeno tim novcem potom je prebacivano nazad u Iran, preko Dubaija. Prema podacima iz istrage koji su procurili, radilo se o 110 milijardi američkih dolara.

Optužnica na 28 strana koja mu je saopštena – zavjera radi kršenja sankcija protiv Irana, pranje novca i bankarska prevara – mogla bi, ako sve njene tačke budu dokazane, da mu donese čak sedamdeset pet godina zatvora. Pod uslovom, naravno, da prije izricanja presude ne prihvati da bude zaštićeni svedok i ne progovori o mnogo krupnijim figurama u ovoj igri. Za puštanje iz pritvora, u junu prošle godine, advokati Reze Zaraba ponudili su jamstvo od čak pedeset miliona američkih dolara. Prijedlog je odbijen…

Na dan Zarabovog hapšenja, akcije turske Halkbanke pale su čak 20%. Rojters je nedavno objavio vest da je šest turskih banaka – a Halkbanka na prvom mjestu među njima – suočeno sa kaznom američkih finansijskih vlasti od čak pet milijardi američkih dolara zbog kršenja sankcija protiv Irana. Kazna u tom iznosu, da se ne lažemo, ravna je zatvaranju banke.

NATO pakt, CIA i američko tužilaštvo istražuju ulogu Tayyipa Erdogana i njegove supruge Emine

Kako se u ovoj aferi ponašao Redžep Tajip Erdogan je jedno drugo pitanje, kojim se trenutno bave zajednička radna grupa obavještajnih struktura NATO pakta, CIA-e i američkog tužilaštva. Odgovor na to pitanje će, u velikoj mjeri, dopuniti psihološki profil turskog lidera koji je već napravljen, i opredijeliti dalji modus operandi Zapada u odnosu na Tursku.

Najprije, Erdogan je javno rekao da “to nije slučaj koji interesuje Tursku”. Pa ipak, prilikom susreta sa potpredsjednikom Bajdenom, i u dva posljednja telefonska razgovora sa predsjednikom Obamom, krajem prošle godine i početkom ove godine, tajno je molio za njegovo puštanje.

U oktobru 2016. je turski ministar pravde, Bekir Bozdag, imao tajni sastanak sa svojom američkom koleginicom, Loretom Linč. Jedina tema njihovog razgovora bilo je puštanje Reze Zaraba iz pritvora. Neuspješno.

Baš negdje u to vrijeme, između američkih izbora u novembru prošle i Trampove inauguracije u januaru ove godine, i Erdoganova supruga Emina je u privatnom razgovoru tražila Zarabovo puštanje od žene Džil Bajden, žene Džoa Bajdena. Bio je to ishitren i potpuno pogrešan potez – on je američke istražitelje samo naveo da počnu da ispituju podatke o finansijskom poslovanju Eminine fondacije…

U međuvremenu, dosije protiv Reze Zaraba se u Njujorku povećavao. Američki istražitelji došli su do pisma iz 2011. godine koje su njegovi roditelji uputili guverneru Centralne banke Irana, u kojem potvrđuju da je njihov sin spreman za “ekonomski džihad” protiv SAD. Tekst tog pisma je kasnije pronađen u njegovom laptopu.

U Rezinom laptopu je pronađeno i mnogo drugih zanimljivih stvari, između ostalog i onaj krunski dokaz koji je tražen mjesecima: podaci o donaciji od četiri i po miliona američkih dolara koje je njegova kompanija, Royal Maritime A.S, dala fondaciji Emine Erdogan. Zanimljivo, ova donacija je koincidirala sa početkom aktivnog učešća Halkbanke u kršenju sankcija protiv Irana…

Poslije Trampove pobjede u novembru 2016. godine Reza Zarab je, kao jednog od svojih advokata, angažovao i Rudija Đulijanija, bivšeg gradonačelnika Njujorka. Da, onog istog Đulijanija koji je aprila 2012. godine dolazio i u Beograd, lobirao za Srpsku naprednu stranku a krajem prošle godine pominjao se kao kandidat za najviše funkcije u Trampovoj administraciji. Nije, kao što smo vidjeli, dobio nijednu funkciju. Nije isto tako uspio ni da oslobodi Rezu Zaraba iz zatvora.

Uspio je, međutim, da se tajno sastane sa Erdoganom i diskutuje slučaj. I taj sastanak je CIA nepogrješivo dokumentovala. Paukova mreža oko turskog lidera ostajala je na prvi pogled neprimjetna, ali je postajala sve gušća.

Erdogan je potom, u nastupu nekontrolisanog bijesa, uhapsio jednog američkog sveštenika

Za vrijeme sastanka sa Trampom u maju ove godine, Erdogan je ponovo zahtijevao puštanje Zaraba. Tramp je izrazio “razumijevanje” za ovaj slučaj, ali od razumevanja slaba vajda. Američki tužioci su, potom, kao demonstraciju koliko im je stalo do Trampove zabrinutosti, uhapsili i zamjenika generalnog direktora turske Halkbanke, Mehmeta Hakana Atilu.

Erdogan je potom, u nastupu nekontrolisanog bijesa, uhapsio jednog američkog sveštenika – nesretnik se zatekao u Turskoj – Endru Bransona, u nadi da će moći da trguje sa zatvorenicima: Bransonova sloboda za Zarabovu. Na ovu ponudu odgovoreno mu je, međutim, još jednom optužnicom. U septembru ove godine, okružni tužilac za južni dio Njujorka optužio je bivšeg turskog ministra privrede Zafera Čaglajana, za saučesništvo u Zarabovoj zavjeri.

Sveštenik je ostavljen svojoj sudbini. Za karijeru sveštenika je, uostalom, sasvim dobro da budu mučenici. Ako će još biti mučenici u zatvoru nevjernika, to ih može vinuti pravo u legendu…

Da li je Reza Zarab zaista samo biznismen umiješan u brojne koruptivne skandale ili je visoki operativac iranske tajne službe, VAJA? Ili je bio žrtva ambicija svog oca Huseina koji je svojevremeno pomagao Ahmadinedžadu da razvija iranski nuklearni program? Ili je, možda, bio sve to pomalo? Kako je osoba takvog profila mogla da uspostavi kontakte u Istanbulu koje je uspostavila, od 2008. kada je došla u taj grad? Kako je, uprkos upozorenju Hakana Fidana, direktora turske tajne službe MIT, dobila tursko državljanstvo? Kako je u svoju mrežu uplela čak trojicu turskih ministara, vrh najveće banke i suprugu šefa države?

Sva ova pitanja zanimaju američke istražitelje, ali zanimaju i sve one koji se ozbiljno bave analitikom turske države i njenih slabih tačaka. A očigledno, baš kao i u svakoj drugoj diktaturi, najslabija tačka Erdoganove Turske nije nikakva ideologija ili nacionalni interes nego – obična korupcija.

Ali ipak, ono što Redžep Tajip Erdogan nikako nije uspijevao da shvati – i iz te njegove početne greške proistekle su i sve dalje – bilo je kako američki predsjednici (najprije Obama, pa onda Tramp) ne znaju detalje ovog slučaja, kad on zna detalje svakog turskog slučaja koji ga zanima. Kako oni ne mogu da utiču na svoje tužioce, kad on može. Kako se njihove žene ne primaju novac od opskurnih likova, kad njegova prima.

Ne shvatajući te fundamentalne razlike između funkcionisanja moderne države i srednjovjekovnog sultanata, Erdogan je bio ubijeđen da ga i Obama i Tramp, zapravo, obmanjuju. A oni su, zapravo, bili apsolutno iskreni Tako je, već godinu i po dana, Erdogan uvijek za korak iza ovog bizarnog niza događaja koji se pred njegovim očima odigravaju oko Reze Zaraba. I tako je doživjeo i svoje novo iznenađenje – 27. novembra ove godine.

 

(Global CIR/MI)

Objavljeno u:

Komentiraj