PREMINUO DANSKI PRINC HENRIK: ‘Plemić iz kurtoazije’

Dok je stariji sin Frederik bio u Koreji na Olimpijskim igrama u Pyeongchangu, zdravstveno  stanje njegovg oca Henrika od Danske se veoma pogoršalo zbog zloćudnog tumora na lijevoj strani pluća pa je prijestolonaslijednik stigao u dvorac Fredensborg, u poslijednji čas i oprostio se s ocem koji je preminuo sa 83. godine.

Plemić iz kurtoazije

Naočiti princ za kojim su se žene okretale bio je rođen sredinom lipnja 1934. u Talenceu na jugozapadu Francuske. Kont Henri de Laborde de Monpezat bio je sin novinara dok je majka bila  kućanica i podizala mnogobrojne naslijednike. Ono famozno “de” iz prezimena je znak, kako se kod Gala kaže “kurtoazije”, iako historičari tvrde da su ipak bili osiromašeni plemići! Sve to nije smetalo drugom sinu da živi poseban život i uživa u obitelji, među devetoro braće i sestara.

Piše: Džana Mujadžić

Svi su živjeli više od pet godina u Indokini prije nego su se vratili u Francusku u Cahors od 1939. do 1950. godine. Mladić je očuvao sklonost putovanjima pa je otišao u Hanoj, u Vijetnam i tamo završio gimnaziju. U Parizu je studirao pravo i političke znanosti te nastavio izučavati kineski i vijetnamski, u  državnoj školi za zive orijentalne jezike koja je prije nekoliko desetljeća prerasla u Institut.

Miljenik obitelji Laborde de Monpezat nakon vojnog roka biva imenovan u francusko veleposlanstvo u Londonu 1963. godine. Četiri godine kasnije upoznaje princezu Margrethe od Danske, sa kojom se ženi 10. lipnja 1967. Nazvan kraljevskim “play boyem” sa mladom i ambicioznom vladarkom čini istinski, filmski par. Henrik neprestano nastoji biti u središtu pozornosti pa izmišlja kako radi kao trgovac vinom ili putujući prodavac.

Kralj i kraljica sa unucima/Foto: Agencije

Odrekao se prinčevske titule

Sredinom 90 godina prošlog stoljeća objavio je veoma čitane memoare “Sudbina  primorava”/Destin oblige/ u kojima je opisao osobne frustracije i teško prihvatljivo zvanje princa bez mogućnosti vladavine, čiji poloćaj zavisi od ćene :-  U javnosti nemamo osobnog postojanja, određeni smo samo zahvaljujuci bračnoj partnerici kao “netko tko je suprug kraljice“. To od mene neće napraviti tužnog i ogorčenog princa! Takva mi je sudbina.

Oni što su ga bolje poznavali pa čak i bliža obitelj, tvrde kako Henrik nije nikada prihvatio živjeti u supruzinoj sjenci niti ga je impresioniralo sto je njegov sin Frederik, rođen u svibnju 1968. određen za majčinog nasljednika!

Brojni incidenti potvrđuju prinčevu želju za samopotvrdom pa je 2002. godine kada je kraljica bila bolesna, za vrijeme ceremonije Novogodišnjeg slavlja kojim je presjedavao  Frederik od Danske koji se zvanično obratio naciji, otišao u rodnu Francusku, zabavljati se u dvorcu Cayx, igrajući se “princa Philipa”. Kraljica Margrethe i prijestolonasljednik su odmah došli u Hexagone, u društvu Joachima, drugog sina, rođenog 1969 godine. Zajedno su ga molili za oproštaj. Prije tri godine je na njemačkoj televiziji izjavio kako ga poločaj “supruga-princa” mnogo ne zanima, a zna se da je na kraljičin 75. rođendan otisao u Veneciju s osobnim prijateljima promijeniti svakodnevnu rutinu.

Odrekao se titule u travnju 2016., a godinu kasnije izjavio kako odbija biti sahranjen sa suprugom u katedrali Roskilde, gdje se vladajući bračni parovi sahranjuju zajedno, već šest stoljeća! Tako je protestirao protiv ženine odluke da ga ne imenuje “vladajućim princem” sto je uznemirilo cijelo, Dansko kraljevstvo. Stručnjaci za europske okrunjene glave izjavljuju kako njegova ljutnja  nije osnovana jer nijedna kraljica i vladarica nije suprugu predala titulu zbog rizika da bi preuzeli položaj vladara. Samo Henrik je ovim potezom postao još popularniji i slavniji pa je kraljica ostala u njegovoj sjenci. Njegovi kaprici zabavljali su Europu i svijet, a šetnje u otvorenim kočijama su uvijek pomno slijeđene.

Međutim, zdravstveno stanje “nestašnog princa” se pogoršalo pa je pored tumora na lijevoj strani pluća imao i pocetek Alzheimerove bolesti, sto je ironičan kraj za osobu koja nikako nije htjela biti- zaboravljena.

 

 

(Global CIR/Piše: Džana Mujadžić)

 

Džana Mujadžic

Komentiraj