UVOD U ANATOMIJU POKUŠAJA RUŠENJA BIH (III): Medijski linč kao oružje političkog uticaja

U bosanskohercegovačkoj javnosti ovih je dana mnogo tekstova kojima su opća mjesta postale sintagme poput ‘režimskih i antirežimskih’ medija i novinara. Prilikom toga naravno nije uopće definisano šta je to režimsko ili antirežimsko novinarstvo i koje bismo teme mogli etiketirati prvim ili drugim epitetom.

Riječ režim (franc. régime, od lat. regere — vladati) se odnosi na skup uslova, najčešće političke prirode — državni poredak, način vladanja. Također, može se odnositi na tačno određen red života, rada, odmora, prehrane i dr. Zatim, sastav pravila i mjera potrebnih za neki cilj (npr. režim ekonomije, režim studija). Pišući nekoliko posljednjih tekstova kroz dosta komentara i privatnih poruka, jasno mi je stavljeno do znanja da sam ‘režimski novinar’ zato što sam se jedini drznuo zapodijenuti temu koja već odavno razjeda ovo društvo, a to je ‘režim javnog  linča u BiH’.

Piše: Amel Jašarević

Nema tog bosanskohercegovačkog intelektualca, pisca, sportiste, javnog ili naučnog radnika, koji se izdigao iznad prosjeka mase, a da ga nije sa većim ili manjim uspjehom posjekao preovladavajući režim ‘javnog linča’ koji u bh. javnom prostoru egzistira još od 2000-tih, a po uhodanoj matrici nekadašnjih ‘službi’ . Pronađe se tako žrtva i onda se sjate dežurni novinari, analitičari, samozvani kritičari i političari te tako razvlače po medijima aktuelnu metu i prate svaki njen korak.

Ako gornju definiciju ‘režima’ uzmemo kao relevantnu, jasno će nam biti da se sastoji od tri dijela: vladati, na određeni način, radi nekog cilja. Primjenimo li je na aktuelnu situaciju u BiH jasno će nam biti da: 1) neko strahom želi vladati ovim društvom; 2) postoji tačno propisan ‘režim’ ili način na koji se provodi linč i 3) sve to treba dovesti do postizanja nekog većeg cilja.

Ako ovako shvatimo značenje riječi ‘režim’, onda će nam svima biti jasno da je ono što sam u posljednjih nekoliko tekstova pisao jeste ‘antirežimsko djelovanje’, odnosno stajanje na put uhodanom režimu javnog linča svakog bosanskog intelektualca, književnika, novinara, javnog i naučnog radnika koji ponudi neku novu vrijednost.

Vratimo se nakratko na ova tri segmenta značenja riječi ‘režim’.

Ko to želi vladati strahom?

Očigledno onaj ko ne vidi drugačiji način da se održi na vlasti ili da zadrži svoje pozicije moći. Radi se obično o istrošenim političarima bez harizme i kvalitetnog obrazovanja koji su  zahvaljujući upravo ‘režimskim linčevima’ nepodobnih kao zaslugu dobili fotelje ili pozicije. Sjetit ćemo se Sulejmana Tihića, jedinog predsjednika u historiji neke stranke koji se nije smio staviti na bilo koju izbornu listu zbog raspoloženja naroda prema njemu. Uprkos tome, nije mu smetalo da vodi najjaču političku partiju u Bošnjaka kroz tri mandata.

Kako je to uspio? Tako što je uz pomoć obavještajnog podzemlja i medijskih lešinara te sitnih duša na različitim pozicijama uspio kreirati histerično javno mnijenje koje je na nož dočekivalo svakog mogućeg konkurenta ili bilo kojeg čovjeka sa inovativnim idejama koje vode progresu, a u koje se ne bi mogao uključiti privatni interes klike okupljene oko njega. Na taj način SDA stranka je postala leglo neharizmatičnih, sumnjivih, korumpiranih i moralno iskvarenih pojava koje su bosanskohercegovačku politiku srozale na najniže grane. Zanimljivo je kako su se upravo u tom intervalu početkom 2000-tih godina na sceni pojavile organizirane mafijaške grupe po ugledu na srbijanske klanove iz vremena Miloševićevog režima, koje su u međuvremenu nestale zahvaljujući promjeni politike SDA dolaskom Izetbegovića na čelo stranke.

Prva decenija dvijehiljaditih je upravo vrijeme kada je uspostavljen ‘režim’ protiv kojeg ovih dana pišem, pokušavajući ‘pomoći Bakiru Izetbegoviću’ da se sa njim obračuna.

Zašto to radim? Zato što vidim da su Izetbegovići ustvari cijelo ovo vrijeme bili faktički ‘podstanari u vlastitoj kući’, u stranci čiji je prvi lider i jedan od osnivača bio rahmetli Alija Izetbegović. Kakvim su se ucjenama i prijetnjama poslužili određeni mračni lobiji da bi instalirali Sulejmana Tihića i navodno dobili Alijinu saglasnost za njegovo ‘ustoličenje’ pisat ćemo kasnije. Ovdje je bitno napomenuti da sam želio makar skromnim doprinosom stati na put rušenju i gaženju svih tekovina naše borbe tokom devedestih godina na čelu sa Armijom BiH, predsjednikom Predsjedništva rahmetli Alijom Izetbegovićem i svima onima koji su dali i najmanji doprinos očuvanju državnosti BiH.

To sam uradio jer sam jasno vidio kako određena grupa ljudi, koja je, dok je mogla, zloupotrebljavala SDA, državne institucije i kompanije za lično bogaćenje i karijerizam, a sada kada stranka staje na noge, žele je prije uništiti nego pristati da se povuku ili makar prestanu raditi to što su do sada radili. Neki ljudi u BiH čak i po cijenu međubošnjačkog raskola žele baciti ljagu na cijeli period devedesetih i politiku. Međutim, ne mogu i nikada neću pristati da se na kraju tog procesa izjednače Milošević, Tuđman i Izetbegović, ili Izetbegović, Karadžić i Boban. Jasno je ovdje ko je bio žrtva, a ko agresor, na kraju krajeva to su i sve relevantne presude Međunarodnog suda u Haagu potvrdile. Očito je kako pojedinci i grupe političku krizu u SDA i BiH želi iskoristiti za dugoročne ciljeve izjednačavanja krivice, zaboravljanja genocida, opsade Sarajeva i sl.

Režim linča

Režim linča u Bošnjaka podrazumijeva permanentnu medijsku hajku na određenu osobu ili grupu ljudi koja personificira određenu ideju ili mišljenje. Bez obzira šta ko mislio, prezime Izetbegović zaista personificira jedan period borbe za državu BiH, period otpora agresiji i period kada je ova zemlja ponovo vratila državnost i faktički pobijedila u ratu koji joj je bio nametnut . To je period kada je cijela međunarodna javnost saznala za BiH, Bošnjake, i njihovo političko vođstvo. To je također, period kada su otvoreni Međunarodni sud za ratne zločine, kada je zvanično ‘priznat’ genocid u Srebrenici, kada je Milošević priveden u Haag i kada su se odigrali još neki krucijalni događaji iz kojih Bosna i njen narod crpe legitimna prava koja imaju svi narodi žrtve genocida i agresije.

Zbog toga se linč usmjerava upravo prema nekom simbolu, nečemu što personificira neku ideju ili epohu. U slučaju posljednjeg linča porodice Izetbegović koji traje intenzivno nekoliko zadnjih godina jasno je kako se kontekst odbrane BiH od agresije, njenog međunarodnog priznanja i verifikacije pokušava kriminalizirati i narušiti različitim teorijama zavjere o prvom predsjedniku Predsjedništva BiH i njegovoj porodici.

Šta se želi postići?

Po svemu sudeći Bošnjacima se želi instalirati novo političko vodstvo, koje neće imati one ‘crvene linije’ koje ima ovo današnje, a to su jedinstvo naroda i države. Instaliranje ‘novog bošnjačkog političkog vodstva’ ne može proći bez njegovog infiltriranja u SDA ili bez potkopavanja te stranke, kako bi neki drugi ljudi mogli doći do izražaja. Ključna je funkcija u cijelom procesu, funkcija bošnjačkog člana Predsjedništva te su, kao što sam u prvom dijelu ovog teksta pisao, zbog toga sva koplja okrenuta prema Predsjedništvu.

Pored toga, cilj je cjelokupnom bošnjačkom narodu nametnuti etiketu radikalizma, terorizma fašizma i vjerskog fundamentalizma. Svima koji su pratili naš medij jasno je da smo mi prvi ukazivali na takve pojave i osuđivali ih, ali nećemo pristati na fabrikovanje i različite medijske podvale koje cijeli kolektiv etiketiraju kao ‘potencijalno opasan’. To što su pojedinci radikalizirani ili čak uspjeli sprovesti određene terorističke akcije, tiče se prije svega, na ideološkom planu dijela Islamske zajednice, a na  obavještajno-sigurnosnom sigurnosnog aparata države, u smislu fizičkog sprječavanja takvih aktivnosti.

Terorizam nije jedina opasnost koja se nadvila nad regionom. Povampireni fašizam je problem u cijeloj istočnoj i jugoistočnoj Evropi, mada u posljednje vrijeme ni neke druge zemlje zapadne Evrope ne zaostaju mnogo za ovim procesima. Ovdje bih posebno izdvojio slučaj Osnovne škole Mustafa Busuladžić zbog kojeg je BiH uvrštena u izvještaje američke ambasade i nekih drugih država kao zemlja koja toleriše fašizam. Za nadati je se da će sporni naziv biti uklonjen, jer je sada i više nego očito da je i promjena naziva te škola bila dijelom ‘specijalnog rata’ protiv Bošnjaka, kojim se ovom narodu umjesto vrijednosti liberalne EU nude ili ‘fašizam Višegradske grupe’ ili ‘radikalizam Muslimanskog bratstva’.

Treba li i napominjati da se naziv te škole, bez obzira što sa tom odlukom nema nikakve veze, knjiži ponovo Bakiru Izetbegoviću, predsjedniku SDA i članu Predsjedništva BiH. Iz cijele bošnjačke historije izvući ime čovjeka koji je stao na stranu okupatora i koji je pravomoćno presuđen zbog toga (i još nije rehabilitovan) potez je čiji su izvršioci u BiH, a planeri sigurno negdje van nje. U ovom slučaju javnosti je sakrivena jedna veoma važna pravna začkoljica.

Budući da je BiH po svom Ustavu pravna nasljednica Socijalističke Republike BiH i Republike BiH, ne ulazaći u to da li je Busladžić  kriv ili ne za ono što mu se stavljalo na teret, mi moramo čuvati pravni kontinuitet naše države i izgraditi državotvornu svijest, a ne ići na ruku rušiteljima BiH koji tvrde da je ona nastala u Daytonu.

Operacija: ‘BiH nemoguća država’

Na koncu, medijskim linčom supruge bošnjačkog člana Predsjedništva i direktorice KCUS-a prof. dr. Sebije Izetbegović, cijela porodica bošnjačkog člana Predsjedništva BiH trebala je biti anatemisana i praktički osuđena na ‘odlazak’ sa bh. političke i javne scene. Kolika je medijska blokada nametnuta na svaku pozitivnu informaciju o profesorici Izetbegović, jasno govori i njena posljednja tribina održana 19. 2. ove godine u Zenici. Iako je NP Zenica bilo premalo da primi sve one koji su željeli čuti izlaganje direktorice KCUS-a, ta vijest nije nikako mogla doći do medija, izuzev par portala. Sa druge strane, Federalna televizija pod ‘upravom’ Šabića i Zvizdića, posvetila je značajnu pažnju predavanju prof. dr. Senke Mesihović – Dinarević o kardiovaskularnim bolestima. Ne želeći umanjiti značaj tog predavanja, ipak mislim da je i događaj održan u Zenici zaslužio makar jedan reporterski izvještaj.

Gore navedenim aktivnostima i dodatnim spinovanjima u vidu poplave različitih lažnih portala i portalčića, bez redakcije, urednika i drugih regulativa, željelo se stvoriti teren za neke nove procese u BiH, za koje su određeni centri u Beogradu,  Zagrebu i šire i mnogo dalje, zaključili da su se stekli ‘geopolitički uvjeti’. Ti procesi bi naravno išli ka razgradnji BiH, za koju po tom planu prvo treba dokazati da je nemoguća država. U tom smislu treba i posmatrati Dodikove stalne prijetnje i pozive na secesionizam, kao i Čovićeve ucjene saradnjom sa Dodikom. Ostalo je samo da Bošnjaci pokleknu i daju razlog međunarodnoj zajednici da počne razmišljati o podjeli zemlje.

Do podjele ne može doći dok god se ne naruši karakter rata u BiH, dok god se ne obezvrijedi genocid i uloga Armije BiH u odbrani zemlje i dok se bh. ratno rukovodstvo ne kriminalizira i ne izvrgne javnoj osudi. Tek kada se sve to degradira, onda će doći konkretni prijedlozi o podjeli.

Upravo vidjevši sve ovo i razumijevši kako haranga protiv Izetbegovića i SDA ne dolazi iz želje za smjenom vlasti kako bi se novim političkim snagama krenulo u budućnost i nove integracije, već kako bi se BiH dezintegrisala po želji pojedinih međunarodnih krugova i interesnih sfera, dao sam svoju podršku Izetbegovićima, odnosno kandidaturi Sebije Izetbegović za Predsjedništvo BiH, koju će nadam se prihvatiti, ako ne ispred stranke SDA , onda makar kao kandidat grupe građana.

U današnjem vremenu to što sam uradio ovim serijalom tekstova puno je teže i zahtjevnije, nego li biti u ‘drugom taboru’. Zbog toga se smatram izuzetno antirežimski nastrojenim novinarom, jer svojim malim doprinosom stojim na putu ‘režimu uništenja i cijepanja države BiH’.

 

Nastavit će se…

(Global CIR/Piše: Amel Jašarević)

Komentarion this Post

  1. Svega je bilo nadamo se boljem, Čelična dama je velika nada! Samo naprijed??????

    Reply
  2. Do konacne pobjede, za hrabru i ne salomljivu prof. Sebiju Izetbegovic?

    Reply
  3. Ona i jedina ima tu harizmu i energiju da se moze izboriti sa svim ovim petljancijama. A vrijeme je žena da preuzme stvari u svoje ruke

    Reply
  4. Dobar Tekst samo Seki je prezime više teret vjeruj te, a da je vrijeme da žensko bude u predsjedništvo zaista jeste!!!

    Reply
    • Ma sta lupaš ona je super kombinacija i pomirit će obije Bosnjačke skupine i tradiciju i evropejce.

      Reply
  5. Samo čvrsto neka uspostavi red u drzavi kao sto je na kliničkom samo Jako do pobjede!!!!¡!!!!!!!!!!!!!!!

    Reply
  1. […] UVOD U ANATOMIJU POKUŠAJA RUŠENJA BIH (III): Medijski linč kao oružje političkog uticaja […]

Komentiraj