UVOD U ANATOMIJU POKUŠAJA RUŠENJA BiH (IV): Antievropske snage, naručeni protesti i ‘evropska Kolumbija’

Proteklu su sedmicu obilježili veliki ‘minusi’, sjećanje na historijske događaje, predaja odgovora na Upitnik EU te ‘sumnjive blokade puteva’. Na dan predavanja odgovora BiH na Upitnik delegaciji EU (28.2.2018) , skupine demobilisanih boraca počele su sa blokadama puteva na nekoliko lokacija te su na ulicama dočekali 1. mart, Dan nezavisnosti BiH.

Prvi mart  je Sarajevo ponovo dočekalo blokirano (kao ’92), a slična situacija je bila i u Zenici te Tuzli. Iako niko ne može osporiti zahtjeve boraca niti njihovo pravo da se okupljaju na uredno najavljenim protestima, ne možemo a da ne primijetimo indikativan  datum početka protesta, ali i činjenicu da su zahtjevi umjesto Vladi, trebali biti upućeni Federalnom parlamentu, koji već odavno ne zasjeda, a u kojem se treba odlučiti o zahtjevima boračke populacije.

Piše: Amel Jašarević

Ukoliko pogledamo događaje mjesec dana unazad, nećemo pogriješiti ako eskalaciju boračkih protesta povežemo sa destabilizacijom i ‘obaranjem’ vlada i stranačkim ostavkama premijera u najznačajnijim kantonima Federacije BiH, Sarajevskom i Tuzlanskom. Unutrašnje  pospremanje u SDA  očigledno je uznemirilo lokalne moćnike i različite političko-tajkunske hobotnice u najvećoj bošnjačkoj stranci, što je izazvalo velika trvenja i u javnosti, ali i pojačalo napade na Federalnu vladu, koja još uvijek radi u punom sastavu. Također, antievropske snage nakon Brexita i pobjede Donalda Trampa na izborima u SAD-u, ponovo su se aktivirale i u BiH te se i na toj adresi može tražiti dodatni motiv da se angažuju borci za blokade na dan predavanja odgovora na Upitnik EU.

Sve je ovo, sa jedne strane i objašnjivo s obzirom da živimo u državi složene organizacije, ali i u regionu kojeg još uvijek proganjaju aveti prošlosti. Međutim, teško je objasniti nemar i neodgovornost nadležnih resornih ministara, direktora policijskih struktura i drugih tijela zaduženih za sprovođenje zakona, čiji su se čelni ljudi tek drugi dan oko podne  počeli javljati sa prvim reakcijama na proteste, iako su se nedužni građani, žene , starci i djeca smrzavali u kilometarskim kolonama na blokiranim putevima. Šta se čekalo, možda da izbiju incidenti između boraca i zarobljenih putnika, ili da se gnjev masa ponovo slije u Sarajevo i to ni manje ni više nego na zgradu Predsjedništva kao u februaru 2014.

U svim normalnim državama, pri izbijanju ozbiljnijih nemira i potencijalno opasnih događaja, nadležni izlaze i objašnjavaju javnosti šta se dešava, a potom najavljuju mjere. I umjesto da to kod nas urade oni koji prema zakonu imaju obavezu čuvanja reda i mira, na press konferenciji se pojavljivao federalni premijer i ministar za boračka pitanja.

Postavlja se logično pitanje, da li ovdje postoji država, mogu li se građani osloniti na organe reda, šta rade tužilaštva i sudovi, te ko će javnosti objasniti i upoznati je sa istragama događaja koji već decenijama uznemiravaju cijelo društvo? A njih nije malo.

Nerazjašnjeni događaji

Dosta je događaja i procesa koji još uvijek nisu razjašnjeni u javnosti, a čije značajke se moraju prezentovati ljudima koji sa zabrinutošću prate aktuelni tok događaja.

Sjetimo se samo da je ova zemlja svjedočila atentatu na ministra vanjskih poslova Irfana Ljubijankića 1995. godine, potom atentatu na zamjenika ministra unutrašnjih poslova FBiH Jozu Leutara 1999. Godine, te nizu ‘neobjašnjivih’ eksplozija tokom 2002. Godine. Jedan od događaja koji i danas pobuđuje pažnju desio se 2006. godine, kada je eksplodirala nepoznata  naprava na mezaru prvog predsjednika Predsjedništva RBiH  Alije Izetbegovića.

Potom sjetimo se 2014. godine i nasilnih protesta te paljenja Predsjedništva BiH, zatim 11. Jula 2015. godine kada je u Srebrenici napadnut tadašnji premijer srbijanske Vlade Aleksandar Vučić. Nije se davno desila i pobuna zbog privatizacije FDS-a, ali ni lokalni izbori 2016. kada je smišljeno napravljen incident u Stocu što je izazvalo ponavljanje izbornog procesa.

Sve se to poklapa sa posjetom Iranu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i dogovorom o zajedničkoj borbi protiv terorizma sa tamošnjim liderima, što je u velikom dijelu bh. javnosti dočekano na nož, a jasno je kojim ‘strukturama’ smeta otvorena borba protiv DAIŠ-a i Al-Kaide, i ko bi rado Bošnjake svrstao u potencijalne ‘neprijatelje Evrope’. Uz to, stalne redukcije vode  i posebno redukcije struje u Sarajevu tih dana, te katastrofalan gradski prijevoz (GRAS-a) koji je dodatno frustrirao građane, prijetile su libijskim scenarijem na sarajevskim ulicama. Sve je bilo inscenirano, medijski pripremljeno, čekala se  i najmanja iskra da zapali vatru. 

Upitajte prosječnog građanina šta zna o ovim događajima, šta je stav zvaničnih organa, MUP-a, Ministarstva pravde, tužilaštava, dokle su došli procesi protiv okrivljenih, da li su uhapšeni, da li su procesi zaključeni, imamo li razloga bojati se da će se nešto slično ponoviti i vidjet ćete da niko nema nikakvih informacija. A nečija je dužnost bila da javnost blagovremeno obavještava o tokovima ovih veoma značajnih procesa.

I šta se onda dešava ukoliko nemamo zvaničnih istraga, procesa, presuda…?! Otvara se prostor za raznorazne spekulacije, medijska spinovanja, afere i teorije zavjere kojima svjedočimo proteklih 20 godina.  To se evo i danas uporno nastavlja. Spominju se imena navodnih nalogodavaca, izvršilaca, javnost je bukvalno rastrgana, a društvo puca po šavovima samo zato što neko ne radi svoj posao.

Od Ljubijankića, preko Leutara do paljenja Predsjedništva

Jedan od događaja koji još uvijek nisu rasvijetljeni u potpunosti jeste i pad helikoptera pri kojem je stradao Irfan Ljubijankić, ministar vanjskih poslova BiH, koji se desio 28. maja 1995. godine, nekoliko mjeseci nakon smjena u ambasadi BiH u Zagrebu te nakon raskola u SDA i odlaska Harisa Silajdžića.  Glavni akter tih smjena na terenu bio je Ejup Ganić, koji je iste godine, također, na teritoriji Republike Hrvatske, doživio strašnu i nikada razriješenu saobraćajnu nesreću.  Nesreća se dogodila  30. juna 1995. u četiri sata ujutro, u blizini Metkovića, u selu Višići na granici BiH i Hrvatske. To je bio strašan udes, Ganić je izgubio više od polovine krvi u organizmu. Tada je poslan helikopter po njega, Šušak i Tuđman su odlučili da ga pošalju jer je ljekar u Domu zdravlja u Metkoviću rekao da neće preživjeti. Prema Ganićevim riječima, ovi su ga događaji spriječili da učestvuje na mirovnoj konferenciji u Dejtonu, a dok se dešavala završnica  genocida u Srebrenici ležao je na bolesničkoj postelji.

Tako oslabljen i bez ključnih ljudi na koje se mogao osloniti, prvi predsjednik Predsjedništva BiH otišao je na pregovore u Dejton , gdje je , sudeći po ovome, bio primoran potpisati ponuđeni sporazum što se dogodilo 21.11. 1995. Iz današnje perspektive, nakon što sam stekao uvid u širu sliku, premda sam i sām nekada bio kritičar Izetbegovićevih poteza u Dejtonu,  jasno mi je kako je taj potpis bio iznuđen i uvjetovan teškim okolnostima u kojima se nalazilo tadašnje bh. rukovodstvo, ali i pritiscima sa strane Clintonove administracije, koji je po svaku cijenu želio okončati mandat sa jednim ‘velikim vanjskopolitičkim uspjehom’. Međutim, mi moramo ići dalje i uraditi sve da se Clintonove nepravde iz Dejtona isprave  ulaskom u EU.

Kako je silnim medijima koji su godinama istraživali ‘politička ubistva’ promaklo to da je zamjenik ministra unutrašnjih poslova Jozo Leutar ubijen 16. marta 1999. godine, a da je NATO bombardovanje  Miloševićeve Jugoslavije počelo 24. marta te iste godine, dakle 8 dana nakon atentata. Ako znamo da se atentat dogodio faktički pored tadašnje zgrade ambasade SAD-a u Sarajevu, ako znamo da je Leutar bio pripadnik HVO-a i da je po nacionalnosti Hrvat, i ako znamo da su se u tom periodu uveliko pripremali NATO udari na SR Jugoslaviju, nije li onda logično upitati kome je bio cilj destabilizacija BiH, prije svega Federacije i narušavanje odnosa između Bošnjaka i Hrvata u tim turbulentnim vremenima, kako bi se ponovo zapalila iskra rata u BiH u trenutku kada se ranija zgarišta još nisu u potpunosti bila ni ohladila.

Postoji li u historiji zabilježen slučaj poput onog koji se desio  11. augusta 2006. kada je miniran mezar prvog predsjednika Predsjedništva BiH. Počinilac ili više njih ni do dan danas nisu otkriveni niti procesuirani. Indikativno je da je u godini nasilnih protesta 2014. godine ponovo oskrnavljeno spomen obilježje na mezaru Alije Izetbegovića, tako što je oštrim predmetom na njega urezana jedna riječ, ali slučaj je brzo riješen. Ponovo postavljamo pitanje i tražimo odgovor zašto napad iz augusta 2006. nije razjašnjen, iako je okvalificiran kao terorizam?!

Nakon što su zapaljeni simboli  i institucije BiH u nasilnim februarskim protestima iz 2014. kojima i do danas neki tepaju nazivajući ih ‘socijalnim buntom’, još uvijek javnost BiH čeka odgovore i pojašnjenja nadležnih institucija: Ko je organizovao proteste i paljevine i sa kojim ciljem?

Samo godinu dana kasnije napadnut je u Srebrenici na komemoraciji i ukopu žrtava srebreničkog genocida tadašnji premijer srbijanske Vlade, Aleksandar Vučić. To je bio ozbiljan napad na premijera jedne države, koji je mogao izazvati još ozbiljnije diplomatske, ali i druge posljedice. Zašto do danas nisu objavljena imena ili procesuirani nalogodavci i izvršioci ovog gnusnog čina? Neko je zamjerio srebreničkoj majki Hatidži koja je na rever Aleksandra Vučića okačila cvijet Srebrenice, a nisu vidjeli da je Vučićev dolazak u Srebrenicu ustvari znak izvinjenja i priznavanja onoga što se desilo, jer je upravo onaj koji je bio učesnik događaja 90-tih došao se pokloniti žrtvama. Međutim, sa druge strane, neko je očigledno vidio i priliku da se posije novo neprijateljstvo između dvije države i dva naroda te u tom osjetljivom trenutku ‘organizirao’ napad kojim je oskrnavljena cjelokupna komemoracija i skrenuta medijska pažnja sa suštine.

Također jedan od simptomatičnih i još uvijek nerazjašnjenih događaja koji je dobio i sudski epilog jeste hapšenje Fahrudina Radončića početkom 2016. godine zbog navodnog ‘davanja mita i trgovine utjecajem’. Bošnjački  član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović negirao je bilo kakvu povezanost sa ovim hapšenjem u poruci Radočiću. Indikativno je kako se hapšenje dešava dan nakon što je kandidatkinja koju je ‘predložio Radončić’ imenovana ambasadoricom BiH  u Sloveniji. Da li u BiH i našoj diplomatiji još od devedesetih ‘žari i pali’ određeni lobi kojeg ni državni vrh ne može u potpunosti kontrolisati?!

U sumnjive slučajeve može se ubrojati i nedavno pokrenuti proces protiv visokog časnika Armije Republike BiH, generala Sakiba Mahmuljina, kojem se na teret stavljaju zločini pojedinih pripadnika Armije BiH nad kojima on nije imao kontrolu, niti im je izdavao naređenja, niti dobijao bilo kakve izvještaje o njihovim akcijama. Očigledno je bilo važno da se optuži general korpusa, kako bi se bacila ljaga na cijelu Armiju BiH i potpomogao već započeti  nepravedni ‘proces izjednačavanja krivice’ svih aktera sukoba 90-tih.  General Mahmuljin je trenutno narušenog zdravlja i suočen sa dugotrajnim i iscrpljujućim procesom, po mom mišljenju, bez ikakvog opravdanog razloga.

Kako ne pomisliti da se radi o ‘zavjeri protiv BiH’?!

Ko građanima danas može garantovati sigurnost kada organizovane grupe već tri-četiri dana blokiraju puteve, unose nemir i ometaju svakodnevne aktivnosti građana, dok oni koji bi ih trebali spriječiti u tome, odnosno uputiti ih na prave adrese, šute i posmatraju šta se dešava. Kako u takvoj situaciji ne pomisliti da je sve ovo nabrojano bilo dobro organizirano i koordinirano između pojedinih državnih i paradržavnih struktura, u suradnji sa sličnim strukturama u regiji.

Jer kao što je ubistvo Leutara trebalo poslužiti za destabilizaciju BiH pred bombardovanje SR Jugoslavije, tako su i događaji nakon toga trebali poslužiti istoj svrsi stvaranja međunacionalnih ili međubošnjačkih tenzija i sukoba. Šta je bio napad na Vučića ako ne provokacija u trenucima kada traje jaka inicijativa EU za smirivanjem situacije u regiji i priključenja ovdašnjih država tom bloku. Također, ne treba zaboraviti kako tadašnja, a i sadašnja Vlada Republike Srbije, ne povlađuje Dodiku niti je odobrila njegov nelegalni referendum, kao ni druge ratno-huškačke projekte banjalučkog baje. Nije li onda i sam Milorad Dodik imao interesa da se nešto ‘nepredviđeno’ desi u Srebrenici?

Na koncu, onima koji žele treći entitet, kao i onima koji zagovaraju secesiju, treba da se Bošnjaci, odnosno kantoni sa Bošnjačkom većinom ‘posvađaju’, da se posije sjeme razdora između Sarajeva i Zenice, Sarajeva i Tuzle, Sarajeva i Krajine. Treba stvoriti atmosferu u kojoj će ljudi pomisliti kako ih je ‘Sarajevo zaboravilo’, kako se sami moraju ‘organizirati’ i sl. Bojim se da tome služe i aktuelni borački protesti, jer blokadama kojima smo svjedočili na mala vrata se zaokružuje Herceg-Bosna, odnosno vrši se pritisak na Bakira Izetbegovića i SDA da pristanu na truhle kompromise. Malo ko od demonstranata zna uopće šta znači registar i za koja se prava bore. 

Dio tog pritiska su i frakcijske borbe u stranci, te medijski linč prvog čovjeka SDA i prof. dr. Sebije Izetbegović. Međutim, kako je postalo očigledno da je Izetbegović odlučan očistiti stranku od ‘sumnjivih’ kadrova, krenuli su na  definitivno rušenje Federalne Vlade ili pak ponovni desant na Sarajevo, odnosno Predsjedništvo BiH. Ne trebamo zaboraviti kako je N1 televizija, čiji se jedan od regionalnih studija nalazi u Sarajevu, faktički davala upute borcima tokom aktuelnih protesta i ohrabrivala ih da blokiraju aerodrom, što je jedan od klasičnih metoda pokušaja  ‘državnog udara’ u trenutku kada su se u BiH nalazili visoki evropski dužnosnici.

Krajnji  je politički cilj  bio poslati poruku Evropi kako BiH nije dostojna  evropskog puta, dok bi krajnji ekonomski plijen iz haosa koji bi nastao bila ‘otimačina Bh telecoma’, koji uz Elektroprivredu predstavlja ključni resurs ove zemlje. Apsolutno se zalažem za privatizaciju telekoma, ali  nikako po ‘hajdučkoj metodi’.

Antievropske snage koje su sve ovo organizirale i izrežiarale  namijenile  su BiH sudbinu ‘evropske Kolumbije’, perionice prljavog novca i generatora terorizma u Evropi. Po toj zamisli  bi naši ‘veliki prijatelji’ od Bošnjaka  napravili evropske Palestince, međusobno zavađene i podijeljene, koji bi ratovali za tuđe interese.

Ko je faraon?

Kada je napuštala SDA famozna trojka (Šepić, Ahmetović, Sokolović)  iz Parlamentarne skupštine BiH, pravdala je to ‘nedemokratskim procesima u samoj stranci’. Tada se nije moglo znati da će upravo oni postati glavni kočničari pri usvajanju proevropskih reformi, poput povećanja akciza na gorivo kojima su odblokirana sredstva evropskih fondova i banaka namijenjena za cestogradnju. Može se kazati kako su faktički optuživali lidera svoje stranke za ‘faraonski odnos’ u vlasti.

Nešto slično se moglo primijetiti u posljednjoj propovijedi reisa Kavazovića, koju je prenijela FENA i svi viđeniji mediji, gdje su dominirale priče o ‘velikim silnicima’ i ‘dobrim ljudima’ koji su im se suprotstavljali, a koja se po svom sadržaju i suštini ne može direktno vezati za njega, jer po prirodi mi reis ne liči na takvog čovjeka.  Onakvo nešto mogao je izreći samo neko kome su Izetbegovići dobro valjali.

U suštini čovjekovog puta jeste da za života sve do čega mu je stalo dobrovoljno preda. Tako je i bilo. Daj ovo Bakire, daj ono Bakire, pomozi ovome, pomozi onome i opet malo. Šta god ko traži ti daj. Na taj način su učvrstili svoje pozicije, koje su i prije držali i dobijali još bolje. Onda im je i to bilo malo pa su rekli, e Bakire, daj sad porodicu! Pa su linčovali, pljuvali i lagali.  Tako je,  gledajući ga sa strane, što bi naši stari rekli, tokom svog života Bakir Izetbegović  tri puta gorio i izgorio i toj zemlji vatra ne može više ništa, postaje joj smiješna. Tako je  došao do sigurnosti i odlučnosti. Zato mu i nije bilo teško halaliti, a to je ipak odlika dobrih ljudi. 

Islamska zajednica, naravno, ne treba biti stranački servis SDA niti bilo koje druge stranke, ali isto tako ne treba otvoreno agitovati ni protiv određenih ljudi ili dijelova stranačkih struktura. Po pitanju utjecaja na ishod izbora, uloga IZ-a je precijenjena, što smo mogli vidjeti na primjeru reis-ul-uleme Mustafe ef Cerića, čija je riječ imala veću težinu u narodu, nego li što danas ima riječ Huseina ef Kavazovića kojeg zlonamjerni savjetnici ‘medijski podižu’, a u suštini ga bacaju u blato njihovih ličnih interesa. 

 

Nastavit će se…

(Global CIR Team)

Komentarion this Post

  1. Aferim za analizu, Prva liga postaju jasnije stvari.

    Reply
  2. Kao i inače guštam u čitanju lijepo raščlanjenih i logično objašnjenih tekstova gdin. Jašarevića.Svaka pohvala.Čini mi se i da je portal u zadnje vrijeme ubacio u ”višu” brzinu.Također hvala vrijedno i samo tako nastavite i dalje Uživao sam !!!

    Reply
  3. Zašto vam pada sajt i ko radi sve to

    Reply
  1. […] UVOD U ANATOMIJU POKUŠAJA RUŠENJA BiH (IV): Antievropske snage, naručeni protesti i ‘evrops… […]

Komentiraj