SAVEZ DVA MEDVJEDA I OBNOVA AUSTRO-UGARSKOG CARSTVA (II): Može li Bakir Izetbegović obnoviti jedinstvo stranke i sačuvati državu pred naletom energetskih lobija!?

Nakon što je Njemačka prije nekoliko dana definitivno dala do znanja Evropskoj uniji i susjedima da ne odustaje od projekta Sjeverni tok 2, koji bi zahvaljujući čvorištu na granici sa Češkom ruskim plinom mogao snabdijevati i južnu Evropu, nekoliko je balkanskih država u glavnom gradu Azerbejdžana Bakuu potpisalo zajedničku Deklaraciju o namjeri izgradnje ‘Južnog plinskog koridora’, koji bi preko Gruzije, Turske, Grčke, a kasnije Jadranskim morem, transportovao gas do Italije i Balkana. Time bi se zaobišao ruski gas u potpunosti pa makar on dolazio i preko Njemačke.

 Međutim, snažna njemačka inicijativa za ulazak balkanskih država u EU mogla bi pomutiti planove političkih i ekonomskih elita naklonjenih Washingtonu i Londonu, pa one sa druge strane pokušavaju destabilizirati regiju koristeći svoje eksponente na važnim pozicijama te koristeći i podgrijavajući animozitete prema Rusiji da bi ostvarile što veće vojno-obavještajno prisustvo i ‘zaštitile Balkan’.  Suština svega leži u pitanju ko će snabdijevati Evropu prirodnim gasom i kuda će proći gasni koridori. Dugoročni je politički cilj umanjiti ruski utjecaj na Evropu, a samim tim i ‘podrezati krila’ Njemačkoj (ranije spominjani ‘savez dva medvjeda’), koja kao stožerna ekonomija EU, zajedno sa Francuskom, zagovara jaču integraciju država članica i jedinstven nastup na polju vanjske politike.

Piše: Amel Jašarević

Najslabije države Balkana zbog svega trpe ozbiljne posljedice te su pored Ukrajine, BiH i Makedonija bile pod snažnim pritiskom da skrenu sa euroatlantskog puta i u nekoj skorijoj budućnosti, kao što je to već uradila Hrvatska, pristupe američkoj ‘Inicijativi tri mora’ koja bi predstavljala tampon zonu između EU i Rusije.

O gasu kao energentu i sredstvu ucjene razgovarali smo sa prvim direktorom BH gasa Husom Hadžidedićem.

Njemačka plinska strategija: izgradnja Sjevernog toka 2 i ‘Eugala’

Njemačka je prije nekoliko dana usvojila ‘plinsku strategiju’ za period 2018-2028, u kojoj se jasno precizira izgradnja plinovoda ‘Sjeverni tok 2’ te jednog kraka (plinovod “Eugal”) koji bi išao  do plinskog čvorišta Olbernhau, koje se nalazi na granici Njemačke i Češke.  “Eugal” i “Sjeverni tok 2” će ojačati položaj Njemačke na evropskom tržištu plina i zemlju pretvoriti u ključni centar i fizički čvor za trgovanje plinom, što znači i veći utjecaj na formiranje cijene ovog energenta.

Naravno, mnogo je protivnika ovog projekta, oličenih prije svega u Velikoj Britaniji, SAD-u i njihovim satelitima poput Poljske.  Plinovod “Eugal” u maksimalnom planiranom kapacitetu može izdržati 87 milijardi kubnih metara,koji bi stizali kroz postojeći “Sjeverni tok” i njegov novi krak. Plin bi se isporučivao na jugu, na granici Njemačke i Češke, odakle bi išao u južnu Njemačku, a većina u postojeće infrastrukture u Češkoj, Slovačkoj te austrijsko plinsko čvorište, odakle bi dalje išao na balkansko i talijansko tržište, te u Ukrajinu.

Njemačka planira završiti  projektnu dokumentaciju do  2. marta 2018. U drugoj polovici ove godine planira se započeti izgradnju plinovoda do Češke.

Međutim, SAD i Velika Britanija, zajedno sa bliskoistočnim partnerima, imaju drugačije planove za istočnu i južnu Evropu i čini se kako tek sada postaje jasnija svrha svih tih inicijativa i ‘podunija’ unutar Evrope, poput Inicijative tri mora, Višegradske grupe i sl. Cilj je zaobići kupovinu ruskog plina u potpunosti, a jedan od pokušaja bio je sa tzv. katarskim gasovodom koji je trebao proći kroz Siriju, ali je zahvaljujući SAA i ruskoj intervenciji taj projekat prošao neslavno. Sada se ubrzanim koracima pokušavaju pronaći nove alternative kako bi se izvršila energetska okupacija Evrope, odnosno spriječile Francuska i Njemačka da ostvare De Golovu ideju o jedinstvenoj Evropi od Lisabona do Vladivostoka

TANAP I TAP sa mogućim priključcima

Plinovodi TANAP i TAP

Dan nakon usvajanja ‘njemačke plinske strategije, u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana, održan je četvrti sastanak Savjetodavnog vijeća “Južnog plinskog koridora”. Učesnici su potpisali deklaraciju suradnji.  Pismo namjere su potpisale tvrtke Plinacro iz Hrvatske, Albgaz, BH Gas i Montenegro Bonus. Iako je zvanično pokrovitelj i ovog projekta EU, odnosno ERB, uz asistenciju Velike Britanije jasno je kako je osnovni cilj projekta politički.

BIH s drugim zemljama regije sudjeluje u realizaciji energetskog projekta TAP (Tras Adriatic Pipeline). TAP se naslanja na plinski koridor TANAP (Trans Anadolian Pipelin) kojim bi se plin iz Azerbejdžana dopremao do Turske a odatle dalje preko Grčke i Albanije po dnu Jadranskog mora do Italije i tržišta Zapadne Europe. Jedan krak ovog plinovoda u Albaniji odvajao bi se za Balkan – protezao bi se od Albanije, preko Crne Gore i Hrvatske do BiH. Važno je naglasiti da je spojna točka Hrvatske i BiH u Pločama, što otvara mogućnost da se ovim plinovodom distribuira i plin iz LNG terminala koji Hrvatska namjerava izgraditi na svojim obalama.

TANAP ili Trans-anadolijski gasovod je prema mišljenu Turske “komad slagalice koji nedostaje” u planu Evropske unije pod nazivom južni plinski koridor, koji treba spojiti plinska polja u Kaspijskom moru s evropskim potrošačima, s ciljem da ‘oslobodi’ Evropu od energetske ovisnosti o Rusiji.

Već postoji cjevovod iz Bakua u Azerbajdžanu preko Gruzije i završava u Ceyhanu u Turskoj, a drugi konzorcij gradi Transjadranski cjevovod, od Kipoija u Grčkoj do San Foca u Italiji; projekt koji će biti dovršen 2018. godine. TANAP će prema projektu povezati ta dva gasovoda, a predviđa se da će koštati 10 do 11 milijardi dolara, dok je datum završetka planiran ove godine.

Planirani kapacitet gasovoda je 16 milijardi kubičnih metara, s mogućnošću povećanja do 23 milijardi kubičnih metara do 2023. godine i 31 milijardi kubičnih metara do 2026. godine. U budućnosti se kapacitet može povećati na 60 milijardi kubičnih metara, što može biti korisno u slučaju da se dovrši planirani trans-kaspijski plinovod, povezujući Azerbejdžan i Turkmenistan.

Uprava EIB-a dogovorila se o finansiranju energetskog i transportnog projekta vrednog 6,5 milijardi eura ali je ta dugo čekana odluka bacila sjenku na projekat TAP. Naime, odluka o zajmu trebalo je da bude donijeta u decembru. Međutim, banka sa sjedištem u Luksemburgu odložila je odlučivanje s obrazloženjem da mora podrobnije da razmotri projekat. Potpredsjednik EIB-a Endrju Mekdauel (Andrew McDowell) rekao je 6. februara za Rojters da će projekat TAP doprinijeti da se nadomjesti opadajuća evropska proizvodnja i obezbijedi diverzifikacija izvora gasa, kao i prelazak sa uglja na gas u centralnoj i jugoistočnoj Evropi.

Problem cijelog ovog projekta je, međutim, kaže Vojislav Vuletić, predsjednik Udruženja za gas Srbije, što gasno polje Šah Deniz 2 nema dovoljno gasa da bi se iz tog izvora snabdijevali Albanija, Italija i Grčka, a kamo li Evropa.

– Ukoliko uopšte bude izgrađen ovaj Južni gasni koridor, neće biti gasa za Srbiju, jer da bi ovaj gas stigao i do naše zemlje potrebno je  sagraditi gasovod kroz Grčku, Makedoniju i Srbiju. Odakle nam novac za to, pita Vuletić.

Da bi gasa bilo dovoljno potrebno je dopuniti cijev gasom preko kaspijske države Turkmenistana. Problem je, međutim, što je Kaspijsko more takozvano, unutrašnje more, ne spada pod međunarodnu jurisdikciju, kaže Vuletić. Pošto jedino Rusija ima vojnu Kaspijsku flotu na tom području ne može biti polaganja podvodnih cjevovoda bez odobrenja Rusije. Iz Ministarstva spoljnih poslova Rusije već potvrdili da neće biti nikakvih podvodnih cjevovoda u Kaspijskom moru, objašnjava Vuletić.

Također ne treba zaboraviti ni složenu vojno-političku situaciju na granicama Azerbejdžana i Armenije, te pogotovo zaleđeni sukob u regionu Nagorno Karabah koji bi mogao sahraniti cijeli gasni projekat. Sama Gruzija kroz koju treba prolaziti pomenuti gasovod izrazito je nestabilna država sa otcjepljenim pokrajinama Abhazijom i Južnom Osetijom čije se granice opasno približavaju planiranim trasama ovog energetskog projekta.

Otkud onda toliki entuzijazam sa turske strane da će ovaj gasovod ipak uspjeti, ukoliko je već sada poznato da azerbejdžansko gasno polje ni danas ne može obezbijediti planirane količine ovog energenta, a Rusija neće dozvoliti Turkmenistanu postavljanje cijevi ispod Kaspijskog mora? Odgovor se krije u nedavnoj obnovi diplomatskih veza Turske i Izraela.

Ostavljen priključak za izraelski gasovod kod Ceyhana

Kako su otoplili tursko-izraelski odnosi?

Izraelski ambasador u Azerbajdžanu, Dan Stav, kazao je 6. novembra 2016. kako njegova zemlja “razmatra mogućnost transporta prirodnog gasa u Evropu putem Trans Anadolijskog plinovoda [TANAP] kroz Tursku”. Ranije, 14. oktobra iste godine, turski predsjednički savjetnik Cemil Ertem izjavio je kako Turska želi povezati isporuke izraelskog gasa s Južnim plinskim koridorom (SGC) – energetskim tranzitnim koridorom iz Azerbajdžana u Evropu, od kojih je TANAP ključna veza.

Nekoliko mjeseci prije tih izjava, 26. Maja Izrael i Turska su se složili normalizirati svoje odnose s nadom da će diplomatsko približavanje olakšati put sporazumu o transportu izraelskog plina u Tursku. Takav dogovor umanjio bi tursku ovisnost o plinu od Rusije i pomogao Turskoj diversifikaciji svojih izvora energije ubjeđivali su svoju javnost turski zvaničnici.

Da je ovaj projekat još uvijek živ potvrdili su i razgovori između delegacija Turske i Izraela vođeni krajem prošle godine o predloženoj izgradnji naftovoda radi dovođenja izraelskog plina u Evropu. Tada je ocijenjeno da se radi o “naprednoj fazi“ pregovora. Govoreći isključivo Agenciji Anadolija, Dror Cohen specijalni savjetnik u izraelskom ministarstvu energetike,  izjavio je kako se razgovori između Turske i Izraela trenutno vode o cijeni i ruti predloženog gasovoda između dvaju zemalja.

Iako je izrazio nadu da je samo pitanje vremena prije nego što će biti potpisan i zvaničan sporazum s Turskom, izjavivši kako je to  “vrlo, vrlo važno mojoj upravi i mojoj vladi“, Cohen je kazao da Izrael zadržava mogućnosti za izvoz plina u EU zajedno sa Grčkom i Egiptom. “Uvijek postoje opcije, a ne stavljamo nijednu mogućnost iznad drugih”, izjavio je. “To možemo učiniti paralelno sa sve troje [Turska, Grčka i Egipat]”, kazao je, ponovivši kako Izrael želi samo poslovati i činiti da stvari napreduju.

Ako znamo sve ovo, onda nam neće biti teško da pronađemo glavne uzroke i inicijatore posljednjih kriza koje su drmale Evropom. Sjetimo se samo gasne krize u Ukrajini 2008., sa kojom je uporedo išla i velika ekonomska kriza (poznata recesija), a potom i kriza Eurozone povezanih sa Grčkom, zatim destabilizacija Balkana, nasilnih protesta u BiH 2014., koji su poslužili kao uvod za ‘ukrajinski scenarij’ nekoliko mjeseci kasnije. Rusko prisustvo u Siriji i Libanu, te pomoć koju je Putin pružio generalu Haftaru u Libiji, puno je jasnija ako pratimo potencijalne gasne koridore. Pa čak i aktuelnu promjenu vlasti u Italiji možemo posmatrati u ovom kontekstu. Ništa manje važna nije ni činjenica da su ekstremni nacionalisti ušli u sastav nove austrijske vlade, koja bi trebala igrati ulogu kohezivnog faktora između država koje su ulazile u sastav Austro-Ugarske. Također južni gasni koridor kao drugo mjesto račvanja poslije Albanije predviđa Austriju.

U medijima se spekulira da je i posljednja ‘postizborna kriza’ u Makedoniji bila još jedan proizvod ovih gasnih lobija, a tome se može pripisati i pokušaj atentata na Milu Đukanovića prošle godine. Također aktuelni borački protesti u BiH i haos koji traje još od 2014. godine u vezi su sa najmračnijim energetskim lobijima koji su oživjeli nakon Brexita i dolaska republikanaca na vlast u SAD-u. Također, povezani su i sa sve izvjesnijom privatizacijom preostalih državnih kompanija, prije svega Bh Telecoma, ali i Elektroprivrede te BH gasa.

Za koga rade bh. političko-ekonomske elite?

Već sada je evidentno kako u BiH postoje uvjetno rečeno dva političko-ekonomska bloka. Jedan od tih blokova zagovara snažan privredni zamah i što brže priključenje euroatlantskim integracijama pod liderstvom Njemačke, dok drugi blok načelno nije protiv integracija, ali se radije svrstava u red sa američko-britanskim satelitima u EU (V4) te ima i određene planove za unutrašnju strukturu BiH, odnosno njenu podjelu na ‘tri republike’ po etničkom principu, što je još u ranim devedesetim bio plan britanske administracije.

Dakle, moćni ekonomski lobiji pokušavaju dovesti na vlast one političke elite koje će im omogućiti nastavak energetskog monopola, a sa druge strane zadovoljiti i druge strane u regiji koje žele podjelu BiH. Iza svega naravno stoji novac, odnosno bitka za preostale prirodne resurse i energetske koridore koji trebaju proći sa istoka prema Zapadnoj Evropi.

BiH ima još nekoliko strateških kompanija i resursa pa je sezona lova već odavno počela. Prvi na meti je Bh telecom, čiju privatizaciju snažno podržavam, ali ne i otimačinu kako je to predviđeno perfidnim planom. Naime već sada u javnosti kola sasvim utemeljena teza kako vlasnici N1 televizije i kompanije Telemach zahvaljujući pogodovanom aranžmanu uništavaju konkurentnost jedinog preostalog državnog telekom operatera kako bi ga po mizernoj cijeni kasnije i preuzeli. Očekuje se uskoro udar i na Eelektroprivredu BiH, te na rudnike uglja koji snabdijevaju termoelektrane prijeko potrebnim izvorom energije. Prethodno je izvršena integracija rudnika u EPBiH, tako da onaj ko ‘jami’ EP, dobija i rudnike prida. U planu je privatizacija šumskih i vodnih resursa, pa čak i cijelih parkova prirode, poput onog na rijeci Uni.

Pored toga, veoma je važno i ko će graditi i kuda će prolaziti glavni gasni tokovi kroz BiH. Hrvatska i Srbija su u ovom slučaju u prednosti, budući da BiH mora doći do gasa preko njih, a jedini drugi način bio bi preko Neuma, za šta se pobrinula Hrvatska, tako što planira bh. izlazak na otvoreno more blokirati ‘Pelješkim mostom’. Na ovaj način se pokušavaju stvoriti ekonomske predispozicije za podjelu BiH, što je prema mišljenju ‘arhitekata’ krize u BiH ključno za stvaranje političkih predispozicija.

Naime, tokom posljednjih godina u BiH je, prema tom mračnom planu, trebalo stvoriti atmosferu radikalizacije Bošnjaka, uz nekoliko terorističkih napada i prljavu propagandu koja bi i Evropsku uniju, ali i širu međunarodnu zajednicu ubijedila kako su Bošnjaci, strano tijelo i opasnost po sigurnost regije i Evrope. U tu svrhu su angažovani dijelovi bošnjačkih političkih elita i različiti misionari koji su na terenu odrađivali posao, odnosno pozivali mlade radikalizmu i terorizmu. Formirani su čitavi kanali za odlazak Bošnjaka na strana ratišta prije svega u Siriju, a sve preko Turske i Saudijske Arabije. Sve to povezano sa ekonomskom bijedom, pesimizmom i beznađem trebalo je stvoriti takvu frustraciju da Bošnjaci odustanu od jedinstvene i sekularne BiH, što bi bio odličan izgovor za odcjepljenje RS-a i oživljavanje Herceg-Bosne.

Također, na perfidan način Bošnjacima se, pored islamskog fundamentalizma,  pokušao poturiti i fašizam pa je čak i jena osnovna škola dospjela u žižu javnosti zbog spornog naziva. Ovim se željela staviti etiketa ‘legitimne mete’ na Bošnjake i njihove lidere. Međutim ni to nije bilo dovoljno, pa su pojedini funkcioneri otvoreno počeli zagovarati i uništenje nacionalne valute, kroz doštampavanje novca bez pokrića.

Hrvatska se u svemu ovome nadala da će zahvaljujući tome što ima otvorene koridore snabdijevanja Katara oružjem, a koje kasnije biva dopremano teroristima DAIŠ-a i drugih formacija u Siriji, te zahvaljujući tome što je obećala Erdoganu bh. luku Ploče, izvršiti takav utjecaj na bošnjačko rukovodstvo da pristane na treću izbornu jedinicu i entitet.  U svrhu svega navedenog poslužile su i Kolindine izjave o ‘bujanju ekstremizma’ (koji je ranije vještački izazivan) u BiH, te diplomatska ofanziva Hrvatske u EU, sa tezom da je BiH problematična država koja se treba podijeliti po etničkom principu.

Samo zahvaljujući angažmanu Njemačke i ličnoj inicijativi Angele Merkel, pri kojoj joj je pomogao i bošnjački član predsjedništva Bakir Izetbegović, BiH je prebrodila ove izazove i uspjela odgovoriti na Upitnik EU, premda su kako bi to spriječili iz stranke SDA čak izašli pojedini državni parlamentarci, a sa njima je otišao i dobar dio ranije instaliranog kadra. Čistka koju ovih dana gledamo u najvećoj bošnjačkoj stranci, provodi se upravo kako bi se odstranili ovi antievropski elementi.

BH gasovodi- ni na nebu, ni na zemlji

Posljednjih godinu dana iz državne kompanije BH-gas stižu alarmantna upozorenja o mogućoj gasnoj krizi za koje se okrivljuje Srbija, koja po riječima uprave bh. kompanije podiže transportne cijene ovog energenta. Također, kako bi se izbjegle ovakve situacije BH gas predlaže gradnju novih gasovoda preko kojih bi se BiH konektovala na nove gasne linije u Hrvatskoj, prije svega sa juga. Zaista su opravdani zahtjevi da BiH ima više priključaka sa nekoliko različitih izvora radi energetske sigurnosti, ali razlozi koje za to navodi BH gas kao i način da to pitanje riješe su u najmanju ruku problematični.

Prema riječima našeg sagovornika, Huse Hadžidedića, nekadašnjeg direktora Energoinvesta i prvog direktora kompanije Bh gas, BiH prije svega nije član Evropske energetske zajednice, a članstvo joj je uskraćeno jer nema zakona o gasu. Dakle, nema zakonske osnove uopće pričati o novim priključcima i gasovodima bez tih preduslova.

Budući da se gasovodi ne mogu postavljati napamet, neophodno je izraditi dugoročne i srednjoročne energetske strategije, što u slučaju BiH nije učinjeno. A najvažnije od svega je pitanje, ko će, kada nemate zakona o gasu i energetske strategije, odobriti sredstva za izgradnju, koji će to investitor pristati da ulaže bez zakonskog osnova?

Pored toga, budući da je tvornica Birač iz Zvornika odustala  od korištenja prirodnog gasa, on se samo trenutno troši u Sarajevu za široku potrošnju, odnosno zagrijavanje i u Zenici gdje ga koristi Željezara. Aktuelni gasovod kapaciteta negdje oko 750 miliona kubnih metara je sasvim dovoljan prema riječima našeg sagovornika za podmirivanje tih potreba. Zbog toga prvi direktor BH gasa i ne vidi razloga za poskupljenja ovog energenta, jer kursevi dolara nisu se promijenili, drugi konkurentni energenti nisu poskupili i sl. Razlog za povećanje cijena moglo bi biti plaćanje penala za gas, koji BiH ne iskoristi, što po njegovom mišljenju pobija tezu direktora BH gasa Jasmina Salkića kako postojeći kapaciteti samo što ‘ne eksplodiraju zbog velike potrošnje’.

Naš sagovornik izričito tvrdi da Srbija i RS ne mogu ucjenjivati BH gas transportnim cijenama budući da se i BiH i Srbija prvo dogovaraju sa Mađarskom oko te cijene. Prema tome, prijetnje poskupljenjima su nerealne i odmah otvaraju sumnje da se možda ne radi o nekim sumnjivim poslovnim potezima ove državne kompanije, odnosno postavlja se pitanje da li uprava BH gasa ili neki njeni dijelovi idu na ruku mračnim energetskim lobijima koji rade protiv BiH, a kojima je izgleda cilj da uvozimo, vrlo vjerovatno, izraelski gas umjesto ruskog.

Indikativno je spomenuti da sa protestima boraca koji imaju za cilj rušenje Federalne vlade, a koja upravlja kompanijama Bh telecom, EPBiH i BH gasom, imaju i određene političke partije čiji su članovi osobe bliske direktoru BH gasa, ali i cijelom jednom poslovnom klanu u BiH u koji ulazi i HIFA, najveća privatna naftna kompanija u BiH. Raskol u SDA dešava se upravo u Tuzlanskom kantonu, u kojem je za istraživanje naftnih i plinskih resursa angažovana britansko-holandska kompanija Shell, a podsjećamo protesti 2014. godine su izbili nakon što je Federalna vlada odbila produžiti ugovor sa Shellom o koncesijama za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u FBiH.

Za nadati je se da će lider najveće bošnjačke partije, zajedno sa drugim probosanski orijentiranim liderima, uspjeti iznaći pravu formulu za rješenje nagomilanih problema  te uspjeti obnoviti jedinstvo stranke i sačuvati državu od dodatnog cijepanja. Prvi ispit je već uskoro, odabir novog kandidata za člana Predsjedništva BiH.

 

(Global CIR Team)

Komentarion this Post

  1. Detaljna analiza uzivao sam !!!

    Reply
  2. Ocigledno je da su u sirij i amerikanci doziveli debakl. sada cackaju novo zariste. Balkan je odlican za njihovo novo pritiskanje i ucenjivanje EU i Rusije. Sve je na stolu a balkanski narodi i lideri znali su pruzati kroz historiju zestok otpor svakom vidu agresije.

    Reply
  3. Amnestija

    Hvala na lijepoj analizi. Uživanje je čitati ovako nešto.

    Reply
  4. Momci najbolji ste!

    Reply
  5. Analiza je sveobuhvatna , samo preduga ali dobro je cijepa.Ko ne zna o čemu se radi lahko će zaključiti razloge ove ujdurma kod Bošnjaka.Cijelim svijetom gospodari neka nepoznata kasta ljudi koja zaista nema dobre namjere prema čovječanstvu a tako i prema BIh i Bošnjacima.Ne bi cijeli svijet bio u problemima kraj današnjih mogućnosti i obrazovanosti da neki nepoznati moćnici iz sjene ne stvaraju ovu ludu situaciji.Svi ljudi ove planete su braća i moraju se organizirati i suprostaviti mračnim lobistima koji su počeli vršljati po BiH.

    Reply
  1. […] SAVEZ DVA MEDVJEDA I OBNOVA AUSTRO-UGARSKOG CARSTVA (II): Može li Bakir Izetbegović obnoviti jedin… […]

Komentiraj