MAFIJA I DESNČARI UBIJAJU NOVINARE? Francuska prva u EU po broju ubijenih novinara, Hrvatska druga

Zapad Europe ali i cijela EU uljuljali su se tijekom godina u (lažni) osjećaj sigurnosti, a iz dogmatskog su nas drijemeža definitivno probudila nedavna profesionalna ubojstva slovačkog novinara Jan Kuciaka i njegove djevojke, te novinarke s Malte Daphne Caruane Galizie. To su neki scenariji, uvjerena je donedavno bila Europa, koji se zbivaju u Latinskoj Americi, Rusiji, i Turskoj, a ne ‘kod nas’, piše Express.hr.

Jan Kuciak | Author: RADOVAN STOKLASA/REUTERS/PIXSELL

Mediji u Europi na indeksu medijskih sloboda Novinara bez granica kotiraju vrlo visoko. Nešto su kritičniji zapadni Balkan i Turska gdje su radi ‘antidržavnog dijelovanja’ te pokušaja ‘svrgavanja vlasti’ desetine novinara utrpane u zatvore. U Europskoj uniji problematičniji su bili sve jači zakoni protiv klevete koji u suštini često onemogućavaju pisanje o određenim temama, kao i zaštita za zviždače, medijski pluralizam i sloboda te neovisnost od izdavača i oglašivača, ali više se, barem se tako činilo, nije razgovaralo o ubojstvima.

Pokolj u redakciji Charlie Hebdo u siječnju 2015. godine bio je iznimka koja potvrđuje pravilo – teroristički napad na vrlo ‘specijalizirani’ i nimalo mainstream medij. I dalje neusporediva situacija s jednim Meksikom, Rusijom ili Sirijom gdje novinari naprosto – nestaju. Ta su ubojstva Francusku stavila na prvo mjesto zemalja po broju ubijenih novinara između 1992. godine i 2017. Hrvatska je, s četvero novinara, na drugom mjestu. 

Je suis Charlie | Author: Joachim Roncin

Tome je kumovao rat na ovim prostorima te snaga mafije. Četvorica ubijenih su Ivo Pukanić i Niko Franjić iz Nacionala (2008. godina), radijski reporter za BBC John Schofield 1995. godine ubijen je na putu prema Bihaću slučajno od strane hrvatskih vojnika, a kraj Osijeka je 1992. od snajperske vatre poginuo Paul Jenks iz agencija EPA. Godinu prije ubijeni su i hrvatski novinari Žarko Kaić i Gordan Lederer.

Nakon smrti Kuciaka i Galizie, piše Jean-Paul Marthoz za Politico, počeo se ozbiljnije raditi pregled prijetnji, zastrašivanja te fizičkih napada, kao i postotak riješenosti tih prijava i slika Europe odjednom više nije tako pozitivna. Opasnostima od terorizma i mafije pridružili su se i alt-desni populistički pokreti koji među svoje najveće neprijatelje broje i novinarekojima na svaki način valja otežati posao. Razapinje ih se na društvenim mrežama, izbacuje ih se s press konferencija, a Donald Trump ih naziva ‘lažljivcima’ čim pišu protiv njega.

Donald Trump Tweet | Author: Twitter

Iako je slovački premijer Rober Fico, koji je usput rečeno jedan od protagonista posljednje priče Kuciaka radi koje je vjerojatno i likvidiran, ponudio gotovinu svakome tko iznese valjane podatke kpoji bi mogli riješiti slučaj ubojstva, on je novinare nekoliko puta nazvao “anti-slovačkim prostitutkama”, dok je njegov kolega, češki predsjednik Milos Zeman, na nedavnoj press konferenciji došao s replikom kalašnjikova na kojoj piše riječ “novinari”. Prije toga ih je nazovao “gnojivom” i “hijenama”, a s Vladimirom Putinom se svojedobno šalio kako neki novinari “trebaju biti likvidirani”.

– Napadi više nisu samo na našu profesiju ili pisanje, već na temeljnu ulogu koju slobodni mediji igraju u demokratskom društvu  -rekao je na nedavnoj konferenciji Europske federacije novinara Harlem Désir o stanju u Francuskoj gdje se i lijevi i desni obračunavaju s medijima.

Milos Zeman | Author: YoutubeYOUTUBE

Kada je riječ o državama utemeljiteljicama EU stanje je najgore u Italiji. Samo je prošle godine 200-injak novinara tražilo i dobilo policijsku zaštitu. Poznata je i priča te sudbina novinara Roberta Saviana, autora serije “Gomorra” o napuljskoj mafiji, koji je 2006. radi prijetnji otišao ‘pod zemlju’ – tj živi negdje zaštićenog identiteta kako ga mafijaši ne bi lišili života. Talijanska mafija ‘Ndràngheta iz Kalabrije svoje krakove ima i u priči Jana Kuciaka, a njezini članovi su u Slovačkoj, otkrio je mladi novinar, cijenjeni članovi društva.

Organizirani kriminal cvijeta. Prema podatcima Europola 2017. identificirali su 5.000 organiziranih kriminalnih jedinica, dok ih je 2013. bilo 3.600. Povećanje je uvjetovano boljim sredstvima detekcije i praćenja, ali i sve boljoj i kompleksnijoj organizaciji kriminala. Njih beskrajno plaše novinari poput Kuciaka čiji je je rad, zahvaljujući potpori različitih agencija, udruga i platformi, bio transnacionalan, te nije bio ograničen na jednu državu. S obzirom da spomenute kriminalne organizacije funkcioniraju kao hobotnica koja se provlači ispod površine – u Kuciakovoj su priči Kolumbijci, Talijani i Slovaci, pa čak i Islamska država – oni su sposobni, i motivirani, financirati likvidaciju takvih “smetala”.

Najopasnije su priče koje definiraju sjecište kriminala, biznisa, politike i terorizma, a Europa je pokazala da ti novinari mogu završiti s bombom u autu ili metkom u glavi. Važnije od ičega jest vidjeti kako će EU i druge države Europe zaštititi svoje novinare i hoće li to uopće biti moguće s političarima koji otvoreno pozivaju na ‘linč medija’ ili na konferencije donose kalašnjikove. Kuciak je imao hrabrosti i integriteta dirnuti u osinje gnijezdo, ali praksa je pokazala kako policija, političari i sudstvo u sprezi vrlo rijetko kada imaju tu istu odlučnost.

– Ovo je jasan znak da mračne organizacije ne prežu niti od ubojstava kako ne bi bile razotkrivene. Bojim se da ćemo u budućnosti gubiti još novinara – kaže Drew Sullivan, jedan od utemeljitelja OCCRP-ja (Organized Crime and Corruption Reporting Project).

Ono što je od vitalne važnosti kada je riječ o medijskim organizacijama jest maksimalno ulaganje u trening novinara i procjenu rizika kod određenih tema, a treba ih se i realno i objektivno upozoriti o tome kakve bi rizike određene teme mogle povlačiti za sobom.

Napadi na novinare su oduvijek bili, piše Jean-Paul Marthoz, “kanarinac u rudniku ugljena”, ili prvi znak da demokratska atmosfera zapravo iznutra postaje sve više toksična. Oni su svojevrsni lakmus-papir za početke malignih deformacija društva koje uvijek vode nizbrdo.

Europska unija i oni koji su joj na čelu, neovisno o tome kolko su i samo bili pod lupom ili kritikom medija, moraju jasno i glasno reći kako neumjereno ‘skakanje’ po medijima, neumjerene i neutemeljene kritike, otvorene prijetnje te propitivanje uloge medija u demokratskom društvu, a zapravo u svrhu zaštite vladajućih, korupcije ili određenih ideologija – naprosto nije opcija.

Europol i države u kojima su se zločini odvili moraju učiniti sve što mogu kako bi ova ubojstva, kao i zastrašivanja i prijetnje, bili maksimalno sankcionirani, te da javnost sazna tko – i zašto – iza tih zločina stoji.

 

(Global CIR/Express)

Komentiraj

WordPress spam blocked by CleanTalk.