PROJEKT NADAHNUT ISTINOM: “Nisam ratno oružje” – predstava koja je uzbudila Pariz

Veoma posjećeni pariski teatar “Gymnase” od prošle jeseni, svakog ponedjeljka predstavlja poznatu belgijsku postavku Kompanije Fritland Theatrea: Nisam ratno oružje, adaptaciju djela poznate kosovske novinarke i spisateljice Sevdije Ahmeti koja je 1983. godine oformila sa prijateljem-ljekarom Vjosom Dobrunom Centar za zaštitu djece i žena, potpomognut od strane briselskog sjedišta Svjetske zdravstvene organizacije. Njezina je kronika nastala na brojnim putovanjima po Kosovu i drugim dijelovima Balkana.

Povezana slika

Projekt nadahnut istinom

Komad je zajednički projekt nadahnut istinitim svjedočenjima o ženskom angažiranju u ratu, ujedno obrađujući zločine protiv čovječnosti među kojima i silovanje žena, upotrijebljeno kao ratno oružje. Čin je posvuda okarakteriziran kao vrhunac suvremenog barbarstva.

Djelo oglašava i prijavljuje sa posebnim dostojanstvom zvjerstva učinjena ženama i djeci u periodu kada je cijela nekadašnja pokrajina bila u vatri i krvi, upućujući cijeloj planeti univerzalnu poruku o otporu zlu.

Piše: Džana Mujadžić

Silovanje djevojčica, djevojaka i žena najprije ima za cilj uništenje obitelji kao osnove svakog društva kao i cijele zajednice. Onemogućava bilo kakvo pomirenje jer je učinjeno neizbrisivo, a žene često, javno ne uspijevaju govoriti o pretrpljenom teroru. Predstava im je posvećena jer nigdje u svijetu njihovo tijelo ne može i ne smije biti “ratno oružje”, a kultura pomaže da izađu iz izolovanosti i ponovo nađu mjesto u društvu.

-Bila sam sa drugima. Sve su nas postrojili u školskom dvoristu. Odgovorni oficir je naredio odvajanje žena  od muškaraca. Iznanada je pokazao u mom pravcu. Moja majka je izašla iz reda zakoračivši naprijed. Približio joj se. Gledao je, zatim izvrijeđao i udario nekoliko puta pa zahtijevao da se razodjene. Nije se pomakla.

Šef je izvadio oružje, stavivži obarač na moje čelo.Majka se požurila skinuti se. Vidjela sam pred svim seljanima, prvi put, majku golu. Oficir je vikao na muškarce. Na svom jeziku je naredio da “brat te kurve izđe iz reda”. Osjećala sam hladnoću njegovog oružja. Ujak je oklijevao, pa zatim došao do majke…

Univerzalana madona

Scena je gotovo prazna  samo glazbenik i žena u bijeloj haljini uvode publiku u strahote “etničkog čiščenja”. Univerzalana “madona” svjedoči o mnoštvu žena upotrijebljenih kao ratno oružje. Glas je ujednačen. ali tužan i dirljiv, opisujuci užas preživljen u ime etničke čistoće koja, u bilo kojem periodu ili mjestu, dijeli svijet na krvnike i žrtve.

Svjedočenje je pledoaje za humanost, protiv nacionalističkog ludila i zločina kojim ono rezultira. Istovremeno  oda ljubavi i slobodi. Praćena zvucima gitare,  lijepa, zrela žena  bez napora prisiljava gledalište slijediti riječi koje izgovara, univerzalne izjave, nestvarne projekcije, ljubavne pjesme sto ispunjavaju dvoranu, čineci da glumica neprestalno komunicira sa gledateljima. Anila Dervishi podarila je liku nadarenost, polet i iskustvo najprije stečene u Nacionalnom Teatru u Tirani pa zatim u Brusselsu, dok je glazbenik Afrim Jahja gitarista belgijske rock grupe “The Witness”, uspio ispoljiti emotivnost i magičnu snagu svog instrumenta.

Reditelj Zenel Laci istovremeno autor i scenograf,  pozivan je  sa postavkom učestvovati na ovogodišnjem Festivalu teatra u Avignonu, najstarijem u Europi. Diplomirao je u poznatom Centru teatartskih studija u Louvain-la-Neuve, a također je pohađao studij scenografije, na Visokom Institutu Sveti Luka u Brusselsu. Razrađuje suvremene oblike modernog teatra pa je napisao veliki broj predstava, kojima je uradio i scenografije. Oformio je Fritland Théâtre prije osam godina. Aktualno priprema novu predstavu koju uskoro postavlja u briselskom Théâtreu de Poche.

 

(Global CIR/Džana Mujadžić)

Komentiraj

WordPress spam blocked by CleanTalk.