UVOD U ANATOMIJU POKUŠAJA RUŠENJA BiH (VI): Uhapsite Koldžu, a Efendića za predsjednika!?

Jedan poseban trend primjetan kod bh. političara natjerao me da se se njime pozabavim u kontekstu nekoliko aktuelnih i ranijih događaja. Naime, radi se o fenomenu nepreuzimanja odgovornosti za svoje postupke, odnosno ne postojanju minimuma moralne odgovornosti prema biračima koji su im dodijelili povjerenje i izabrali ih na javne funkcije.

Školski primjer odgovornog i moralnog ponašanja u svakom pogledu jeste i slučaj Aide Hadžialić, najmlađe ministrice u vladi Švedske ikada postavljene, koja je nakon što ju je zaustavila policija i utvrdila da ima 0.2 promila alkohola u krvi, a što je nedozvoljen nivo prema švedskim zakonima, odmah sutradan podnijela ostavku. Jednu malu neopreznost od dvije čaše vina nije mogla opravdati pred svojim biračima i dala je ostavku. Zamislite šta bi se onda desilo da je kojim slučajem skrivila neku saobraćajnu nesreću i tako prekršila još nekoliko zakona?

Piše: Amel Jašarević

U Sarajevu je, u subotu oko 14 sati načelnik novogradske općine udario pješaka, koji je od posljedica udara preminuo u bolnici. Semir Efendić je saslušan, i pušten iz policijske stanice čak i prije isteka regularna i zakonska 24 sata pritvora. Kasnije se oglasio na Facebooku kako žali za poginulim E. Selimovićem te se dobro opravdao ‘vremenskim uslovima i veoma malom brzinom vožnje’.

Načelnik općine ubio čovjeka, i nikom ništa. Semir Efendić još uvijek nije podnio ostavku, iako zna da se trenutno protiv njega vodi istraga u kojoj je osumnjičen za prekršaj gdje je predviđena zatvorska kazna do 8 godina. Vjerovatno normalno ide na posao, a njegova okolina u tome ne vidi nikakav problem. Koliko će vremena morati proteći pa da ‘slični efendići’ osjete moralnu odgovornost i kao nosioci javnih funkcija podnesu ostavke?!

Ironija je u tome, što je upravo Efendić insistirao na takvom stavu, gdje je predsjedniku svoje partije zamijerao što nije udaljio i suspendovao osobe protiv kojih se vode određeni krivični postupci, poput Amira Zukića ili Asima Sarajlića. Ne želeći uopće braniti dvojicu navedenih kadrova SDA, koji su zasigurno trebali biti udaljeni i iz stranke i sa funkcija, želim poručiti kako je žalosno da Semir Efendić nije podnio ostavku na sve stranačke, a pogotovo na dužnost načelnika općine nakon što je automobilom usmrtio pješaka o čemu će se oglasiti i sud valjanom presudsom. Trebao je svojim primjerom pokazati Bakiru Izetbegoviću da je bio iskren kada je od njega tražio sazivanje vanrednog kongresa SDA zbog činjenice da je ambiciozni načelnik bio nezadovoljan rezultatima unutarstranačkih izbora prema kojima je Izetbegović izabran za predsjednika stranke.

Medijska tišina

Zatim se postavlja pitanje odnosa medija prema ovoj saobraćajnoj nesreći sa smrtnim ishodom. Tek negdje oko sedam-osam sati, dakle četiri – pet sati poslije nesreće sarajevski portali su sramežljivo prenijeli vijest o saobraćajnoj nesreći u kojoj je teže ozlijeđen pješak preminuo u bolnici, da bi još kasnije saznali da je vinovnik cijele priče Semir Efendić.

Do tog slučaja praksa je bila lokalnih portala, ali i onih ‘nacionalnih’, da se objavi na desetine slika sa mjesta događaja iz raznih uglova, a sve bi pratio većinom histeričan tekst o divljanju na sarajevskim ulicama nesavjesnih vozača i sl. Međutim ta praksa nije ispoštovana u slučaju Efendića. Zaista postoji bojazan da bi cijeli slučaj bio zataškan i sakriven od medija da nesretni dedo nije preminuo.

Što je još tragičnije na portalima je aktivirana prava armija plaćenih botova da uzdižu Semira Efendića, proglašavajući žrtvu gluhom, nepažljivom i čak u jednom slučaju optužujući ubijenog da se sam bacio pod automobil. Prema njihovom shvatanju, ”kada Efendić nekoga ubije to je Božije davanje i veliko iskušenje”, a nekome drugom se zbog opravdane ili neopravdane  sumnje u moguće krivično djelo na naslovnicama kače puna imena i prezimena te tako faktički cijela jedna porodica izlaže javnom linču.

Sjetimo se kako je javnost reagovala nakon što je, zbog sigurnosnih razloga, bošnjački član Predsjedništva naložio službenom vozaču da njegovu suprugu, direktoricu Kliničkog centra u Sarajevu poveze na poslovni sastanak u Tuzlu. Nema medija koji tu vijest nije prenio uz popratne komentare o ‘privatizovanju funkcije člana Predsjedništva’, trošenja javnog novca i slično. Nakon takve medijske ofanzive čovjek bi pomislio da je država pred raspadom zbog tog slučaja. Ti isti mediji koji su linčovali Izetbegoviće, danas ili šute ili se ponašaju zaštitnički prema načelniku Općine Novi Grad. Sebija Izetbegović im je ustvari kriva jer je zahvaljujući tome što je spasila Klinički centar od propasti stala na put lobijima privatnih poliklinika koje su željele sredstva zavoda zdravstvenog osiguranja prisvojiti sebi, odnosno na zgarištima javnog zdravstva stvoriti nove poslovne imperije po matrici divljeg britansko-američkog kapitalizma kakav danas možemo vidjeti u Turskoj. Efendić je sa pozicije općinskog načelnika stigao da kritikuje i Zdravstvo ‘koje propada’, penzione fondove i sl. te nuditi neki imaginarni ekonomski program.

No, vratimo se našoj osnovnoj priči. U suštini niko ne zna gdje se tačno dogodila nesreća, da li je Efendić koristio privatno ili službeno vozilo (mada se sumnja da je službeno), da li je pješak oboren na pješačkom prijelazu, da li je optuženi bio pod dejstvima opojnih supstanci ili koristio mobitel i sl. Nikakvih rekonstrukcija nema u javnosti, gdje su tragovi kočenja i zašto je mjesto ubrzo nakon nesreće ‘očišćeno’ i uklonjeni policijski znakovi? Zahvaljujući apatiji i nezainteresovanosti medija, koja sigurno nije slučajna, Efendić na društvenim mrežama dobija oreol žrtve, a o pozivu i značajnijoj inicijativi za smjenom načelnika ili njegovom ostavkom nema ni govora.

PROTEKCIJA ZA UBICU! Efendić pušten iz pritvora, aktivirana armija botova za javni linč poginulog pješaka

Također, izostala je oštra reakcija same porodice, jer oni članovi koji su javno istupali nisu ni u jednom pogledu okrivili Efendića za smrt E. Selimovića pa bi trebalo provjeriti da li je bilo pritisaka na njih u smislu da odustanu od eventualne privatne tužbe protiv Efendića.

Prije svega jer se i prvobitna policijska istraga zbog velikog upliva članova Efendićeve bliže i dalje rodbine u policijske strukture mora uzimati sa rezervom. Podsjećamo, mediji su prethodnih godina pisali o velikom broju ‘Efendića’ u policijskim i srodnim inspekcijskim strukturama. Načelnik sektora za pravne poslove MUP-a KS je rođak Idriz Efendić, komandir policije Ilidža je Ensad Efendić, direktor Zavoda za planiranje razvoja KS je Hamdija Efendić, a sekretar Ministarstva prostornog uređenja FBiH je Adnan Efendić, pisali su mediji proteklih godina.

Nije loše podsjetiti da prema Krivičnom zakonu Federacije BiH prema članu 336. za teška djela protiv sigurnosti javnog prometa predviđene zatvorske kazne su od 1 do 8 godina. Koliko će dobiti Efendić, ostaje da se vidi jer se predmet nalazi u redovnom postupku i u određenom trenutku možda će zavisiti i od njegovih rođaka. Također, protiv Efendića se može pokrenuti postupak i u slučaju ako je obmanjivao javnost o načinu na koji se nesreća desila, te brzine kojom je prema vlastitim navodima vozio,a to je manje od 30 km/h, no ponovo o tome treba više kazati struka i saobraćajni vještaci, ali oni nezavisni.

Prisjetimo se ranijih slučajeva

Sarajevu nikada nije nedostajalo manijaka i manijačkog ponašanja na cesti. Doduše ovo je vjerovatno jedna od rijetkih nesreća sa smrtnim ishodom tokom koje je vozač išao manje od 30km/h i usmrtio pješaka. No nekoliko je slučajeva posebno zaintrigiralo javnost.

Slučaj smrti majke dvoje malodobne djece, Have Šljivić-Dovadžije, izazvao je čak i mirna okupljanja građana, a odigrao se na području općine Novi Grad. Posebno je zanimljivo kako su u novogradskim džamijama držane i hutbe protiv presuđenog Semira Rastodera, o čemu je njegova porodica pisala i samom reis-ul-ulemi i prijetila čak i tužbama. Vještaci saobraćajne struke optužbe i odbrane su iznijeli svoje zaključke, a sud je pomenutog osudio na zatvorsku kaznu od pet godina i šest mjeseci. Međutim, još 2017. mediji su aktuelizirali temu zašto Rastoder nije u zatvoru, na šta je odgovoreno kako je slučaj u drugostepenom postupku pred Federalnim sudom. Kakvo je to društvo u kojem presuđeni krivci, u ovom slučaju za ubistvo, šetaju ulicama? Zar ne postoji opasnost da će se vratiti sličnim djelima u skorijoj budućnosti, ako nisu prošli neki proces rehabilitacije ili zatvorske kazne? Ko stoji iza ovog čovjeka koji i nakon tri godine od pogibije majke dvoje djece u nesreći koju je skrivio, šeta slobodno?

Drugi šokantni slučaj dvostrukog ubistva dvije studentice koje je počinio Sanjin Sefić, još uvijek čeka sudski epilog. Očigledno je kako suđenje sve više izmiče kontroli, odnosno da osuđeni na svaki način trude se eskivirati ili odgoditi ročišta što posebno otežava život roditeljima žrtava, dvaju mladih studentica iz Bugojna i Bosanske Krupe Selme Agić i Edite Malkoč. Pored prolaska kroz crveno, nedozvoljene brzine i bijega sa mjesta nesreće, Sefić se tereti i za ilegalan prijelaz granice i sakrivanje od organa gonjenja. Također, i njegovi pomagači su obuhvaćeni optužnicom. No kakav lobi štiti Sefića i maltretira roditelje žrtava još niko nije javno iznio.  Roditelji ubijenih studentica su nekoliko puta upozoravali kako se suđenje pretvorilo u pravu farsu i da im počinje predstavljati teret.

Ovo su bila dva najeksponiranija slučaja, a treći bi po svemu trebao biti slučaj u kojem je načelnik Općine Novi Grad Semir Efendić usmrtio pješaka u Zagrebačkoj ulici, a o čemu se šutjelo do ranih večernjih sati u bh. medijima i još se šuti. Ako je Rastoderu izrečena dugogodišnja zatvorska kazna, makar dupla bi trebala biti izrečena Sanjinu Sefiću. Da li će fer suđenje i proces biti mogući u trećem slučaju ostaje da se vidi.

Zbog čega je i ranije Efendić trebao otići

Jedan smo od rijetkih medija koji je dugi niz godina ukazivao na pogubnu ambiciju načelnika općine Novi Grad Semira Efendića i zar je trebalo da neko smrtno strada da bi javnost konačno malo bolje obratila pažnju na njega, njegov utjecaj u SDA te Kantonu  i Gradu Sarajevu. Da je pomenuti načelnik podnio ostavku nakon nekoliko prvih skandala i ispada zasigurno ne bismo došli do ovog današnjeg teksta.

Prvi mandat mladog načelnika obilježen je različitim šovinističkim ispadima, koji su uzburkali bh. javnost i jasno pokazali kako je novi načelnik najmnogoljudnije općine u BiH osoba poprilično radikalnih shvatanja, samo je bilo pitanje u kom pravcu će se taj radikalizam kasnije razviti. Prve na udaru su bile, ko drugi, nego pripadnice nježnijeg spola, i to one koje sudjeluju u javnom i političkom životu. Njih je Semir Efendić nazvao isfrustriranim te naglasio kako tu isfrustriranost počinju liječiti djelovanjem u javnom prostoru.

Većina žena koje djeluju kroz različite ženske organizacije u javnoj komunikaciji pokazuju izuzetno visoku dozu frustracije. Mislim da se uglavnom radi o različitim ličnim frustracijama koje se dodatno povećavaju djelovanjem kroz ženske organizacije, a onda se pokušavaju liječiti djelovanjem u javnom prostoru, gdje se cijelo društvo proglašava krivcem za nečiju ličnu situaciju – komentar je Semira Efendića, načelnika Općine Novi Grad Sarajevo, koji je objavio na društvenoj mreži Facebook početkom 2013. godine.

Ovo je bio samo jedan u nizu seksističkih komenatra koje je Efendić plasirao u javnost nakon što je čuo da u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine formira ‘klub zastupnica’, koju je putem Facebook profila sa javnošću podijelila jedna od inicijatorica – Amila Karačić iz organizacije IRI.

Kroz svoj javni profil na društvenoj mreži Facebook, načelnik Efendić napisao je: “Spolna pripadnost je potpuno pogrešna osnova za političko organiziranje i može donijeti samo štetu, a naročito po žene kojima se kroz takve organizacije ispere mozak do mjere da više nisu sposobne za normalnu socijalizaciju sa ostatkom društva”.

Ovo je bila jedna od prvih naznaka koja je najavila novi kurs lokalne politike u Novom Gradu, očigledno retrogradan. Nakon ovog istupa Efendić je postao zvijezda u dijelu radikalnih bošnjačkih krugova koji na žene gledaju iz srednjovijekovne perspektive.

Semir Efendić je otišao korak dalje kada je njegova općinska administracija uputila prijedlog kantonalnoj Skupštini da se Osnovna škola u Dobroševićima nazove po M. Busuladžiću, čovjeku koji je osuđen zbog izdaje i saradnje sa okupatorom u Drugom svjetskom ratu i pogubljen. Ne ulazeći u metode i načine na koji je ovaj čovjek osuđen ili ubijen, nismo se mogli oteti utisku kako nikada nije provedena njegova rehabilitacija i na osnovu toga presuda je još uvijek validna budući da je BiH kakvu je danas poznajemo pravna nasljednica SRBiH utemeljene ZAVNOBiH-om. Efendićeva administracija na ovaj način je direktno ugrozila pravni kontinuitet države BiH, na koji redovno nasrće i predsjednik RS-a Milorad Dodik govoreći kako je BiH nastala u Daytonu. Iako je Skupština KS prije nepune tri sedmice poništila ovu odluku, iz Općine Novi Grad su najavili žalbe pa čak i Ustavnom sudu, jer pri toj odluci Skupštine nije konsultovana općinska administracija. Ovim je Efendić još jednom potvrdio svoja radikalna uvjerenja po svemu sudeći bazirana na historijskom revizionizmu i nerjetko otvorenom fašizmu. Pored toga, Efendićevi rasistički ispadi o ‘etničkim i neetničkim’ Bošnjacima Efendića su svrstale rame uz rame sa velikosrpskim negatorima bošnjačke nacije i bosanskog jezika.

Također, već odavno je svima jasno kako je cijela općina Novi Grad Sarajevo, koja posjeduje veliki broj resursa i načina da osmisli društveni i javni život postala ideološki dosta zatvorena, a vrata općinskih prostorija otvorena su različitim udruženjima radikalne orijentacije čija se shvatanja islama često kose sa zvaničnim kursom Islamske zajednice u BiH. Sve u svemu, ovim je zaokružena jedna crta Efendićeve ličnosti, a radi se o višeslojnom radikalizmu, čiju je etiketu pokušao nalijepiti kao metu na leđa cijelog jednog naroda, Bošnjaka, kako bi se na taj način diskreditovala i antifašistička tradicija na koju je kasnije bila oslonjena i R BiH sa svojom Armijom.

Obično su osobe tipa Semira Efendića po prirodi preambiciozne, odnosno uvijek misle da zaslužuju bolje od onoga što su dobili ili misle da znaju više od nekih drugih kojima su povjerene značajne funkcije. Ponesen izbornim rezultatima, za koje je uvjeren da su rezultat njegovog ličnog angažmana, a ne angažmana najveće bošnjačke stranke i njene infrastrukture, Efendiću je ‘općinski format politike’ postao pretijesan pa se želio baciti i na neke druge nivoe većinom ciljajući Federaciju BiH i njene institucije. Nekako se i tu njegovo antibošnjačko djelovanje na čudan način i u više navrata poklapalo sa Dodikovim. Efendić je upozoravao građane da obavezno kontrolišu rad Federalne vlade i parlamenta, kako ‘nas ne bi prodali ili zadužili’. Reakcija je, naravno kao i sve ostale, bila inspirisana ličnim razlozima. Naime, tih dana Vlada Federacije dala je zeleno svjetlo za privatizaciju i posljednjeg dijela dionica FDS-a, zbog čega su očigledno neki lobiji ostali ‘kratkih rukava’.

Sve se ovo odigrava nakon održanih lokalnih izbora i skandala koje je u Stocu priredio još jedan mlađi pripadnik ‘Tihićeve SDA’, Salmir Kaplan. Efendićeve zamjerke na rad federalnih institucija, prije svega su se odnosile na njegovo insistiranje na majorizaciji i preglasavanju Hrvata, što bi dodatno destabiliziralo Federaciju i put BiH u EU.

Međutim, vrhunac  ovih ispada je bio kada je po uzoru na Milorada Dodika u Centralnom dnevniku na Face tv-u izvalio kako se njegov ekonomski plan ustvari zasniva na doštampavanju novca bez pokrića. Prema Efendićevim biserima, BiH može komotno ‘odštampati’ milijardu KM , a da to neće izazvati inflaciju. Ovakve nebuloze mogli smo čuti samo od predsjednika manjeg bh. entiteta, koji zasigurno zna zašto ih je izgovorio, a da li je Semir Efendić saznao do danas šta to znači, još uvijek nam nije poznato. Možemo mu samo kazati da je stabilna valuta jedna od osnovnih stvari i pitanja koje ovu zemlju drži na okupu. Zbog toga je i neprijateljima BiH ustvari najvažnije da se uništi bosanski novac koji niti jedan narod niti građanin ne dovodi u pitanje. Zašto je želio destabilizirati domaću valutu i uništiti centralnu banku naše države, pitanja su na koja do danas nije dao odgovor. Ne zaboravite kako je i raspad Jugoslavije počeo sa ‘topčiderskom štamparijom’.

Ovo je samo jedna od mjera iz čuvenog Efendićevog ekonomskog programa, za koji kako je i sam potvrdio u jednom tv gostovanju nije bilo baš sluha u vrhu SDA. Inače, kroz svoje nastupe Efendić je u više navrata govoreći o stanju u SDA iskazivao veliku naklonost prema  bivšem predsjedniku SDA Sulejmanu Tihiću, u vremenima kada je eto Efendić navodno mogao kritikovati i sam vrh stranke, za razliku od danas kada ga predsjednik Izetbegović čak i ne nazove kada ostvari zavidan rezultat na općinskim izborima. Zbog toga je vjerovatno, ponesen buntovničkim valom Šepića, Sokolovića i Ahmetovića, i sam podržao inicijativu u naznakama Adila Osmanovića o novom kongresu SDA uoči izbora 2018., navodno kako bi ojačali stranku. Međutim iz njegovog izlaganja moglo se zaključiti kako je osnovni razlog podrške takvim zahtjevima te 2017. godine bilo nezadovoljstvo politikom vrha stranke, odnosno samog Bakira Izetbegovića. ‘Još prije deset godina neki iz Cazina su otišli iz SDA plačući’, spomenuo je kao usput Efendić. Vjerovatno misli na pripadnike’ Crne munje’ iz Cazina? Također, Efendić očigledno Bakira Izetbegovića posmatra kao predsjednika stranke, a ne člana Predsjedništva države. Kao član Predsjedništva BiH Izetbegović je predstavnik Bošnjaka ali i svih drugih građana i ne može se od njega očekivati samo da obavlja stranačke poslove i poziva načelnike da im čestita.

U trenutku kada je SDA bila u dosta teškoj situaciji zbog odlaska državnih zastupnika, Efendić je stigao kao neki ‘lažni mesija’ koji će je ujediniti ucjenjivački prijeteći novim kongresom. Kanije se ispostavilo da se iza svega krila ta nezasita ambicija koja nije bila zadovoljena činjenicom da ‘mali Efendić’ nije bio izabran za jednog od potpredsjednika SDA, a samim tim izgubio je šanse da bude jedan od predsjedničkih kandidata na predstojećim općim izborima.

Međutim, dok su se ovi igrokazi odigravali u javnosti, Efendić je širio svoju mrežu kroz sumnjiva prijateljstva sa određenim lobijima i klanovima bošnjačkog podzemlja. Svima je već postalo sasvim jasno da ako želiš živjeti, raditi i normalno funkcionirati sa svojom porodicom u toj sarajevskoj općini, ne smiješ se čak ni vlastitim mišljenjem suprotstaviti ‘super načelniku’. U suprotnom tu je načelnikova raja da te disciplinuje. Ovoga sam tek postao svjestan kada sam u potpunosti prozreo razmišljanje načelnika Novog Grada sažeto u jednoj njegovoj rečenici ‘Ne može on mene kritikovati, ne živi u mojoj općini’. Tek tada sam shvatio da je Općina Novi Grad po Efendićevom mišljenju njegov lični feudalni posjed gdje on zajedno sa klikom ljudi okupljenih oko raznih interesa određuje ko može, a ko ne može imati normalan život u ovom gradu, kome će biti priređivane redovne redukcije vode, a kome ne i sl. Također, na sličan način se vjerovatno ponaša i prema čelništvu SDA pokušavajući na osnovu snage biračkog tijela koje živi u Novom Gradu isposlovati neke ustupke za sebe i svoju odmetnutu družinu, praktički baveći se ucjenama.

I na koncu, zahvaljujući ogromnom budžetu, koji iznosi  41.879.000 konvertibilnih maraka, samo za ovu godinu Efendić je kroz jednokratne pomoći različitim kategorijama uspio kupiti kratkotrajnu lojalnost birača, ali ne i osigurati im stalna zaposlenja ili omogućiti uslove za normalno i nesmetano privređivanje. Također, preko njemu i njegovoj kliki odanih medija, koja čini manjinu u SDA, ali nanosi veliku štetu njenom ugledu, plasirana je fama o njegovim projektima, iza kojih se, a to se već uveliko ispostavlja kriju brojni, najblaže rečeno, mutni poslovi. Uskoro će vjerovatno izaći u javnost ko se i koliko ‘ugradio’ u kapitalne investicije Općine Novi Grad, ali već sada je jasno da će se raditi o milionskim iznosima štete u raznim segmentima. Također, koliko je miliona se u općinski budžet prelilo Efendićevom zaslugom. Nije uspjeh znati potrošiti i podijeliti toliki novac, uspjeh ga je povećati i pametnije i dugotrajnije uložiti.

Jednostavno, svaki Efendićev projekat bio je feleričan. Posljednji primjer je biciklistička staza, koja je duž cijele svoje površine tanja za dva centimetra od one predviđene koja je i plaćena. Naime izvođačima radova je plaćena debljina od 7 cm asfalta, a izgrađena je staza čiji je asfalt debljine 5 cm. Zamislite kolika je medijska prašina bila podignuta oko trotoara izgrađenog ispred Predsjedništva BiH. Cijeli region se zabavljao gledajući ljude kako puze po trotoaru, sviraju i pjevaju praveći cirkus ispred centralne državne institucije. Kako to da niti jedna medijska kuća nije primijetila nedostatke u skupo plaćenim projektima u Općini Novi Grad? Doduše, ingerencije nad njenom gradnjom pripadaju gradu Sarajevu i kantonalnoj direkciji za puteve, ali Efendić ju je često spominjao kao uspješan projekat, odnosno građani Novog Grada misle da ju je asfaltirao Efendić.

Također, atletska staza u Centru “Safet Zajko” u Novom Gradu, čija je dužina trebala biti 400 metara, kraća je za 82 centimetra. Utvrdila je to češka certificirana kompanija koja je radila markaciju staza i prilikom crtanja linija uočila nedostatke. U njihovom izvještaju je konstatovano da je utvrđeno više nedostataka zbog kojih je zaključeno da se staza ne može koristiti za službena takmičenja u disciplinama trčanja dužim od i uključujući 200 m, već samo za trening i školska takmičenja. Komisija za takmičenja ASBiH je izvršila uvid u pomenuti izvještaj i stanje na terenu, te zaključila da se, kao validni, mogu priznati rezultati ostvareni na službenim takmičenjima na ovoj stazi samo u disciplinama sprinta i preponskih trčanja dužine do 100, odnosno 110m (prepone), te u bacanju kugle.”

Da bi tragikomedija bila veća,  Amel Tuka u julu. 2016. godine osvojio je četvrto mjesto na utrci 800 metara na Europskom prvenstvu u atletici u Amsterdamu. Samopouzdanje za ovakav poduhvat, najbolji bh. atletičar dobio je mjesec prije, kada je oborio svoj lični rekord na 400 metara. Ovo obaranje rekorda dogodilo se, gdje drugo, nego na mjestu gdje je obaranje rekorda zagarantovano – u sportskom centru “Safet Zajko”. Lični rekord Tuka je, kojeg li čuda, “popravio”za čitavih 78 stotinki, sa vremenom 46:41, čime je izborio normu u ovoj disciplini za Evropsko prvenstvo u Amsterdamu. Očito je da zbog dužine staze, Tuki kasnije ovaj rezultat nije priznat jer je u 9 mjesecu iste godine za državni rekord na ovoj dionici proglašeno vrijeme 46:63.

Najmoralnije bi bilo podnijeti ostavku

Da li vam je ponovo čudno što ni ovaj skandal, ali ni mnogi drugi nisu zabilježeni u javnosti? Da li vas čudi da niko nije tražio podatke ko i na koji način je izgradio ove nakaradne staze i gdje je ostatak novca, budući da ne ispunjavaju uvjete? Ko će odgovarati za navedene i druge propuste? Ponovo pogađate, određeni politički, ekonomski i medijski lobiji stvorili su zaštitnu čahuru za Semira Efendića kojeg su mnogi već vidjeli i kao kandidata za predsjedništvo BiH. Sam Efendić, je prema vlastitim tvrdnjama politički, a očigledno i neke druge ‘stare zanate’ ispekao kod svoga političkog mentora Huse Ćesira, vlasnika kompanije Bosnaplast, sa kojom je također Općina Novi Grad imala nekoliko aranžmana  o podjeli plastenika socijalno ugroženoj populaciji. Međutim, po plastenike  su većinom dolazile osobe imućnijeg stanja, često prijatelji ili poslovni partneri vrhuške okupljene oko Efendića, neka su od mnogih svjedočenja obespravljenih građana ove općine.

Na koncu, Efendićevo bahaćenje i rasipanje evo sada je i krunisano saobraćajnom nesrećom sa smrtnim ishodom. Možda je ovo jednostavno prilika da i on, ali i stranka koja mu je u određenom trenutku dala povjerenje preispita svoje odluke. Jednostavno, najidealnije rješenje bi bilo da nakon svih skandala koje je priredio, nakon svih malverzacija i poslovnih promašaja koje je napravio, a pogotovo zbog moralne odgovornosti budući da je usmrtio jednu osobu, Semir Efendić podnese ostavku i na funkcije u stranci, ali i na funkciju načelnika općine. Time će pokazati da je iskreni i moralista i legalista. Svima će dati do znanja da preuzima odgovornost za svoje postupke i tako poslužiti i drugim političarima u BiH kao primjer. Jer bi se u suprotnom njegovo dovođenje u pitanje provedbe statuta i propisa stranke moglo shvatiti kao krajnje maliciozno i sebično.

U suprotnom, pozivajući se na ‘sudbinu i iskušenja’ doći će u zamku da na kraju, krijući se iza Boga, upravo Njega optuži za sve svoje propuste.  U svakom slučaju SDA, građani i ostali politički subjekti imaju apsolutno  pravo tražiti opoziv gradonačelnika zbog spomenutih skandala, afera, a ponajviše zbog  nedužno stradalog starca kojeg je Semir Efendić usmrtio u Zagrebačkoj ulici na Grbavici.

Osim ako ne postoji neki skriveni plan da se Nedžad Koldžo ‘optuži’ za saobraćajku jer se ‘dogodila na teritoriji njegove općine’, ili zbog toga što se Efendić nije snašao u ‘saobraćajnoj džungli Novog Sarajeva’, gdje ne postoje ‘svjetleći pješački prelazi’ ili specijalne biciklističke staze sa specijaliziranim ‘biciklističkim semaforima’ kao što je to slučaj u Novom Gradu. Možda nekom i sine ideja da se na koncu uhapsi Koldžo, a Efendić postavi za predsjednika.

 

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

Komentiraj