Prva pariska retrospektiva modela Martina Margiele izlaže odjeću kreiranu od proljeća 1989. do ljeta 2009. godine kao i evoluciju belgijskog kreatora koji je inovirao strukturu odjevnih predmeta, te modne sustave.
Destrukcijom do strukturalnosti
Rođen u Louvainu 1957. godine, diplomirao je Likovnu Akademiju u Anversu početkom osamdesetih i radio kao asistent Jeana- Paula Gaultiera izmedju 1984. i 1987. Ujedno je jedini Belgijanac koji je u prijestolnici svjetske mode oformio osobnu modnu kuću. Svojim konceptulnim radom Margiela stavlja u pitanje modne običaje svoga vremena, mijenjajući konstrukciju odjeće-dekostrukcijom, otkriva njezinu drugu stranu: postavljanje, nezavršetke, čineći vidljivim etape ostvarivanja modela – krojeve, konce, naramenice, način šivanja.
Piše: Džana Mujadžić
Margiela ostaje modni kreator čije lice nitko ne poznaje! Nema objave razgovora sa njim jer je pristalica anonimnosti, poznat po bijeloj boji koju pokazuje u mnoštvu nijansi, krojeći posebne modele predstavljene na nesvakidasnjim mjestima: parkinzima, skladištima, metro stanicama, napuštenim prostorima…
Sa preko 130 silueta, videa sa smotri, arhiva i posebnih instalacija, izložba Margiela koja se upravo može posjetiti u pariskom Muzeju mode i kostima, poznatijem kao palaca Galliera, pruža poseban pogled na jednog od najuticajnijih stilista, suvremene mode.
Postavka i radionica čija je neutralna scenografija ostvarena uz kreatorovu pomoć, ističe kompozicije prostora pošto Margiela nastoji predstaviti osobni put ustanovljavanjem bliskog odnosa s odjećom. Njegov ulog je pronaći koherenciju i sklad između odjevnih predmeta i njihove okolice, u muzejskom konteksu. Zato pokazuje način obličnog izražavanja odjeće stavljene u prostor: vidljive strukture i skupljanja, akumulacije starijih predmeta, instalacije, igre svjetlosti, uobičajene ili prikupljene odijevne predmete pa njihovo “nadbojenje”.
Objekt postavke je dekonstruiran jer se radi o prijedlogu djelovanja oko odjevnog radilišta, sto je u tranzitnom stanju sa mogucnostima i neizvjesnostima. Sačuvani su otisci ostataka predhodne izlozbe kao i nekolicina montaža. Bijelo ne prekriva sve prostore nego slijedi svjetlost jer je i sjaj osnov te djelatnosti. Upravlja pokazanim preko sjene sačinjene od većeg dijela postavke.
Odjeća kao životno iskustvo
Nekolicina instalacija karkteriziraju izloženo pa su nazvane “sobe fanova”. Nadahnute izradama japanskog fotografa Kyochi Tsuzukija, najprije su prijašnje snimke i vremenski “treggersi”, kao i rekonstrukcije datog perioda osobne ljestvice, unutrašnje, prožete iskustvom pa zamjenjuju odjeću u životnoj stvarnosti osobnih upotreba.
Prvi period kolekcija Martina Margiele odnosno deset početnih kolekcija je istinski manifest cijele bogate karijere, nadarenog stiliste. Smotre su šokirale javnost jer peredstavljene u nenaseljenim prostorima, radilištima, zatvorenim metro stanicama pa čak prodajnim dvoranama organizacija za pomoć siromašnim i nezbrinutim. Svi su doprinijeli da ime belgijskog modnog mestra postane poznato na četiri strane svijeta.
Margiela od predmeta pokupljenih na ulici ili u kantama za smece, znalački izrađuje modne dodatke, nametnuvši čizmice nazvane “tabi” dok lica manekenki pokriva muslinom, fokalizirajući pažnju na odjecu koju nose. Kreator također oformljuje “obrtničku liniju” skupljanjem stare odjeće, koja je označila odjevnu revoluciju početkom zadnjeg desetljeća proslog stoljeća. Teatarske kostime ili večernje haljine prohujalih doba pretvara u nove, odjevne predmete. Čuvena su i njegova istraživanja broja oversize, koja konkretizira u trećem milenijumu.
Godine 1994. oživljava lutkinu garderobu 60 i 70 godina 20. stoljeća koje povećava na ljudske, tvorničke brojeve. Također stvara nove kolekcije replika nekadašnjih odjevnih predmeta ističući:
–Volim odjeću koju nisam sam stvorio. Stoga uvodi čuvenu kolekciju “Replica” koju obnavlja svake sezone.
Izložba “Margiela/Galliera” je otvorena do 15 srpnja.
