UVOD U ANATOMIJU POKUŠAJA RUŠENJA BiH (VII): Klanovskim podjelama u SDA do feudalizacije BiH

‘Seljak koji posjeduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hljeba, za nas ništa ne vrijedi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere’, kazao je na prvom zasijedanju AVNOJ-a 1942. godine u Bihaću Moše Pijade, dajući tako recept kako ljude koji to i ne žele natjerati na ‘revoluciju’.

Godinama nakon poznatog govora, protivnici NOB-a, partizanskog pokreta i Titove Jugoslavije prošireni citat spornog govora Moše Pijade koristili su kako bi ocrnili ili makar bacili packu na uspjehe ondašnje partizanske vojske sa Titom na čelu u borbi protiv fašističkih hordi svih vrsta. Nama to ovdje nije cilj.

Piše: Amel Jašarević

Ovim tekstom želimo pokazati kako su ove i druge riječi Moše Pijade ugrađene u matrice obavještajnih službi, nekadašnjih i sadašnjih, te da su one osnova na kojoj se bazira obavještajni rad manipulacije pojedincima i masama. Stvoriti gomilu isfrustriranih i nezadovoljnih pojedinaca, a onda njihovu negativnu energiju usmjeriti ka željenom cilju, matrica je od koje se ni za  milimetar ne odstupa ni dan-danas. Naravno, u slamanju otpora pojedinca taj bolesni sistem ovaj put koristi i sva čuda tehnike te bogate ljudske resurse.

Kao što je to bio slučaj u prošlosti, tako se i danas koriste sredstva psihopolitike kako bi se  ostvarila kontrola masa i pojedinaca, a njen neprikosnoveni majstor bio je Lavrentij Pavlovič Berija.

Repovi nekadašnjih službi

Svima je već jasno kako je socijalistička Jugoslavija imala jedan od najbolje organizovanih i najefikasnijih obavještajnih aparata na svijetu. Malo je koji ‘unutrašnji ili vanjski neprijatelj ‘ mogao umaći jugoslovenskim obavještajcima, a o njihovim akcijama već odavno kolaju priče na razini najuzbudljivijih scenarija filmova o Jamesu Bondu.

Tajne službe bave se, već prema definiciji, najmračnijim poslovima: one uhode, ucjenjuju, objavljuju dezinformacije, bave se propagandnim i psihološkim ratom, ubijaju, djeluju na rubu ili izvan zakona. Zagonetka naše priče jest – kako mogu djelovati nakon svoje smrti?

Poznata UDBA je nastala 1946. godine, i to reorganizacijom OZNA-e (Odjeljenja za zaštitu naroda). Iz prvog i drugog odjeljenja OZNA-e, formirana je UDBA, a iz trećeg KOS (Kontraobavještajna služba), zadužena za takozvane “vanjske” neprijatelje: UDBA se, uglavnom, bavila neprijateljima vlasti, a 1966. je reorganizirana smjenom srpskog političara Aleksandra Rankovića, koji je bio optužen za prisluškivanje Josipa Broza Tita. Od 1967. dio UDBA-e je reorganiziran tako da je svaka republika imala svoj ogranak. Tačan broj saradnika i zaposlenika UDBA-e danas je nemoguće utvrditi, ali za ilustraciju može poslužiti da je do prije tri godine u Hrvatskoj, recimo, oko 16 hiljada ljudi još uvijek dobivalo penziju ‘od te službe’.

Za jednu’ mrtvu organizaciju’, koja pod tim imenom ne postoji od 1966. godine kada su sve republičke Udbe preimenovane u Službu državne sigurnosti/bezbjednosti, bivša tajna policija – kako vjeruje dio javnosti – pokazuje, naime, izvanserijske znakove života. Kako je, uopće, radila Služba državne sigurnosti? Kako su angažirali suradnike? Čime su se sve bavili? Danas je moguća cjelovita rekonstrukcija metoda rada tajne jugoslavenske političke policije.

 “Do suradnika koji su pomagali operativcima se dolazilo jako teško”, opisao je novinarima Božidar Spasić, kontroverzni srpski šef SDB-a. “Svega su tri-četiri suradnika u mom životu dobrovoljno pristala na to. Jedan od načina za dolaženje do suradnika bio je da ih se lijepo zamoli da kažu informacije, a zauzvrat će im Udba učiniti neku uslugu, na primjer, dobit će putovnicu preko veze, zaposliti ženu, omogućiti da završiš neku školu, novac, pomoć pri otvaranju obrta. Primjer je taj kad sam radio u Sarajevu, u BiH, mnogo kafića smo baš mi otvorili ljudima koju su nam pomagali. U Bosni su se morali pratiti gotovo svi jer je stanovništvo jako izmiješano, pravi bosanski lonac”, kazao je Spasić.

U Udbi su postojale tri vrste suradnika: Informator – on bi signalizirao o neprijateljskoj djelatnosti. Rezident – bio je Udbin tajni suradnik, koji ima informacije i kontaktira određen broj informatora i rukovodi njihovim poslovima. Rezidenta je na terenu odredio operativac (agent). Agent – Udbin tajni i kvalificirani suradnik čija je uloga raditi u “antinarodnoj sredini”.  Zbog vlastitih osobina i sposobnostima ima mogućnost infiltrirati se u neprijateljsku sredinu i razotkriti je. Njihov broj je bio malen, ali su bili najkorisniji jer su mogli dostaviti velik broj korisnih informacija i imali su visoke rezultate rada.  O sumnjivim osobama vođeni su dosjei po sovjetskom modelu kategorizacije osoba:  A – osobe koje aktivno djeluju neprijateljski (odmetnici, pripadnici ilegalne organizacije); B – osobe koje su u vezi s neprijateljski aktivnim osobama (suradnici ili pripadnici ilegalne grupe); C – osobe koje su bile pasivne kao neprijatelji, ali su za vrijeme Drugog svjetskog rata bile u neprijateljskim strukturama; D – uhićene ili osuđivane osobe; E – osobe sumnjive političke prošlosti, kažnjene društveno- korisnim radom.

Ivan Krajačić Stevo, prvi šef jugoslovenske OZNA-e, jednom prilikom je kazao: Stvorili smo takav sistem koji se može srušiti samo svjetskim ratom. Svjetskog rata devedesetih nije bilo, zajednička država je nestala, ali služba je zasigurno preživjela i djelovanje njenih ‘repova’ bez sumnje osjećamo i danas u svakodnevnom životu. Suština je ovdje prepoznati ‘rukopis službe’. Kada je u pitanju Služba državne bezbjednosti, nekadašnja UDBA, ona se bavila praćenjem stanovništva, širih masa, ciljanih skupina te pojedinaca. Suština je bila praćenje ideoloških ‘deformacija’ kod ciljanih skupina, odnosno očuvanje režima po svaku cijenu. Njoj su pripadali većinom administrativni kadrovi velikih kolektiva i preduzeća, zatim sudije, tužioci, advokati, ljekari, vjerski službenici i policija u svim oblicima. Dakle administriranje, organiziranje, ispitivanje mišljenja i sl. bile su njene specijalnosti. Kako nametnuti neku ideološku matricu široj populaciji, potaknuti je na određene korake, kako slomiti pojedinca i usmjeriti ga ka cilju službe, a da on toga nije ni svjestan neke su od SDB-ovih majstorija koje se provode i danas. Jedan od najučestalijih načina lomljenja protivnika neke ideologije ili ljudi koji misle drugačije jeste izazivanje problema kod pojedinca i u njegovom okruženju, da bi se kasnije ista služba ‘slučajno’ našla pri ruci i pomogla mu da taj problem riješi, ali u zamjeni za lojalnost.

Još jedan od fenomena vezan uz SDB sredinom osamdesetih jeste i činjenica da je poslije Titove smrti iz njenih struktura proizašla masonerija, čiji se uticaj i danas snažno osjeća.

Kako funkcioniraju danas

Zahvaljujući povezanosti sa određenim ‘centralama’ u svijetu, ali i promjenama koje su uslijedile poput formiranja nezavisnih država i promjene uslova rada, repovi nekadašnjeg SDB-a postali su poluilegalne ili paraobavještajne formacije. Pojedini njihovi službenici uspjeli su zauzeti određene funkcije u sistemima vlasti, prije svega policijske, a onda i sudske što im daje upliv u zvanične institucije koje polahko gradeći mrežu žele preuzeti. U BiH ovaj proces je posebno naglašen nakon 2002. godine, odnosno dolaskom Sulejmana Tihića na čelo SDA, nekadašnjeg javnog tužioca.

Želeći na svaki način zadržati funkciju predsjednika SDA, koja mu objektivno nije pristajala, Tihić je počeo praviti klanovske podjele u samoj stranci kako bi se balansiranjem između njih održavao što duže na poziciji. Međutim, za svaki od tih klanova predsjedništvo SDA na čelu sa Tihićem bilo je neupitno, iako su oni zmeđu sebe imali određene razmirice. Tada počinje stvaranje tzv. ‘lokalnih šerifa’ u SDA, koji su u svojim općinama i kantonima privatizirali organe stranke, a onda i institucije države te javne kompanije u koje su ušli preko stranke. Lokalni moćnici su nesmetano razvijali svoje mreže na terenu, ucjenjivali, iznuđivali, širili teror i strah, a sve to u ime SDA. Svaki od tih zločina protiv vlastitoga naroda knjižio se stranci i njenom prvom predsjedniku Aliji Izetbegoviću.

Vremenom SDA je prestajala biti narodna stranka. Jednostavno više niste mogli biti član SDA ako se ne priklonite nekom od vladajućih klanova,  koji su napravljeni po regionalnom ili kantonalnom principu, bilo hercegovačkom, istočnobosanskom, tuzlanskom, krajiškom i sl. Lokalni moćnici nisu dovodili Tihića u pitanje, ali zato ni njega nije bilo briga kako oni upravljaju i šta rade na terenu. Nezadovoljstvo načinom vladanja SDA postajalo je vidljivo u narodu. Ubrzo je to postala stranka milionera i ratnih profitera. Onaj ko nema novca nije imao šta tražiti u SDA. Liste se nisu mogle formirati bez ‘biznismena’ i bez njihovog znanja. Zaposlenja u javnim i drugim institucijama te preduzećima išla su po istoj matrici. Feudalni  moćnici su stvorili svoje feudalne posjede i suvereno vladali njima, a SDA je postala ‘stranka demagoške anarhije’, odnosno po jednom te istom pitanju iz nje je izlazilo po pet-šest stavova.

Jasno su podijelili resore kojima će upravljati. Podjela je po principima stvarnog feudalizma išla po krvnoj, kumovskoj i drugim linijama. Određene porodice dobile su kontrolu nad naftnim i gasnim tržištem. Druge su pak dobile monopol na izgradnju i korištenje hidroenergetskih potencijala. Treći klan je suvereno vladao trgovinom, uvozom i izvozom roba. Četvrti klan je bio zadužen za izgradnju, građevinarstvo i projektovanje. Također skupine porodica su dobile mnopol i na poljoprivrednu proizvodnju, jedna grana stočarstvom, a druga ratarstvom uz mesnu i prehrambenu industriju koja je to pratila. Posebno jak klan je stajao iza farmaceutske i medicinske mafije, te posebno ilegalnog narko-tržišta koje je bilo jasno izdiferencirano po sferama utjecaja. Počele su se otvarati i privatne školske institucije od obdaništa do univerziteta. Razvojem turizma i povećanjem interesa turista za posjete BiH razvio se i hotelijersko-turistički klan koji je polagao monopol na najatraktivnije hotele i prirodne atrakcije, turizam uopće. Na koncu, i sama Islamska zajednica našla se u procjepu ličnih interesa nekoliko grupacija, od kojih je jedna pokušavala zagospodariti vakufima i objektima vrijednim stotinama miliona maraka.

Međutim odlaskom Tihića, već dobro uhodana ekipa našla se u problemima jer valjalo je izabrati rukovodstvo koje će samo nastaviti njegovu politiku. Baza SDA je imala drugačije želje, željeli su Bakira Izetbegovića na čelu SDA i to je već svima bilo jasno. Tada su se lokalni moćnici i odmetnute strukture SDA povezale sa međunarodnim centrima moći, koji su smatrali da je došlo vrijeme za ‘reorganizaciju BiH’ po etničkom principu i njeno rastakanje na tri djela, a sve kako bi zadržali feude koje su ‘zaradili’ u Tihićevoj eri.

Na Bliskom istoku je već uveliko trajalo arapsko proljeće, i nešto slično se pripremalo na Balkanu. Za početak jednog takvog procesa izabrano je Sarajevo, 100. godina nakon poznatog atentata i početka Prvog svjetskog rata 1914. godine. U februaru 2014. godine gorjele su institucije u većinski bošnjačkim kantonima Sarajevskom,  Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom, gorjela je zgrada Federalne vlade u Mostaru i Predsjedništvo BiH u Sarajevu. Neki su ovim protestima tepali kao ‘socijalnom buntu’, ali situacija je bila mnogo složenija i mračnija. Kasnije smo vrhunac tog scenarija gledali u Ukrajini. Geopolitika je igrala na strani pučista iz 2014.  Velika Britanija je najavila Brexit, za Trumpa je  već bilo izvjesno da dolazi na poziciju predsjednika SAD-a, EU je bila potresena vještačkim gasnim i ekonomskim krizama. Nekadašnjim autorima podjele BiH ponovo je počela ići voda na usta od same pomisli na mogući međubošnjački sukob kao jedini način da se BiH učini nemogućom državom i podijeli na tri dijela u trenutku kada ‘međunarodna zajednica’ bukvalno žmiri na jedno oko. Opijeni svojim ličnim interesima i željom za vlašću predstavnici gore pomenutih feudalnih klanova nisu vidjeli da svojim djelovanjem urušavaju temelje bosanske državnosti i ruiniraju sve ono postignuto u krvavoj borbi devedesetih.

Međutim, februarski scenarij je završio neuspjehom, a 2015. godine na čelo SDA dolazi Bakir Izetbegović. Tada počinju unutrašnja previranja i u stranci i u Federaciji. Već formirani klanovi shvataju da će uskoro doći na red i prije toga žele zagospodariti strankom, odnosno različitim pritiscima primorati Izetbegovića da pristane na zahtjeve Čovića i Dodika, kako bi ga kasnije ti isti koji su ga nagovarali na to proglasili izdajnikom.

Ubrzo u državnom parlamentu SDA ostaje bez tri zastupnika. Slični transferi u nove stranke dešavaju se i na kantonalnim nivoima. Dešava se prava poplava novih stranaka i pokreta i svi su usmjereni lično protiv Bakira Izetbegovića i njegove supruge prof. dr. Sebije Izetbegović. Nekadašnji moćnici na lokalnom nivou polahko se diferenciraju, ali u samoj SDA ostaje jedan dio njihove strukture kako bi mogli što uspješnije praviti vještačke unutarstranačke sukobe i kreirati nove skandale u najvećoj bh. političkoj partiji.

Dešavaju se lokalni izbori 2016. na kojima SDA gubi određene načelničke pozicije zahvaljujući ‘nezavisnim načelničkim kandidatima’ što biva popraćeno ogromnom medijskom pažnjom. Sve veći pritisak se stvara na novoizabrano rukovodstvo SDA. Neki su išli dotle da su pozivali na vanredni kongres kako bi navodno osnažili stranku, odnosno smijenili kako su u privatnim razgovorima govorili ‘nesposobnog Izetbegovića’.  To je ona struktura koja je još uvijek bila unutar SDA i u koordinaciji sa načelnicima i odmetnutim parlamentarcima  fingirala nove sukobe. Međutim, postavlja se pitanje kako su ‘nezavisni kandidati’ bili tako uspješni? Odgovor je jednostavan. Većina njih je u početku izabrana kao kandidati SDA. Zahvaljujući polugama koje im daje općinska vlast, a to su inspekcijski pritisci na privatnike, vlasnike nekretnina ili manjih obrta, uspjeli su većinu glasačkog tijela okrenuti protiv SDA i njenog rukovodstva te na drugim izborima ostvariti još veći uspjeh. Dešavalo se čak da aplikantima na određene pozicije u javnom sektoru, na razgovorima za posao kažu, kako bi ih rado zaposlili, ali upravo je zvao Bakir Izetbegović lično i tražio da se zaposli određena osoba. Samo na ovom primjeru  možete zamisliti kolike su bile razmjere antikampanje vođene protiv SDA. Jednostavno te 2016. narod je bio spreman za opštu pobunu i libijski scenarij na ulicama glavnog grada.

U kreiranju haosa  ključno je bilo slomiti svakog pojedinca koji slovi kao značajna karika prepreka ‘novom političkom poretku’. U tu svrhu se angažira čitava mreža ‘krtica’ koji zarad ostvarivanja određenih ličnih povlastica pristaju na prljave poslove poput ucjena, prijetnji i sl. U današnjem vremenu, ljudi koji rukovode i upravljaju takvim operacijama nisu zvanični organi nego pojedinci koji koriste autoritet određenih institucija kao masku za sprovođenje ovih ilegalnih aktivnosti. Svima je jasno da onaj koji kontroliše bazu (općine i mjesne zajednice) i koji uz podršku određenih lica na višim nivoima vlasti  ima mogućnost da pritvara ljude, montira im afere i lažne skandale, ima ustvari punu kontrolu nad biračkim procesom i procesom brojanja glasova, a time u svojim rukama drži i sudbinu političkih subjekata.

Metode  pritiska ‘nevidljivog režima’ instaliranog u dijelovima bh institucija na svim nivoima, a koji se nepravedno pripisuje Bakiru Izetbegoviću, jesu ilegalno prisluškivanje i praćenje, širenje dezinformacija u širim dijelovima društva u kojima se pojedinac kreće, pravljenje različitih spletki na poslu, ali i u porodičnom životu. Jedna od najznačajnijih alatki jesu otvorene prijetnje porodici, djeci i na koncu udar na egzistenciju kroz otpuštanje sa posla i dugoročno onemogućavanje zaposlenja. Sve ovo se radilo svakom onom pojedincu koji je rekao ne, ne želim raditi protiv sopstvene države i naroda zarad interesa bjelosvjetskih ološa i lobija.

Postepeno se vrhuška napada počela usmjeravati na dva najznačajnija kantona po broju stanovnika, ali i po sveukupnim ekonomskim parametrima, Sarajevski i Tuzlanski. Upravo na primjerima ovih kantona lahko ćemo pokazati kako su funkcionirale sheme nekadašnjeg DB-a preslikane na aktuelne prilike. Suština svake od operacija koje su provođene jeste sakrivanje glavnih vinovnika iza stranke ili njenog lidera pripisujući mu ono što oni rade.

Stranački sistem je poprilično dobro objašnjen još u 19 stoljeću. Stvoriti dva ili više klanova unutar političke partije i onda kao predsjednik vladati i balansirati između ‘zaraćenih strana’ koje vaš autoritet ne dovode u pitanje. Međutim, problem nastaje kada se oni svi zajedno dogovore da nelegalno smijene upravo predsjednika, odnosno kada u određenom trenutku shvate kako im takav predsjednik više nije ni potreban. Kada se slično dogodi u državi, tada se može kazati da su se obavještajne službe izotele iz ruku zvaničnih institucija i politike, te ‘konektovale’ na neke druge centre, odakle im stižu signali i poticaji za aktivnosti. A to se po svemu sudeći u jednom trenutku dogodilo u BiH.

Kako je funkcionirala shema njihovog djelovanja najbolje se vidi na ovom grafikonu:

Bitka za Sarajevo

Da bismo izazvali neko revolucionarno ponašanje naroda potrebno je stvoriti kritičnu masu, a to možete samo preko legalnih ili ilegalnih institucija i poluga sistema. U tu svrhu najbolje posluže ‘politički balvani’, lideri i stranke koje se iskorištavaju za pokretanje ‘revolucija’, a koji obično na kraju završavaju ili u zatvoru ili bivaju izbačeni iz političke igre na drugi način. Za stvaranje ‘proletera’ u Kantonu Sarajevo korištena su i posrnula javna preduzeća.

Na čelne pozicije u javnim preduzećima već godinama ciljano se postavljaju kadrovi koji će narušiti pozitivnu poslovnu klimu, zapošljavati po rođačkim linijama, zatim uvući preduzeća u velike dugove tako da ih dovedu do stepena stečaja i neophodne privatizacije. To je samo bilo nabacivanje lopte drugoj struji u SDA, koja se navodno borila protiv dotičnih i nudila svoj koncept, koji se na kraju ponovo svodi na privatizaciju.

Tako je jedan linija SDA u Sarajevu počela sistematski izazivati nezadovoljstvo građana redovnim redukcijama vode, pravdajući to zastarjelim sistemom vodoopskrbe koji treba pod hitno sanirati kako bi se izbjegli gubici na mreži. Istovremeno, javni gradski saobraćaj doživljava kolaps, tramvaji su sve rjeđi, ukidaju se autobuske linije, a zbog sanacije cesta isključuju se pojedine trolejbuske linije. Sistem elektrodistribucije također, ‘otkazuje poslušnost’ u nekim dijelovima najbogatijeg kantona. BH gas uveliko najavljuje smanjenje dotoka ovog energenta i najavljuje gasnu krizu. Nervoza se može osjetiti u zraku i građani su sve spremniji na proteste. Sa druge strane, pod izgovorom ‘demokratizacije stranke’, pojavljuje se navodna opozicija unutar same stranke ovoj struji koja praktično svakodnevno ‘siluje’ građane Sarajeva, a ta opozicija je bila oličena u nekim dijelovima kantonalne vlasti. I dok  su trajale ove trzavice u preduzećima je pripreman teren za ulazak privatnog kapitala. I dok se narod zabavljao javnim prepucavanjima, neka treća strana sve priprema za preuzimanje velikih sistema javnih preduzeća. Da su na koncu obje ove struje bile povezane, odnosno da su sinhronizovano stvarale sukobe, jasno se vidi danas budući da i jedna i druga za stanje u svim segmentima društva okrivljavaju predsjednika SDA. Novogradska SDA je tražila da se održi novi kongres SDA uoči ovogodišnjih općih, dovodeći u pitanje regularnost izbora na Kongresu održanom 2015. Njihova navodna opozicija je otišla korak dalje pa je i osnovala vlastitu stranku i na kraju i sama završila na istoj strani kao i novogradska SDA, dodajući tome i  moguću koaliciju sa ASDA i Nezavisnim blokom, sve strankama formiranim od nekadašnjih kadrova SDA, odnosno od članova za kojima je načelnik Novog Grada javno žalio.

Slično se dešavalo i u Tuzlanskom kantonu. Izetbegoviću je nametnuta stranačka struktura sa lokalnim moćnikom, koji se smatrao gospodarem života i smrti u nekoliko općina TK-a. Istovremeno, mediji i dijelovi opozicije, koji su bili u tajnoj vezi sa njegovom strukturom redovno kritikuju rukovodstvo stranke zašto tog ‘tiranina’ ne smijeni i ne udalji sa stranačkih pozicija odlučivanja. Kada se Bakir Izetbegović, zbog jasnog antidržavnog djelovanja ‘tuzlanske ekipe’, odlučio na takav potez, ti isti mediji koji su ga ohrabrivali u smjenama staju na stranu ‘otpadnika’ i počinju optuživati Izetbegovića za ‘faraonsko’ ponašanje, kao što su to radili i u slučaju kada su stranku napuštali Šepić, Ahmetović i Sokolović koji su formirali Nezavisni blok. Koliko su i zenički, tuzlanski i krajiški i hercegovački klan ustvari bili dio iste ekipe, premda je jedan od njih ranije napustio SDA, a drugi ostao da i dalje rovari u stranci, svjedoči i podatak da su svi oni bili ujedinjeni kada su u pitanju blokade proevropskih zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH. I odmetnuta trojka, ali i jedan poslanika SDA pod kontrolom Kukića bili su protiv povećanja akciza na gorivo. Naime, jedan državni  poslanik iz TK nije se pojavio na sjednici prilikom glasanja o Zakonu o povećanju akciza, iako je to od njega tražio sam vrh stranke, želeći na taj način sabotirati donošenje zakona.

Koliko je Evropski put bio trn u oku ‘novih političkih projekata’ svjedoče i nedavni vještački organizirani borački protesti  kojima su najveći gradovi Federacije BiH bili blokirani 28. februara na dan predavanja odgovora na Upitnik EU te 1. marta na Dan nezavisnosti BiH. Već smo mnogo pisali i govorili o važnosti tajminga ovih protesta. Ovdje je važno ukazati na ujednačenu shemu koja se ponavlja po istom sistemu stvaranja i rješavanja problema prividno oponiranih političkih subjekata.

Naime, predstavnici boračkih udruženja i njihove krovne organizacije bespravno prisvajaju i krčme novac koji Federacija BiH redovno dodjeljuje ovoj populaciji. To čine eksponenti onih struktura koji žele rušenje Izetbegovića sa čela stranke, ali još uvijek iz nje nisu istupili. U koordinisanoj reakciji sa njima, na scenu stupaju oni dijelovi struktura koji su već izašli iz stranke i organizuju proteste protiv ovih prvih. Cilj i jednih i drugih jeste kreiranje negativne energije kod jedne od najosjetljivijih populacija našeg društva kako bi se ona usmjerila na destabilizaciju  same stranke, ali i cijele države. Konkretno u ovom slučaju mete su bili ponovo Bakir Izetbegović i federalni premijer Fadil Novalić, odnosno Federalna vlada. Slične proteste niste mogli vidjeti u RS-u iako su korisnici boračkih primanja u manjem entitetu u mnogo težoj situaciji i dobivaju manje sredstava iz budžeta.

Na koncu, ništa od ovog se ne bi moglo ostvariti bez ogromnih količina novca koji se obezbjeđuje na dva načina.  Prvi način jesu ilegalne donacije novopečenih tajkuna i milionera koji su zahvaljujući ‘tihićevskom klanovskom vođenju SDA’ uspjeli da se infiltriraju u sam vrh stranke. Krupni kapital ima samo jedan cilj- profit. On ne mari za stranačke ideale, nacionalno pitanje i državotvornost. Sve ovo će dovesti u pitanje radi ostvarivanja profita. Ako se njihovom profitu zarad državnih interesa ispriječio Bakir Izetbegović, naravno da će željeti da ga smijene. Ako će projekti obnove vodovoda, izgradnje novih priključaka gasovoda ili autocestovnih koridora doći u pitanje jer se za njihovu provedbu traži odustajanje od države BiH i njena podjela, krupni kapital će biti i protiv države i protiv njene cjelovitosti, samo da uzme dio kolača iz velikih infrastrukturnih projekata. Zbog toga su određene privatne kompanije iz različitih sektora poticale cijepanje SDA, odnosno slabile poziciju njenog predsjednika.

Sa druge strane, dio odmetnute bh. diplomatije fokusirao se na međunarodne veze. Trebalo je u međunarodnoj javnosti stvoriti teren za jednu vrstu pritiska pa na koncu i smjene Bakira Izetbegovića kroz diplomatsku izolaciju BiH. Sjetimo se sličnih scenarija u zemljama trećeg svijeta gdje tajne službe zahvaljujući prodaji narkotika, nelegalnoj trgovini oružjem i organima formiraju tzv. crne fondove kojima finansiraju smjene vlasti i državne udare o čemu ćemo pisati kasnije.

Bošnjački član predsjedništva Bakir Izetbegović se na državnom i stranačkom planu suočavao sa istim onim problemima sa kojima se prof. dr. Sebija Izetbegović suočila prilikom dolaska na čelnu poziciju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Porodični i interesni klanovi razjedali su ovu instituciju, a finansijska dubioza onemogućavala je njen nesmetan rad. Za razliku od Bakira Izetbegovića koji se u početku politički oprezno obračunavao sa antidržavnim elementima u SDA, Sebija Izetbegović je bila prisiljena otvoreno imenovati neradnike, zabušante i uhljebe te ih jednostavnim ‘hirurškim zahvatima’ odstraniti iz ustanove ako oni ranije nisu podnijeli ostavke. Financijska policija je uradila svoj dio posla i svima je bilo jasno koliko je ranije rukovodstvo institucije oštetilo sistem javnog zdravstva pogodujući lobijima privatnih poliklinika i apoteka. Na ovaj način, temeljitim čiščenjem istrošenog i korumpiranog kadra te uvođenjem finansijske discipline, Klinički centar je spašen od privatizacione pljačke koju mu je bio namijenio raniji menadžment podržan od strane dijelova SDA, a Sebija Izetbegović je postala pravo osvježenje i zvijezda stranke koja trenutno kotira kao najizvjesniji predsjednički kandidat za opće izbore 2018. godine.

Na sličan način, kakav je to bio slučaj u Kliničkom centru i nekih javnih preduzećima, veliki sistemi poput Bh telekoma i Elektroprivrede se ciljano žele srozati i svesti na najmanju moguću tržišnu cijenu kako bi se što jeftinije privatizirali. Godinama menadžmenti ovih kompanija, pogotovo Telekoma ne poduzimaju ništa povodom sve većih gubitaka i smanjenja profita ove kompanije. Vjerovatno se pogoduje već odabranom partneru koji će na koncu preuzeti ovu kompaniju.

Suština cijele priče jeste činjenica da se odgovornost za ove pogubne procese u BiH, na svim nivoima vlasti prebacuje na račun Bakira Izetbegovića i ‘njegovih ljudi u SDA’, premda svi zaboravljaju kako je tek sredinom 2015. Izetbegović formalno preuzeo rukovođenje partijom, a da suštinski njome vlada nakon prošlosedmičnog velikog stranačkog okupljanja u Zetri. Kako je i sam kazao godinu dana je samo posmatrao šta ko radi u stranci, svima je dao šansu i snimio stanje, a sada se dešava prirodan slijed događaja kroz odstranjivanje umišljenih, korumpiranih, lijenih i kompromitiranih kadrova.  Za očekivati je i dalje usitnjavanje bošnjačkog izbornog tijela i formiranje novih strančica, budući da to olakšava i nakaradni federalni zakon koji za osnivanje političkog subjekta propisuje prikupljanje tek 50 potpisa.

Ideološka matrica

Ono što je pratilo retrogradne procese repova nekadašnjeg DB-a koji su se stavili u službu stranih centara moći i krupnog kapitala, jeste i pokušaj mijenjanja kompletne svijesti i političke kulture bošnjačkog naroda i pokušaj njegovog svođenja na vjersku zajednicu pod patronatom neke od bliskoistočnih država. U tom smislu oni su pratili interese još uvijek žive srpske politike koja nije odustala od cijepanja BiH.

Dakle, uporedo sa stvaranjem kapitalističke kaste bogatih, dešavao se proces agresivne klerikalizacije siromašnih dijelova populacije, koja je po projektima arhitekata iz masonskih krugova, sve što joj se dešava trebala pripisivati ‘Božijoj volji’, osim naravno kada su u pitanju potezi Bakira Izetbegovića. U tom slučaju se ne radi o ‘Bogom danim liderima’, već o ‘faraonima protiv kojih su se borili svi poslanici i dobri ljudi’.

Razvijanjem srednjovijekovne svijesti kod Bošnjaka i ubacivanjem matrice ‘Božije volje’, odnosno ‘okrivljavanja Boga za sve loše’, kakav vidimo kod vladajuće dinastije u Velikoj Britaniji, narod će lakše prihvatiti da recimo neko ima pravo na kvalitetno obrazovanje, a neko drugi ne. Neko ima pravo na zdravstvenu zaštitu, a onaj ko je siromašan ne. Neko ima pravo na socijalnu sigurnost i blagostanje, a neko drugi ne. Sve je to ‘Božija volja’, i svak treba znati gdje mu je mjesto. Sistem sličan onom kastinskom kakav viđamo u Indiji.

U političkom smislu, obrazovanim ljudima se nude novi politički pokreti  ‘ljevice i desnice’. Suština oba lažna pola zamišljenog budućeg političkog života svodi se na slabljenje države kao institucije, srozavanje njene snage i utjecaja na regulaciju ekonomskih tokova i upravljanja vlastitim resursima. Svi oni zagovaraju smanjenje poreza i što manje namete krupnom kapitalu, a sa druge strane rezanje socijalnih davanja i prava radnika. Sve se to dešava pod izgovorom da će na taj način prodisati ekonomija. Da bi se ovo provelo na vlast je neophodno dovesti nove što lijeve, što desne, populističke pokrete i uništiti tradicionalne narodnjačke stranke koje čine okosnicu budućeg centralističkog uređenja Evropske unije.

Sa druge strane sve ono za šta su se radnici izborili tokom dugog niza godina želi se preko noći obesmisliti. Posebno je zanimljiv trend tzv. zdravog stila života, koji se bukvalno svodi na bijeg od civilizacije i njenih dostignuća, koji po određenim krugovima moći pripadaju samo odabranoj kasti, plavoj krvi. Zdravi stil života po njima podrazumijeva napušatnje svih komoditeta savremenog svijeta, modernih tehnologija i zdravstvenih dostignuća i prepuštanje navodnim prirodnim lijekovima i ljekarima te različitim nadri iscjeljiteljima. Koliko je ovaj način promišljanja poguban svjedočimo danas suočeni sa epidemijama različitih bolesti, a koje su izazvane odbijanjem vakcinisanja. Također agresivne kampanje o mesu kao kancerogenoj namirnici te prohibicija duhana koja oduzima ljudima pravo na vlastiti izbor, samo su neke od mjera ove strategije, a krajnji cilj svih njih jeste stvaranje feudalne svijesti kod ljudi i njihovo zaglupljivanje kako bi ta buduća ‘feudalna vlast’ bila što bezbjednija i imala što poslušnije podanike, kakav je to slučaj u zaljevskim monarhijama.

Uporedo sa tim pocesom, kod muslimana se pokušava proširiti vjerski ekstremizam iskrivljenim učenjima koja su daleko od izvornog islama, te nametnuti im se radikalne ideologije poput fašizma koje nisu imanentne njihovom niti vjerskom niti nacionalnom biću. Indikativno je kako se zagovornici i jednih i drugih tendencija kriju upravo u osobama i projektima koje smo gore navodili kao primjere rasturanja stranke i države.

Na kraju, ovdje se ne radi o Bakiru izetbegoviću ili stranci SDA. Ovdje se radi o BiH i budućnosti Bošnjaka. Izetbegovića ne trebamo posmatrati kao predsjednika stranke, već kao jednog od članova Predsjedništva BIH, koje je simbol državnosti. U ovom konkretnom slučaju rušenje Bakira Izetbegovića u SDA stranci, ali i simboličko rušenje uspomene na Aliju Izetbegovića kroz lažne navode o njegovoj ‘izdaji’, predstavlja izravni udar na državu, ma kako istrošeno izgledala ova fraza, budući da je konačni cilj ovog decenijskog projekta razvlačenja bh. i bošnjačke pameti trebao biti rastakanje državnosti BiH. Posthumno proglašavanje Alije Izetbegovića ratnim zločincem i izdajnikom, odnosno izjednačavanje njegove uloge kao predstavnika žrtve sa ulogama agresora poput Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, poništavanje tekovina odbrambeno oslobodilačkog rata i  negiranje genocida rezultiralo bi na kraju podjelom BiH po etničkom principu gdje bi Bošnjaci na koncu završili u getu, tzv. evropskoj Palestini. U tu svrhu izjednačavanja krivice i stvaranja situacije koja bi nekog trebala navesti da se ovdje vodio građanski rat,  služe i različiti procesi protiv nekadašnjih visokih časnika Armije RBiH, čijim bi se nepravednim osuđivanjem po komandnoj odgovornosti za zločine samostalnih i odmetnutih jedinica nad kojima realno nisu imali kontrolu, u potpunosti pokušao promijeniti karakter rata u BiH. Primjer za takvo što jeste slučaj ‘Mahmuljin’.

BiH kao i cijela Evropa je na raskrsnici. Mnogi interesi se prelamaju preko Balkana i ključno je znati pročitati kakve oni promjene nose. Po nama BiH treba biti kao država dio ujedinjene EU, a njeni narodi nikako ne bi smjeli upasti u zamke u koje su upadali početkom 20. stoljeća kada su pripadnici određenih tajnih organizacija upravo ovdje isprovocirale Prvi svjetski rat. Stotinu godina nakon njegovog završetka, moramo biti pametniji i ne dozvoliti tim istim organizacijama da već odavno zamišljene ‘sukobe civilizacija’ vode preko naših leđa.

 

(Global CIR/Piše: Amel Jašarević)

Komentarion this Post

  1. Aferim maestro

    Reply
  2. Uvijek u prepoznatljivom stilu analiza je prva liga stvarno sam uživao.

    Reply
  3. Svaka cast za tekst ! Vrlo razborito i do detalja razjasnjeno realno stanje u narodu i drzavi, svako ko iole razumije stvari, moze formirati jednu dosta jasnu sliku aktuelnog stanja.. Zaista vrijedi procitati tekst ! Aferim legendo !!!

    Reply
  4. Halid J.

    Prvo pohvale za članak. !!!!!!!!!! Mislim da se i mi i bošnjaci mozemo sloziti da u nekom buducem ratu ne sme vise biti paravojnih formacija jer su ti ljudi van kontrole ili pod kontrolom Drzavne bezbednosti i raznih interesnih grupa , zvanicna vojska mora imati monopol nad primenom sile na odredjenom podruciju , da bi se na kraju rata lakse mogla utvrditi odgovornost za dobra i losa dela , da ne bi dosli u situaciju da se paravojnim formacijama pripisuju zasluge za sluzbu Domovinii koje im ne pripadaju , ili da neduzni oficirski kadar odgovara za zlocine neke bande u njegovom rejonu za sta on nije odgovoran a nije imao dozvolu da ih se resi niti je smio sa njima u otvoreni sukob ući.…Slučaj Mahmuljin je strašan šta se pravi čovjeku i cijeloj Armiji šta se sprema cijeloj drzavi ,prvo optuznica je promijenjena kakva je originalna bila u Hagu,otkuda pravo sudu Bih da mijenja optuznicu na prevaru Mahmuljinu dobit ces manju kaznu… i ostalo…..

    Englezi imaju nemoguc zivot koji je ocigledno vezan za bivse kolonije, molim vas obradite to jer je u pravcu ovog clanka odozdo prema gore. Droge isto i crni fondovi CIA-e nemojte zaobilaziti obradu DEEP STATE, razne grupe kao masoni, templari, iluminati… klasična priča. Oni verovatno, gotovo sigurno učestvuju ali samo kao alat. Mnogo aktera ima mnogo RAZLIČITIH ciljeva i to neminovno vodi haosu. Takođe je sigurno da sve to ne vodi jedan čovek – najverovatnija brojka je do par stotina. U pravu ste za Klintonove da su pobijedili ovdje bi gledali libijski scenarij, dobro je sto je Trump pobijedio ali da li se moze obracunati sa crnim fondovima i kartelima odnosno deep state vidjet cemo “Deep State” ima vlast na svim razinama vlasti, ali ne posjeduje javnost, a to je jako bitno.Treba da se postigne masovna informisanost bar do 50% nakon toga istina se sama širi , i dovoljno je samo da kažeš neću i bez podrške naroda ništa ne može da se desi ovo nije obicna prica i jos jednom pohvala za clanak… A da su prevideli Seku niko im nije kriv Čelična do pobjede !!!!!!!

    Reply
  5. Jedna od najboljih analiza dosad koje sam procitala, i na ovom portalu i inace.. Svaka cast autoru teksta i jedno veliko bravo za portal !!!

    Reply
  6. Trampo

    Taman tako!

    Reply
  7. Moze se mnogo nauciti iz ovog teksta. Postovanje za autora.

    Reply
  8. I onaj ko se ne razumije puno u politiku i slicne stvari , a ja sam od tih, moze mnogo toga shvatiti i povezati na osnovu ovog teksta.. Vrlo lijepo i precizno razjasnjeno i sve ima smisla.. Vidi se da je autor vrlo strucan novinar, a pored toga i veliki intelektualac.. Bravo

    Reply
  9. Da bi se slomio pojedinac , koji je rekao nesta pozitivno o Seki ,prvo mu dodje racun za struju preko 400 km u sred augusta mjeseca ,a onda za vodu preko 200 km mjesecno…onda se slucajno desi provala u kuci i slucajno mu nestaje racunar od svih drugih vrijednih stvari samo racunar .A sljedeci put nestaje kucna mačka …..Ko ovo radi a prima platu redovnu i to dobru i u vodovodu i u elektrodistribuciji i policiji …..misle da se ne zna nista ..

    Reply
  10. Kapetan

    Analiza pravo u sridu ….

    Reply
  11. Zapali im ljetinu pa će biti protiv Bakira,cijela poenta priče.

    Reply
  1. […] UVOD U ANATOMIJU POKUŠAJA RUŠENJA BiH (VII): Klanovskim podjelama u SDA do feudalizacije BiH […]

Komentiraj