BND UPOZORAVAO CIA-u, ALI NISU SLUŠALI! Deutsche Welle: Rat u Iraku je temeljen na laži

Devetog aprila 2003. vojnici SAD-a u Bagdadu srušili su statuu Sadama Huseina. Deceniju i po kasnije znamo: taj rat je koštao stotine hiljada života, Bliski istok strovalio u haos i bio temeljen na lažima, piše “Deutsche Welle”.

Slikovni rezultat za rat u iraku

“Skoro tri nedjelje je trebalo da prođe od početka invazije na Irak pod vođstvom SAD-a, da bi zatim milioni gledalaca ispred malih ekrana mogli da prati kako se ruši statua Sadama Huseina u Bagdadu. Ta slika od 9. aprila 2003. je ušla u kolektivno sjećanje čovječanstva. Ali, čak i 15 godina kasnije postoje još uvijek mnoga otvorena pitanja. Tako, na primjeri, nije razjašnjeno koliko Iračana je konačno stradalo za vrijeme rata u Iraku i u haosu koji je nakon toga nastao”, piše Matijas Fon Hajn za “Deutsche Welle”.

On dodaje da se procjene kreću između 150.000 i pola miliona mrtvih i navodi da “neka ozbiljna istraživanja dolaze čak do znatno većih brojki”.

“Ugledni medicinski stručni časopis ‘Lancet’ je 2006. izračunao da se radi o više od 650.000 ‘dodatnih smrtnih slučajeva’. U to istraživanje su, pored nasilne smrti, uključene i posljedice bombardovanja uništene infrastrukture i time i uništenih zdravstvenih ustanova”, dodaje se u tekstu.

Fon Hajm piše da se “tačno zna da su opravdanja za taj rat temeljena na lažima”.

“Postoji još jedna druga slika o ratu u Iraku koja je takođe dio kolektivnog sjećanja, a to je slika koja se pružila tokom govora ministra spoljnih poslova SAD-a Kolina Pauela pred Savjetom bezbjednosti UN 5. februara 2003. godine. Šest nedjelja pred početak rata je Pauela u govoru od 76 minuta svjetsku javnost pripremao na rat. Centralni sadržaj njegovog govora: Sadam Husein je u posjedu biološkog i hemijskog oružja za masovno uništenje i njegov režim pomaže međunarodnom terorizmu, te namjerava da izgradi nuklearno oružje”, podsjeća novinar “Deutsche Wellea”.

Mobilna hemijska laboratorija

Fon Hajm ponavlja da je svaka Pauelova tvrdnja temeljena na lažima.

“Ta Pauelova prezentacija je svoj vrhunac imala u tvrdnjama potpomognutim detaljnim ilustracijama: ‘kako bi izbjegao kontrole UN-ovih inspektora za oružje, Irak je preuredio jednu flotu kamiona u kotrljajuću hemijsku i laboratoriju za biološko oružje”. Pauelov govor je prije svega iz jednog razloga ostao u sjećanju: sve te tvrdnje su se ispostavile kao lažne. Pauel je sam 2005. godine taj govor nazvao sramotom svoje karijere”, dodaje novinar.

Rej Mekgovern je veteran koji je 27 godina radio za CIA, između ostalog na visokim pozicijama. 2003. je s kolegama i iz drugih tajnih službi osnovao udruženje “Veteran Intelligence Professionals for Sanity” (VIPS) koje se kritično suočava s politikom SAD-a. Taj 78-godišnjak za “DW” ocjenjuje da “obavještajne informacije nisu bile jednostavno pogrešne, već su bile lažirane”.

Fon Hajm dodaje da su u Pauelovoj prezentaciji značajnu ulogu odigrale obavještajne informacije iz Njemačke.

Kodno ime “Curveball”

“1999. irački hemičar Rafed Ahmed Alvan došao je kao izbjeglica u Njemačku i privukao pažnju njemačke tajne službe BND koja ga je ispitivala. Njemački obavještajci su se nadali da će dobiti informacije o Huseinovim oružju za masovno uništenje. Alvan, pod kodnim imenom ‘Curveball’, ubrzo uviđa: što više informacija pruži, utoliko bolji postaje njegov status. Dobija njemački pasoš, novac, stan… Ta igra je trajala tako dugo dok BND nije ušao u trag Alvanovom šefu koji ruši tu kulu od laži. O tome su njemački obavještajci obavijestili i svoje američke partnere”, dodaje Fon Hajm.

“Ipak, nakon napada od 11. septembra 2001. se kod Amerikanaca ponovo budi interes za ‘Curveball’-om. Dnevni list ‘Die Welt’ je u avgustu 2011. godine, pozivajući se na nekadašnjeg predsjednika BND-a Augusta Haninga, javio da su Amerikanci od Nijemaca 2001. zahtijevali obvezujuće izjašnjenje o tome da su izjave tog Iračanina korektne. Haning se tome opirao i poslao šefu CIA Džordžu Tenetu poruku ‘da dosad nijedna treća strana nije pružila informacije kao naš izvor i zbog toga ta saznanja ne mogu važiti kao verifikovana'”, dodaje se u tekstu objavljenom pod naslovom “Rat u Iraku je temeljen na lažima”.

Fon Hajm potom navodi da je Pauel iskoristio te informacije za vrbovanje za rat, iako su postojala jasna upozorenja da nisu vjerodostojne.

Rej Mekgovern je uvjeren da “im je bilo svejednoda li je ‘Curveball’ znao nešto o onome o čemu je pričao”.

“Oni su imali nešto s čim su mogli da izađu u javnost. Nešto, što su mogli da pruže kreativnim i profesionalnim ljudima u grafičkom odjeljenju CIA. A oni su zatim mogli da nacrtaju nepostojeće mobilne laboratorije za hemijsko oružje, što je Pauel koristio u svojoj prezentaciji”, navodi Mekgovern u izjavi za “DW”.

Ignorisana upozorenja

Tadašnji šef CIA za Evropu Tajler Dramheler je 2011. godine u izjavi za britanski “Guardian” potvrdio da je dugo prije 2003. upozoren od partnera u BND-u da su izjave “Curveball”-a nepouzdane.

“Ta upozorenja je proslijedio šefu CIA Džordžu Tenetu”, naveo je Dramheler.

“Vlada 43. predsjednika SAD-a Džordža Buša je htjela rat. Osnove za to su postavljene još dugo ranije, pojašnjava bivši opunomoćenik za vanjsku politiku EU i generalni sekretar NATO Havijer Solana povodom 15. godišnjice početka rata u jednom komentaru za ‘Project Syndicatte’ – iako je to prodano kao dio ‘rata protiv terorizma'”, dodaje se u tekstu “DW-a”.

Potom se dodaje da nije dugo trebalo da se u priču uključe saveznici iz Velike Britanije.

“U maju 2005. je list ‘Sunday Times of London’ izvijestio o sadržaju jednog do tad vrlo tajnog dokumenta o sastanku britanskog političkog vrha na temu Irak održanog 23. jula 2002. godine. Tako je na vidjelo izašlo da su britanski političari tada itekako bili svjesni nedovoljno povjerljivih informacija. Tadašnji britanski ministar spoljnih poslova Džek Strou je, kako navodi spomenuti list, istakao da su dokazni materijali ‘tanki’ te da ‘Sadam ne prijeti nijednom od svojih susjeda’, kao da su i ‘njegove mogućnosti za oružje za masovno uništenje manje, nego one Libije, Sjeverne Koreje ili Irana’. Te sumnje, međutim, tadašnjeg premijera Tonija Blera nisu uspjele da spriječe u namjeri da zbog interesa ‘posebnih veza’ prema SAD-u krene u taj rat”, zaključuje Matijas Fon Hajm u tekstu za “Deutsche Welle”.

 

 

(Global CIR/Agencije)

Objavljeno u:

Komentiraj