JEDINI REGIONALNI PREDSTAVNIK: Ramljakov dokumentarac “Dom Boraca” na “Cinéma du Réel” u Parizu

Poznati francuski filmski festival dokumentarnog filma “Cinéma du Réel” grandiozno je proslavio 40. izdanje. Direktno spojen sa poznatom Bpi, Javnom bibliotekom informacija koja je dio čuvenog centra “Georges Pompidou” u Parizu, predstavio je najkvalitetniji izbor dokumentarnih ostvarenja cijele planete.

300 predstavljenih filmova

Po rijecima direktorice Bpi, Christine Carrier, osnivanje festivala se podrazumijevalo kao dio dinamizma poznatog Beaubourga, kako Parizani od milja nazivaju slavni Centar Pompidou, institucija koja mu je bila oslonac uspješno pronalazi osobnu akciju u određenog okvira, koji mu i danas garantira opstanak. Kreirano 1984. godine, Udruzenje Prijatelja stvarnosti /Amis du Réel/udvostručilo je sredstva, postigavši međunarodnu slavu festivala zahvaljujući  razrađenim stavovima predloženim filmskim profesionalcima.

Piše: Džana Mujadžić

-Za generacije filmofila, historije festivala i dokumentarnog filma se miješaju. Osnovan zahvaljujući cineasti i etnologu Jeanu Rouchu i Michelu Arnoldu, “Cinéma du Réel” je ugledao svjetlost dana u periodu kada se dokumetarni film  nazivao etnografski, odnosno sociološki.

Svakim novim izdanjem festival se duboko usadio u institucionalni okvir i društveno-kulturni kontekst, sto su najprije bili nepodobni za legitimaciju manifestacije praćenu novim, suvremenim načinima snimanja dokumentarnih ostvarenja. Stavljajući se u službu filmova i njihovih autora, “Cinéma du Réel” se potvrdio kao festival pionir, koji otkriva nove i slobodne filmove. Za jubilarno, 40. izdanje, učinili smo sve da ova filmska svečanost ostane mjesto lijepih uspomena, ali idućih otkrića, dokumentarnog filma koji ne prestaje osobnu reinvenciju- objasnila je direktorica čuvene biblioteke.

Meditirati o stvarnosti znači najprije, pitati se o percepciji i suvremenim načinima posmatranja svijeta. Filmovi predstavljeni na galskom festivalu imaju zajedničke načine postavljanja pravih pitanja, doslovice “udaraju” gledatelje u nadi da ih pokrenu i aktiviraju, navodu na razmišljanje i djelovanje, stvarajući neprimjetljive prolaze, ukrštajući poglede gledatelja.Ovogodišnje, 40 izdanje je omogućilo predstavljanje brojnih filmova koji obrađuju ideje stvarnog i nestvarnog, slobodnim oblicima ali i eksperimentalnim.

Zato je umjetnik-avangardist James Benning dobio Grand Prix festivala za dokumentarac “L.Cohen”, poziv za posmatranje pejzaža u Oregonu sa zvukom odlijetanja i sletanja aviona. Teško je opisati ostvarenje bez otkrića srži trenutka kada se sve mijenja, sto opravdava imobilni okvir. Prema cineastovim objašnjenjima da je dosao iz Amerike u Grad svjetlosti pokazati kako se “na početku ne događa ništa značajno, a poslije nastaju neobičnosti i magičnosti”! Pozivajući nas na posmatranje posebne “određene definicije”, cineast  upućuje kako osjećati prirodne fenomene ali i žig vremena, u nesvakidašnjoj alegoriji linije postojanja i relativizma između prividnog zastoja i prolaza nezadrživih trenutaka.

Ivan Ramljak jedini predstavnik naše regije

Jedini predstavnik iz naše regije bio je Ivan Ramljak, čije je dokumentarno ostvarenje od 49 minuta u produkciji zagrebačkog “Restarta” prikazano dva puta. Najprije u “Centru Pompidou” pa u poznatom “Forumu les Halles”, jednom od hramova sedme umjetnosti Pariza. Prepune dvorane zbog kvalitetnog ostvarenja i dugi sastanak sa publikom, na čija je pitanja autor odgovarao sa velikim strpljenjem na engleskom jeziku, bili su razlog i našeg razgovora:

Kako ste dospjeli na festival: kontaktirani su Vas ili ste se sami prijavili?

-Nova direktorica festivala, Kanadjanka Andrea Picard me je dirketno nazvala, što me ugodno iznenadilo jer nismo prijavili “Dom Boraca” na “Cinéma du Réel”, i razveselilo budući da veoma cijenim njezin rad na Toronto Film Festivalu, gdje je kurirala program “Wavelenghts”. Slučajno je i u kratkim razmacima dobila moja tri filma sa različitih izvora, konkretno sa filmskog festivala u Rotterdamu, gdje smo se neuspješno prijavili. “Dom Boraca” joj se, neobično, svidio pa me pozvala!

Učestovali ste i na drugim galskim festivalima?

-Iako su mi se filmovi prikazivali od SAD-a i Rusije, do Ekvadora i Perua, prvi put učestvujem na francuskoj filmskoj manifestaciji.Odlično je da se radi o jednom od najboljih i to u “Centru Pompidou” u Parizu!

Na poseban način ste predstavili građevinu nazvanu “Dom Boraca”. Koja je bazna nakana i poruka filma?

-Što se poruke tiče, mogu citirati slavnog Johna Forda : -Kad želim poslati poruku, odem u poštu! “Dom Boraca” je film o zgradi koja umire i ljudima koji to, potpuno i uzaludno pokušavaju spriječiti. Problem zdanja je što je sagrađeno u vrijeme socijalizma, danas krajnje nepopularnog i da bi stvar bila gora, u rodnom mjestu Josipa Broza Tita. Ideja je bila prikazati prošlost zgrade ali i u kakvom je stanju danas, pa događanja u unutrašnjosti i okolici. Zaključke, kao i uvijek, prepuštam gledateljima.

Jedini ste predstavnik regije, ponosni ste na to?

-Jesam, jer se radi o vrlo filmofilmskom festivalu, na kojem se okupljaju  autori s posebnim, meni sličnim senzibilitetom. Mislim da već desetak godina nije bilo hrvatskog filma na njemu.

-Tito je bio prisutan u austrijskom filmu poznate rediteljice Ruth Beckermann “Waldheims walzer” pa na indirektan način prikazan i u ostvarenju Amerikanca Bena Russela “Good Luck”, u kome se prepoznaju osobe koje su bile u redovima paravojnih zločinačkih trupa, a aktualno rade u srbijanskom rudniku Bor. Šta mislite o sadržaju tih filmova?

-Namjerno nisam htio davati previše prostora Titu u mom filmu, prikazan je koliko je bilo minimalno potrebno jer to nije film o njemu. Mislim da ni u ostalim, pomenutim ostvarenjima nije previše zastupljen, iako “Sretno” nisam pogledao do kraja pa ne tvrdim sto posto.

Sa prethodnim ostvarenjima postigli ste veliki uspjeh, “Dom Boraca” je poznat i priznat, pokazuje se na filmskim festivalima i smotrama širom planete. Koji su sljedeći filmski izazovi i avanture?

-Radim na prvom diplomskom filmu, studiram MA dokumentarne režije pod stare dane u Zagrebu, koji je moj prvi film sastavljen isključivo od arhivskih materijala.To je posveta preminulom prijatelju Marku Cakaloviću koji je bio jedan od najtalentiranijih, mladih fotografa svoje generacije.

Porijeklom iz Šibenika i Boke Kotorske, Ivan Ramljak je rođen u Zagrebu 1974. godine. Osim filmske režije bavi se novinarstvom i filmskom kritikom. Realizirao je nekoliko dokumentarnih i kratkometražnih filmova među kojima je najpoznatiji “Kino otok”.”Dom Boraca” je autorov prvi srednjemetražni film.

 

(Global CIR/Džana Mujadžić)

Komentiraj