I proljeće miriše na nju…

„ Nikada nećemo zaboraviti poljske vojnike koji su se s našim snagama borili tokom Drugog svjetskog rata u sjevernoj Africi i u kontinentalnoj Evropi, niti poljske pilote koji su zajedno s nama branili naše nebo u ime slobode i demokracije u Evropi“ – izjavila je britanska premijerka Theresa May u saopćenju prilikom potpisivanja sporazuma o vojnoj saradnji sa Poljskom koji je Velika Britanija potpisala u decembru 2017.godine. Ovo je rečenica koja je otvoreno označila kurs buduće britanske politike koja će se nakon Brexita ponovo vratiti starim nastojanjima da  onemogući  stvaranje bilo kakve kontinentalne sile koja bi mogla vladati euroazijskim kopnom, a u današnjem slučaju to je Evropska unija.

Međutim, francuski predsjednik Emannuel Macron, nije mnogo čekao, već je krenuo u agresivniju kampanju za pridobijanje Washingtona, starog londonskog saveznika. Privatna večera Trumpovih i Macronovih u Maunt Vernonu, kući prvog američkog predsjednika, Georga Washingtona, čije je savez s Francuskom bio ključan za pobjedu nad britanskom Krunom svakako je trebalo naglasiti poseban odnos dvaju predsjednika, ali i poslati snažnu simboličnu poruku Londonu.

Naravno, bilo je iluzorno očekivati da će ovaj Macronov poduhvat uspjeti i uvjeriti Trumpa da promijeni mišljenje o carinama i iranskom nuklearnom sporazumu, kao što je teško povjerovati da će i Poljska sa svojim sporazumom sa Britanijom uspjeti uzdrmati EU koja je već pripremila finansijske sankcije Varšavi. Na koncu bi najveći gubitnik mogla biti Velika Britanija, koja bi zahvaljujući agresivnoj Trumpovoj politici mogla na kraju zavisiti od volje Njemačke i EU.

Macronu u poduhvatu osnaživanja EU svakako pomaže i njemačka kancelarka Angela Merkel koja je izdržala i najveće udare euroskeptika proteklih godina i koja ima dosta kredita i na drugoj strani, kod ruskog predsjednika Vladimira Putina, što nije beznačajno u novonastaloj situaciji.

Piše: Amel Jašarević

Uglavnom, EU se bori za svoju poziciju u međunarodnoj političkoj areni, a da će učiniti sve da zadrži ekonomsko blagostanje i unaprijedi ga u budućnosti, svjedoče i riječi predsjednika Evropske komisije, J. K. Junckera, koji se u intervjuu briselskom ‘Politicu’ pohvalio ličnim prijateljstvom sa Putinom te naglasio neophodnost saradnje sa Moskvom, ako želimo stabilnu EU.

Sve se to dešavalo proteklih dana i nekako sam očekivao da se u javnosti oglasi i ‘britka sablja’ bošnjačke geopolitike, ‘dobronamjerni Halid Genjac’ pa da predsjednika EU komisije u najmanju ruku proglasi ‘dobronamjernim rusofilom’, ali i da mu objasni kako bez obzira na sve Junckerovi stavovi nisu u redu. Međutim, dočekalo me nešto još zanimljivije: naš uvaženi reis-ul-ulema se, po ko zna koji put, ‘obreo u Washingtonu’.

Zanimljive su ove ‘diplomatske aktivnosti’ prvog čovjeka jedne vjerske zajednice. Kada se, moram priznati mnogo uspješnije, bivši reis Cerić bavio diplomatijom, onda je to u ovdašnjoj javnosti prikazano kao miješanje vjere u politiku i sl. Danas kada se ničim izazvan po svijetu šeće Kavazović to se tumači kao ‘pozitivni napori’. Ko će ga znati o čemu se ovdje radi. Ono što se zna jeste da su reisova putešestvija počela posjetom Mađarskoj i njenom u najmanju ruku kontroverznom premijeru Victoru Orbanu, koji svako malo Evropu naziva kršćanskom, a nedavno je otišao korak dalje pa je kazao kako ‘Evropu treba vratiti judeo-kršćanskoj tradiciji’. Nadamo se da taj zaključak nije donio nakon što se susreo sa našim reisom.

Međutim, sa kim se onda reis sastajao u Washingtonu? Tamošnji ambasador BiH uspio mu je ugovoriti par sastanaka sa ostacima nekadašnje Klintonove administracije, jer od rahmetli Alije naša diplomatija nije makela ni za jedan centimetar naprijed. Uzalud su bila upozorenja i analize  vodećih svjetskih analitičara kako u Bijelu Kuću dolazi Donald Trump, na šta smo i sami skretali pažnju, kada je ‘big mama’ bošnjačke diplomatije, koja je ‘izrodila’ sve silne ambasadore BiH širom svijeta, u zemlji i regiji vodila kampanju upravo protiv Trumpa nazivajući ga kandidatom sa ‘faraonskim egom’. Sada kada je Trump zaista došao u Bijelu kuću, naše diplomate su uhvatile veselog reisa te ga kao mečku vodaju po sporednim hodnicima State Departmenta na sastanke sa ‘desetim zamjenicima podsekretara za Evropu.’

Neki mediji su čak prokomentarisali da se uvaženi reis ‘pomalo žalio’ i na Bakira Izetbegovića i Hasana Čengića, a ovaj posljednji je sudeći po medijskim natpisima proteklu sedmicu postao ‘najveći problem Bosne i Hercegovine’. No, dok o tome ne progovore za medije akteri sastanaka nećemo ni znati sa sigurnošću o čemu se razgovaralo u Washingtonu. Samo eto ostade znakovita poruka kako je, pored Macrona i Merkelove koji traže način kako se riješiti američkog tutorstva , u Washingtonu proteklu sedmicu bio i naš reis koji se zalagao za jači američki uticaj na Balkanu.

Kada smo već kod američkog uticaja, prijateljstvom sa američkom ambasadoricom u BiH hvalila se jedna dobro uhljebljena istočnohercegovačka porodica. Pogađate odmah da se radi o tzv. gatačkom klanu u sastavu Dubravko, Aljoša i Denis, kojima se u posljednje vrijeme pridružio i Vukota. Čime je, i da li je, ovaj trojac sa ruskim imenima šarmirao američku administraciju ostaje misterija, kao što je i misteriozno kako su sa svojim policijsko-boljševičkim pedigreom završili u vrhu bošnjačke nacionalne stranke.  Ono što ne skrivaju jeste ambicija njihovog rođaka Denisa Zvizdića koji bi rado da sjedne u fotelju bošnjačkog člana Predsjedništva.

Malo-malo pa im se u kampanji sa istom nakanom priključi i Vukota Govedarica, stari znanac iz Gacka, koji sa pozicije lidera SDS-a s vremena na vrijeme ‘šine Bakira’ otrovnim strelicama čija je radionica nepoznata, ali se sumnja na dijelove SDA. Eto jučer se oglasio Vukota sa molbom sudu i tužilaštvu da budu osjetljivi i na ‘suze srpskih majki’, što je nadamo se tužitelj Dubravko uredno prenio kolegama zaduženim za slučaj Dudaković.

Još danas je ostalo da općinski odbori SDA dostave svoje prijedloge kandidata za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda i onda će se čekati konvencija zakazana za 26. maj. Međutim, iz krugova bliskih SDA dolazi tvrdnja kako će se, ukoliko jedan od nominiranih osvoji 50% nominacija, kandidat SDA izabrati ‘aklamacijom’, odnosno automatski će biti poznat. Tolika je panika zavladala u taboru Čampara  da su i nekada moćnu sudinicu Meddžidu Kreso uputili ‘po hamajlije’ u jednu tekiju kod Visokog. Vjerovatno nekadašnja predsjednica Suda BiH ‘hamajlijama’ želi umiriti savjest.

Situacija sa terena, međutim zadaje glavobolju Zvizdiću, koji se svjestan svoje nepopularnosti čak i nećkao da uđe u cijelu ovu priču.  Ali eto, kako stvari stoje ipak je ostao jedan od potencijalnih kandidata.  Zahvaljujući neodmjerenim izjavama na stranačkim tribinama u TK Zvizdić je postao i glavna zvijezda Sputnjika, kao da se ruski medij očajnički trudi poturiti ga Bošnjacima kao ‘nacionalnog lidera’ koji navodno ‘smeta i Rusima i Srbima’. 

Konce u planovima Čampara i Zvizdića pomrsila je, međutim, jedna kandidatkinja, prof.dr. Sebija Izetbegović koja zasigurno uživa veću popularnost od anemičnog Zvizdića i u narodu, ali i unutar članstva SDA. Činjenica da ju je kao jedinog kandidata nominirala najmnogoljudnija općina u BiH, Novi Grad Sarajevo, unijela je dodatnu nervozu u klanovske redove, jer uz Ilidžu, Novo Sarajevo i općinu Centar, Sebija Izetbegović na svojoj strani već ima većinu SDA delegata iz Sarajevskog kantona. Naravno ne trebamo zaboraviti Trnovo, koje je jednoglasno stalo uz Zvizdića te ‘Sarajlićevu Vogošću’.

I upravo nominacija Sebije Izetbegović predstavlja najsvjetliju vijest u BiH tokom protekle sedmice, ispunjene različitim mučnim događajima. Žena koja nijedan posao nije nikada ostavila nedovršenim, koja je dostojanstveno izdržala neviđeni medijski linč i još pritom uradila nevjerovatan posao u sarajevskom Kliničkom centru, zasigurno je osvježenje za kojim vapi ova pustinja od političke scene u BiH.

Bošnjački narod želi kandidata sa kojim se može identificirati, kandidata koji je prošao sve one etape u proteklim decenijama koje su zadesile i Bošnjake. Dosta nam je ‘očuvanih’ policijsko-udbaških kadrova za koje ni danas sa sigurnošću ne možemo tvrditi za koga rade.

Bilo kako bilo, ovo  bi moglo biti prijelomno proljeće  za EU, BiH, ali i za cijeli svijet.

(Global CIR/Piše: Amel Jašarević)

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. Dobar tekst malo preoštar čini mi se…..

    Reply
  2. Odličan prikaz sa globalnog stanja na lokalno , moramo biti jedinstveni a nadam se da su kritike dobronamjerne ,aferim.

    Reply
  3. Aferim druze prva liga i pravo u sridu.

    Reply
  4. Simpatican tekst pravo

    Reply
  5. Svaka cast autore, legenda si !!!

    Reply
  6. Seka do pobede…

    Reply
  7. Trump nije opasnost samo po Evropu, on je svijetska opasnost, ali i opasnot po SAD, koliko im je on stete ucinio toliko im nebi ucinili svi neprijatelji skupa u ovih 16 mjeseci njegove vladavine. I mislim da on na slijedecim izborima nema sanse da dobije 2. mandat mada nikada se ne zna.Treba se dogovoriti sa Rusima pa kad Ameri vide da su popušili sa svojim ultimatumima promijeniti će ponašanje prema Europi.Ovo je tipican kraj svih imperija i koristenje sirove sile sad svi znaju nihove zelje.

    Reply

Komentiraj