EU KAO SIGURNA LUKA: Zašto je važno da nam se ne ponovi Haris Silajdžić?!

Prošlosedmični dramatični medijski izvještaji o hapšenju navodnog državljanina BiH u Hrvatskoj, a temeljem Interpolove potjernice koji je raspisao Tunis zbog ubistva poznatog palestinskog inženjera za dronove Mohameda Zouarija 2016. godine, samo su još jednom potvrdili da je BiH, ali i cijeli Balkan, prostor gdje se snažno osjećaju i prepliću utjecaji i interesi globalnih sila i njihovih obavještajnih službi.

Pored toga, informacije da su ubice drugog palestinskog naučnika Fadija al-Batsha , koji je ubijen prošlog mjeseca u Kuala Lumpuru, koristile lažne pasoše Srbije i Crne Gore kako bi ušle u Maleziju, jasno pokazuju koliko su nesigurne i podložne falsifikovanju putne isprave država proisteklih iz nekadašnjih republika bivše Jugoslavije, te koliko su ‘službe i paraslužbice’ dobrano prikačene na neke međunarodne centre moći.

Angažovanje odmetnutih ostataka ‘balkanskih službi’ od strane vodećih svjetskih  obavještajnih agencija, uključujući i Mossad, ne treba čuditi ako znamo koliko je bila jaka i sposobna ‘Titova služba’.

To je bila služba čiji je goniometrijski i radio prijemni sektor početkom 60-tih godina, ustanovio da  u blizini sirijsko libanonske granice djeluje jedan ilegalni punkt koji putem šifriranih radiograma komunicira sa svojom centralom u Ankari ili njenoj blizini. Tito je odmah obavijestio predsjednika Nasera o sadržaju poruka, a ovaj je prema svjedočenjima uz neizmjernu zahvalnost reagirao veoma emotivno: „Divim se Titu. Zar je moguće da među državnicima imamo i ovako velike i iskrene prijatelje, koji svoje velike državne tajne povjeravaju šefu jedne zemlje na drugom kontinentu. To se ne zaboravlja…”. Inače, dešifrovane depeše su jasno ukazivale koja ‘zapadna zemlja’ stoji iza državnog udara i izdvajanja Sirije iz nekadašnje zajedničke države sa Egiptom, poznatije kao UAR.

Tako, dok je Tito sa tadašnjom tehnologijom i u onoj konstalaciji odnosa rješavao probleme i na drugim kontinentima, balkanske države ne mogu da se izbore sa nekim puno jednostavnijim sigurnosnim izazovima na svom tlu.

Ko je zakazao?

U godini koju mnogi smatraju sudbonosonom za našu zemlju i ovaj dio Evrope, BiH je za naše uslove pogođena velikim migrantskim valom, gdje za razliku od prethodnih godina, migranti na svoju ruku, zbog zatvaranja balkanske rute, pokušavaju da se domognu Zapadne Evrope. Vijeće ministara BiH, međutim, nije se adekvatno pripremilo za ovakav scenarij, a sve se to dešava dok pojedini mediji već šire jednu vrstu antimigrantske histerije, a državni ministar sigurnosti upozorava kako se na putu između Grčke i BiH nalazi blizu 50.000 migranata koje je nemoguće zaustaviti.

Situaciju dodatno pogoršava činjenica da je u Srbiji stupio bezvizni režim sa Iranom, pa u BiH, pored Sirije, Iraka i drugih država,  dospijevaju migranti iz Irana, koji gotovo redovno traže azil u BiH.  Sve u svemu,  kao da neko namjerno iz Hrvatske i Srbije ‘isporučuje’ migrante u BiH nakon što ih opljačka i uzme sve dragocjenosti, kako bi uzavreloj predizbornoj situaciji dodali još više ‘ulja na vatru’, odnosno kako bi BiH mogli predstavljati kao problematičnu zemlju sa sigurnosnog aspekta. Gledajući kako se stvari danas razvijaju na ovom polju, ne bi me čudilo da pojedini mediji i za ovu situaciju sa migrantima okrive Bakira Izetbegovića, iako je odgovornost bila na predsjedavajućem Vijeća ministara Denisu Zvizdiću koji očigledno nije bio dorastao zadatku. Ako ništa mogao je ‘prepisati’ iskustva od Makedonije i Srbije kroz koje su prošle stotine hiljada izbjeglica, kad već sam nema ideja kako izaći na kraj sa ovim zaista ozbiljnim humanitarnim i sigurnosnim problemom.

Nakon pisanja našeg portala kako samo par metara od ureda reis-ul-uleme u Sarajevu, u ruševnoj zgradi pored starogradskog Doma zdravlja, na terasi spavaju migranti, reis Husein ef Kavazović je jučer organizirao sastanak kojem su prisustvovali predstavnici gradskih i općinskih vlasti, te nevladinih organizacija s područja Kantona Sarajevo na kojem je razgovarano o trenutnoj izbjegličkoj krizi. Islamska zajednica izrazila je spremnost za pružanje pomoći u granicama svojih mogućnosti, ali i dalje insistira na sistemskom rješenju.

Lične sujete pojedinih političara mnogo su koštale Bošnjake

Sjetim se onda da je 2018. izborna godina i da ćemo se još svašta nagledati i naslušati, a misli me odnesu u 2016. godinu kada sam razgovarajući sa jednim poznanikom, koji mi  je došao sav sretan i može se kazati usplahiren zbog poruke koju je nosio, saznao da se uoči općih izbora 2018. planira formiranje velikog ‘bošnjačkog bloka’ stranaka na čijem bi se čelu navodno trebao naći već pomalo zaboravljeni dr. Haris Silajdžić, koji će prema njegovim riječima poslati Bakira Izetbegovića u političku penziju i zamijeniti SDA kao neprikosnovenu bošnjačku stranku.

Čovjek koji mi je sav zanesen navedenom ‘političkom avanturom’ govorio o ciljevima tog ‘velikog pokreta’ kazao je da će se isti pojaviti ‘kao slamka spasa’ u ovim turbulentnim vremenima. ‘Zbog EU se privatizuju naše posljednje državne firme, a ženama zabranjuju nošenje mahrame – to je ta Evropa koja nam se nudi’, samo su neki od antievropskih stavova i ‘planova’ koje  mi je tada iznio, a koji su me ostavili u čudu i zaprepastili, dok o drugima, mnogo ‘rigidnijim planovima’, ne bih ni da govorim u ovom tekstu.  Da bi čitaocima bilo jasnije to je bio period u kojem se privatizirala FDS, a u medijima se digla velika prašina oko lokalnih izbora u Stocu.

Eto, vremena su zaista turbulentna, a ja sam se trudio zaboraviti taj razgovor i teško bih ga se i danas sjetio,  da se prije dva dana ne pojaviše članci o ‘gala večeri’ u Washingtonu, gdje su se zajedno našli Sanela Jenkins, Haris Silajdžić i ambasador BiH u Washingtonu Haris Hrle, dok je nagrada za životno djelo dodijeljena Billu Clintonu, a priznanja su dobili i generali Gordon Sullivan  i Wesley Clark, bivši glavni komandant  NATO-a za Evropu.

Iako je svako pozitivno lobiranje za cjelovitu BiH pohvalno, pa i večere ovog tipa, ne mogu se oteti utisku, kako se ovom ‘gala večerom’ pokušalo udahnuti dašak života zamrloj političkoj karijeri Harisa Silajdžića i možda je baš to trebala biti uvertira za taj ‘veliki bošnjački pokret’. U svakom slučaju, vremešni Haris Silajdžić, kao čovjek koji je jednom zaratio sa ‘republikanskom administracijom’, čini se sada bi da im se revanšira dok se u Bijeloj kući nalazi Donald Tramp te dok su prioriteti američke politike pomjereni na neke druge krajeve svijeta. Međutim, u vremenima kada američki predsjednik sa javnošću komunicira nekonvencionalno, putem twitter profila, pribjegavati diplomatskim metodama iz prošlih vijekova izgleda pomalo i smiješno.

Što je još važnije, zabrinjavajućim se mogu ocijeniti i Silajdžićeve nedavne  izjave o Evropi kao ‘poluotoku Azije’ u kojima minimizira i potcjenjuje politički i  ekonomski  značaj Unije, koju je otvoreno kritikovao tokom večere sa vrhom nekadašnjeg demokratskog establishmenta SAD-a. Iako je u svom govoru kritikovao i ‘demokratski feudalizam’  koji je kako kaže zastupljen trenutno u BiH, Silajdžićeve opaske o EU i pohvala ‘euroazije’ više mirišu na londonsku političku školu nego na neki progresivni politički svjetonazor.

Podsjećamo da su sa Harisom Silajdžićem ‘probosanske snage’ po prvi put u razgovore sa međunarodnim zvaničnicima ušle razjedinjene i suprotstavljenih stavova, iako se od njega očekivao drugačiji pristup budući da je smatran osvježenjem nakon četverogodišnjeg mandata neharizmatičnog Sulejmana Tihića. Famozni pregovori o ‘aprilskom paketu’ za čije je neusvajanje okrivljen bošnjački politički faktor propali su, a mi i danas osjećamo posljedice zbog toga i ne možemo promijeniti stvari koje su nam se tada nudile na pladnju, Aprilski paket je, između ostalog, propao i zbog ličnih sujeta ove dvojice političara. Sulejman Tihić se izričitio zalagao za biranje predsjednika BiH u državnom parlamentu, što je i bio jedini način da on ponovo bude izabran na tu funkciju, s obzirom na katastrofalan rejting, manjak harizme i povjerenja kod naroda. Sa druge strane,  Silajdžić, kao populista gladan vlasti, vidio je šansu u direktnom izboru da se dočepa funkcije člana Predsjedništva BiH te je bio protiv ‘aprilskog paketa’, iako se takav potez obio o glavu upravo Bošnjacima. Naravno i jedan i drugi su tvrdili da spašavaju državu, a ustvari su u ime Bošnjaka ‘objavili rat’ međunarodnoj zajednici.

Njihove tadašnje pozicije nisu bile na tragu političke tradicije Alije Izetbegovića, koji je i u najtežim vremenima za BiH znao osigurati da bh. delegacije u multietničkom sastavu na pregovore odlaze sa jedinstvenim stavom. Iz tog jedinstva je BiH crpila snagu i dobijala snažan legitimitet u međunarodnoj zajednici pa tako nikada nije bila optužena za propast bilo kojeg mirovnog sporazuma.

Nažalost, Silajdžićevu i Tihićevu političku avanturu plaćaju i danas građani BiH, jer je po njih upravo tada sve počelo ići niz brdo u ovoj državi. Njihovu ‘modu’ su nastavili i pojedini predstavnici ‘bh. ljevice’ te smo na nedavnim pregovorima o novom izbornom zakonu u BiH imali jedinstven stav međunarodne zajednice, jedinstven stav hrvatske i srpske politike te nažalost, nekoliko različitih stavova iz ‘probosanskog tabora’.

Na ‘Dan Evrope’ u Berlinu

Međutim, da postoji nada i da sve ipak nije tako crno, svjedoči i današnja posjeta članova Predsjedništva BiH Berlinu, koja se realizira na poziv njemačke kancelarke Angele Merkel i predstavlja pravo ohrabrenje za nastavak reformi i euroatlantskog puta BiH. Malo koja država i malo koji politički lider je iskazao toliko poštovanja, političke pa i lične požrtvovanosti kao što su to učinile Njemačka i njena kancelarka prema BiH. To svakako treba cijeniti, kao i činjenicu da će se susret u Berlinu odigrati simbolično na 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom koji se slavi i kao ‘Dan Evrope’.

Zahvaljujući ovom susretu, najavljena posjeta turskog predsjednika BiH nekako je pala u drugi plan, isto kao što je splasnula i smekšala nekadašnja Erdoganova neoosmanska i antievropska retorika. Posljednje Erdoganove izjave kako Turska nije odustala od svog cilja da postane članica EU jasno ukazuju da je, suočen sa realnošću, turski predsjednik ipak polahko zauzdava nekadašnje ‘imperijalne ambicije’.

EU predvođena Njemačkom i  kancelarkom Angelom Merkel je zasigurno mirna luka u kojoj će sve države Zapadnog Balkana, prije ili kasnije, pronaći svoje mjesto.

Trebalo je mnnogo strpljenja i požrtvovanosti da se bar malo popravi šteta nastala odbijanjem ‘aprilskog paketa’ i da se BiH i ‘bošnjački faktor’ ponovo vrate na sigurni EU put. Kako stabilna i plodonosna proevropska politika, koju je proteklih godina vodio bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, ne bi prestala, odnosno da ne bismo imali diskontinuitet kao 2006. godine sa Harisom Silajdžićem koji se obračunavao sa međunarodnom zajednicom preko leđa vlastitog naroda, veoma je bitno ko će 2018. godine sjesti u fotelju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.  Onaj ko je već na samom početku mandata izgubio parlamentarnu većinu, protiv kojeg su se okrenule  dojučerašnje stranačke kolege i koji je izgubio praktično jedan cijeli poslanički klub, zasigurno nije pouzdana osoba za tako odgovornu funkciju.

SDA kao najveća bosanskohercegovačka partija ima obavezu i dužnost ponuditi najboljeg i najsposobnijeg kandidata za ovu pozicuju, ali i onoga ko može donijeti svježinu i novu političku platformu. Kandidati koji već 30 godina samo prelaze sa funkcije na funkciju, a ne ostavljaju nikakve pozitivne rezultate iza sebe,  nisu najsretnije rješenje.

Evropska politika i budućnost EU pripadaju ženama i to je danas više nego jasno, a mi smo valjda tamo krenuli.

(Global CIR Team)

Objavljeno u:

Komentarion this Post

  1. Hasan

    hare rama hare hare

    Reply
  1. […] EU KAO SIGURNA LUKA: Zašto je važno da nam se ne ponovi Haris Silajdžić?! […]

Komentiraj