JESU LI GRAĐANIMA SJ. KOREJE STVARNO ISPRANI MOZGOVI? Stanovnici najzatvorenije zemlje svijeta u najvećoj tajnosti otkrili što zapravo misle o Kimu

Što narod Sjeverne Koreje zaista misli o Kim Jong-unu? Jesu li mozgovi u najzatvorenijoj zemlji svijeta zaista tako isprani kako to izgleda iz rijetkih kontroliranih TV snimki koje se puštaju iz te države? Mrzi li zaista narod Sjeverne Koreje toliko Amerikance ili je sve to režimska propaganda?

Puno je pitanja, ali odgovora je jako malo. Razlog je i više nego jasan – razgovor s običnim građanima Sjeverne Koreje je gotovo nemoguć. Korejci strogo kontroliraju i turiste koji im dolaze, a približavanje ‘običnom čovjeku’ je gotovo i nemoguće.

Međutim, novinarka BBC-a Victoria Derbyshire uspjela je odraditi razgovor s dvoje stanovnika Sjeverne Koreje, koji su usprkos opasnosti da završe u zatvoru, odgovorili na dosta pitanja i pružili nam sliku sadašnjeg stanja Kimove države.

Naravno, objavljena su njihova lažna imena, jer kada bi se otkrio njihov stvarni identitet, gotovo je sigurno da bi završili u jednom od notornih logora, a možda bi bili i ubijeni. I ne samo oni, već i članovi njihovih obitelji.

Prva sugovornica za BBC je bila trgovkinja pod pseudonimom Sun Hui. Ona je odmah u prvoj rečenici otkrila što zamjera Kim Jong-unu.

– Ljudi ga kritiziraju zbog ekonomske politike, zato što je loš biznismen. Narod tvrdi da se ponaša poput nas ‘običnih ljudi’, samo s razlikom da nam uzima novac. Kažu da je taj mali čovjek vampir koji siše naš novac – rekla je Sun Hui.

Ona živi sa svojim suprugom i dvoje djece. Kaže da objeduju triput dnevno kad joj posao ide dobro. Kad ne ide, onda miješaju rižu s drugim žitaricama.

Radi na tržnici, prodaje hranu, odjeću i prošvercanu bijelu tehniku. Procjenjuje se da od tih tržnica direktno ili indirektno živi gotovo pet milijuna ljudi, a da režim žmiri na takav oblik trgovine iako se kosi s njihovim komunističkim načelima. Razlog zašto Kim ne želi uništiti trgovanje na tržnicama je jako jednostavan. Ne želi da se njemu dogodi ono što se dogodilo njegovom ocu – opća glad u državi i milijun mrtvih ljudi…

Ljudi u posljednje vrijeme imaju sve bolje mišljenje o Kimu jer nas pušta na miru. Ne dira se u naš posao, što god radili – rekla je Sun Hui.

Kao i u ostatku svijeta, tržnice su plodno tlo za čavrljanja i tračeve.

Upravo sam na placu čula o sastanka Kima i američkog predsjednika. Ljudi ovdje ne znaju previše o tom sastanku, ali njihov je zajednički stav da se Ameriku mora mrziti. Mi volimo reći da su upravo Amerikanci krivi za naše siromaštvo, oni su krivci što su Koreje razjedinjene…

Sun Hui je na kraju potvrdila da se u njezinoj zemlji u posljednje vrijeme događaju neke promjene. Pozitivne promjene.

Govore nam da su ljudi s Juga dobri, da se možemo slagati s njima. Također, kažu da moramo živjeti u miru s Amerikancima i da ćemo svi imati bolji život.

Druga osoba s kojom je novinarka BBC-a razgovarala je Chol Ho, inače zaposlenik oružanih snaga Sjeverne Koreje.

– Ne želim biti zavidan prema drugome, hoću živjeti ugodno do smrti. Takav život želim osigurati i svojim roditeljima i djeci – rekao je Chol Ho dodavši da u posljednje vrijeme ima dosta neslaganja u Sjevernoj Koreji.

Ljudi se svakodnevno žale na kvalitetu svog života. Nekad ih uhite sigurnosne službe, samo zato što su rekli par krivih riječi. Znate, ljudi vam ovdje ponekad nestanu – rekao je Chol priznavši da se takve pojave u posljednje vrijeme dosta rijetke…

Chol Ho kaže da se ‘pobunjenike’ šalje u notorne logore koji su poznati po mučenjima, silovanjima, izrabljivanjima. Jedan takav logor, tvrde u Amnesty Internationalu, može primiti 20.000 zatvorenika.

– U mojem mjestu takva uhićenja su česta – kaže Sun Hui, dama s početka priče.

S druge strane, Chol Ho vjeruje da ljudi često nevini tamo završe, jer zaposlenici sigurnosnih službi izmišljaju priče i hapse ljude samo kako bi popravili vlastiti rejting.

– Izmišljaju ili tjeraju ljude da kažu da planiraju pobjeći u Kinu. Potom ih ‘cinkaju’ i uhite…

Gledanje stranih filova ili nekih TV emisija u Sjevernoj Koreji je kažnjivo i s deset godina zatvora, ali upravo takvi filmovi nerijetko završavaju na TV ekranima obitelji iz Sj. Koreje. Naravno, preko prošvercanih USB-ova iz Kine ili piratskih DVD-ova.

– Filmovi iz Južne Koreje su strašno popularni. I ja sam ih gledala… Međutim, u tim slučajevima moraš biti oprezan jer su kazne strašne, a mnogi ljudi ovdje nemaju novca za podmićivanje režimskih dužnosnika. Ali morate razumjeti da smo jako znatiželjni, svi žele znati kako izgleda život u Južnoj Koreji.

Chol Ho priznaje da nema pojma kako ljudi s druge strane granice gledaju na narod Sjeverne Koreje. On u svom životu nikada nije upoznao stranca…

– Život je ovdje težak, ali ljudi su dragi i pristojni.

Posljednjih godina sve je više prebjega na jug preko Kine, ali Sun Hui kaže da se ‘bijegovi u slobodu’ u njezinom kraju ne događaju tako često. Jedan od razloga je i što je granica daleko.

– Ponekad se dogodi da ti susjed jednostavno nestane… Mi ostali samo kažemo: ‘Otišao je u Donji grad…’

 

(Global CIR/Jutarnji)

Objavljeno u:

Komentiraj