GEOPOLITIKA I ZAPADNI BALKAN: Važno je odabrati pravu stranu

Prije desetak dana jedan bivši član Predsjedništva BiH kazao je medijima kako ‘inicijativa američkog Kongresa koja ima za cilj pojačan angažman SAD u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu dolazi u presudnom momentu’. Malo poslije njega, jedan bivši visoki predstavnik obrušio se na EU tvrdeći da ona BiH gura u novi rat. Ako nas  sjećanje dobro služi, kada je ovaj prvi vodio državu objavio je ‘rat’ međunarodnoj zajednici, a dok je ovaj drugi vodio OHR, instaliran je i ‘zacementiran’ Milorad Dodik u manjem bh. entitetu. Sada se pojavljuju i neki navodno ‘treći’, ujedinjeni oko jednog kandidata i ‘lijevi i desni’…

Njihova imena su nevažna, ali izjave koje su dali ustvari predstavljaju paradigmu vremena i geopolitičke situacije kojoj svjedočimo te ‘mogućnosti izbora’ pred kojim se nalaze  BiH i Zapadni Balkan. Kao alternativa članstvu u snažnoj  Evropskoj uniji, očigledno nam se nudi nezainteresovana ‘Amerika’ koja se polahko zatvara u sebe  predvođena Trumpovom administracijom, sa jedne strane, te posrnula i isprazna  ‘britanska lordovska diplomatija’ koja je sama sebi svrha, sa druge strane. U ovom tekstu ćemo pokušati objasniti zašto je važno ne prihvatiti ni jednu niti drugu alternativu, već se snažno uhvatiti za EU integracije kako ne bismo završili kao krvav kusur u nadmudrivanju velikih.

Šta predstavlja američko povlačenje iz Sirije?

Arena u kojoj svjetske velesile odmjeravaju snage proteklih godina jeste Bliski istok, preciznije Sirija, pa se na odnosu snaga u ovoj zemlji može vidjeti i odnos moći velikih igrača na globalnom planu.

Predsjednik SAD-a Donald Trump još je 30. marta ove godine najavio povlačenje američkih snaga iz Sirije. Mnogi nisu povjerovali u njegove riječi. Međutim, aktuelni razvoj događaja na terenu ide u prilog njegovim izjavama. SAD će čak i jednu vojnu bazu na jugu te zemlje (Al-Tanf) predati zvaničnoj sirijskoj državnoj armiji u sklopu sporazuma postignutog ranije uz saradnju Rusije, SAD-a, Izraela i Jordana, a koji predviđa postojanje samo sirijske vojske uz izraelsku granicu na Golanu. 

Ovaj sporazum nije došao slučajno. Moglo bi se kazati da je Izrael bio primoran faktički priznati Rusiju kao novog arbitra na području Bliskog istoka, nakon što je SAA prvi put odgovorila na izraelske zračne udare u Siriji 10. maja ove godine. Izraelci sa druge strane tvrde kako su ‘njihov dio’ Golanske visoravni ustvari raketama zasule  iranske trupe u Siriji, čije su povlačenje i zatražili iz pograničnih dijelova, ali i cijele Sirije. Međutim, ko god da je to uradio imao je prećutnu saglasnost Rusije i zvaničnog Damaska. Također, ko god da je to uradio, jasno je pokazao i nemoć izraelske ‘Čelične kupole’ koja je propustila na desetine raketa, koje su padale daleko dublje u unutrašnjosti Izraela nego li što je to priznao zvanični Tel Aviv.

Upravo ovaj događaj mogao bi se označiti kao prekretnica kada je izraelska vlada odlučila pustiti niz vodu ‘militante’ sa juga Sirije (Deraa i Quneitra) , koje je godinama hranila i naoružavala kako bi bili tampon zona između Izraela i SAA. Također, događaj je pokazao i jednu drugu stvar, Trump jednostavno nije previše zainteresovan za Siriju i samo traži što bezbolniji način za povlačenje iz živog pijeska novog američkog vojnog poraza.

Nedavno američko raketiranje Sirije bila je tek izrežirana predstava sa kojom je Putin izašao u susret Trumpu čiji je ugled već bio poljuljan u javnosti zbog niza vanjskopolitičkih promašaja, ali i unutrašnjih afera. Sedmicama prije napada sirijska armija je evakuisala sve potencijalne mete koje su Amerikanci ‘prijavili’ preko ruskih posrednika.

Međutim, postoji još nešto što je ubrzalo Trumpovu odluku o povlačenju. SAD, koje su desetljećima razvijale strateške pomorske i vazdušne snage, ostale su iznenađene naprednom ruskom tehnologijom koja je do punog izražaja došla u Siriji, kao i pred činjenicom da bi američki nosači aviona, ponos najmoćnije mornarice svijeta, mogli biti potopljeni zahvaljujući ruskom oružju koje zvaničnici američkih obavještajnih službi označavaju kao ‘Kanyon’. Riječ je o malim ‘nevidljivim’ autonomnim podmornicama  koje mogu juriti brzinom od 100 kilometara na sat, sa najvećim dometom autonomne plovidbe od 10.000 kilometara, a u stanju su roniti na najvećoj dubini od 1000 metara i sa te dubine ispaliti raketu izvrsne preciznosti sa bojevom glavom od 100 mega tona. Da bismo ilustrirali o kakvoj se razornoj moći radi,valja spomenuti kako su bombe u Hirošimi i Nagasakiju imale tek 40 kilotona.

Ono što je posebno zaintrigiralo cjelokupnu javnost jeste činjenica da se pomenutim sporazumom, također, traži povlačenje iranskih snaga i dobrovoljačkih milicija iz južne Sirije. Mediji su odmah počeli kalkulisati o prirodi odnosa Rusije i Izraela, te navodnom ‘dogovoru’ o izbacivanju Irana iz igre. Međutim sve što se dešava na Bliskom istoku valja posmatrati i u duhu ekonomskih interesa, koji uvijek prevladavaju političku logiku. Iako mnogi danas dogovor o ‘povlačenju iranskih snaga’ smatraju ozvaničenjem saradnje Moskve i Tel Aviva, situacija je dosta drugačija.

Na sigurnosnom planu postoji određeni nivo saradnje i korektnosti, ali ekonomski interesi Rusije i Izraela se međusobno isključuju budući da obje zemlje nude ‘istu robu istom tržištu’. Ogromne količine prirodnog gasa koje leže u Sredozemlju, a koje Izrael na različite načine pokušava preko Kipra i Grčke ‘dopremiti’ u Evropu, prijeteći oduzimanjem primata Moskve u snabdijevanju EU ovim energentom, mogle bi postati veliki kamen spoticanja u odnosima dvije zemlje. Stoga govoriti o nekom značajnijem međusobnom partnerstvu Izraela i Moskve je sa ekonomskog aspekta neozbiljno, budući da Izrael naoružava upravo onu Poljsku u Evropi koja kao glavnog neprijatelja ‘slučajno’ označava Rusiju i Njemačku te pokušava blokirati izgradnju Sjevernog toka 2. Druga je stvar što njemačka kancelarka Angela Merkel ne želi da se EU nađe energetski ovisna u procjepu interesa nekoliko država, već je zarad energetske autonomnosti ‘zabacila udicu’ i na afrički kontinent na koju se sav sretan upecao egipatski lider Al Sisi ponudivši Evropi ogromna nalazišta prirodnog gasa u Sredozemlju.

EGIPAT IMA NAJVEĆE REZERVE PRIRODNOG GASA NA MEDITERANU! Merkelova i Al-Sisi o gasovodu koji će pomutiti račune Izraelu i Turskoj, nekoliko dana nakon što je Egipat zatražio 28 milijardi funti britanskog duga iz 1917.

Sporazumo povlačenje ‘nesirijskih armija’ sa juga zemlje valja sagledati i u svjetlu  nadolazećeg Svjetskog prvenstva u nogometu. Rusija je dosta opreznija i nastoji relaksirati situaciju u Siriji, budući da se boji terorističkih napada na utakmicama koje mogu izazvati navodni ‘islamski ekstremisti’ zavrbovani od strane Mossada, o čemu je Putin ‘vjerovatno već i upozoren tokom nedavnog susreta sa izraelskim premijerom’.  SAA se, međutim,  zajedno sa  saveznicima priprema za operacije čiščenja Daare i sirijske strane Golana. Iako je Netanjahu izjavio da ga ne zadovoljava povlačenje Irana samo sa juga koji će samostalno preuzeti sirijska vojska, sve iranske baze i raketne lansirne rampe u unutrašnjosti Sirije ipak ostaju i ništa se značajnije neće promijeniti.

Umorni od uloge svjetskog policajca?

‘Umorni smo od uloge svjetskog policajca’, kazao je nedavno Trump, ali mediji su toj izjavi pridavali manju pažnju nego li njegovim navodnim aferama sa poznatim starletama i glumicama čiju je šutnju kupovao novcem tokom predizborne kampanje. Pored povlačenja iz Sirije, nekoliko događaja oslikava novi američki politički kurs.

Slučaj Skripal je jasno pokazao kako Trump gleda na ‘najodanijeg saveznika’ Veliku Britaniju, ali i Evropsku uniju koja lagano izmiče politici SAD-a. Naime, kada su dijelovi njegove administracije poprilično glasno zatražili da SAD protjeraju ruske diplomate nakon ‘trovanja’ ruskog špijuna, Trump se nećkao, pravdajući to činjenicom da je to ‘europsko pitanje’. Kada je na kraju i pristao da ih protjera, kasnije je kazao kako je prevaren, jer su Njemačka i Francuska protjerale tri-četiri službenika, a SAD čak 60 ljudi pa je zbog toga ponudio Putinu da pošalje novih 60 diplomata u SAD. Naravno, Trump je shvatio kako su mu cijelu priču smjestili Britanci, dok su ga Macron i Merkel igrajući igru ‘dobar-loš’ policajac dodatno zbunili i okrenuli protiv Londona na kojem je počeo iskaljivati svoj bijes otkazavši službenu posjetu Velikoj Britaniji putem Twittera, a sve navodno jer je nezadovoljan izgledom i lokacijom nove američke ambasade u toj zemlji, optuživši za cijelu stvar Obaminu administraciju, iako je posao odabira i lokacije i dizajna uredila Bushova administracija.

– Razlog zbog kojeg sam otkazao posjet Londonu je taj da nisam veliki fan odluke Obamine administracije da proda vjerojatno najbolje lociranu i najbolju ambasadu u Londonu za “kikiriki”, samo kako bi izgradili novu zgradu na lošoj lokaciji za 1,2 milijarde dolara. Loš posao! Željeli su da presiječem vrpcu – NEĆU! – napisao je Trump. Tako je Theresa May ‘ostala kratkih rukava’ iako je godinu dana ranije uputila zvanični poziv američkom predsjedniku da posjeti London.

Koliko je Trumpu stalo do Ukrajine, svjedoči i činjenica da je Porošenko morao privatnim kanalima plaćati susret sa šefom Bijele kuće. Lični advokat predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, Michael Cohen, primio je tajnu uplatu od najmanje 400.000 dolara kako bi dogovorio taj susret , a plaćanje su izvršili posrednici koji rade za ukrajinskog lidera Petra Porošenka, iako Cohen nije registriran kao ukrajinski lobista što je propisano zakonom. Susret u Bijeloj kući je održan u junu prošle godine i trajao je tek nekoliko minuta. Iz pouzdanih izvora smo saznali da su neki, na globalnom planu manje značajni lideri, prošli i u pola jeftinije.

U sklopu Trumpovog bježanja od odgovornosti za ono što su uradile prethodne administracije možemo posmatrati i izlazak iz Iranskog nuklearnog sporazuma, ali i trgovinskih sporazuma koji su po njegovom mišljenju zaključeni na štetu SAD-a. Također, SAD su se povukle iz UNESCO-a, traže reformu UN-a, pritiskaju ostale članice da plaćaju više NATO alijansi, uvele su poreze ‘jednom dijelu svijeta, a sankcije drugom’. Sve u svemu, Trump smatra da se SAD trebaju posvetiti sebi.

Epizodu oko susreta sa Kim Yong Unom možemo pripisati njegovoj želji za senzacionalizmom i činjenici da svoj (prvi) mandat želi završiti nekim velikim sporazumom. Sama pomisao na susret čelnika ove dvije zemlje izaziva buru, a šta će tek biti kada se sastanak 12. juna i održi? Trump se nada da će takvim i sličnim potezima odvratiti pažnju javnosti od komentarisanja posljednjih američkih diplomatskih i vojnih neuspjeha.

No postavlja se pitanje kakva će biti reakcija EU na novi politički kurs Washingtona?

EU i novi američki pristup

Koliko god su bili nespremni na ovakav avanturizam Trumpove administracije, EU zvaničnici polahko uviđaju, kako  trenutak bez američke policijske palice treba iskoristiti za temeljne reforme u EU  i smanjenje američkog utjecaja na starom kontinentu. U tom smislu najviše prednjači Njemačka, koja se susretala sa ozbiljnim američkim uplivom tokom prethodnih godina.

Situacija u njemačkom javnom mnijenju zorno pokazuje sve masovnije protivljenje američkom vojnom prisustvu. Svjedoci i turisti su ostali zapanjeni prizorima koji se odigravaju u minhenskim pivnicama kada se u njima pojave uniformisana američka vojna lica. Nijemci im jednostavno okrenu leđa stavljajući do znanja šta misle o njihovom prisustvu u pivnici, ali i politici čiji su oni eksponenti. Sjetite se afere oko američkog prisluškivanja Angele Merkel nakon koje je protjerala šefa CIA-e za Njemačku te smijenila 26 načelnika u obavještajnoj službi (BND-u). Nakon te afere, svako ko se školovao u SAD-u ili Velikoj Britaniji, a pripada vojnim i obavještajnim strukturama, više nije bio toliko poželjan u aktuelnom  sigurnosno-obavještajnom sektoru Njemačke te su takvi kadrovi višestruko provjeravani.

Također, polahko se nazire podjela nadležnosti po pitanju odbrane i sigurnosti između Njemačke i Francuske. I sama njemačka kancelarka je nedavno kazala kako Makron igra svoju ulogu na globalnom planu kroz vojne operacije i inicijative u svijetu, dok Njemačka, mada to nije eksplicitno rekla,  očigledno planira preuzeti sektore ekonomije i unutrašnje sigurnosti, policije i obavještajnih službi EU. To je pokazala i nedavnom smjenom direktora albanske obavještajne službe i nekoliko policijskih komesara, koje je prema nepotvrđenim izvorima isposlovala tokom jednog telefonskog poziva Ediju Rami. Također, Evropska unija će se u budućnosti nastojati osloboditi američkog utjecaja kroz reformu odbrane i formiranje zajedničke evropske vojske, ali i jedinstvenog monetarnog te ekonomskog prostora. U tome će joj dobro u početku poslužiti Rusija, ali Brisel se nakon oslobađanja utjecaja SAD-a, zasigurno kani oduprijeti i značajnijem ruskom utjecaju, gradeći vlastiti politički i ekonomski pravac baziran na principu ‘slobodnog izbora’.

Ako znamo da je Trump nepouzdan partner, šta će onda biti sa onim državama istočne Evrope koje se kunu u američku podršku i ‘vojnu prisutnost’? Poljska je nedavno ponudila SAD-u da na njenom tlu bude izgrađena stalna američka baza i čak je spremna platiti njenu izgradnju i kasnije održavanje. Očigledno se poljski politički vrh, inače tradicionalno blizak američkim republikancima, boji Trumpove nezainteresovanosti za navodnu ‘rusku prijetnju’ strahujući da će tako ostati bez američke vojne podrške.

EU je već kazala šta misli o destruktivnoj politici članica Višegradske grupe, odnosno američko-britanske ‘Inicijative tri mora’, te ih je ovogodišnjim rezanjem budžeta za razvojne grantove samo opomenula šta mogu očekivati ukoliko ne prihvate zajedničku politiku Brisela. Slabljenjem Višegradske grupe, slabi ne samo britansko-američki gasni i naftni lobi, koji želi svoj dio kolača na evropskom tržištu, već i izraelske težnje, da preko zemalja nekadašnjeg istočnog bloka posiju razdor u EU i usput proda svoj plin, padaju u vodu.

 Na kraju krajeva, Trump je ‘trgovac’, kada utvrdi dobru cijenu vjerovatno će rado ‘prodati američki utjecaj’ u ovim zemljama sve moćnijoj EU.

Ako takva sudbina može zadesiti ozbiljnije evropske države i saveznice SAD-a, šta onda da očekuju potencijalne članice EU sa Zapadnog Balkana za koji američki predsjednik vjerovatno nije nikada ni čuo? Čemu se mogu nadati lokalni političari i organizacije koje se vežu za ostatke i repove nekadašnjih američkih i britanskih organizacija? Zar zaista neko ozbiljan može i pomisliti da može narušiti recimo ekonomsko, pa i dijelom političko partnerstvo, dvije sile poput Njemačke i Rusije, ili EU i Rusije i to preko nadobudnog Orbana, islamofobičnog  Zemana te rigidnih poljskih nacionalista? Za čije interese i račune Zapadni Balkan i BiH sada ponovo treba huškati i tjerati u nove sukobe, kada znamo da će najveću cijenu platiti obični narod?

Ovo su samo neka od pitanja nad kojima se svi trebamo zamisliti i neće nam trebati mnogo vremena da shvatimo kako su izjave aktera sa početka naše priče zaista smiješne.

Dašak optimizma je dala nedavna izjava aktuelnog bošnjačkog člana državnog Predsjedništva da BiH i Bošnjaci više nikada neće ratovati za interese velikih sila. Za nadati je se da iza ove rečenice stoji i većina političkih aktera u regiji, uz duboko uvjerenje i svijest, da je u trenutku u kojem živimo EU jedina sigurna luka u kojoj bismo trebali okončati naše zajedničko putovanje.

 

(Global CIR/H. Sejdić)

Komentarion this Post

  1. Zdenko

    pa jasno, protiv njemacke vodi svj. elita rat vec preko 100 g. jos od 1. svj. rata ide ista prica. ovo danas je samo propagandno-privredni rat. kad uniste njemacku, onda je ostatak evrope normalan slijed. prvo nesto sastavljaju, da bi poslije to razbili – povijest je puna takvih prica. za njemacku su odavno imali program masovne migracije, pa su odredili da ona najvise placa u eu-budzet i za tudje dugove- target2, pa su lupili po njenoj industriji, posebno auto-industriji, sad su banke na redu. vele insideri da ce nakon kraha ostati jedva 10% banaka u toj drzavi. a ostale drzave i njihove banke? rat protiv evrope vodi se u prvom redu protiv njemacke, zbog nje su i inicirani i 1. i 2. svj. rat i stvar jos nije zavrsena, niti njemacka ima sa zap. drzavama – bivsim neprijateljima koji su joj jos 30-tih objavile rat – ikakav mirovni sporazum. dakle – kolonija zap. sila. zato im jest tak kak jest – o drzavi meda i mlijeka sanjaju samo jos neki.

    Reply
  2. Iranski dužnosnik je naglasio “kako nikakvi pregovori s Washingtonom i ustupci Izraelu neće smanjiti žeđ cionističke ekspanzije i agresije, posebno nakon preseljenja američkog veleposlanstva u Jeruzalem, stoga se treba pripremiti za provedbu najgorih scenarija

    Ovo sve govori i na ovome ce se sve zavrsiti…

    Reply
  3. DENIS

    Treba li roniti suze za Njemačkom? Ja sigurno neću. Ti isti Nijemci uglavnom misle samo na sebe, sve čine da su prvi među jednakima u EU, kad im nešto ne odgovara prebacuju problem drugima. Drže mali monopol u finansijskom i trgovačkom sektoru u cijeloj EU pa i šire. Ne prezaju od protekcionizma, ali to znaju uviti u priču o slobodnom tržištu i konkurentskom nadmetanju. Dva su puta u proteklih 100 godina zavili Europu u crno.

    Reply
  4. Opstruira se i Rusija i Njemačka i cijela Evropa…Njemačke firme se kažnjavaju, a Rusima se lupaju sankcije, gdje gube svi u Evropi.

    Reply
  5. felix

    Krece osveta za severni tok…Jenkii zele svetu da predstave ko kosi a ko vodu nosi..vreme ce pokazati stvarnu situaciju,narocito ako pomoc dodje sa istoka……

    Reply
  6. EVropljani su jako tolerantan narod ,eto uvode im sankcije, carine, obrušavaju se na banke ,kolone izbjeglica, ekonomskih imigranata, postavljaju raketne sisteme, dovlace vojsku, oklopna vozila, bankari sastavljaju vlade itd,itd,itd………………Jel se moze reci da evropa postoji samo na papiru ?

    Reply
  7. Halid J.

    Sve to ima drugi karakter nego sto novine píšu,otpis americke i europskih elita od straně globalistia.Budete slusati ili ostajete bez novca.Deutsche banka je jaká i neovisa o americi,……Naprijed EU

    Reply
  8. deutsche bank je osnovana 1870.g, okupacijska alijansa ju “razbija” na 10 regionalnih banaka 1948.g, zatim ih 1952.g konsolidira u 3 banke I konacno 1957.g postaje Deutsche bank AG. dakle od 1948.g DB prestaje biti njemacka banka jer je vrlo bitno u cijim je “rukama”
    Deutsche Bundesbank je osnovana 1957.g ……………… A kako se oduprijeti VRLO JEDNOSTAVNO PRESTANITE SA UPORABOM PETRO DOLARA!!!!

    Reply
  9. goran

    Njemačka kancelarka Angela Merkel predstavila je svoje ideje za veću integraciju Evrope, među kojima je i formiranje zajedničke agencije za izbjeglice, koja bi odlučivala o zahtjevima za azil na granicama kontinenta. U intervjuu za list Frankfurter Allgemaine Zeitung Merkel je rekla da u vrijeme kada se mijenja svjetski poredak, Evropa “mora da bude u mogućnosti da djeluje, interno i eksterno, kako bi je svet ozbiljno shvatio”.

    Njemačka kancelarka ranije je govorila da Evropa ne može više da se u potpunosti oslanja na druge i da mora da preuzme svoju sudbinu u svoje ruke, a AP navodi da je time aludirala na neslaganja s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.

    Reply
  10. Mursi je obecao Erdoganu da ce gasovod ici kroz Tursku a Sisi gleda što jeftinije da prođe. Eh odatle je ta ljubav jer Sisi sluša Saudiju.

    Reply
  11. Znaci zvanicno americke sankcije nemaju vise nikakvu snagu niti efekta (osim na banana drzave ) a samim tim i doba americkog ” pax-a ” je zavrsilo…
    Sad smo u fazi rekonstrukcije globalnog poredka i radjanja najvece svjestke sile EU…Ako pogledamo historijski stvari oko globalnog poretka i odvajanja USA od Britanije uzrok je bila FUNTA.—- uzrok i povod rata za nezavisnost americkih kolonija od britanskog carstva?
    kaze da je uzrok zahtjev engleza da kolonije koriste britansku funtu za sto bi one morale uzeti kredit kod engleske centralene banke, zaduziti se.
    za povod se navodi čaj (nafta gas i derivati danas). englezi su zahtjevali od kolonija da kupe skuplji caj (3 puta skuplji?) koji je englezima bio višak i nisu ga mogli prodati drugdje.

    Vidimo paralelele?

    Sve je ostalo isto interesi i samo grubi interesi.

    Reply

Komentiraj