Pokušaj skretanja sa euroatlantskog puta i rađanje ‘dorat koalicije’

Prije nekoliko noći muslimanski su vjernici u BiH i širom svijeta obilježili 27. noć mjeseca ramazana, koja prema islamskom vjerovanju slovi za najsvetiju noć u godini. Međutim, nisu je imali priliku dočekati u miru i sigurnosti budući da su, nekoliko sati prije iftara, neodgovorni pojedinci ili organizirane grupe zaustavili saobraćaj u najvećim gradovima BiH na najznačajnijim raskrsnicama, doprinoseći tako stvaranju dodatne nervoze u ovom turbulentnom predizbornom vremenu, a čineći to navodno zbog ‘poskupljenja cijena goriva’.

Ne bih se toliko ni obazirao na ovaj incident da me nije podsjetio na jedan raniji, iz perioda ramazana turbulentne 2015. godine, kada su navijači jednog poljskog kluba širili teror po Sarajevu i demolirali nekoliko lokala na Baščaršiji, bacivši i suzavac nedaleko od Begove džamije uoči iftara za 27. noć ramazana.  Kako to da se gotovo svaku godinu muslimani vjernici ‘bihuzure’ za 27. noć? Ako je i koja godina prošla bez nasilja i blokada, ono makar su bile redukcije vode.

Blokada saobraćaja prije dva dana u Sarajevu bila je organizirana i previše sofisticirana da bismo ju uzeli kao spontanu. Sedmicama ranije ljudi su na društvenim mrežama pozivani da blokiraju puteve, a nekoliko dana ranije u 17 sati saobraćaj je zaustavljan u određenim dijelovima Srbije, što se nastavilo i u narednim danima. Dakle, odmah možemo konstatovati kako su blokade ustvari regionalni projekat, samo je bitno identificirati ‘kuhinju’ iz koje je potekla zamisao i inicijativa za njihovo aktiviranje. (Paljenje Predsjedništva BiH 2014. nije bila operacija lokalnog karaktera jer je na kraju cijeli proces završio ratom u Ukrajini).

Piše: Amel Jašarević

Nije na nama da licitiramo ko bi mogao stajati iza ovog najozbiljnijeg ugrošavanja javnog reda i mira, neka to urade nadležni organi, ali kao društveno odgovoran medij, ne možemo a da ovaj slučaj ne povežemo sa ilegalnim blokadama tzv. ‘nezadovoljnih boraca’ koji su državu, odnosno većinski bošnjačke gradove u FBiH, blokirali 28. februara i 1. marta, dakle na Dan nezavisnosti i dan kada je BiH predavala odgovore Evropskoj komisiji na Upitnik EU. Također, nedavna blokada na Ivan Sedlu u kojoj je zaustavljen konvoj migranata koji se kretao prema izbjegličkom kampu ‘Salakovac’ nedaleko od Mostara još je jedan pokušaj  političke, ali i fizičke blokade glavnog grada BiH i državnih institucija. Indikativno je kako su se blokade na Ivan Sedlu desile isti dan kada je Predsjedništvo SDA odlučivalo o kandidatima te stranke za člana Predsjedništva BiH, dok se aktuelne  blokade saobraćaja u velikim bh. gradovima dešavaju nakon što je predsjednik SDA Bakir Izetbegović najavio dodatne čistke i ‘razlaz’ sa određenim ljudima u stranci.

Cjelokupnoj naelektrisanoj atmosferi dodajmo i nerazjašnjene slučajeve smrti Dženana i Davida¨ , koji zaokupljaju pažnju cijele nacije, i dobit ćemo jedan uzavreli ‘bosanski lonac’, koji bi zahvaljujući (ne)radu nadležnih organa, mogao eksplodirati baš uoči ili neposredno nakon izbora 2018. godine. Ne bi me čudilo da je to nekome i cilj, jer javnosti se već sada poznati planovi A,B i C kojima bi ‘opozicija’ da se dokopa vlasti po svaku cijenu. Uzevši u obzir da je cjelokupni Balkan, a pogotovo BiH, poligon za naduravanje velikih sila, zašto bismo isključili i mogućnost stranog miješanja u izborni proces u BiH i to ‘sa svih strana’.

¨⌈Objekti napada, odnosno žrtve atentata su ličnosti, nosioci državnih i političkih funkcija ili niže rangirani predstavnici vlasti, kao što su policajci i vojnici. To ne moraju biti državni i politički funkcioneri, niti državni službenici, policajci i vojnici. Žrtva atentata, individualno, može biti osoba koja u političkom smislu nije posebno važna, ali da politički kontekst njegovom ubistvu daje karakter atentata. /Specijalni rat, F. Muslimović, str.256/⌋

Da ovo nisu tek proizvoljna razmatranja svjedoči i ‘misteriozna’ situacija koja se trenutno dešava u okviru predizborne kampanje političkih subjekata u BiH uoči oktobarskih izbora. Pogotovo se to odnosi na čudnovati savez ‘desnice i ljevice’ koja se eto okupila oko SDP-ovog kandidata za Predsjedništvo BiH Denisa Bećirovića. Ništa manje intrigantni nisu i  populistički nastupi navodnog rusofila Dodika te neočekivano intenzivna ‘briga’ Londona za sigurnost BiH.

Rađanje ‘dorat koalicije’

Kako su predstavnici ‘krajnje ljevice i desnice’ uspijeli pomiriti svoje nekada dijametralno različite stavove, pitanje je koje više niko ne postavlja. Sada se svi razumni ljudi pitaju, da li su oni te ‘lijeve ili desne’ stavove ikada imali i iskreno zastupali ili je sve bila dobro izrežirana glumačka predstava u kojoj su jedni igrali ulogu ‘ljevice’, a drugi ‘desnice’ pa kada je cijeli igrokaz došao do vrhunca i mogućeg preokreta, u kojem bi pale maske i otkrile se njihove stvarne uloge, odlučili su zaigrati zajedno, jer ako samo jedan od njih uspije, oni smatraju da će njihov projekat ostati na životu.

Ne mogu se čudom načuditi da ljudi koji su do jučer tajno ili javno podržavali inicijativu da se jedan sarajevska škola nazove po M. Busuladžiću sada idu u koaliciju sa onima koji su eto pokretali inicijativu da se to ime ukloni iz naziva škole. Teško mi je recimo i zamisliti da grupe, poput ekipe iz ‘air soft kluba Crne munje’ iz Cazina ili nekih, dosta ‘radikalnih’ organizacija u vjerskom i nacionalnom smislu, staju iza kandidature čovjeka koji se makar formalno poklanjao Titu u Kući cvijeća. Tim više jer su te i takve organizacije i grupacije u bh. i regionalnim medijima prije svega pripisivane bošnjačkom članu Predsjedništva Bakiru Izetbegoviću. Pitam se, hoće li sada ti isti mediji prozivati SDP, Nikšića, Magazinovića i Bećirovića zbog istih stvari.

Bećirović ne propušta u svojim demagoškim govorima busati se u prsa ‘patriotizmom’ koketirajući tako sa desnim izbornim tijelom. Međutim, pogledamo li njegove aktivnosti kroz tri mandata u Parlamentu BiH vidjet ćemo za šta se ustvari zalaže Bećirović. Dok su mu usta puna NATO integracija ne treba smetnuti s uma da je 2012. zajedno sa ostalim zastupnicima SDP-a glasao za smanjenje budžeta OS BiH. Također, u godinama kasnije bio je jedan od glavnih aktera priče o Sutorini, odnosno inicijative za njen povratak u okvire BiH, čime je direktno nastojao blokirati sporazume o granici BiH i Crne Gore, a koji su bili uslovi za ulazak obje zemlje u NATO. Nekome je očigledno bio cilj da blokadom integracija država Zapadnog Balkana održava potencijalno žarište od Kosova, preko Makedonije do BiH.

Sa druge strane, preuzimanje medija od strane vrha određenih stranaka kakvom svjedočimo u Srbiji, trenutno se dešava i u BiH. Faktički cjelokupni medijski i marketinški prostor bit će pod kontrolom nekolicine ljudi koji će diktirati javno mišljenje. Poznato je kako je jednu značajniju privatnu televiziju (TV1) preuzeo Nermin Nikšić sa svojim prijateljem Grabovicom, dok je N1 televizija srbijanskog biznismena Šolaka preuzela Pink BH. Zahvaljujući medijskom utjecaju ove tri tv stanice stvara se ‘novo medijsko carstvo’ koje će vjerovatno biti stavljeno i u funkciju predizborne kampanje.

Saša Magazinović u Velikoj Britaniji/Foto: Avaz

Također, aktivnosti SDP-a u manjem bh. entitetu, imenovanje ukrajinskog studenta Draška Aćimovića za potpredsjednika stranke, sastanci Saše Magazinovića u britanskom ‘Scotland Yardu’, poslije kojih je u jednom tv nastupu faktički najavio martovske proteste u BiH, stvari su koje tjeraju ljude da SDP, nekada lijevo orijentiranu stranku, počnu posmatrati iz drugačije perspektive. Posebno trebamo biti oprezni ako znamo da je iza svih ‘ekstremnih bradonja’ na svijetu (od ‘čiča Draže’ do ‘Bin Ladena’) na ovaj ili onaj način stajala ‘londonska kuhinja’. Kako stvari stoje, London, odnosno jedna britanska  humanitarna organizacija podržala je i kandidaturu  Denisa Bećirovića. Misterija samo ostaje ko je to ‘dorat’ kojeg se, kao ni Dodika, navodno ne plaši Bećirović? Historijsko iskustvo govori kako se ‘epski junak’ nikada ne odvaja od svoga dorata.

Međutim, ovdje se ne završava sva priča o ‘utjecaju Londona u BiH’.

Nabavka dugih cijevi i druge ‘londonske priče’

Premda je Velika Britanija sumnjala da bi 30 miliona metaka napravljenih u BiH preko spornih kanala moglo završiti u “krivim rukama”, nije poduzela ništa kako bi upozorila Sarajevo na to prije nego što su pošiljke odletjele za Saudijsku Arabiju i Jemen (krajem 2015. godine i početkom 2016.), otkriva BIRN.

Dvojica britanskih brokera naime, zatražila su licencu za posredovanje u trgovini između BiH i Saudijske Arabije. Zbog britanskih sumnji u tajming, količinu, podrijetlo, destinaciju i tip municije, dozvola im je nakon 14 mjeseci vijećanja odbijena u martu 2016. godine, kad su pošiljke već odletjele. Pritom se slične odluke u toj zemlji obično donose u roku od 20 radnih dana. Licenca im je odbijena zbog “neprihvatljivih rizika” koji su se sastojali u tome da se Saudijskoj Arabiji ne može vjerovati oko toga da li je navedeni krajnji korisnik zapravo stvarni krajnji korisnik ili će oružje završiti u rukama neke terorističke organizacije.

I dok Velika Britanija vrši pritisak na malu BiH da stane na kraj navodnim švercerskim putevima koji idu preko teritorija ove zemlje, sami smatraju da u ovom slučaju “nije postojala obaveza dijeljenja informacija”. Radi se o evidentnim dvostrukim kriterijima bez ikakve socijalne odgovornosti i savjesti prema primjerice britanskim građanima čiji su bližnji stradali u terorističkim napadima. Da kontakata prema Sarajevu s britanske strane nije bilo, potvrdili su bosanskohercegovački dužnosnici. Britanci tvrde da pošto ova zemlja nije članica Unije, nije bilo “utvrđenih kanala” za podjelu informacija. Britanska beskrupuloznost pokazuje se u svakom odgovoru.

Ne volim nagađati, ali obično onaj ko ‘organizira’ ovakve slučajeve on ih i ‘otkriva’. Međutim, kako se stvari odvijaju, ne bi me čudilo da  i za ovaj slučaj mediji (makar ona gore tri nabrojana) već po navici počnu prozivati Bakira Izetbegovića, koji je nedavno pohvalio namjensku industriju BiH i njene izvozne rezultate. Ako je i zbog čega Izetbegović ‘kriv’ onda je to ubrzanje puta BiH prema EU i NATO-u i očigledno to mu neko ne može oprostiti, kao ni činjenicu da je prisustvovao Samitu EU – Zapadni Balkan u Sofiji, kao jedini predstavnik Evropske narodne partije iz BiH zajedno sa Merkelovom, Macronom i drugim europskim liderima.

Priče o navodnim ‘radikalnim grupama pod oružjem u F BiH’ i navodnim kampovima za obuku djece, u mnogome su pomogle MUP-u RS-a da realizira odluku o nabavci nekoliko hiljada dugih cijevi, vjerovatno zbog straha od ‘bošnjačkih radikala i terorista’. Upravni odbor PIC-a upozorio je na to da su „nesrazmjerne nabavke dugih cijevi koje su realizirale pojedine agencije za provedbu zakona izazvale zabrinutost“ .Ruski ambasador je izdvojio svoje mišljenje jer u nabavci oružja ‘ne vidi ništa sporno’.

Nije trebalo čekati odgovor ‘vječno zabrinutog Londona’ koji će nam uoči izbora poslati još  40 vojnika radi  sigurnosti predizborne kampanje i prema britanskim medijima ‘zbog ruskog utjecaja u BiH’. Britanska ambasada je demantirala medijske natpise o suprotstavljanju Rusiji te odgovorila kako je njihova zemlja samo reagovala na zvanični zahtjev EUFOR-a da pošalje dodatne snage u BiH. Kako god bilo, čini se da je  Dodik ipak prošao najbolje u ovoj cijeloj priči budući da je skrenuo pažnju na sebe te je ispalo da ga ‘London ruši, a ruski ambasador brani’, premda je tim istim Rusima stavio prst u oko gasifikacijom rafinerije u Bosanskom Brodu preko firme hrvatskoga generala Čermaka.

Na kraju, London je u zadnjih 150 godina bio sudionikom ključnih historijskih dešavanja na Balkanu, posebno u BiH. Sjetimo se tajne organizacije ‘Crna ruka’ koja je ubila kralja Aleksandra Obrenovića 1903. godine, zatim dovela Karađorđeviće na vlast, a kasnije je iz nje rođena teroristička organizacija ‘Mlada Bosna’ u ime koje je Gavrilo Princip pucao na austrijskog prijestolonasljednika 1914. godine u Sarajevu i tako je počeo Prvi svjetski rat.

U periodu između dva svjetska rata, tačnije 1934. u Marseju je ubijen kralj Aleksandar I Karađorđević, a atentator je bio Vlado Černozemski, podrijetlom Bugarin, pripadnik Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije (skraćeno VMRO) koja je njegovala bliske veze sa hrvatskim ustašama. Ubistvo se desilo nekoliko mjeseci nakon što je Jugoslavija pristupila balkanskom paktu sa Rumunijom, Grčkom i Turskom i bilo je svojevrsna prijeteća poruka turskom lideru Mustafi Kemalu Ataturku. Politička nasljednica organizacije, partija VMRO-DPNE je protekle godine izgubila izbore u Makedoniji i sada na vidjelo izlaze njihove afere i sumnjive aktivnosti prisluškivanja više desetina hiljada ljudi uređajima nabavljenim iz Izraela.

Ne zaboravimo i čuvene demonstracije u Beogradu i puč 1941. za koje je tadašnja javnost optuživala ‘sovjete’ i ‘komuniste’, a tek decenijama kasnije otkrilo se da su iza njih stajale britanske obavještajne službe.

Nakon svega, srpski kralj je našao utočište u Velikoj Britaniji tokom II svjetskog rata, a podršku Londona imao je i osuđeni ratni zločinac i izdajnik Draža Mihailović i njegovi četnici, sa jedne strane, te poglavnik NDH Ante Pavelić i Alojzije Stepinac, sa druge strane. Posljednjih godina mnogo se piše i o samom usponu Hitlera i njegovom dolasku na vlast u Njemačkoj te kakva je stvarna uloga Londona bila u tom procesu.

Također, u Londonu svoja sjedišta imaju i neke od najradikalnijih navodno islamskih organizacija koje bi se u drugim zemljama mogle smatrati terorističkim. Poznato je da su preko ‘londonske veze’ infiltrirani i ‘strani ratnici’ u redove Armije R BiH za čije se ratne aktivnosti danas neopravdano optužuju pojedini bosanski generali.

Zbog svega navedenog,  skeptičan sam prema ovom čudnom ukrupnjavanju ‘lijevih i desnih’ na političkoj sceni u BiH, kao što sam generalno skeptičan prema političkim pokretima i vjerskim organizacijama koja mirno koegzistiraju u Londonu, a svugdje u svijetu nalaze se na suprotnim stranama te izazivaju nemire i sukobe. Koliko god London pokušao to sakriti, njemu smeta širenje EU na Balkan, posebno ako je na čelu tog procesa Njemačka, kao što mu istovremeno smeta i svako snažno ekonomsko partnerstvo između Berlina i Moskve, odnosno EU i Rusije, što je u minulim stoljećima uvijek pokušavao osujetiti prije svega preko leđa centralnoevropskih i balkanskih naroda, a uvijek radi svojih interesa. Naravno, Velika Britanija je ponekad, kako bi popravila svoj imidž, realizovala i pomagala određene pozitivne projekte u regiji i to treba priznati.

Međutim, ključna intencija engleske politike uvijek je bila da oni u ime Evrope pregovaraju sa Rusijom i drugim velikim silama o budućem uređenju svijeta. Međutim, kako sada stvari stoje, neka nova Jalta ovaj put će ipak proći bez Londona, dok će ‘pravo glasa’ zasigurno dobiti EU. 

Madeline Albright, Milorad Dodik i Sven Alkalaj krajem februara 1998. godine u Washingtonu/ Foto: AP

Dodikovo ‘rusofilstvo’

Sa druge strane, samozvani rusofil Milorad Dodik malo-malo pa ‘odleti’ u Rusiju. Ova nova ‘ruska saga’ se sve manje doima ruskom, pogotovo ako se zna da potezi koje vuče Milorad Dodik i stavovi koje zagovara više podsjećaju na stavove i poteze desnih populista i radikala iz Višegradske grupe, nego li ruskog predsjednika.

Sjetimo se samo da je Milorad Dodik, kada je bilo glasanje u Skupštini UN-a o odluci SAD-a da Jerusalem prizna kao glavni grad Izraela, tražio od Predsjedništva BiH da podrži odluku SAD-a, iako je takav potez bio u koliziji i sa stavom EU, i sa stavom Rusije, ali na kraju se pokazalo i sa stavom Srbije. Predsjedništvo BiH je po ovom pitanju zauzelo neutralan stav budući da, kao jedna od nasljednica bivše Jugoslavije i Titovog pokreta nesvrstanih, baštini tradiciju ‘srednjeg puta’

Trebamo li podsjećati kako je izraelska ambasada u Beogradu godinama bila smještena u Dodikovoj vili na Dedinju. Koliki je to ‘rusofil’ čovjek bi očekivao da će tamo naći, ako ne ambasadu, ono makar neki ‘ruski kulturni centar’. Kako je već poznato, jedan od savjetnika Milorada Dodika je i kontroverzni Izraelac Arie Livne, koji je svojevremeno ‘pomagao i Slobodanu Miloševiću’ (znamo kako je poslije ovaj drugi završio), a saznali smo kako se znalo desiti da dio odmora u RS-u provede i ministar odbrane Izraela Avogador Liberman.

Uzmemo li u obzir i Dodikov stav o izbjeglicama i migrantima sa Bliskog istoka, koji je samo cinizmom pojačana kopija stavova  Viktora Orbana i njegovih kolega, uz veliku dozu zlonamjernosti prema Bošnjacima, kao i činjenicu da je tog istog Dodika svojevremno instalirala ‘međunarodna zajednica’ s ciljem da pomogne rušenju režima Slobodana Miloševića, vjerovatno bismo trebali, ako ne odbaciti, onda makar preispitati tvrdnje o navodnom Dodikovom rusofilstvu.

Kada su propali pokušaji destabilizacije Vlade Federacije BiH 2016. godine, Milorad Dodik je pred kamerama kazao kako su ‘u Sarajevu svi jedinstveni’, misleći na većinu koja je održala tadašnju Vladu. Šta možemo onda očekivati ukoliko u Predsjedništvu nakon oktobarskih izbora budemo imali populiste Bećirovića i Dodika te tzv. ‘nositelja europskih vrijednosti Dragana Čovića’. Ako već znamo da su ideološki i politički lažnjaci, a ono što zagovaraju sigurno ne rade bez neke organizovane pomoći, moglo bi se u najmanju ruku desiti blokada najviših bh. institucija i zastoj BiH na putu euroatlantskih integracija.

Naravno to bismo mogli pripisati željama Rusije da spriječi širenje alijanse na istok. Na prvi pogled sve se čini logičnim, ali ako malo bolje pogledamo kako izgleda ruski potpis miješanja u procese u nekoj stranoj zemlji, vidjet ćemo da se radi o surovoj vojnoj sili. Sjetimo se upada sovjetskih trupa u Mađarsku 1956. godine, ili kako su se obračunali sa protivljenjem njihovoj politici u Češkoj i Poljskoj. Ne trebamo ići daleko u prošlost pa vidjeti kako su se Rusi umiješali u  situaciju u Gruziji, Abhaziji i Južnoj Osetiji, a najsvježiji su nam primjeri Krim i Sirija. Ukratko, Rusija evidentno ne koristi ‘suptilne metode’ niti kao jedna od velikih sila ima potrebu da ‘radi u rukavicama’.

Ako je ovo što se dešava u BiH dio nečije šire agende da se naša zemlja uspori ili u potpunosti zaustavi u procesu euroatlantskih integracija, a  od Balkana napravi tampon zona prema istoku, kao što sa Višegradskom grupom želi unijeti pometnju u odnose EU i Rusije, onda je to sasvim druga priča, a njeni akteri i njihovi sponzori stanuju na drugoj adresi od one u koju se danas upire prstom.

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

Komentarion this Post

  1. usa i tramp se raduju razjedinjenosti eu i bezidejnosti a to samo skodi celoj evropi.nemacka i njena liderka otvoreno i bez pardona trebaju da pruze ruku putinu i moskvi. to je buducnost evrope kakvu je zamisljao de gol.

    Reply
  2. Amerika ispred svih, to isto i frau angela moze da usklikne:evropa ispred svih.francuska bi htela ne htela morala za nemackom! a ostali bi jedva docekali, pre svih italija. mozda napaljeni poljaci i litva, estonija i jos neka zemlja nebi bi se bunili. ali bi zbog para ”legli na rudu”

    Reply
  3. Politička klima se u svetu radikalno (ali bukvalno) menja. Ma koliko da su Merkelova, Macron… pokvareni, podmukli, korumpirani… održavali su bar privid poštovanja zakona i prava. Nova generacija političara sa Trampom na čelu uzimaju zakon u svoje ruke (ali bukvalno) i kako vreme prolazi sve su militantniji – ne obaziru se ni na koga, ni na šta.

    Sigurno je da nas čeka vreme velikih promena (u stvari glupa izjava, već svakodnevno gledamo velike promene) – mogu one izaći i na dobro ali “dok ne izađu” neće nam biti lako. za sve je kriva za sva desavanja na balkanu Engleska bila i ostala.

    Reply
  4. Problem Europe je što ona uopće ne provodi samostalnu vanjsku politiku. Ona ju je napustila i predala dio svog suvereniteta, možda najvažniji dio, Bloku. Ne NATO-u, nego lideru NATO-a USA.” Reče nedavno Putin.

    Reply
  5. Halid J.

    Jadna je ta Ljevica koja trci u London, žalosno i jadno.

    Reply
  6. “Ako sada ne uspijemo ujediniti kontinent, bit ćemo podijeljeni na komadiće”, rekao je jedan od sudionika sastanka, piše Der Spiegel.Der Spiegel joj zabija čavao u lijes tek u ovome trenutku kada je najavila potencijalno zatopljenje odnosa s Rusijom.
    Nimalo slučajno da glasnogovornici sive eminencije sada žele eliminirati igrača koji je svoje obavio.
    Znamo na koga se odnosi njihova fatalistička dijagnoza:
    “Ako pogledate svijet bez njezinih tamnih naočala, konjanici apokalipse se već pojavljuju na horizontu”

    Reply
  7. Britaniju treba izbaciti iz G7 zbog fabriciranja slučaja Skripal. Onda bi EUROPA malo odahnula. Općenito za dobrobit Europe najmanje (ili ništa) je u njenoj povijesti napravila upravo Britanija. Mene bi bilo sram da se ujutro budim kao premijer neke EU državice znajući da je sve oko slučaja Skripal bila notorna laž i znajući da svi u mojoj državi znaju.Ovi koji oćekuju pomoć iz Londona dobit će je kao Ćetnici i Mihajlović.

    Reply
  8. Tko uvijek petlja i muti zna se ,najveći prevaranti najveći prevrtljivci, sjetim se Skripalja sjetim se Sirije Ukrajinskog rata.Tko bi rekao da su ruski komandosi tako šlampavi pa nemogu likvidirat trećerazrednog potrošenog špijuna i zanosnu Juliju???? I to sa otrovom koji je „smrtonosan“ mogućnost prezivljavanja 0% baš čudno!!! Ljudi u zemlji „Harry Pottera“ je sve moguće. Britanci su švabama uvalili dva rata a ovi su se ponovo ubezobrazili, počeli su postavljati ultimatume. Ovo neće završiti na dobro, A domaći glupaci nisu ni btini puno tu su samo za potpalu.

    Reply
  9. Dexter

    Sve je to ok i ima smisla ,mi kao mali nebitni itd. i naša nazovi ljevica, ali onaj Vucic pokušava na pet stolica sjesti.Jučer je Vučić bio s Potrošenkom na otvaranju drvenog plinovoda TANAP. Od najvećih svjetskih rezervi polja Šah Deniz, na kraju jedva 10 mlrd m3 godišnje za EU hahhahahahaahahhaahahahaah . Toliko potroši Slovenija. Kao velika Senzacija vijest, jadno i smiješno i to bi trebalo da izbaci Rusiju iz Europe.
    Teško će svi prihvatiti da uz pomoć Vatikana Albanija postaje najveće gasno čvorište 2026 godine Erdogana je Izrael izdigao a EU nece da zna za taj prijedlog i zato je malo nervozan.Dešavaju se velike promjene u svijetu i sve to ide laganini.
    . Sve ce se odvijati polako i isplivat ce kao najaca svjetska sila EU sa svojom vojskom sa svojom policijom sa svojom tehnikom. A London postaje nebitan a i USA.A o zabrinutosti Londona i njihovom moralu i strahu od Rusije i ruskih otrova da se prisjetimo da je Čerčil pedesetih godina bacao bojne otrove po Maleziji i za to dobio nobelovu nagradu. Tereza vjerovatno hoće isto ali gdje ?????

    Reply
  10. Sulejman

    Englezi” kontrolisu” i vlast i opoziciju, kod nas je slucaj takav da su engleski spijuni popusili unutar SDA i zato je nastao problem. To je potpis MI6 i uz pomoć Merkelove engleski ljudi su pušteni niz vodu.

    Reply
  11. Oni koji iz sjenke prave sav ovaj haos, a dobro se zna ko si, sami su upali u svoje zamke.. BiH je sada vise nego ikada potrebno jacanje i ubrzavanje euroatlantskih integracija i sto skorije prikljucivanje EU i NATO-u, kako bi se sto prije okoncala ova agonija koju nam podmecu strani faktori, sa centrom u Londonu, koji je izvor sveg zla i smutnje, podmetac svih haosa, nereda i ratova, ne samo u svijetu, nego i ovdje kod nas.. EU je jaca nego ikada, sa obecanom zemljom Njemackom na celu, kom se to ne svidja, bujrum nek ide u anadoliju, pakistan ili gdje vec, eto moze i u pogani London !!! Nista ne traje vjecno, zato neka se spreme za ono sto zasigurno slijedi.. Naprijed tetka Merkel i naprijed Bakire sve do pobjede!!!!

    Reply
  1. […] Naravno, nije samo BiH bila pogođena ovim paraobavještajnim mešetarenjima. Sjetimo se događaja u Makedoniji unazad nekoliko mjeseci, ali i godina, zatim u Crnoj Gori, te posljednjeg atentata na Olivera Ivanovića na Kosovu. Nekome je bio cilj destabilizacija cijelog regiona i to u periodu kada se svi regionalni sporovi bliže konačnom rješenju , a države Zapadnog Balkana hrle ka EU i NATO-u, nakon čega će Balkan konačno prestati biti ‘potencijalno žarište’, o čemu smo pisali i u ranijim tekstovima. […]

Komentiraj