DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (IV): Kennedyjev pokušaj zaustavljanja izraelskog nuklearnog programa, pismo Ben-Gurionu i obećanje Nasseru!

Nakon što su u prethodnim feljtonima specijala o atentatima na braću Kennedy opisane brojne misteriozne okolnosti i situacije koje su pratile sam čin likvidacije ili kasniju istragu, u ovom pretposljednjem dijelu priče o tragediji jedne od najpoznatijih američkih porodica, rasvjetljavamo moguće motive izraelskog režima, odnosno duboke države, da trajno uklone Kennedyjeve iz političkog života.

Paradoksalno je da autori koji zastupaju najpopularniju teoriju zavjere CIA-e o ubistvu Johna Kennedyja grade svoj slučaj na biografiji Oswalda, dok istodobno tvrde da Oswald nije imao gotovo nikakve veze s ubijanjem. Ako je Oswald “samo žrtveni jarac”, kao što je javno tvrdio, traganje za stvarnim krivcima mora logično početi istraživanjem čovjeka koji je njega ‘ušutkao’.

DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (I): Trebamo početi s pretpostavkom da su ubojstva povezana…

Oswaldov ubojica Jacob Leon

Oswaldov ubojica poznat je kao Jack Ruby, ali malo ljudi zna da je njegovo pravo ime bio Jacob Leon Rubenstein i da je bio sin židovskih poljskih useljenika. Ruby je bio član židovskog podzemlja. Bio je prijatelj gangstera u Los Angelesu Mickeya Cohena kojeg je poznavao i divio mu se još od 1946. Cohen je naslijedio slavnog Benjamina Siegelbauma, poznatog kao Bugsy Siegel, jednog od šefova ‘Murder Incorporateda’. Cohen je bio zanesen  cionističkim pokretom, kao što je objašnjavao u svojim memoarima: “Sad sam toliko posvećen Izraelu da sam zapravo zapostavio mnogo svojih aktivnosti i  ne radim ništa drugo osim ono što je povezano sa ovim ‘Irgunovim ratom'”.

Mickey Cohen bio je u kontaktu s Menachem Beginom, bivšim šefom Irguna, s kojim je čak “proveo dosta vremena”, prema Gary Weanu, bivšem detektivskom časniku za policijsku postaju u Los Angelesu. Dakle, postoji izravna linija koja povezuje Jacka Rubyja, preko Mickeya Cohena, sa izraelskim ‘militantnim krugom’, a posebno Menachemom Beginom, specijalistom za napade pod lažnom zastavom. Također znamo da je Ruby nazvao Al Grubera, suradnika Mickeyja Cohena, odmah nakon Oswaldovog uhićenja; bez sumnje je dobio “ponudu koju nije mogao odbiti”, kako kažu u podzemlju.

Rubyjev odvjetnik William Kunstler napisao je u svojim memoarima da mu je Ruby rekao da je ubio Oswalda “za Židove”, a Rubyjev rabin Hillel Silverman je dobio istu priznanje kada je posjetio Rubyja u zatvoru.

To nije sve. Na svakoj razini zavjere oko ubojstva Kennedyja, nalazimo i otiske prstiju izraelske duboke države. JFK-ovo putovanje u Dallas, službeno “nepolitički”, bilo je pod pokroviteljstvom moćne poslovne grupe, poznata kao Dallas Citizens Council, kojim je upravljao Julius Schepps, “veleprodajni distributer pića, koji se brinuo o svim sinagogama u gradu i de facto bio vođa Židovske zajednice”, kako je opisao Bryan Edward Stone u knjizi ‘Odabrani narod: Židovi na granicama Teksasa’.

Kennedy je bio na putu do prijema organiziranog u njegovu čast kad je ustrijeljen.

“Odbor za doček” koji je pozvao Kennedyja vodila je još jedna utjecajna figura bogate židovske zajednice u Dallasu: izvršni direktor i PR menager Sam Bloom. Prema bivšem britanskom policajcu pukovniku Johnu Hughes-Wilsonu, Bloom je predložio policiji “da premjeste navodnog ubojicu [Oswalda] iz policijske postaje u Dallasu u zatvorski zatvor u Dallasu kako bi novinari dobili bolju priču i slike.”  Oswald je vidio Rubyja tijekom ovog prebacivanja. Hughes-Wilson dodaje da je “kad je policija kasnije pretražila Rubyjev dom, pronašla su papir sa Bloomovim imenom, adresom i telefonskim brojem na njemu“.

DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (II): Irski katolik Robert Kennedy kao ‘prijatelj Izraela’ i palestinski kršćanin Sirhan Bishara kao ‘prvi islamski terorista’

Fabriciranje službene laži

Nakon tragedije u Dallasu, izraelski su doušnici također su bili zauzeti fabriciranjem službene laži. Osim Earla Warrena, izabranog za šefa, svi ključni ljudi u istražnoj komisiji bili su ili osobni neprijatelji Kennedvja poput Allen Dullesa, direktora CIA-e kojeg je 1961. godine otpustio Kennedy – ili žarki cionisti. Čovjek koji je odigrao ključnu ulogu u istrazi’ koju je provela Warrenova komisija bio je Arlen Specter, izumitelj onoga što se nazvalo teorijom “magičnog metka”: jedan je metak trebao prouzročiti sedam rana Kennedyju i Johnu Connallyu koji je sjedio pred njim u limuzini, a kasnije biti pronađen u netaknutom stanju na bolničkim kolicima u ‘Parkland Memorial Hospital’ u Dallasu.

Specter, koji je svoju autobiografiju ironično nazvao ‘Strast za istinom’, bio je sin ruskih židovskih imigranata, a izraelska je vlada tugovala zbog njegove smrti 2012. opisijući ga kao “nepopustljivog branitelja Židovske države”  te AIPAC, navodeći da je bio “vodeći arhitekt kongresne veze između naše zemlje (SAD-a) i Izraela”.

Dakle, u svim fazama priče o atentatu na Johna Kennedyja pronalazimo izraelsko-kabalistički utjecaj , uključujući poslovne ljude, političare i gangstere povezane s Irgunom, ne zaboravljajući rukovoditelje medija koji su naklonjeni Izraelu.

DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (III): Kako su mainstream mediji i Hollywood zataškavali tragove Mossada

Izraelski nuklearni program i ubojstvo Kennedyja

Najvjerovatniji motiv Izraela za ubojstvo Kennedyja otkrile su dvije knjige: Seymoura Hershova ‘The Samson Option’ iz 1991, zatim Avnera Cohena ‘Izrael i Bomba’ objavljena 1998. godine, a na sličnom tragu je 2007. godine bio i Michael Karpin sa knjigom ‘The Bomb in the Basement’.

Ono što ovi istražitelji otkrivaju jest da je Kennedy, kojeg je CIA obavijestila 1960. godine o vojnom cilju u kompleksu Dimona u pustinji Negev, bio čvrsto odlučan prisiliti Izrael da ga se odrekne. S tim ciljem zamijenio je ravnatelja CIA-e Allena Dullesa sa Johnom McConeom koji je, kao Eisenhowerov predsjednik Komisije za atomsku energiju (AEC), kazao The New York Timesu istinu o Izraelskom projektu Dimona; priča je štampana 19. prosinca 1960., nekoliko tjedana prije nego što je Kennedy trebao preuzeti dužnost.

Kao što Alan Hart piše, “nema sumnje da je Kennedvova odlučnost da se zaustavi Izrael u razvoju svoje nuklearne bombe bila glavni čimbenik u njegovoj odluci da imenuje McConea.” Zatim je Kennedy pozvao Ben-Guriona da dopusti redovite inspekcije Dimone, prvo verbalno u New Yorku 1961., a kasnije i kroz sve više i više insistirajućih pisama.

U posljednjem, kojeg je 15. lipnja 1963. poslao preko izraelskog veleposlanika s uputama da ga osobno preda Ben-Gurionu, Kennedy je zatražio da Ben-Gurion postane svjedokom neposrednog posjeta, nakon čega trebaju uslijediti inspekcije svakih šest mjeseci, inače “opredjeljenje ove vlade za podršku Izraelu moglo bi biti ozbiljno ugrožena.” Rezultat je bio neočekivan: Ben-Gurion je izbjegao službeno primanje pisma najavom svoje ostavke 16. lipnja. Čim je novi premijer Levi Eshkol stupio na dužnost, Kennedy mu je poslao slično pismo, od 5. srpnja 1963., bez uspjeha. Da li je Ben-Gurion podnio ostavku samo kako bi se obračunao s Kennedyem ‘na  drugi način i sa druge pozicije’?

Pet mjeseci kasnije, Kennedyjeva smrt oslobodila je Izrael od svih pritisaka (diplomatskih ili drugih) da zaustavi svoj nuklearni program. Suočeni s Johnsonovim potpunim nedostatkom interesa za to pitanje, John McCone je 1965. godine odstupio od CIA-e i izjavio: “Kad ne mogu imati predsjednika koji bi čitao moje izvještaje, onda je vrijeme da odem.”

Kennedvjeva odlučnost da se zaustavi Izraelski Dimona projekt bio je samo dio “problema Kennedy”. Tijekom prvih mjeseci u Bijeloj kući, Kennedy se obvezao Nasseru i ostalim arapskim državama da će SAD podržati Rezoluciju UN-a 194 za pravo na povratak palestinskih izbjeglica. Ben-Gurion reagirao je pismom izraelskom veleposlaniku u Washingtonu u kojima je izjavio:

“Izrael će ovaj plan smatrati ozbiljnijom opasnošću za njezino postojanje od svih prijetnji arapskih diktatora i kraljeva, od svih arapskih vojski, od svih Nasserovih raketa i njegovih sovjetskih MIG-ova. […] Izrael će se boriti protiv ove odluke do posljednjeg čovjeka.”

Kennedy se toplo ponašao prema Nasseru, najgorem neprijatelju Izraela. Povjesničar Philip Muehlenbeck piše: “Dok je Eisenhowerova uprava nastojala izolirati Nassera i smanjiti njegov utjecaj izgradnjom Saudijske Arabije kralja Sauda kao konzervativnog suparnika egipatskom predsjedniku, Kennedyova vlada slijedila je točno suprotnu strategiju.”

Nakon Kennedyjeve smrti, američka je vanjska politika ponovno preokrenuta, bez da je američka javnost bila svjesna toga. Johnson je smanjio gospodarsku pomoć Egiptu i povećao vojnu pomoć Izraelu, koja je 1966. godine dosegnula 92 milijuna dolara, više od ukupnih prethodnih godina u kombinaciji.

Tokom 50 godina, izraelska uloga u ubojstvu Kennedyja bila je zanemarivana, a svi koji bi je spomenuli odmah su bili odstranjeni. Američki kongresnik Paul Findley ipak se usudio napisati u ožujku 1992. godine u Washingtonu izvješće o poslovima na Bliskom istoku: “Zanimljivo je da u svim riječima pisanim i izgovorenim o ubojstvu Kennedyja, Izraelska obavještajna agencija Mossad nikad nije spomenuta” , napisao je tada.

Jedini autor koji je ozbiljno istražio tu vezu jeste Michael Collins Piper, u svojoj knjizi 1995 ‘Konačna presuda: Nedostajuća veza u zavjeri o ubojstvu JFK’. Piperova istraživanja su u velikoj mjeri zanemarena u mainstream pokretima za utvrđivanje istine o stradanju Kennedyja, ali njegov je rad  ipak uspio pronaći svoj put do čitalaca i istraživača. U 2013. godini, Martin Sandler je pisao o Piperovom radu u izdanju ‘Kennedyjevih pisama’, koja uključuju i ona upućene Ben-Gurionu o Dimoni. “Od svih teorija zavjere ova ostaje jedna od najintrigantnijih”, napisao je Sandler…

 

Nastavit će se…

(Global CIR)

 

Komentarion this Post

  1. obsidian

    ovo je predobro, jasna stvar da su ga cionisti ubili jer im nije dao da naprave atomsku.Ni mosadova nece do zore, samo polahko.

    Reply
  1. […] DA LI IZRAEL STOJI IZA UBOJSTAVA KENNEDYJEVIH? (IV): Kennedyjev pokušaj zaustavljanja izraelskog nu… […]

Komentiraj