KHALIL GIBRAN: Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom

Rodio se 6. januara 1883. u mjestu Bšari, stotinjak kilometara od Bejruta u obitelji maronitskih kršćana. Kada je imao 12 godina, zajedno s majkom, dvije sestre i polubratom emigrira u Boston. Njegov otac ostaje u Libanonu.

Slikovni rezultat za KHALIL GIBRAN

Halil u Bostonu 1896. upoznaje fotografa Freda Hollanda Daya, koji mu postaje priljatelj i vrši jak utjecaj na njega. 1897. vraća se u Bejrut i počinje pohađati al-Hikmah gimnaziju te usavršava svoj arapski. 1902. ponovno je u Bostonu i upoznaje mladu pjesnikinju Josephine Peabody, u koju se uskoro zaljubljuje. Iste godine, njegova majka, sestra i polubrat umiru od tuberkuloze. Džubran nalazi duhovnu potporu u drugoj sestri i Josephine.

Gibran je bio višestruko nadarena ličnost i ostavio je osobeni trag u svijetu književnosti i kulturne baštine. Pošto je u svom književnom i likovnom stvaralaštvu bio podjednako otvoren i za istočna i za zapadna mišljenja i pjevanja, često je ukrštao i uzajamno oplemenjivao najrazličitije duhovne pravce. Njegovo izuzetno književno djelo obuhvata pjesme, pjesme u prozi, parabole, priče i aforizme.

1905. objavljuje eseje u arapskim novinama, a nakon toga počinje objavljivati pjesme. Svoju prvu knjigu, Nimfe iz dolina, objavio je 1906. u New Yorku, a drugu, Pobunjeni dusi 1908. Vraća se u Boston 1910. i pridružuje Društvu zlatnih veza, udruzi arapsko-američkih pisaca i intektualaca. Svoj jedini roman, Slomljena krila, objavljuje 1912. Arapska antologija njegovih pjesama iz novina objavljena je 1914. u New Yorku pod nazivom Suza i smiješak.

Njegova prva knjiga na engleskom jeziku, Luđak, objavljena je 1918. Prorok, njegovo najpoznatije djelo izlazi 1923. i odmah postiže veliki uspjeh. Svoju kolekciju aforizama, Kraljevstvo mašte, objavljuje u Kairu 1927., a knjigu Isus, sin čovječji 1928. U ožuljku 1931. izlaze Bogovi zemlje.

10. februara iste godine Halil Gibran umire u New Yorku. Pokopan je u rodnom mjestu Bšari.

 

– Kažu da ćutanje obitava u zadovoljstvu, ali ja vam kazem da bunt, opiranje i prezir obitavaju u ćutanju.

 

– Ko danas slusa himnu potoka kad bura govori.

 

– Život nas ljubi u oba obraza

Danju i jutrom,

Ali se smije nasim djelima

Noću i večeri.

 

– Kad povjeriš svoju nevolju susjedu,

daruješ mu dio svojega srca.

Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti;

a ako je malena, omalovažava te.

 

– Oni vele meni:

Ako vidiš roba gdje spava,

ne budi ga jer možda sanja o slobodi.

Ja velim njima:

Ako vidite roba gdje spava,

probudite ga i objasnite mu slobodu.

 

– Često sam mrzio u samoobrani, ali da sam bio jači, nikad ne bih pribjegao takvom oružju.

 

– Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.

 

Ukorih svoje srce sedam puta

 

Prvi put: kad se pokušah dočepati
visokoga položaja izrabljujući slabije.

 

Drugi put: kad se pretvarah da sam hrompred onima koji bijahu obogaljeni.

 

Treći put: kad, pošto mi bijaše dano da biram,

radije izabrah lagano nego teško.

 

Četvrti put: kad sam, pogriješivši,

tješio sam sebe pogreškama drugih.

 

Peti put: kad bijah poslušan iz straha

tvrdeći da sam jak u strpljenju.

 

Šesti put: kad odizah halju

da bih izbjegao glib života.

 

Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu
i mišljah da je pjevanje vrlina.

 

(Global CIR)

Komentiraj

WordPress spam blocked by CleanTalk.