(VIDEO) RAZLIČITE KULTURE I METODE ODGOJA: ‘Čeličenje’ od malih nogu ili djetinjstvo ‘pod staklenim zvonom’

Danas odrastaju nove generacije, koje su iskusile tek djelić djetinjstva kojim se mogu pohvaliti njihovi roditelji i gotovo ništa od onoga što su u najranijem dobu preživjeli njihovi djedovi i nane. Jednostavno, sastavni dio naše kulture života i stanovanja je postala briga da se djeca što bolje utople i generalno da nisu mokra ili prljava. Međutim, ima zemalja koje su u odnosu na nas mnogo liberalnije po ovom pitanju.

Jutarnje kupanje na Jadranu

U to sam se i sam uvjerio kada sam ovog ljeta na jutarnjem kupanju ugledao jedan par kako u plićaku kupa dvije bebe. U čudu sam prilazio ovom prizoru, ne znajući čemu bih se više čudio: da li roditeljima koji to rade ili djeci koja sva presretna uživaju plivajući na Jadranu.

Radilo se o bračnom paru iz Rusije, Jevgeniju i Jeatarini, koji su se u moru zabavljali sa svojim kćerkicama bliznakinjama Olgom i Julijom, starim tek nepunu godinu dana.

Na moje pitanje, da nije možda hladna voda da bi se bebe kupale u ovo doba dana, njihov otac Jevgenij, koji se inače bavi trgovinom nekretninama,  je kazao: ‘Ma ne, već nakon 40 dana života, Olga i Julija su bile izložene ekstremno niskim temperaturama, tako da su već sada naviknute na sve’.

Tako to rade Rusi’, kroz osmijeh je kazala njegova supruga Jekatarina.

I doista, malene Olga i Julija su se doimale presretnim dok su sa roditeljima bile u moru, a mi smo nakon toga zabilježili i kratki video kako bismo vam približili ovu priču kao i temu različitih kultura i načina odgoja. U svakom slučaju, naša djeca bi teško podnijela način ‘čeličenja’ karakterističan za druge kulture i podneblja, ali u svemu treba uvijek tražiti neku sredinu.

Život pod staklenim zvonom

Da ponekad  roditelji pretjeruju, saglasna je i struka.

Današnju djecu treba očeličiti. Mi smo kao mali hodali bosi, roditelji nas nisu non stop preoblačili, pa čak ni kada se smočimo, niti su nam prali ruke čim ih uprljamo. Ima zemalja koje su u odnosu na nas mnogo liberalnije po ovom pitanju”, priča pedijatar dr. Dejan Jonev.

On kaže da današnji roditelji svoju djecu drže pod staklenim zvonom i da to nikako nije dobro. Normalno da roditelji žele zaštititi djecu od svega što im može štetiti, osobito od bakterija koje izazivaju bolesti. Međutim, djeca moraju imati kontakt s bakterijama jer će ih jedino tako njihov imunološki sistem znati prepoznati, a potom i uništiti.

Primjeri koji se mogu vidjeti zimi u zemljama kao što su Švedska, Danska ili Island, za mnoge roditelje u našim krajevima je nepojmljivo. Nizovi kolica za bebe poredanih na pločniku ispred kafića i restorana, dok vani pada snijeg ili šiba vjetar, normalna je pojava u ovim zemljama.

Dok roditelji unutra ispijaju kafe i čajeve, njihovi potomci spavaju ušuškani na temperaturama ispod nule. I kada su kod kuće, za popodnevno bebino spavanje roditelji će kolica iznijeti na terasu, kako beba ne bi propustila redovno dnevno čeličenje na oštrom sjevernom zraku. Iza ove prakse stoji popularno uvjerenje da boravak na svježem zraku čini djecu otpornijom na viruse i prehlade, a da boravak u zatvorenom prostoru, nije zdrav i povećava mogućnost zaraze.

Rusija i Ukrajina: Sauna pa snijeg

Svakodnevna praksa u dijelovima Rusije i Ukrajine nama i našim roditeljima čini se kao kazna. Nakon saune djeca trče van na kupanje u snijegu i polijevanje vodom.

Temperatura je -14 stupnjeva. Djeca prvo idu u saunu i onda trče van. Vrijeme je za igru: Valjaju se po snijegu, gađaju grudama i to sve samo u gaćicama. Nakon toga polijevaju se vodom zagrijanom na 25 stupnjeva. To je uobičajena praksa u dijelovima Rusije i Ukrajine i vjeruje se da jača imunološki sistem.

Metoda jačanja imuniteta saunom i kupanjem u snijegu i ledu, uveli su i neki vrtići u Sibiru. Nakon ‘čeličenja’, djeca se ugriju toplim biljnim čajem. Neka istraživanja pokazuju da, uz pomoć ove metode, gripa postaje stvar prošlosti.

Urođeni refleks za plivanje i ronjenje

Na koncu našli smo objašnjenje i za priču sa početka teksta. Beba se rađa sa urođenim refleksima za plivanje i ronjenje. Kada je pustite da zaroni, ona će da zadrži dah i da otvori oči. Vremenom taj refleks slabi, pa stariju djecu morate učiti kako da zadrže dah ako žele da zarone (mada se taj refleks nikada u potpunosti ne izgubi).

Uprkos urođenim refleksima, bebu ni na sekundu ne smijete ostaviti samu u vodi, jer uvijek postoji opasnost da se naguta vode

Švedski naučnici su sproveli istraživanje u okviru kog je učestvovala 21 beba, starosti između četiri i dvanaest mjeseci. Nijedna od njih nije progutala vodu niti se zagrcnula kada su je zaronili u vodu. Interesantno je i da nijedna beba nije bila uplašena od sljedećeg “zarona”. Naprotiv, izgledalo je kao da ih to čini radosnim.

Beba se rađa i sa refleksom za plivanje. Naime, ako bebu uzrasta do šest meseci potrbuške stavite u vodu, ona će refleksno da maše ručicama i nožicama, a ti pokreti mogu da liče na prave plivačke. Ponovo, veoma je važno znati i napomenuti da urođeni refleksi ne mogu da spriječe davljenje ukoliko bi se beba sama našla u vodi. To znači da ni na sekundu ne smijete da je ostavite samu i da uvijek morate nogama dodirivati dno.

Neki vrtići u Australiji su ovakav način ‘kupanja’ beba već uveli u redovnu praksu.

Bilo kako bilo, nikada ne treba zaboraviti da živimo u umjerenom kontinentalnom i kontinentalnom klimatskom pojasu, pa tako naša kuhinja, kultura i generalno način života nisu prilagođeni ekstremnim uvjetima te u skladu s tim treba odgajati i djecu. Neki srednji put, između ‘života pod staklenim zvonom’ i ‘čeličenja’, vjerovatno je najoptimalniji.

 

 

(Global CIR)

Komentiraj