Kontinuitet borbe za Bosnu i Hercegovinu

Bez obzira na mahane koje svi posjedujemo i kao pojedinci, ali i kao udružene skupine poput naroda, postoje određene temeljne crte koje uvijek valja isticati. Kada su u pitanju Bošnjaci ili šire kazano ‘narod Bosne’,onda se kao temeljna crta izdvaja njihova odanost prostoru na kojem žive i državi koju su organizovali, a koja slovi kao jedna od najstarijih  država na Balkanu.

Bošnjaci mnogo ne ističu svoj položaj autohtonog starosjedilačkog naroda Balkana, osim u rijetkim trenucima kada budu izazvani od strane neodgovornih i neobrazovanih predstavnika nekih ‘novopečenih naroda’ oko nas. Bošnjacima doista nije teško da dijele sve pozitivne vrijednosti i tekovine Bosne i Hercegovine, bh. kulture, načina života i kosmopolitskog poimanja svijeta. Ne smeta nam kada i drugi pjevaju našu lijepu sevdalinku, ne  ljutimo se kada jedno bosansko narječje uzmu kao osnovu svog standardnog jezika, ne bunimo se kada prisvajaju bosanske kraljeve, jer na kraju krajeva, oni su vladali i dijelovima današnje Srbije i Hrvatske. Drago nam je što se cijeli Balkan ponosi bosanskim stećcima. Ne osjećamo se ugroženim jer stećci su jedini srednjovjekovni spomenici cijele Evrope, a pripadaju svekolikoj svjetskoj baštini.

Piše: Amel Jašarević

Ono što Bošnjacima  smeta jeste pokušaj da se bosanska država, kao okvir u kojem je nastala cijela jedna kultura tolerancije drugog i drugačijeg, nastoji okrnjiti ili kada pokušavaju silom oteti i ukrasti njena suverena prava, ali i ponos i sjećanje na časnu odbranu zemlje od agresije tokom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Krađa bosanskog suvereniteta

Svi znaju da je bh. entitet RS nastao u Daytonu, da je to novopečena izraslina na tijelu Bosne, koja nikada ranije niti u jednom historijskom trenutku nije postojala, niti je bila moguća. Nastala je kao rezultat najvećih progona i zločina nakon Drugog svjetskog rata koji su kulminirali presuđenim genocidom u Srebrenici. To što se Dodik poigrava sa Daytonom dovodi samo u pitanje RS, a nikako BiH koja je pravni sljedbenik socijalističke Republike BiH. Ako dođe do raspada Daytona, sljedeći korak sigurno bi bio nestanak RS-a.

Dodikov pokušaj krađe bh. teritorija i njenog suvereniteta je konstanta već više od 10 godina.

Nešto suptilniji pokušaji su bili od zapadnih susjeda i eksponenata njihove politike u BiH, ali su također završili neuspjehom. Međutim, Hrvatska se dosjetila da iskoristi svoje neosporno pravo da poveže vlastiti teritorij kako bi BiH pripriječila put ka otvorenom moru. Nije sporan most, sporni su njegovi gabariti koji ne dozvoljavaju prolazak velikih brodova do Neuma, a ni malih brodova bez da se ‘najave’ hrvatskoj graničnoj službi. Najspornije od svega jeste što je Hrvatska ušla u EU sa neriješenim pitanjem granice sa BiH te sada ucjenjujući našu zemlju na različite načine tokom pristupnih pregovora, pokušava isposlovati neke pogodnosti šteteći BiH.

I dok sa jedne i sa druge strane traju udari, što konstantni što periodični, najopasnije pojave su one među nama. To su oni diskursi u javnom i političkom životu koji razjedaju esenciju opstanka ove zemlje i naroda, a to je njegovo jedinstvo.

Razjedanje jedinstva

Razjedanje esencije Bosne kao oaze tolerancije i multikulturalnosti, počelo je odmah s početka devedesetih imputiranjem tzv. islamskog fundamentalizma i radikalizma vrhu bosanske države, a kasnije je samo nastavljeno dodavanjem etikete fašizma  iz istih centara, prije svega Beograda i Zagreba, s ciljem međunarodne diskvalifikacije bošnjačkog naroda i njegovog političkog i vojnog vodstva.

Međutim, takve udare je lahko odbiti jer se zna njihovo porijeklo, primarni cilj i misija. Najteži su oni udarci iznutra koji imaju za cilj  cjelokupnu situaciju preokrenuti u korist neprijatelja koji na BiH još uvijek gledaju kao na neku vrstu plijena. Cilj takvih težnji ide ka tome da se unutar bošnjačkog korpusa pronađu političke i duhovne elite koje će legitimnu i čistu odbranu od agresije  međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine predstaviti u drugačijem svjetlu, uz obavezno insistiranje kako su Bošnjaci ‘krivi za rat’. Nametanje osjećaja krivnje bošnjačkom narodu za početak rata prvi je korak u aboliranju svih zločina i zvjerstava koja su nad tim narodom počinjena tokom četverogodišnje agresije, a drugi korak je rušenje bosanske državnosti.

Klica takvog  poimanja naše bliske prošlosti počela je oduzimanjem diplomatskog pasoša Aliji Izetbegoviću netom poslije okončanja rata, a onda se bolest proširila i prerasla u epidemiju koju određeni mediji i politički projekti nastoje još više proširiti. Kulminacija ove bolesti desila se na sudu u Prištini gdje je jedan bh. političar kazao kako je rat u BiH počela tzv. ‘bošnjačka državna mafija’, označavajući kao početni događaj rata ‘ubistvo srpskog svata u Sarajevu’. Primjer ovih riječi izrečenih iz usta jednog bošnjačkog političara, koji pretenduje na funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva, je neprikosnoveni dokaz da je srpska propaganda očigledno kod nekih naišla na plodno tlo.

Prije svega, rat je počeo mnogo ranije napadom JNA na BiH i do ubistva srpskog svata već je dobar dio zemlje pretvoren u zgarišta, desili su se prvi zločini, protjerivanja i pljačke. A kao drugo, svima je već jasno kako je ubistvo srpskog svata bio provokatorski čin srbijanskih obavještajnih službi, koji je sarajevske Srbe, uz propagandnu mašineriju Miloševićevog režima, trebao mobilisati da udare na svoje komšije Bošnjake i solidarisati ih sa zločinačkim planovima tzv. ‘velike Srbije’.

Međutim, kada se u sličnim optužbama priključi i porodična  stranka jednog generala Armije R BiH, onda stvar postaje ozbiljnija, odnosno šteta veća. Sefer Halilović, kao kadar koji se školovao u Titovoj JNA, gdje se znala hijerarhija i gdje se nije smjelo proturiječiti nadređenima, kako to uostalom  zahtijeva svaka vojna služba, u jeku agresije na BiH suprotstavljao  se naređenjima civilnog komandnog vrha jer mu, u najmanju ruku, nisu bila logična. Danas, iako dio vlasti, njegova politička partija glumi opoziciju.

Na Bošnjacima je, svakom pojedincu, ali i svakoj nacionalnoj instituciji da herojsku odbranu od agresije tokom devedesetih godina 20. stoljeća, ugrade u nacionalni memorijski kod sa svim njenim pozitivnim aspektima, na isti način kako su u tu istu matricu bosanske državnosti ugrađeni i Kulin ban sa njegovom Poveljom, kralj Tvrtko Kotromanić sa bosanskom kraljevskom krunom, Husein kapetan Gradašćević sa svojom borbom za autonomiju BiH od osmanske vlasti, ZAVNOBiH, ali i Josip Broz Tito te antifašistički pokret u kojem su veliki doprinos dali Bošnjaci…Samo takvim odnosom prema našoj prošlosti neće biti prekinut kontinuitet bosanske državnosti i borbe za nezavisnost BiH, koju smo izborili pod vodstvom Alije Izetbegovića, ali nad kojom moramo bdjeti i danas.

 

(Global CIR/Piše: Amel Jašarević)

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

  1. Aferim, pravo u sridu

    Reply

Komentiraj