TRAMP ULAZI U KRIZE BEZ OSMIŠLJENE IZLAZNE STRATEGIJE! Zašto se topi američki utjecaj u Aziji?

Vijesti koje smjenjuju jedan drugu ovih dana redovno se tiču sankcija, ekonomskih mjera i ograničenja koje američki predsjednik uvodi gotovo cijelom svijetu, izazivajući snažno antiameričko raspoloženje čak i u regijama gdje su SAD uvijek smatrane partnerima. Izolacionistička politika Trampove administracije otvorila je put za nove saveze i partnerstva pogođenih država usmjerena prije svega na zaštitu vlastitih, a protiv američkih interesa.

Nakon sloma tzv. ‘Arapskog proljeća’ i očitog poraza SAD-a u Siriji, Bliski istok se sve više oslobađa američkog utjecaja, odnosno jasno se pokazalo kako SAD jednostavno nemaju odgovora na tamošnje izazove, za šta se kao tipični primjeri navode krvavi scenariji u Afganistanu,Iraku, Libiji… Slično je i sa drugim regijama širom svijeta.

Balkan se definitivno okreće Briselu i preostalih šest zapadnobalkanskih država se utrkuju koja će se prije usidriti u mirnu briselsku luku u ovim sve turbulentnijim vremenima.

Piše: Amel Jašarević

Upravo Brisel prkosi Trampu novim protumjerama i ekonomskim povezivanjem sa Moskvom, ali i Pekingom. Njemačka kao stožerna država EU ne želi prekinuti poslovanje sa Iranom, a također ne želi učestvovati ni u aktuelnoj destabilizaciji Turske. Kina je uvrijeđena Trampovim novim ekonomskim  mjerama i carinama, slično se osjeća i Japan koji je već sklopio savezništvo sa EU i potpisao ugovor o slobodnoj trgovini koji pokriva trećinu svjetske ekonomije, a tradicionalni partneri Washingtona iz jugoistočne Azije i Australije zbog izlaska SAD-a iz slobodnotrgovinske pacifičke zone sve su hladniji prema SAD-u .

Na koncu, koliko god se činilo da je na dobitku, i sam Izrael sve više uviđa kako strateško partnerstvo sa Trampom u budućnosti može prouzrokovati brojne probleme ionako krhkoj jevrejskoj državi. Koliko su se stvari u proteklih nekoliko godina promijenile za Izrael svjedoči i činjenica da Netanyahu umjesto nekada jednog odobrenja iz Washingtona za sve poslove u i akcije u regiji, sada mora obilaziti najmanje pet adresa, od kojih su najznačajnije Brisel i Moskva, a priznat ćete on tamo i nije baš omiljeni  gost. Pored toga, pobjedom Bashara al- Assada u nametnutom sirijskom ratu, Izrael će sada dugoročno ‘graničiti’ sa Iranom i Rusijom koji će tamo imati stacionirane vojne snage na neograničen period te će non-stop puhati Tel-Avivu za vratom.

U tom smjeru postepeni geopolitički zaokret Turske, ali i pojedinih država iz kavkaske regije, poput Turkmenistana, može se tumačiti kao nastavak procesa izbacivanja američkog utjecaja iz Azije.

Konvencija o Kaspijskom moru i izbacivanje SAD-a iz igre

Kada je turkmenistanski predsjednik krajem 2017. godine ruskom kolegi Vladimiru Putinu poklonio mladunče srednjoazijskog  ovčara, u narodu poznatijeg  kao ‘alabai’, niko nije ni slutio da će ovaj znak prijateljstva i poboljšanja odnosa između dvije zemlje, tako brzo kulminirati rješenjem decenijskog spora oko Kaspijskog mora, jedne velike brige koju je Moskva skinula sa svojih pleća.

Poklon nije izabran slučajno. Tokom četiri hiljade godina rasa ‘alabai’ je živjela i profilirala se prema potrebama teritorije i naroda koji ju je nastanjivao. Alabai je ušao u brojne narodne legende i mitove naroda srednje Azije kao simbol čvrstoće, vjernosti i samostalnosti, što je bila i svojevrsna poruka turkmenistanskog predsjednika Putinu- da će nad prijateljstvom sa Moskvom bdjeti poput poznatog ovčara, odnosno, bio je to zavjet na vjernost Moskvi.

Naime, Konvencija o pravnom statusu Kaspijskog mora, koju su potpisali lideri Rusije, Azerbejdžana, Irana, Kazahstana i Turkmenistana, podrazumijeva da će Kaspijsko more biti korišteno isključivo u mirnodopske svrhe, uz zabranu prisustva oružanih snaga vanregionalnih država, odnosno bez vojnih baza država koje ne izlaze na najveće jezero na planeti, površine 371.000 kvadratnih kilometara.

Nakon što je Gurbanguly Berdimuhamedov prisegnuo kao predsjednik Turkmenista u februaru 2007. godine, najavio je da će Turkmenistan potisnuti Iran sa pozicije druge najjače pomorske sile u kaspijskoj regiji. Da bi se taj cilj postigao, Turkmenistan je održavao tajne kontakte na visokoj razini sa Sjedinjenim Američkim Državama o regionalnim sigurnosnim pitanjima, izgradio pomorsku bazu na Kaspijskom moru i kupio brojne brodove opremljene raketama.

Odsutnost snažne zapadne vojne prisutnosti u regiji Kaspijskog mora navela je Moskvu da se u početku suzdrži od postavljanja najsofisticiranije opreme na tom području. Međutim, to se promijenilo nakon 2012. godine i vojnih vježbi turkmenistanske mornarice. Suprotno preporukama visokog ruskog vojnog dužnosnika iz 2011. za odlaganjem raspoređivanja flotile u vodama  Kaspijskog mora zbog “nedostatka strateške vrijednosti”, snage ruske flote znatno su ojačane posljednjih godina. Ruska vlada također je najavila izgradnju visokosofisticirane pomorske baze u Kaspiysku u Dagestanu. Ovaj će objekt biti potpuno izgrađen do 2020. godine, te će isticati vojnu hegemoniju Moskve u kaspijskoj regiji u godinama koje dolaze.

Stoga širenje kolektivne sigurnosne suradnje između Moskve i Ashgabata smanjuje rizik od nenamjernih sukoba u kaspijskoj regiji. Povećana vojna suradnja Rusije i Turkmenistana mogla bi također predstavljati presudan moment  za rješavanje drugih intraregionalnih napetosti, poput onih koje su se razvili između Irana i Turkmenistana. Taj bi ishod znatno pridonio očuvanju ekonomske međuovisnosti u kaspijskom susjedstvu.

Zbog toga je sveukupni dogovor o Kaspijskom moru još jedna pobjeda Irana, kojem su SAD proteklog mjeseca uvele dodatne sankcije i pozvale ostale države da izoluju Teheran. Stabilizacija prilika na Kaspijskom moru je značajna i za Ankaru jer su Turkmenistan i Azerbejdžan etnički bliske nacije Turcima i sa njima zvanična Ankara razvija snažno partnerstvo. Također, ovo je još jedno ohrabrenje Erdoganu budući da Turska ima ambicije da malo promijeni intenzitet savezništva sa zapadnim saveznicima iz NATO-a i da se okrene ka Istoku, pa je u tom smislu ovo ciljna grupa Turske.

Sporazum o Kaspijskom moru trajno onemogućava Sjedinjene Države da se upliću u ovu geostrateški važnu regiju koja graniči sa američkim ‘tradicionalnim neprijateljima’, a veoma je bogata ključnim  energentima poput prirodnog gasa i nafte. I dok se spor na Kaspijskom moru nakon decenija odugovlačenja riješio najviše zahvaljujući strahu regionalnih država od avanturizma Trampove administracije, koja se sve više povlači u sebe, američki odnosi sa strateškim NATO partnerom Turskom zapali su u novu krizu, koja bi mogla dodatno uzdrmati ionako narušene veze Evrope sa SAD-om.

Zategnutost odnosa između Turske i SAD-a

Turska valuta izgubila je četvrtinu vrijednosti prema dolaru od uvođenja američkih sankcija. Produbljivanje ekonomske krize u Turskoj dobrim dijelom posljedica je odluke predsjednika SAD-a Donalda Trampa koji je u petak udvostručio carine na uvoz aluminija i čelika iz te zemlje. Kao i obično, američki predsjednik je cijelu priču začinio tweetovima.

Prvi od Trumpova dva “turska tweeta” krizu je učinio još izglednijom: “SAD će nametnuti široke sankcije Turskoj zbog dugotrajnog zatočeništva pastora Andrewa Brunsona, sjajnog kršćanina, obiteljskog čovjeka i divnog ljudskog bića. On teško pati. Taj nedužni čovjek vjere treba smjesta biti oslobođen!” Nakon ove objave, lira je počela još gore padati. Kao tipičan bully koji je namirisao slabost protivnika, Trump je, s neskrivenim zadovoljstvom, novim tweetom zario nož još dublje: “Upravo sam naložio da se udvostruče carine na čelik i aluminij iz Turske, dok njihova valuta rapidno propada prema našem vrlo snažnom dolaru! Naši odnosi s Turskom nisu dobri!” Nakon ovoga tweeta u petak, lira je potonula na najniže razine u nekoliko desetljeća.

Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan izjavio je da je njegova zemlja pod ekonomskom “opsadom” koja nije povezana s ekonomskim pokazateljima. U obraćanju turskim ambasadorima u Ankari, Erdogan je naveo da će Turska prevazići, kako je rekao, “napad” na svoju ekonomiju. Erdogan je insistirao da je turska ekonomija i dalje jaka i da će vrijednost lire uskoro biti “na najoptimalnijem nivou”. Očigledno aludirajući na SAD, on je kazao da “siledžije u globalnom sistemu ne mogu grubo i besramno” da prisvoje tursku imovinu koja je “plaćena krvlju”. Erdogan je dodao da se na društvenim mrežama sprovodi “ekonomski teror” i da će “izdajnici” biti kažnjeni. “Washington, prije nego što bude prekasno, mora odustati od pogrešnog načina razmišljanja da naš odnos može biti asimetričan i složiti se s činjenicom da Turska ima alternative. Neuspjeh da preokrene taj trend unilateralizma i nepoštovanja tražit će od nas da počnemo tražiti nove prijatelje i saveznike”, kazao je Erdogan za The New York Times.

I upravo je to ono što većina analitičara smatra najradikalnijim  scenarijem nakon što je Washington burno reagovao jer Ankara namjerava kupiti ruske sisteme S-400 sa jedne strane, a obustavio je isporuku Turskoj F-35 bombardera sa druge strane. Trampu zasigurno nije stalo do evangelsitičkog svećenika, koliko mu je stalo da ‘disciplinuje’ Erdogana koji pronalazi nove partnere u regiji u trenucima kada američki utjecaj blijedi na Bliskom istoku nakon poraza u sirijskom ratu. Erdogan je odbio podržati sankcije Iranu, povukao je tursko zlato iz SAD-a, prvu nuklearnu elektranu u Turskoj grade Rusi, a Turska učestvuje i trilaterali sa Rusijom i Iranom u vezi s rješavanjem sirijske krize. Također, SAD već nekoliko godina odbijaju Turskoj izručiti klerika Fethulaha Gulena kojeg Ankara smatra odgovornim za organizaciju neuspjelog  puča iz jula 2016. godine.

Međutim, kada god se zatvaraju jedna vrata, druga se neizbježno otvaraju. Zbog snažne ekonomije i neprocjenjivog geostrateškog položaja, Turska je zasigurno poželjan partner  EU, ali i Rusije. EU sebi ne može priuštiti nestabilnu Tursku jer u njoj se nalaze milioni izbjeglica koji bi u takvim uvjetima pohrlili prema Evropi. Također, evropske kompanije i banke sa značajnim udjelima u turskoj ekonomiji su osjetljive na najavu ekonomskog  rata između Washingtona i Ankare. Sa druge strane Brisel je već odavno u trgovinskom ratu sa Washingtonom i po onoj staroj ‘neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj’, Erdogan bi ipak mogao naići na razumijevanje u EU. Sa druge strane, rješenje ključnih bliskoistočnih konflikata sada se ne može zamisliti bez učešća Ankare. Pored Moskve, to će priznati i zvanični Teheran, ali i nezvanični Damask. Moguća eskalacija krize zbog pokušaja ‘državnog rješenje’ kurdskog pitanja u regiji dodatno će zbližiti navedene države.

Koliku štetu proizvode Trampove nepromišljene odluke svjedoči potonuće evropskih i američkih berzi  nakon odluke turskog predsjednika Tayyipa Erdogana da udvostruči carine na uvoz nekih američkih proizvoda, u vrijeme kada je Kina podnijela žalbu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji zbog američkih trgovinskih politika. Na evropskim berzama, srijeda je bila najlošiji dan još od objave rezultata britanskog referenduma o izlasku iz EU. Pod pritiskom odluke Turske da udvostruči carine na uvoz automobila, duhanskih proizvoda i alkohola iz SAD-a, londonski FTSE indeks potonuo je 1,5 posto, na 7.497 bodova. Frankfurtski DAX spustio se 1,6 posto, na 12.163 boda, a pariški CAC za 1,8 posto na 5.305 bodova.

Neumoljive cifre navele su brojne evropske diplomate da počnu razgovarati o zajedničkom djelovanju Brisela, Ankare, Moskve i Pekinga protiv mjera Trampove administracije. Marc Finaud, glavni savjetnik Centra za sigurnosne politike u Ženevi, reagovao je na izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o turskoj ekonomiji, naglasivši da se nikada ne smije zaboraviti da je Turska veoma važan saveznik u okviru NATO saveza. “Ne možete protiv članice NATO-a koja je od ključnog značaja i veoma važnog saveznika pokrenuti jednostrani pritisak, poduzeti jednostrane mjere i uvesti sankcije”, rekao je Finaud u razgovoru za AA. Istakao je da Turska, Rusija, Kina i ključne zemlje u Europi trebaju zajedno djelovati protiv Trumpove administracije, oštro kritikujući i Trumpove izjave putem društvene mreže Twitter usmjerene prema Ankari.

Da SAD više nisu što su nekada bile najbolje je posvjedočilo glasanje u UN-u o Trampovoj odluci da ambasadu SAD-a premjesti iz Tel-Aviva u Jerusalem, kada je za odluku SAD-a bilo tek osam ‘banana država’: Izrael, Guatemala, Honduras, Togo, Mikronezija, Nauru, Palaos i Marshallski Otoci, dok su im svi nekadašnji veliki saveznici okrenuli leđa.

Međutim, ono što je za nas najvažnije jeste kako će se ova globalna preslagivanja odraziti na BiH, koja se i sama nalazi u jednom od geostrateški najzanimljivijih dijelova Evrope – Balkanu.

EU i NATO put BiH

Čvrsto opredjeljenje BiH na putu euroatlanstkih integracija nikada nije dovođeno u pitanje od strane glavnih bošnjačkih i bh. političkih aktera probosanske orijentacije. Također, međunarodna zajednica opetovano ponavlja kako su ova vrata za BiH još uvijek otvorena. U trenutku kada Crna Gora, ali i Makedonija, grabe krupnim koracima ka EU (Makedonija i ka NATO-u), BiH ima namjeru ubrzati ovaj proces kako bi što prije počela uživati blagodati ovih saveza i kako bi se jednom, zauvijek, otklonila i posljednja prijetnja narušavanju njenog teritorijalnog integriteta.

U tom smislu, nedavna posjeta predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića Berlinu i poruke koje je uputila njemačka kancelarka Angela Merkel ulijevaju nadu da će MAP za BiH biti aktiviran do kraja ove godine te da će status zemlje kandidata BiH imati već sredinom sljedeće godine. Veliki su ovo uspjesi za našu zemlju koja je na integracijskom putu usporena unutarnjim podjelama i komplikovanim ustavno-pravnim uređenjem, što je u više navrata naglašavao i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Dakle, EU i SAD stoje još uvijek na istom stanovištu po pitanju Balkana i odbijaju bilo kakav razgovor o pomijeranju granica. Kada su u pitanju EU integracije, Moskva je kazala da se uopće ne protivi jer žele trgovati sa snažnom i prosperitetnom Evropom, ali je širenje NATO-a ono što brine Rusiju.

Međutim, kako se zbog Trampovih odluka mijenja raspoloženje i same EU prema administraciji u Washingtonu, Balkan postaje sve važniji Briselu i želi ga što prije integrirati u jedinstveni evropski prostor. Tu situaciju shvata Turska, ali u posljednje vrijeme i Rusija te i same počinju podržavati ove integracijske procese jer dugoročno misle na sigurnost  svojih granica.

Evropska unija je već najavila osnivanje EU armije, koja neće biti protuteža NATO-u, ali je zasigurno poruka kako Evropa želi veći nivo samostalnosti unutar alijanse. BiH i geografski i civilizacijski pripada evropskom prostoru i zbog toga bi mišljenje Brisela trebalo biti prioritetno prilikom formiranja njenih vanjskopolitičkih i drugih strategija.

Što se tiče aktuelne američke administracije, ona se ponaša dosta avanturistički i ulazi u krize za koje nema unaprijed osmišljene izlazne strategije. Postavlja se pitanje koliko kriza u svijetu, istovremeno, SAD mogu pratiti i u njima biti glavni sudionici. Već je svima jasno da u ovoj ‘azijskoj igri’ ne stoje dobro.

 

 

(Global CIR/Piše: Amel Jašarević)

Komentarion this Post

  1. Aferim

    Reply
  1. […] TRAMP ULAZI U KRIZE BEZ OSMIŠLJENE IZLAZNE STRATEGIJE! Zašto se topi američki utjecaj u Aziji? […]

Komentiraj