BLISKOISTOČNA KRIZA I SVJETSKI POREDAK (II): Podrivanje moralnih i etičkih osnova društva kao strateški zadatak specijalnog rata

Rat kao društvena pojava je predmet izučavanja sociologije, politologije i drugih društvenih nauka. Vojna nauka i praksa se bavi oružanom borbom kao glavnim, ali ne i jedinim sadržajem rata. Klasični rat se tretira kao produžetak politike u obliku primjene oružane sile. I specijalni rat je, također sredstvo politike, radi postizanja nepravednih, agresivnih političkih ciljeva. U to spada sve ono što nepravedne i agresivne politike čine u miru, bez oružane borbe i tokom rata uz oružanu borbu da bi postigle nepravedne ciljeve. Specijalni rat ugrožava mir, čini ga nestabilnim i približava klasičnom ratu u kome se, uz nastavak specijalnog rata, kao glavni sadržaj sukoba primjenjuje oružana borba.

Kao što je vojnoj nauci i praksi predmet oružana borba kao glavni sadržaj klasičnog rata, tako bi za nauku i praksu čiji je predmet državna sigurnost u njenim civilnim aspektima trebao biti specijalni rat, kojim se u svom domenu bavi i vojna nauka, odnosno, praksa koja je ovisna od civilnih elemenata odbrane i sigurnosti.

Treba razmatrati okolnosti i manifestacije specijalnog rata protiv države BiH u vremenu do 1992., u toku oružane agresije 1992-1995 i poslije rata. Samo naivni misle da su prestankom rata i uspostavom mira po Dejtonskom sporazumu prestala djelovanja iz arsenala snaga, sredstava, i metoda specijalnog rata. Aktuelni postdejtonski mir u BiH je ustvari ‘specijalni mir’ u mjeri anomalija i kontraverzi sadržanih u dejtonskom Ustavu, te u mjeri izigravanja Dejtonskog sporazuma upravo od strane onih koji se rado pozivaju na njegovo ‘slovo’, a o njegovom ‘duhu’ neće ni da čuju.

Piše: Fikret Muslimović

Iza njih stoje paternalistički centri u kojima se procjenjuje da se specijalnim ratom može postići: (a) u miru, efekti bez rizika koje sa sobom nosi oružana agresija na BiH, u konkretnim okolnostima isključujući namjeru da se povede oružana agresija, odnosno klasični rat; (b) u miru, poslije klasičnog rata, odnosno oružane agresije na BiH, specijalnim ratom se postižu efekti pripreme uslova da se klasičnim ratom, odnosno oružanom agresijom za kraće vrijeme, sa manje rizika i žrtava postignu ratni ciljevi, što uključuje plansku namjeru da se povede klasični rat oružanom agresijom; (c) poslije klasičnog rata, odnosno oružane agresije na BiH, specijalnim ratom se postižu efekti koji će učvrstiti i proširiti rezultate već okončane agresije (klasičnog rata) pa čak i ostvariti konačne ciljeve koji se nisu postigli već okončanom oružanom agresijom, jer je produžetak klasičnog rata za njihovo postizanje bio neracionalan, što ne isključuje ponovnu oružanu agresiju (klasični rat) ako se putem specijalnog rata u miru ne postignu ciljevi.

Kao takav, u svakom slučaju specijalni rat protiv BiH šteti miru, a služi oružanoj agresiji, odnosno klasičnom ratu.

Izraelsko ponašanje je zlo savremenog čovječanstva. Posljedice tog zla su uglavnom poznate. Međutim, teško je predvidjeti sve moguće posljedice ubuduće ako se to zlo ne suzbije. U svijetu, jedino Izrael može nekažnjeno da otima tuđu zemlju, da na njoj gradi naselja, da palestinske pokušaje zaustavljanja tog ekspanzionizma kažnjava snažnim vojnim ofanzivama ubijajući na hiljade nevinih ljudi samo zato što su Palestinci, da zabranjuje povratak na svoju zemlju i u svoje domove decenijama proganjanih Palestinaca...To je sramota za cijelo čovječanstvo, posebno za one koji mogu, a neće, da preduzmu efikasne mjere, da se kroz historiju napaćenim, i Jevrejima i Palestincima, na osnovama pravde, bar na nivou povratka Izraela na granice od 1967. godine, osigura mir i dostojanstven život u uslovima sigurnosti.

Složenost prelamanja različitih, sukobljenih interesa  i utjecaja zbog problema izraelskog ekspanzionizma je važna specifičnost sirijske krize. Regionalni i globalni kontekst izraelskog zla će utjecati da oružani sukobi u sirijskoj krizi, u usporedbi sa doskorašnjim sukobima u drugim muslimanskim državama traje duže, sa svim posljedicama koje iz toga proizilaze u pogledu ljudskih žrtava i materijalnih razaranja. Nije sporno da Bašar treba da ode sa vlasti.  Novi poredak koji se uspostavi u Siriji mora biti dovoljno otporan na izraelski ekspanzionizam. Muslimanski svijet opravdano očekuje tu otpornost. Rusija i Kina žele da predstavnici novog poretka u Siriji budu njima kooperativni, a otporni američkom prisustvu. Zračnim, artiljerijskim i  raketnim napadima po objektima u Siriji, Izrael  testira sposobnost za reagiranje ‘Slobodne sirijske vojske’. Zapad želi da se ta vojska  osposobi za dokidanje Bašarove vlasti, ali se sumnja da ne želi da ta osposobljenost postane efikasna prepreka izraelskom ekspanzionizmu. Sirijska kriza je primjer do kojih granica može da seže upornost radi zadržavanja pozicija i prisustva, a do kojih upornost radi njihovog preotimanja. Radikalizam koji se u tom pogledu ispoljava u Siriji određuje bojazan Rusije, Kine i Irana od američkog približavanja, koje se u muslimanskom svijetu tumači kao rizično zbog američkog saveza sa agresivnim Izraelom.

Ponašanje prema sirijskoj krizi sugerira zaključak da teritorijalne osvajačke ambicije izraelskog ekspanzionizma zadiru daleko u prostranstva Bliskog i Dalekog Istoka, što određuje njihovu brutalnost, dugotrajnost, iracionalnost, oneljuđenost…

Bliskoistočna kriza i svjetski poredak (I)

Podrivanje moralnih i etičkih osnova bosanskohercegovačkog društva je strateški zadatak prema cilju vođenja specijalnog rata protiv države BiH. U BiH su pogrešno definirani prioriteti u zalaganjima za mir i sigurnost. I međunarodna zajednica, kao i domaći politički i državni činioci borbu protiv kriminala i korupcije su odredili kao glavni prioritet. Ne osporavajući značaj suzbijanja kriminala i korupcije, ispred toga, u uslovima BiH, i za međunarodnu zajednicu i za domaće činioce, prvi prioritet treba da bude suzbijanje ponašanja kojima se produbljuje i proširuje međunacionalno povjerenje te izazivaju sukobi. Prvo mjesto kao prioritet, izgradnja međunacionalnog povjerenja treba da dijeli sa zaštitom moralnih i etičkih osnova društva. Efekti koji bi se postigli djelovanjem u skladu s tako struktuiranim prvim prioritetom imali bi smisao suštinskog i efikasnog, na trajnim osnovama suprotstavljanja nosiocima kriminala i korupcije.

Da se u korist izgradnje međunacionalnog povjerenja i u korist afirmacije moralnih i etičkih osnova društva utrošilo političke i medijske energije kao za stereotipne fraze o borbi protiv kriminala i korupcije naše društvo i država imali bi stabilniji mir i bolju sigurnost, što bi bila solidna osnova za efikasno sprječavanja kriminala i korupcije. Greške koje se čine u pogledu određivanja prioriteta odgovaraju upravo nosiocima  najkrupnijeg i najštetnijeg kriminala i korupcije. Protiv kriminala i korupcije treba maksimalno djelovati a manje pričati, jer pretjerana priča o tome kompromitira napore u tom pogledu nadležnih državnih institucija.

Laganje je najrasprostranjeniji oblik ugrožavanja moralnih i etičkih osnova društva. Zaprepaščujuće je kakve se sve laži odašiljaju i rasturaju po BiH, a da se protiv njih javljaju samo oni čiji je moralni i politički integritet ugrožen. Nema nikakvih znakova da  će se pokrenuti sveopća društvena aktivnost protiv laganja, kao oblika ugrožavanja moralnih i etičkih osnova društva. U BiH se zna i ko laže i zašto laže, ali se proizvodi laganja ipak konzumiraju.

Takve okolnosti su plodno tlo za najcrnju propagandu i druge oblike specijalnog rata protiv države BiH, svih njenih građana i naroda. Treba bojkotirati kreatore i nosioce laganja, kao i proizvode njihovog laganja.

To je sasvim sigurno, ali sudbina BiH ne zavisi od onih koji žele da je unište, već od ponašanja onih koji trebaju da je brane. Ako su snage odbrane stabilne i adekvatno usmjerene, priče o secesiji RS-a, radi kompenzacije gubitka Kosova će samo doprinositi još dubljoj kompromitaciji velikosrpske politike koju srpski narod, iz razloga vlastite i ukupne sigurnosti treba prestati podržavati. Probosanske patriotske snage se ne trebaju plašiti, kako rekoste insistiranja na otcjepljenju RS-a. One trebaju da se straše javašluka u vlastitim redovima. Kad je nekog od nečeg strah onda poduzima mjere da preduprijedi prijetnje zbog kojih se straši. Dakle, patriotske, probosanske snage trebaju biti na okupu, ne smiju se osipati, u svojim redovima ne smiju dozvoliti sprječavanje multietničkog povezivanja, niti se pod izgovorom multietničke kooperativnosti smije pristajati na tendencije slabljenja države i korist secesije RS-a, ili, radi perspektivne secesije, uspostave novih entiteta.

Zabrinjava što nema dovoljno konstruktivne saradnje na liniji Sarajevo-Beograd i na liniji Sarajevo-Moskva. Praznine u pogledu te saradnje popunjava opravdano sumnjiva saradnja Banja Luka-Beograd i Banja Luka – Moskva, jer je iz Banje Luke glavni nosilac te saradnje osoba koja na dnevnoj bazi uznemirava javnost i teroriše građane BiH. Ustvari, ako se uzme da je mentalno stanje za integritet čovjeka možda i važnije od njihovog fizičkog stanja, onda se za Dodikovo djelovanje treba reći da je teroriziranje. Nije logično da fizičko ugrožavanje ljudi bude terorizam, a da to isto ne bude mentalno i moralno ugrožavanje.

U domenu ciljeva svog djelovanja, Svjetska alijansa za borbu protiv terorizma u koju se uključila i BiH, pored zaštite ljudskih života i materijalnih dobara, što su fizički opipljive vrijednosti, treba proširiti listu prioriteta na zaštitu mentalnih, etičkih i moralnih ljudskih vrijednosti koje nisu u fizičkom smislu opipljive. Dodik svakodnevno teroriše jer ugrožava te nematerijalne vrijednosti ljudi, a bitno obilježje i cilj terorizma je da se ljudi čine uznemirenim i nesigurnim…

S obzirom na to da je bitno obilježje i cilj terorizma da se ljudi čine uznemirenim i nesigurnim, u navedenom smislu proširenje domena antiterorističkog djelovanja je tim realniji zahtjev. Po logici bitnih obilježja terorizma, Dodiku se mora stati na put. Osjećaj da je to upravo tako, duboko je ukorijenjen u svim sredinama probosanskih snaga, što Dodik i njegovi sljedbenici trebaju znati.

Propagiranje da se gubitak Kosova nadoknadi u BiH je ratnohuškačkog karaktera. Otpor tom huškanju treba ispoljiti srpski narod potvrđujući pozitivnu tradiciju svoje moralnosti, etičnost i antifašističke i univerzalno ljudske usmjerenosti. Četničku, velikosrpsku ideologiju trebaju poraziti Srbi, što bi bilo najkorisnije za stabilan i trajan mir na Balkanu. Iz remetilačke, Srbija treba ući u stabilizirajuću ulogu. Entitet čiji naziv ‘Republika Srpska’ održava hegemonističke i segregacijske ambicije ne pripada tradiciji srpskog naroda, štetan je i za srpski narod, jer se po njegovoj logici Srbi praktički odriču cjeline BiH. To je posljedica iracionalnosti velikosrpske ideologije i politike uopće. Proces treba ići u pravcu prevazilaženja iracionalnosti i svih posljedica iracionalnosti…

Nastavit će se…

(Global CIR/Odlomak iz knjige ‘Sedamdeset godina genocida Izraela nad Palestincima’, generala Fikreta Muslimovića, Sarajevo 2018, 266-280/ Tekst napisan u maju 2013. godine)

PROČITAJTE JOŠ:

General Fikret Muslimović – znalac, profesionalac i prepreka rušiteljima BiH!

Objavljeno u:
  1. […] BLISKOISTOČNA KRIZA I SVJETSKI POREDAK (II): Podrivanje moralnih i etičkih osnova društva kao str… […]

Komentiraj