DRUGORAZREDNA PLESAČICA PARISKE OPERE: Otkriven model čuvenog platna Gustava Courbeta “Porijeklo svijeta”

Galski književnik Claude Schopp je nakon dugodišnjih napora otkrio  da je za čuveno platno Gustavea Courbeta “Porijeklo svijeta” /Origine du monde/ pozirala Constance Quéniaux, drugorazredna plesačica pariske Opere. Tajna je čuvana od 1866 godine.

Courbet specijalist za pejzaže i portrete šokirao je Pariz sredinom 60-ih godina 19. stoljeća naslikavši ženski spolni organ u prvom planu platna. Lice modela je sakrio, koncentrirajući se na obline trbuha i grudi.

Slika je danas izložena u Muzeju d’Orsay gdje je smještena 1995. godine u kolekciju psihoanaliste Jacquesa  Lacana. Postojalo je mnoštvo hipoteza  o identitetu tajanstvenog modela: najprije je smatrano kako je umjetniku pozirala njegova ljubavnica Joanna Hiffernan, pa Jeanne de Tourbey, jedna od pratiteljica otomanskog diplomate Khalil-Beya, koji je i naručio platno.

Proučavajući prepîsku sina Alexandrea Dumasa, sa također spisateljicom George Sand čije je pravo ime bilo Amantine Dupin, barunica Dudevant, autor knjige “Poriijeklo svijeta, život modela” koju upravo objavljuje pariski izdavač Phébus, otkrio je tajanstvenu zenu.

Piše: Džana Mujadžić

Radi se o Constance Quéniaux, plesačici pariske Opére.Tako je okončano više od stoljeća i pol nagađanja i pretpostavki koje su punile novinske stupce, bile teme studija i ozbiljnih umjetničkih prikaza. Schopp je poslije otkrića proučavao i istraživao o životu gospođice Quéniaux jer “jedna tajna skriva druge”.

Rođena u skromnoj obitelji, odrasla je uz nepismenu majku.Prema istražitelju, piscu i dokumentaristi Schoppu, život smjelog modela se sastojao iz tri značajna perioda: siromašnog djetinjstva, sticanja bogastva zahvaljujući prostituciji i kraju posvećenom filantropiji:

-Bilo je neobično teško, gotovo nemoguće da žena 19. stoljeća promijeni društveni položaj – ističe autor. -Tijelo je imalo značajnu ulogu u ostvarivanju egzistencijalnih ciljeva.

Angažiranje u Operi značilo je izlazak iz siromaštva za mladu djevojku.

–  Nije postigla umjetnička priznanja jer je tumačila sporedne uloge ali je Constance bila zamijećena po fizičkoj ležernosti- objašnjava književnik. Da bi pristojno živjela, poput značajnog broja drugih privlačnih žena, odala se “galanteriji”! Kada je napustila karijeru plesačice, navodno zbog iscrpljenosti, posvetila se  “prodaji osobnih usluga”. U “svijetu zadovoljstava” susrela je Khalil-Beya, otomanskog diplomatu i čuvenog kolekcionera umjetnina. Constance Quéniaux nije oklijevala postati njegova ljubavnica i “donositeljica sreće”. Da bi je ovjekovječio, naručio je platno slavnom Courbetu. Schopp ističe kako je Khalil bio fantastičan kockar, sposoban za jednu večer potrošiti milijun franaka.

Zavaljujući  novcu koji je godinama zarađivala i skupljala Constance Quérniaux je postala istinska i uvažavana dama. Od plesačice iz ‘polusvijeta’, uzdigla se do značajnog položaja. Bliska cijenjenom glazbeniku Danielu-Françoisu Esprit Auberu, posjećivala  je poznate institucije i bila aktivna članica udruženja “Sirotište umjetnosti”, predano se brineći za djecu koju su ostavili roditelji – umjetnici.

Umrla je neudata i bez naslijednika. Ostatak imetka ostavila je osobi koja je radila kod nje.Claude Schopp je posjetio njezino zadnje obitavalište- vilu u Cabourgu- nalik ne one iz Proustovih spisa- kako sam kaže. Pisac je otkrio da je živjela u aristokratski namještenoj kući, sto je odavala osobu sa mnogo istančanog ukusa za lijepo i skupocijeno.

-Ta žena izaziva naklonost i simpatiju. Prošla je mnoštvo problema i zapreka, te teških okolnosti, ali je ostvarila ono što je željela – pomoći drugima!

 

(Global CIR/Džana Mujadžić)

Komentiraj