Snaga iz naroda i anemična opozicija

Opoziciono udruživanje standardna je tema predizbornog kolorita svake dvije godine u BiH. ‘Ujedinjeni’ opozicionari, blokovi građanskih ili lijevih stranaka, nezavisnih lista i grupa građana postali su nezaobilazna tema, koja pored toga što puni stupce dnevnih i sedmičnih novina pompeznim najavama o promjenama, u suštini i zaista ne nudi ništa novo.

Normalan čovjek bi očekivao i da u toku 4 godine dok su kao opozicija sjedili u skupštinskim klupama kantona, Federacije i države, ti ‘napredni opozicionari’ prezentiraju i ponude svoje programe i projekte za spas društva i države, kako se vole inače hvaliti. Da su to radili tokom prethodnih godina, vjerovatno bi građani i prepoznali njihov potencijal te im dali povjerenje na predstojećim izborima.

Međutim to se nije desilo.

Anemična opozicija garantira pobjedu SDA

Opozicija, koja je istini za volju u par navrata obnašala vlast, svoju predizbornu kampanju bukvalno vodi mjesec dana pred izbore. U tako kratkom razdoblju politički poeni se love jeftinim populizmom, doskočicama i blaćenjem političkih oponenata kako onih na vlasti tako i konkurenata unutar opozicije. Međutim, građani nisu naivni i sve to zajedno tumače kao puku borbu za raspodjelu fotelja, budući da anemična i neuvjerljiva opozicija ne nudi nikakvu alternativu.

Piše: Amel Jašarević

Razumljivo je da opozicija pokušava uspjehe vladajuće većine minimizirati, osporiti njihov značaj ili ih u potpunosti obesmislisti, ali je zabrinjavajuće ako se ona zaustavlja samo na tome ne nudeći svoja konkretna rješenja.

Još jedna bojazan koja se pojavljuje kada govorimo o ‘opoziciji’ jeste da bi se njihovim eventualnim izborom blokirali pozitivni integracijski procesi započeti u aktuelnom  sazivu institucija, iz prostog razloga što iscjepkana kakva jest, ‘opozicija’ nema adekvatnu političku snagu kojom bi se suprotstavila secesionističkim težnjama iz RS-a ili suočila globalnim geopolitičkim izazovima.

Jednostavno, opozicione partije do danas nisu ubijedile narod da imaju rješenja za njihove probleme, niti su ponudile realno provedive programe, a nema dobre vlasti i nema kvalitetnih reformi bez kvalitetne opozicije. Zbog svega navedenog ne treba čuditi ako rezultati izbora budu ponovo slični rezultatima kakve smo gledali i u prethodnim izbornim ciklusima, jer građani žele sigurnost, a ne dvadesetak nadobudnih opozicionih lidera koji su već sada ‘složni kao rogovi u vreći’, a kako bi se tek složili ‘oko eventualne podjele plijena’ poslije izbora?!

SDA će, čini se, pored dobrog rezultata, ponovo kao na švedskom stolu odabirati, kombinirati ili mijenjati koalicione partnere. Šta god mislili o njoj, ta partija je jedina izašla sa konkretnim projektom ‘Agenda 2026’ kojom naglašava da će u narednih osam godina biti završen historijski put BiH od obnove nezavisnosti, preko odbrane od agresije, primirja i obnove koja je uslijedila, do konačnog mira i prosperiteta u sklopu EU-a i NATO-a. SDA je to postavila kao svoj cilj i zadatak u narednih osam godina, uz masovnu izgradnju infrastrukture za koju je aktuelna većina kroz validne procedure i institucije osigurala finansije i izradila projekte u ovom sazivu kantonalnih vlada, ali i Vlade  FBiH.

SDP-ov bljedunjavi ‘Plan 10’ osim naziva koji sugerira deset tačaka za ‘preporod društva’ samo je reciklaža zahtjeva koji su proteklih godina pojedine skupine ljudi upućivale vlastima, bez konkretnih projekata kako se izboriti sa njima ili ih trajno riješiti. SBB sa druge strane nije ni ponudio nikakav novi plan, pa vjerovatno koriste onaj od prethodnih općih izbora kada su obećavali ‘cunami razvoja’. Kako je završio najavljeni cunami najbolje govori podatak da u protekle 4 godine nije izgrađen niti jedan kilometar autoputa iako je resor saobraćaja bio povjeren SBB-u.

Isti slučaj je i u Kantonu Sarajevo. Jedino je SDA izašla sa programskom platformom ‘Pokrenimo Sarajevo’. Svi ostali kampanju će bazirati na personalnim i drugim manama koje će pronalaziti kod ponuđenih kandidata SDA, ali ako im zatražite program ili plan kako riješiti goruće probleme u najbogatijem kantonu sa ogromnim budžetima na raspolaganju, neće vam znati kazati niti jedno optimalno rješenje ni za vodovod, ni za GRAS, ni za probleme zagađenosti zraka, putnu infrastrukturu i sl.

Ono što se dalo primijetiti u dosadašnjem toku kampanje jeste da većina opozicionih političkih subjekata, ili onih koji su u vlasti, a vole glumiti opoziciju, čeka prvo poteze SDA da bi prema njima odredili svoje dalje političke korake. Sama opozicija je pristala da ne bude ta od koje će polaziti inicijative, već one polaze od vladajuće stranke, a onda se ‘opozicionari’ zaskakuju da vide koji će više dobaciti u opravdanim ili neopravdanim kritikama vlasti.

Predsjednički kandidati

Među Bošnjacima se sa posebnim zanimanjem prati kampanja za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Kao tri najozbiljnija kandidata izdvojili su se Šefik Džaferović (SDA), Fahrudin Radončić (SBB) i Denis Bećirović (?).

Vjerovatno se pitate zašto iza imena Denisa Bećirovića stoji upitnik? Zbog toga što je upitno da li je on ustvari kandidat SDP-a, koji je u svijetu poznat  kao stranka lijeve orijentacije, jer je, kako trenutno stvari stoje,  u ovom slučaju napravljen neviđeni presedan te je SDP oko sebe okupio čitavu šaradu sumnjivih likova, od krajnje klerikalne bošnjačke desnice oličene u A-SDA, do niza sumnjivih likova i pripadnika vojske RS-a koji su pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima preko noći postali članovi ove nekada ugledne stranke u manjem entitetu. Okupljajuči širok spektar čudaka oko sebe, ispada da  Denisa Bećirovića ustvari kandiduje i podržava jedan cijeli pokret, sastavljen od populista lijeve i desne orijentacije, koji se još uvijek nisu dogovorili da li je Gavrilo Princip bio heroj ili terorista, a i sam Bećirović vješto izbjegava odgovoriti na ovo pitanje.

U ovom političkom mixu najmanje je SDP-a i ljevičarskih ideja, a cijela situacija postepeno počinje dobivati konture nimalo pozitivnog  ‘pokreta’ kojeg ovih dana osniva Steve Bannon kako bi srušio projekt jedinstvene Evrope. Kako sve to može stati u obraz SDP-u još uvijek niko nije objasnio. Isto tako, neobjašnjivo je kako SDP ne reaguje na nacionalističe, fašističke, šovinističke  i druge ispade predsjednika SNSD-a.

Nedavno je Dodik ‘mrtav-hladan’ kazao kako će penzionerima isplatiti jednokratnu pomoć uz penzije kako bi glasali za njega, što je prvorazredni skandal da predsjednik entiteta dijeli budžetski novac javno kupujući glasove, a iz SDP-a, SBB-a te drugih partija nije bilo značajnijih reakcija, iako se ‘Nikšićeva garda’ voli pohvaliti kako djeluje na cijelom prostoru BiH. Da je neko nešto slično, ne daj Bože, uradio u Federaciji makar i na razini šale, SDP ne bi štedio ni aktere tog skandala niti članove njihovih porodica. Očigledno Dodik ima specijalni status u SDP-u.

Sa druge strane, Fahrudin Radončić sebe voli predstavljati kao ‘sekularnog Bošnjaka’, i valjda želeći naglasiti koliki je sekularista, opetovano spominje kako su njegovi oponenti vezani za Iran i Teheran, Tursku i Ankaru…kao da nije dovoljno kazati samo Iran ili samo Teheran, odnosno samo Ankara ili samo Turska, jer misli se valjda na isto. No, mnogo je značajnije spomenuti kako takve optužbe zaista nemaju nikakvog osnova niti pokrića u potezima njegovih političkih oponenata iz SDA. Ali pripišimo to ličnom živopisnom stilu vođenja kampanje Fahrudina Radončića.

Međutim, ono što je nedopustivo jesu kontradiktornosti u koje upada kandidat SBB-a. Nakon što je u jednoj televizijskoj emisiji potvrdio da u svojoj kancelariji ima ispisan (metar sa metar) ‘ajet’, za koji se kasnije ispostavilo da to nije, nastavio je pričati protiv opasnosti ‘političkog islama’, ni ne znajući da izreka koju drži na zidu ureda ustvari konotira mnogo više sa političkim islamom nego bilo koja izjava Bakira Izetbegovića ili Šefika Džaferovića u posljednjih 30 godina. Ono što Radončić drži na svome zidu može se naći na zidovima kancelarija i sjedišta brojnih militantnih organizacija sa Bliskog Istoka, zagovornika političkog islama. Na sve to onda dolaze i protesti protiv migranata koje je podržao SBB, što je opet kontradiktorno s obzirom da ti ljudi dolaze upravo sa tog podneblja kao i navedeni citat.

Od jednog vrsnog sekulariste čovjek bi očekivao da na zidovima drži citate Robespjera, Džon Loka, Voltera…pa i Kanta, a ne samo citate političkog islama.

Na kraju, ispada da Šefik Džaferović nije trebao ni prstom mrdnuti da bi pokazao kako je najozbiljniji kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, jer upravo njegov životni put i profesionalna biografija najbolje govore o kakvom čovjeku je riječ. U uzavreloj političkoj atmosferi koju svjesno podgrijavaju i Beograd i Zagreb, pokušavajući preko srpskih i hrvatskih predstavnika te pojedinih odmetnutih bošnjačkih političkih snaga Bošnjacima instalirati lidere, pojava Šefika Džaferovića djeluje smirujuće i okrepljujuće. Poznat životni put, čista i besprijekorna karijera, poznanstvo i prijateljstvo sa prvim predsjednikom BiH, zatim odanost principima i idealima borbe za jedinstvenu BiH, govore kako se radi o čovjeku koji nije sklon avanturizmu bilo koje vrste i da se na njega možete osloniti u svim okolnostima.

Blaćenjem poznatih do popularnosti

Još jedan zanimljiv fenomen uoči svakih izbora jeste televizijsko izranjanje nekadašnjih, novinara, analitičara i javnih radnika, koji su promijenili profesije pa se sada, kačeći se za imena poznatih i uspješnih, ponovo pokušavaju vratiti na scenu.

Najlakši način za takvo što jeste da napadnete neku osobu, političkog lidera, vrsnog menadžera i nadasve uspješnog čovjeka. Tako je i posljednje medijske napade protumačila i prof.dr. Sebija Izetbegović , ne želeći odgovarati na njih, kako ne bi dizala popularnost i davala na značaju ljudima koji je bezrazložno blate. ‘Kače se na moje ime i napadaju me da bi tako stekli popularnost’, kazala je jednom prilikom prof.dr. Sebija Izetbegović.

Animozitet prema profesorici Izetbegović dolazi upravo od ljudi koji se nisu mogli uklopiti u sistem u kojem vladaju red, rad i disciplina, već su po dobroj staroj navici počeli ‘hvatati krivine’. U KCUS-u, nekadašnjem leglu nepotizma i korupcije, instituciji gdje su raniji menadžmenti napravili preko 100 miliona konvertibilnih maraka duga, gdje su se raspadali aparati i cijele klinike, danas vlada potpuno drugačija atmosfera. Većina duga je otplaćena, čak preko 83 miliona KM, zanovljena je oprema, obnovljene klinike, radnicima su povećane plaće. I za sve to zaslužna je jedna hrabra i snažna žena koja je spremna svoje znanje i sposobnosti staviti na raspolaganje ovom društvu, a obrazovani i sposobni ljudi su najznačajniji resurs ove zemlje, baš kao što je voda najznačajniji resurs na planeti Zemlji.

Voda kao nasušna potreba i izvor života. Ona koja daje život, boju, okus i miris svemu oko nas, a sama je bez boje , mirisa i okusa. Upravo je takvo i političko osvježenje koje predstavlja prof.dr. Sebija Izetbegović na bh. političkoj sceni na kojoj dominiraju muškarci. Voda je u našoj kulturi , između ostalog, i simbol istinskog znanja i mudrosti, a sve ovo je očigledno imala na umu profesorica Izetbegović kada je svojim potencijalnim biračima ponudila čistu izvorsku vodu, odnosno čistu politiku, baziranu na redu, radu i disciplini.

Kao što ‘mirna voda brijegove valja’, tako je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović na kraju svoga mandata, zahvaljujući konciznoj i stabilnoj politici,  postigao još jednu diplomatsku pobjedu današnjim susretom sa Donaldom Trampom u New Yorku. Prijem američkog predsjednika za šefove država i vlada je tradicionalno organizovan na marginama Generalne skupštine UN-a, a prilika je iskorištena za razgovor o brojnim aktuelnim temama. Ovim susretom, uz redovne susrete sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, Bakir Izetbegović je  postigao ono što nije pošlo za rukom njegovim prethodnicima u Predsjedništvu poslije Alije Izetbegovića, sve prijatelje BiH i na Istoku i na Zapadu ponovo podsjetiti na važnost očuvanja BiH, kao simbola suživota za cijeli svijet.

Bilo kako bilo, nešto manje od dvije sedmice dijele nas od izbora i političke partije već ulaze u finale predizborne kampanje. Birači ne bi trebali smetnuti s uma da neko ko je bio jalova opozicija, ništa bolji neće biti ako dođe  na vlast. Također trebaju voditi računa i o geopolitičkom i svakom drugom kontekstu u kojem se nalazi naša zemlja i ni po koju cijenu ne trebaju glasati za one koji bi zbog nemogućnosti brzog formiranja vlasti doveli do blokada na svim nivoima u BiH, usporavajući  tako njen euro-atlantski put, što ide na ruku samo onima koji se trude našu domovinu predstaviti kao nemoguću državu.

 

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

Objavljeno u:

Komentiraj