NAROD JE REKAO SVOJE! Uvažavanje političke volje naroda obaveza je svih stranaka, ali i izraz njihove političke širine, zrelosti i kulture

Provedba rezultata izbora uvijek iznova izazove veliku dramu i trvenja u bh. društvu, što zbog kompliciranog ustavnopravnog uređenja naše države koje zahtijeva uspostavu koalicija na svim nivoima, što zbog prljave kampanje i oštre retorike koja u predizborno vrijeme udalji lidere vodećih stranaka, nekada do tog nivoa da odbijaju međusobne pregovore i saradnju, uprkos izraženoj volji birača.

Politička volja naroda i briga o koalicijskom potencijalu

Odnos prema političkoj volji naroda izraženoj putem glasova na izborima, trebao bi biti obaveza svih političkih subjekata, kako onih koji su zadovoljni izbornim rezultatima, tako i onih koji iz raznih razloga, nisu zadovoljni. Taj odnos prema političkoj volji naroda, izraz je njihove političke širine, zrelosti i kulture.

Svaka stranka koja ima ambicije da doprinosi državnom interesu poštujući političku volju naroda, treba da brine o svom koalicijskom kapacitetu. Uništavanje koalicijskog kapaciteta, u slučaju SDA je sadržaj političke borbe u težnjama nekih političkih stranaka i lidera, da najveću bošnjačku stranku sa posebnim zaslugama za odbranu i postratnu obnovu Bosne i Hercegovine, eliminira sa političke scene kako bi se gradili prostori za postizanje nekih ciljeva koji su se ratom željeli postići na štetu opstanka BiH i bošnjačkog naroda.

Piše: Amel Jašarević

Uklanjanje SDA sa političke scene u BiH je  postalo cilj kako onih koji to svjesno čine na štetu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, tako i onih koji to čine „nesvjesno“ brinući isključivo o dnevnom interesu svojih onesviješćenih lidera.

I SDA kao najjača politička stranka u BiH treba da brine o svom koalicijskom kapacitetu. To ona istinski čini. Činila je i u toku predizborne kampanje za protekle izbore, jer u svom vokabularu kroz kampanju nije činila ništa što je moglo uvrijediti bilo koga u mjeri da se odluči za odbacivanje koalicije sa SDA.

Ipak treba istaći da SDA treba preispitati svoje odnose sa drugim političkim subjektima, kako bi u tom preispitivanju potvrdila ispravnost svoje prakse ili pak kako bi u tom preispitivanju uočila eventualne greške i propuste.

Sigurnosno-politički kontekst u kojem se nalazi regija  Zapadnog Balkana, u kojoj narednih mjeseci dolaze na red za rješavanje brojna pitanja poput rješenja statusa Kosova ili promjene imena Makedonije i sl., trebao bi još više uozbiljiti učesnike izbora koji su dobili povjerenje naroda te ih natjerati da djeluju državotvorno i da budu svjesni mogućih posljedica koje drugačije djelovanje može izazvati.

Rezultati izbora

Svaki drugačiji raspored snaga u okviru vladajućih većina, mimo principa poštovanja izražene političke volje naroda,  izazvao bi dodatnu nestabilnost u F BiH, koja je ionako poljuljana reakcijama HDZ-a na izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH, ali i već skandaloznim izjavama Milorada Dodika kojima pokušava narušiti ugled državnih institucija.

Prema posljednjim podacima CIK-a izborni pobjednik u manjem bh. entitetu jeste SNSD Milorada Dodika, dok su u Federaciji najviše glasova osvojili SDA, SDP i HDZ.

Stranka demokratske akcije vodeća je za Parlament Federacije BiH sa 246.303 glasa ili 25,41 posto (28 mandata). Na osnovu obrađenih 3.274 od ukupno 3.276 biračkih mjesta, na drugom mjestu nalazi se Socijaldemokratska partija BiH sa 142.978 ili 14,75 posto glasova (16 mandata).

Slijedi koalicija HDZ BiH, HSS, HKDU BiH, HSP-HNS, HSP DR AS BiH, HDU BiH, HSS SR sa 130.981 ili 13,51 posto (15 mandata) i Demokratska fronta-Građanski savez sa 91.478 ili 9,44 posto osvojenih glasova (10 mandata).

Savez za bolju budućnost – Fahrudin Radončić dobio je 69.689 glasova ili 7,19 posto (8 mandata). Naša stranka osvojila je 49.937 glasova ili 5,15 posto (6 mandata) , Pokret demokratske akcije 37.329  ili 3,85 posto (4 mandata), te Nezavisni blok  34.300 ili 3,54 posto (4 mandata).

Na državnom nivou, ponovo je po broju osvojenih mandata najjača stranka SDA (9), zatim ju slijede SDP BiH (5 mandata), a isto toliko mandata osvojio je i HDZ. Iz F BiH izborni prag su prešle i DF (3), SBB (2), Naša stranka (2) te još nekoliko stranaka sa po jednim predstavnikom. Iz bh. entiteta RS prema izbornim rezultatima SNSD je osvojio ukupno 5 mandata, slijedi ga SDS sa 4 te PDP sa 3 osvojena mandata. Izborni prag su prošle još dvije partije sa po jednim zastupnikom.

Iz predočenih rezultata lahko se mogu izdvojiti i potencijalni koalicioni partneri, a to bi u F BiH trebale biti tri najjače stranke po broju osvojenih mandata.

U aktuelnoj situaciji, u javnosti se trebaju pojaviti društveni faktori koji su stranački neutralni, a vrlo odgovorni prema interesu države BiH i svih njenih građana i naroda, kao što su ključne nevladine organizacije, Islamska zajednica, nezavisni analitičari, novinari i sl. Takve organizacije mogu utjecati na odgovornost svih političkih subjekata da se u fazi implementacije izbornih rezultata, poštuje politička volja naroda, tako što bi se najuspješnijim strankama omogućilo da uspostave  izvršnu vlast i preuzmu odgovornost za ono što narod od njih očekuje.

Koalicija SDA-SDP

 Tako bi, naprimjer, SDP prioritetno trebao ispoljiti svoju političku zrelost i političku kulturu kroz koaliciju sa SDA. Narod bi to zapamtio kao pozitivan odnos prema državnom, općem interesu, pa bi taj isti SDP koji kontinuirano pada, mogao na slijedećim izborima računati na poboljšanje svojih izbornih rezultata. U protivnom, ako SDP odbaci koaliciju sa SDA, to će biti razlog da od naroda, na slijedećim izborima dobije još lošiju ocjenu o svojoj zrelosti i političkoj kulturi.

Koalicija  SDA i SDP-a bila bi izraz državotvornog kontinuiteta ove dvije stranke koje su na takav način djelovale još od referenduma za nezavisnost BiH, preko perioda agresije na našu zemlju, do poslijeratne konsolidacije i uspostave državnih i entitetskih institucija. Djelujući zajedno, one  čine snažan probosanski blok koji može stati na put svim secesionističkim i opstruirajućim težnjama antidržavnih projekata i njihovih političkih eksponenata oličenih u pojedinim strankama. Sjetimo se pozitivne i konstruktivne uloge koju je u odbrani BiH odigrao SDP na čelu sa Nijazom Durakovićem, ali i drugim članovima stranke koji su popunjavali ratno Predsjedništvo BiH. Kandidati  SDP-a su u protekloj kampanji izbjegavali da o ovome govore, kao da se stide tog perioda i ljudi iz tog perioda koji su bili politički saborci prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.

Pored ovog programskog usmjerenja obje stranke, koje se ne razlikuje u suštinskim pitanjima, na strani ove koalicije je i matematika, jer bi se ukupnim brojem mandata obje stranke osigurale stabilne većine i vlade na svim nivoima, što je od posebnog značaja u ovim turbulentnim vremenima kojima svjedočimo i na globalnom i na regionalnom planu. Time bi se ispoštovala i volja većine birača u F BiH, ali i dobrog dijela članstva SDP-a, koje bi na svim nivoima dobilo i dio ‘koalicionog kolača’ u različitim institucijama i javnim preduzećima.

Ne treba zaboraviti, kako bi ova koalicija ne samo osigurala stabilne vlade, nego i doprinijela relaksiranju odnosa i među narodima i građanima u BiH, budući da bi to bio pozitivan impuls koji bi se iz vrha države proširio na sve aspekte društva.

Ukoliko bi se SDP pak priklonio skoro nastalim strančicama, koje su minorna i kratkotrajna pojava na bh. političkoj sceni, onda bi mogao očekivati sudbinu Stranke za BiH koja je ranije ušla u avanturu tzv. ‘alijanse za promjene’ i tako završila na margini političkih zbivanja, dok je na posljednjim izborima postala faktički nevidljiva. Pored lošeg utjecaja koje bi takva koalicija imala na rejting stranke, ona bi još više štete nanijela Federaciji i državi BiH, budući da bi se često i po mnogim pitanjima raspadala skupštinska većina, što bi na koncu dovelo i do osipanja samog SDP-a.

SDA na osnovu izbornih rezultata ima najveći koalicijski potencijal i veoma lahko bi mogla okupiti većine na svim nivoima bez SDP-a, ali zbog odgovornosti prema volji birača i prema institucijama koje zahtijevaju stabilne većine radi napretka države na euroatlantskom putu, ona bi trebala biti sklonija krupnijim koalicijama sa strankama koje imaju tradiciju i uporište u glasovima građana. Sa druge strane, pitanje je da li bi SDP preživio kao stranka ako u naredne četiri godine ne bude dio vlasti i ostane bez pristupa javnim prihodima i pozicijama koje bi mu pripale kao eventualnom koalicionom partneru, ili bi se rasplinuo u nekoliko manjih stranaka.

Kao liderska stranka i okosnica državničke  politike,  SDA treba biti dovoljno otvorena da okupi sve probosanske stranke i lidere na načelima izgradnje snažnije države, a onda uspostaviti dijalog i sa antibosanskim strankama u ravnopravnom dijalogu i demokratskoj atmosferi.

Sve u svemu, lideri stranaka moraju biti svjesni da su predizborna kampanja i proces glasanja završeni i da ne smiju odugovlačenjem u formiranju vlasti stvarati teren za nove podjele i krize. I sa jedne i sa druge strane neophodno je hladne glave pristupiti formiranju koalicije SDA-SDP, izabrati najbolje kadrove i zanemariti one koji su u prethodnom periodu, zbog svojih radikalnih ideoloških stavova ili ličnih interesa, sijali razdor i uništavali mogućnost formiranja ovakve koalicije, iz koje god stranke oni dolazili.

To su gorke pilule koje obje strane moraju progutati radi općeg dobra i višeg državnog interesa, jer aktuelna geopolitička pomijeranja, regionalna nestabilnost, buđenje fašizma i radikalizma u Evropi i regiji, nimalo ne idu na ruku državi BiH, koja bi dodatno bila ugrožena nestabilnim vladama koje ne odražavaju izraženu političku  volju birača.

 

 

(Global CIR/Amel Jašarević)

Objavljeno u:
  1. […] NAROD JE REKAO SVOJE! Uvažavanje političke volje naroda obaveza je svih stranaka, ali i izraz njih… […]

Komentiraj