MOSTARSKA UMJETNICA IZLAGALA U PARIZU! Arleta Čehić na 72. izdanju čuvenog salona ‘Réalites Nouvelles’: Nikada ne očekujem spektakularnosti, niti posebnosti, to mi pomaže dugo trajati!

Pariski salon Parc Floral,  čije je 72. izdanje privuklo oko 100.000 posjetitelja  sa  svih strana zemljine elipse, jedinstven  je “rendez-vous” međunarodne apstraktne umjetnosti koji ujedinjuje oko 400 umjetnika, francuskih i stranih, a koji predstavljaju skulpture, platna, grafike, crteže ili fotografije te programe posvećenom umjetnosti i znanosti.

Od prvog izdanja, davne 1946. godine, događaj organiziraju Palača lijepih umjetnosti i Muzej moderne umjetnosti, ali i sami autori izloženih djela. Ako se suvremeni plastičari ne brinu kako se upisati na apstraktnu ili figurativnu liniju, s istim poletom kao oni iz 40-ih godina prošlog stoljeća, čine to jer znaju kako je manifestacija oduvijek bila mjesto susreta sa drugačijim i različitim osobama, njihovim ostvarenjima, kolekcionerima  i publikom, ostavši vjerna onome što ju je stvorilo –apstrakcijama.

Izložba “Nove Stvarnosti”  koju su zamislili i ostvarili Robert i Sonia Delaunay u galeriji Charpentier u rujnu 1939. godine, donijela  je naziv salonu Fréda Sidèsa 1946., ujedno prvog presjednika. Najprije je djelovao s  Udruženjem Apstrakcija-Kreacija, u periodu 1931-1936. Nakon 1968. godine, pod predsjedništvom Roberta Fontené, Salon je  vremenom izrastao u udruženje umjetnika, postavši mjestom afirmacije slikarstva, posebno apstraktnog.

Multidisciplinarna umjetnica Arleta Čehić učestvovala je u 72. izdanju čuvenog pariskog salona Réalites Nouvelles /Novih stvarnosti/ nedavno održanog u raskošnom Parcu Floral. Mostarska slikarica i kiparica pokazala je hvaljeni i sa najvećim komplimentima ocijenjeni diptih iz ciklusa “Preko“, koji osvjetljava posebnu temu istraživanja geometrijskih oblika: kruga i četverokuta.

Razgovarala: Džana Mujadžić

Prije polaska u kalifornijsku prijestolnicu Sacramento gdje prestavlja oblast jugoistočne Europe s ostala 44 umjetnika iz cijelog svijeta, pristala je odgovoriti na nekoliko kratkih pitanja:

Global CIR: Od kada surađujete sa francuskim Udruženjem Réalites Nouvelles i kako ste ih upoznali, jer nije uobičajeno da bh. umjetnici redovito pokazuju ostvarenja u Hexagoneu?

 -Moja suradnja s udruženjem RN se vezuje za dvije zadnje godine. Sredinom 2016. sam slučajno pročitala poziv za natječaj čiji je rok prijave bio završen. Zapisala sam podatke i pričekala sljedeći! O Réalites Nouvelles saam učila na Akademiji i divila se stvarateljima poput Pierrea SoulagesVictora Vasarely ili Ellswortha Kelly kao i plejadi drugih vrijednih umjetnika koji su ostavili prepoznatljive djelatnosti u plastičnim umjetnostima nakon Drugog svjetskog rata. Imala sam sreću da je uvaženi žiri ocijenio moje  likovno promišljanje dovoljno vrijednim pa sam postala dio povlaštenog kruga, što mi je veoma značajno! 

Global CIR: Kakvi su ovogodišnji dojmovi iz Pariza?

Pariz je grad posebnog i jedinstvenog umjetničkog “naboja” te  historijski  centar okupljanja kreativnosti različitih umjetnosti. Samo ovdje možete susresti osobe, čija djela poznajete po čuvenju ili sa fotografija. Kroz dijalog sa ljudima i ženama odvajate i učvrščujete kvalitativnu energiju i snagu, nastavljajući početni pozitivni impuls vibracija novim i perspektivnim projektima.Veoma sam zadovoljna ponovnim boravkom u Gradu Svjetlosti!

Global CIR: Sto očekujete od izložbe u Californiji?

Nikada ne očekujem spektakularnosti, niti posebnosti i čini mi se da mi to pomaže dugo trajati. Nastojim da rad stigne neoštećen do galerije i vrati se u istom stanju. Ostala mala prijatna iznenađenja u nenadani vid nagrade za pređeni put.

Global CIR: Kako je biti umjetnik u današnjem bh. društvu? Jeste li pomišljali na stalni odlazak u inozemstvo?

-Teške političke i ekonomske okolnosti stimuliraju na djelovanje, ali su pogubne za distribuciju djela i na domaćem i inozemnom tržištu. Umjetnici su prepušteni sami sebi i svjesni ako ostvarenja ne predstave u pravo vrijeme i na pravom mjestu neće napredovati. Moj osobni projekt-instalacija “BiH ne bih”, na urušenoj zgradi ‘Razvitka’ u Mostaru, četiri godine čeka donatore i sponzore zbog pokrića baznih, materijalnih troškova koji prevazilaze moje mogućnosti. Nemam menadžerski lobi koji bi mi pomogao pronaći ‘mecene’.

Posjedujem desetogodišnje iskustvo života i rada u Hamburgu, koje je bilo odlučujuće za moju umjetničku zrelost i određenost. Ali mostarsko postojanje i rad u rodnoj BiH su neprocjenjivi jer posjedujem dobre uvjete za rad, veliki studio…Oduvijek vjerujem da riječ “provincija” nije geografska odrednica i postoji, jedino, u glavama pojedinaca. 

Global CIR: Kakvi i koji su budući projekti?

-Odaću tajnu: u BiH se živi od danas do sutra pa je pitanje iznenađujuće! Podsjeća me na čuveno pitanje o projektima po sustavu: gdje se vidite za pet godina? Uvijek se suzdržim od odgovora jer uz ovako marljiv rad vidjela bih sebe rado tu i tamo, ali to podrazumijeva da me država, najprije, zamijeti. Pozvana sam izlagati u Kini, ali nisam odgovorila jer je logistika veoma zahtjevna.

 

(Global CIR/Džana Mujadžić)

Komentiraj