Kako odgovoriti na obavještajno-diplomatsku agresiju susjednih država?!

Diplomat je onaj koji dvaput dobro razmisli prije nego ništa ne kaže, jedna je od misli koja najbolje opisuje najsuptilniju međudržavnu i društvenu djelatnost. To otprilike znači da se sa što manje direktnih riječi i poteza kaže mnogo toga, ili drugačije kazano, u diplomatiji su sitnice krupne stvari, a kada neko u diplomatsko predstavništvo susjedne zemlje postavi bivšeg šefa obavještajne službe, to čak nije ni sitnica već zvono za uzbunu.

Već od samog početka većini iskusnijih posmatrača bilo je kristalno jasno kako je proslava okončanja Prvog svjetskog rata upriličena u Parizu 11.11.2018. godine u suštini bila samo povod okupljanja svjetskih lidera, dok se stvarna namjera ustvari krila u naizgled nebitnim detaljima.

Kolijevka diplomatije

Francuska se inače smatra kolijevkom moderne diplomatije, budući da je znameniti kardinal Armand Jean du Plessis de Richelieu 1626. godine osnovao prvo ministarstvo vanjskih poslova na svijetu i to  na dvoru kralja Luja XIII, a u svome djelu “Politički testament” utemeljio je osnove onoga što danas smatramo ‘diplomatologijom’. Također, začetnik je teorije ‘negociation continuelle’ koja propagira kontinuirano pregovaranje, ali istovremeno i utemeljitelj Francuske akademije nauka i umjetnosti.

Piše: Amel Jašarević

Tokom svoje duge i bogate historije, Francuska je izrodila cijeli niz uglednih i utjecajnih umjetnika, naučnika i mislioca tako da i danas ostaje jedan od globalnih kulturnih centara. Francuska je četvrta u svijetu po broju spomenika na UNESCO-voj listi svjetske baštine, a godišnje privlači oko 83.000.000 stranih turista – više nego ijedna druga zemlja u svijetu.

Francuska zadržava status globalne velesile, vršeći snažan kulturni, ekonomski, vojni i politički utjecaj kako u Evropi tako i u svijetu. Ima peti najveći vojni budžet u svijetu, treća je po broju nuklearnog oružja i druga je po broju diplomatskih misija. Zbog činjenice da je nuklearna sila i da ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a nameće se kao ključna država EU, budući da preko nje i cijela EU postaje nuklearna sila i ima pravo veta.  Zahvaljujući svojim prekomorskim posjedima, Francuska uživa drugi najveći privredni pojas u svijetu. To je razvijena zemlja i sedma  svjetska ekonomija po nominalnom BDP-u, odnosno sedma po paritetu kupovne moći. Što se tiče situacije po pojedinim domaćinstvima, Francuska je najbogatija zemlja u Evropi i četvrta u svijetu.

Suptilne poruke

Dakle, kada su u pitanju Francuzi, velemajstori diplomatije, koji i danas imaju drugu po brojnosti i snazi diplomatsku mrežu na svijetu, onda zasigurno na susretu preko 80 šefova država i vlada svijeta povodom jednog velikog jubileja, kakav je stoljeće od kraja ‘Velikog rata’, nisu prepuštali ništa slučaju. Kao i u svakom diplomatskom nadmetanju, protokol govori više od riječi. To što je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić stavljen u zapećak  sa gubitnicima svjetskog rata nije nimalo slučajno, kao što i činjenice da se kosovska zastava našla u društvu sa obilježjima drugih država na čuvenoj katedrali Notre-Damme, ali i pozicija Tachija na komemoraciji iza Putina i Trampa, također nisu bezazlene poruke.

Ako je komemoracija bila u drugom planu, ako se na njoj nije moglo jasno primijetiti ko su pobjednici, a ko gubitnici rata, šta je onda bio njen prevashodni cilj? Prije svega, Francuska je željela i uspjela poručiti kako je jedna od vodećih država najbogatije ekonomsko-političke unije na svijetu, koja se sudeći po Macronovom i Merkelinom govoru neće saginjati ni pred SAD-om ni pred Rusijom, već će ići svojim putem formirajući u budućnosti čak i zajedničku evropsku vojsku, što će uz zajedničke  granice, zajedničku valutu i jedinstveno ekonomsko  tržište, te jedinstvenu vanjsku politiku, značiti da je era unipolarnog ili  bipolarnog svijeta završena.

Položaj zvanica je jasno stavio do znanja i Srbiji i Rusiji da je Kosovo za Francusku nezavisna država u rangu sa svim ostalim državama Evrope. Poruku je čini se odmah shvatio i ruski predsjednik Vladimir Putin koji je, ne skrivajući zadovoljstvo, obavio neformalni razgovor sa kosovskim predsjednikom Hašimom Tačijem, što je ovaj uz popratne slike objavio na Twitteru. Da je poruku najbolje razumio i Vučić, ali da je nije dobro podnio, najbolje svjedoče njegove plačljive izjave za medije gdje negoduje zbog rasporeda sjedenja, dok mu sa strane nepoznata lica dobacuju ‘Kosova Republik’. Raspamećeni Vučić u tom trenutku jednostavno nije bio sposoban normalno funkcionirati i da ga je neko kojim slučajem upitao kako se zove, vjerovatno bi se dobro zamislio ili bi ‘lupio’ neko tuđe ime.

Hašim Tači se uslikao i sa američkim predsjednikom Trampom i obavio važan razgovor, dok osim zamrznute fotografije Vučića iz prikrajka, prikazane na RTS-u i još jedne fotografije o kojoj će kasnije biti riječi, Vučić je prošao potpuno nezapažen na najvećem svjetskom susretu državnika.

Vučićeva nervoza je još veća, budući da je cjelokupna srbijanska i regionalna javnost upoznata sa činjenicom, kako je njegov bivši stranački šef i haški osuđenik Vojislav Šešelj, još u Hagu javno govorio kako su Vučića ‘odabrali i na vlast doveli Francuzi’, nakon što im se Koštunica učinio potrošenim političarem. Ako uzmemo da u ovim Šešeljevim istupima ima makar malo istine, onda je jasno kako upravo Francuzi znaju ‘žicu’ srbijanskom predsjedniku.

To što se on kasnije pohvalio ‘pobjedom nad svjetskim silama’ nakon neuspjelog kosovskog pokušaja da pristupi Interpolu, više je kampanja za sve izvjesnije vanredne izbore, nego li odraz stvarne snage, budući da je i Vučić dobro upoznat kako je sjedište Interpola upravo u Francuskoj, koja je bila jedna od država inicijatora za njegovo osnivanje. Također, insinuacije u srbijanskoj javnosti kako su Kosovari ustvari platili svoju poziciju u Parizu novcem narko-mafije, je ponižavanje Srbije i potcjenjivanje Francuske kao diplomatske velesile, koja se zasigurno u svojoj politici ne vodi šibicarsko-šićardžijskim mjerilima kako su to navikle pojedine balkanske države.

Kako je komemoracija u BiH postala politički obojena

Međutim, cijela ova situacija bi prošla nezapaženo u bh. javnosti, koja je poprilično uzavrela nakon oktobarskih izbora, da lider SBB-a Fahrudin Radončić nije ‘izvalio’ notornu glupost kako je tobože turski predsjednik Erdogan, molio Vučića da zamoli Dodika da prihvati SDA i Izetbegovića kao partnera u formiranju državne vlasti, a cjelokupnu teoriju bazirajući na jednoj fotografiji agencije Anadolija, gdje se zajedno pojavljuju Emanuel Makron, R.T. Erdogan, Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović.

Iole obrazovan i razuman čovjek bi, vidjevši diplomatski debakl Vučića u Parizu i način na koji je reagovao, kao i popriličnu izolaciju Erdogana koja se osjećala u zraku, budući da mu evropske države zamjeraju zatvaranje nekoliko novinara i političkih aktivista, pogotovo opozicionog kurdskog političara Salahudina Demirtasa, jasno mogao zaključiti kako su oba lidera imala puno prečeg posla nego li da se bave uspostavom vlati u BiH. To što kamere bh. medija nisu zabilježile druge susrete bivšeg predsjedavajućeg Izetbegovića sa  svjetskim liderima najbolje govori o njihovoj političkoj obojenosti, a to kako je Izetbegović obavio svoj posao u Parizu svjedoči i povratak francuskih vojnika u misiju EUFOR-a u BiH ozvaničen samo dva dana nakon susreta Izetbegović-Macron, što se može smatrati odgovorm na pokušaj Srbije da spor sa Kosovom uzdigne na ‘regionalni nivo’.

Međutim,  kako je proteklih godina radio Radončić najbolje svjedoči njegov izborni rezultat i činjenica da je oko sebe okupio odbačene ostatke i otpatke drugih stranaka, prije svega SDA. Radončić je nervozan zbog činjenice da će eventualna koalicija SDA, SDP i DF vjerovatno značiti i početak izrade zakona o porezu na kladionice i igre na sreću, što će mnogo pogoditi njegove političke partnere Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Čak šta više, moglo bi se desiti da priča o ‘tzv. trećem entitetu’ na kraju završi sa Čovićevim zadovoljenjem sa četiri ministarstva u Federalnoj vladi budući da novoformirani ‘bh. politički blok’ nije baš posebno senzitivan prema Čovićevim i HNS-ovim apetitima. Da Čović nije toga svjestan ne bi ni dopustio da se formiraju kantonalne skupštine u Posavskom i Hercegovačko neretvanskom kantonu, gdje doduše zateže oko moguće tehničke koalicije sa SDA, dok iznenađujuće jedino nema problema sa SDA u Srednjobosanskom kantonu. Iako je cjelokupni državni aparat Republike Hrvatske, na zapomaganje bivšeg člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, angažovan na blaćenju BiH u EU, čini se kako to baš i ne pije vodu kod iskusnih briselskih zvaničnika koji su dobro upoznati sa situacijom na terenu u našoj zemlji.

Na koncu, Radončiću koji priča o osipanju SDA, bolje bi bilo da stavi prst na čelo i dobro razmisli šta će biti sa njegovom i ostalim strančicama ako u narednom periodu ne budu dio vlasti. To je matematika kojom bi se trebao baviti, dok će visoka diplomatija za njega ipak ostati samo nedosanjani san.

Ono što jeste porazno je činjenica da se u petak, dok se bošnjački član Predsjedništva borio za sprovođenje Zakona o državnim obilježjima i uklanjanje nelegalno postavljene zastave RS-a u zajedničkim prostorijama Predsjedništva BiH,  ‘bh.  blok’ dogovarao o zajedničkom nastupu na federalnom i državnom nivou, naglašavajući da će to pokušati uraditi bez izbornog pobjednika SDA. Njihovo bespotrebno ‘zatezanje’ u formiranju koalicije sa SDA samo daje dodatni manevarski prostor antibosanskim snagama u degradiranju državnih institucija.

Dok se Radončić, sinhronizovano djelujući sa Dodikom i Čovićem, bavi kompromitiranjem naše obavještajne agencije i smjenom  direktorom OSA-e, ne smeta mu što je za novog ambasadora Srbije u Sarajevu postavljen Aleksandar Đorđević, nekadašnji šef BIA-e (Bezbjedonosno informativne agencije), što pokazuje da Srbija ni ne krije svoj agresivni obavještajni rad u BiH. Indikativno je da je upravo pri susretu s njim Dodik „ispunio  predizborno obećanje“ i izjednačio zastavu države BiH sa zastavom entiteta RS-a u zgradi najviše državne institucije u glavnom gradu naše zemlje.

Đorđević, koji je po zanimanju pravnik, zamijenio je odlazećeg ambasadora u Sarajevu Stanimira Vukićevića koji je opozvan u februaru ove godine, nakon ispada u našoj zemlji. Na mjesto šefa  BIA-e došao je 2013. a na toj funkciji je bio do sredine 2017, kada je na njegovo mjesto došao Bratislav Gašić. Prema pisanju medija, važio je za čovjeka bliskog Aleksandru Vučiću, jer se njih dvojica poznaju više od 28 godina. “I kada je prije četiri godine najavljivao ko će preuzeti BIA-u, Vučić je za Đorđevića rekao da je u pitanju vrlo pouzdan, odan i profesionalan čovjek i vrstan pravnik, pa kao takav vjerovatno bi mogao da da svoj doprinos”, rekao je svojevremeno jedan sagovornik Blicu.

Zanimljivo je i da se dolazak nekadašnjeg prvog obavještajca Srbije i Vučićevog saradnika, dešava u trenutku kada je Dodik osnovao tzv. ‘ Savjet za zaštitu ustavnog poretka Republike Srpske’, što se smatra temeljom paralelne obavještajne službe na entitetskoj razini. Pet članova Savjeta ima zadatak da „prati i razmatra stanje u oblasti ostvarivanja i zaštite ustavne pozicije i nadležnosti RS i njenih institucija“. U Savjetu su iskusni obavještajci. Predsjedavajući je Siniša Karan, a članovi Sredoje Nović, Predrag Ćeranić, Srđan Rajčević i Draga Mastilović. To je tim koji će direktno raditi sa Željkom Cvijanović.

Ambasada kao obavještajni centar

Šire gledano, diplomatija i pripada obavještajnom sistemu države. Diplomati predstavljaju svoju zemlju, ali usput pribavljaju razne podatke o zemlji gdje su angažirani, a nije pogrešno reći da im je glavna zadaća pribavljanje podataka, a da usputno predstavljaju svoju zemlju. Karakter diplomatskog djelovanja i u komponenti predstavljanja i u komponenti pribavljanja podataka zavisi da li služe pravednoj ili nepravdenoj politici svoje zemlje prema zemlji domaćina.

Pravilo je da ako su eksponenti nepravedne politike, onda diplomati u zemlji domaćina primjenjuju razne tajne, subverzivne metode i sadržaje djelovanja suprostavljenje ustavnom uređenju odnosne zemlje. Ako je politika kojoj služe diplomati pravedna prema zemlji domaćina, onda su sužene potrebe za djelovanjem koje bi poremetilo dobre odnose tih zemalja.

U tom smislu svaka ambasada se tretira da je obavještajni centar koji na svojoj vezi drži obavještajne podcentre, punktove i agenturu koja im je povjerena za tajne  kontakte i usmjeravanje s ciljem da se zadovolje konkretni politički interesi.

U vezi tih općih principa, nije teško zaključiti kakav je karakter diplomatskog prisustva u BiH, naprimjer od strane njenih susjeda. Državni vrh Srbije, Hrvatske i Crne Gore, putem sigurnosne politike svojih zemalja su odredili glavne političke ciljeve diplomatskog predstavljanja i glavne ciljeve  kao i sadržaje pribavljanja podataka.

U poslijeratnim uslovima u BiH, diplomatije susjedne Srbije i Hrvatske, u onoj mjeri u kojoj se politike kojima služe nisu odrekle ratnih ciljeva, djeluju na podrivanju moralnih i etičkih osnova bh. društva, te na onesposobljavanju državnih i političkih faktora koji su najbitniji za afirmaciju, odbranu i zaštitu BiH. U tom smislu, da ima ko, najbolje bi bilo dobro izanalizirati ponašanje medija i medijskih kuća, čime bi se stekle ocjene za savjetovanje onih koji su dobronamjerni, a nanose štetu moralnim i etičkim osnovama društva i političkim faktorima koji su stub afiramcije i zaštite BiH, odnosno čime bi se stekle ocjene za poduzimanje efikasnih, čak i represivnih mjera u skladu sa zakonima, protiv onih koji kao agenti obavještajnih službi susjednih zemalja koriste medije da bi što više ispunili ciljeve subverzije na štetu opstojnosti BiH.

U aktuelnim uslovima zanimljivi su podaci kako je Srbija pametno iskoristila stručne kadrove iz svog obavještajnog aparata da ih angažira u diplomatiji koju razvijaju u BiH. Oni su svoje kadrove afirmirali i koristili, vrlo uspješno iako su njihove politike nepravdne. Bošnjaci u BiH su imbecilno postupili time što su svoje obavještajne kadrove putem medija stavili na stub srama, bez ikakvog osnova u činjenicama. Bošnjaci su svoje kadrove paranoično tretirali iako su imali više osnova za zdrav pristup, a ne paranoičan. Sramno je što su na taj način zapostavili zakonomjernost da pravedna politika odbrane BiH ima bolje šanse za prihvat u patriotski front borbe, nego nepravedne politike  kakve postoje u bh. susjedstvu. Dakle, nepravedni rade pametno, a pravedni glupo.

 

(Global CIR/A. Jašarević)

 

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

  1. Dok se bošnjo svađa oko koalicija dušmani rDE.

    Reply

Komentiraj