NERASKIDIVA VEZA IZMEĐU BOSNE I FRANCUSKE! Kako je zapovjednik najmoćnije evropske armije postao sudbinski vezan za Sarajevo?!

Sedmica iza nas na globalnom planu obilovala je značajnim događajima, koji nam često mogu poslužiti kao motiv da bolje rasvijetlimo aktuelni trenutak u kojem se nalazi Balkan i BiH. Proteklog vikenda je u argentinskom glavnom gradu Buenos Airesu održan samit G20 na kojem su lideri najrazvijenijih i najmoćnijih država svijeta diskutovali o nizu problema s kojima se susreće čovječanstvo, ali i o aktuelnim krizama poput one ukrajinske koja je eskalirala nekoliko dana uoči samita. Bez obzira koliko se to željelo prikriti, svijet je još jednom pokazao nejedinstvo po mnogim pitanjima, ali nada da se može zajednički djelovati još uvijek nije ugašena i to prije svega zahvaljujući evropskim liderima.

Ko pokušava Evropu predstaviti kao problem?

Upravo je EU tih dana bila u centru medijske pažnje. Pored eskalacije rusko-ukrajinskog sukoba u Crnom moru, koji je na test ponovo stavio mirovni proces te u neizvjesnost gurnuo cijelu Evropu, desila se i ‘indikativna nezgoda’ sa avionom njemačke kancelarke koji je poletjevši na samit G20 bio primoran sletjeti u Kelnu budući da su sistemi za komunikaciju jednostavno otkazali. Kancelarka Angela Merkel je zbog toga zakasnila na otvaranje samita. Sa druge strane, dok je predsjednik Francuske bio u Argentini, u Parizu su izbili protesti navodno zbog poskupljenja cijena nafte, koji su se kasnije pretvorili u nasilne nerede izazvane od strane ‘profesionalnih buntovnika’ koji su bili ubačeni među iskrene nezadovoljnike mjerama francuske Vlade.

Budući da se sve ovo dešava u kontekstu posljednjih najava Macrona i Merkelove o snažnije integrisanoj EU sa zajedničkim oružanim snagama, jasno je kako su sva tri događaja imala za cilj na svjetskoj pozornici predstaviti EU kao nestabilno područje, a evropske lidere kao nedorasle svojim zadacima.  Međutim, Macron i Merkelova su cijelu situaciju preokrenuli u korist Brisela. Prije svega, Merkelova je postala zvijezda samita jer je na sastanak svjetskih državnika došla komercijalnim letom, kao i svi obični putnici uz neprimjetno obezbjeđenje, a onda se u opuštenoj atmosferi slikala sa građanima te ugodno družila čak i sa kuharima restorana u Buenos Airesu, čime je još jednom opravdala epitet narodnog kancelara i skromne osobe koja zna artikulisati svoju moć na civilizovan način. O tome koliko je postigla na samitu svjedoči i činjenica kako ukrajinski brodovi od danas slobodno plove u Azovsko more nakon njenog susreta sa Vladimirom Putinom u Buenos Airesu, a ona je ponovno završila na liderskoj poziciji najmoćnijih žena svijeta uglednog magazina Forbes i to osmu godinu zaredom.

Macron je sa druge strane odlučio staviti moratorij na povećanje cijena goriva u Francuskoj, čime je poslušao glas vlastitog naroda i na najbolji način demonstrirao svoj demokratski kapacitet. Na taj način je ‘porazio’ one koji su ga optuživali da koristi silu protiv vlastitog naroda. Danas ga ti isti prozivaju da je ‘slabić koji je brzo poklekao’ ne shvatajući da je Macron slušajući glas naroda ispunio svoju ustavnu zadaću.

Sastanak u Argentini turski predsjendik  R.T. Erdogan pokušao je iskoristiti da dodatno ocrni i izoluje saudijskog princa Bin Salmana te je u tom smislu  obavio niz značajnih razgovora sa svjetskim liderima. Dan nakon  samita uputio se u Venecuelu, veoma važnu članicu OPEC-a. Zanimljiv detalj ove posjete bilo je Madurovo podizanje turske zastave sa poda koja je ispala djetetu tokom dočeka Erdogana. Ovim potezom Maduro je ukazao posebnu čast svome gostu.

Macron na čelo vojske postavio generala koji je ratovao ‘prsa u prsa’ protiv Mladićevih vojnika

Ono što je regionalno zanimljivo jeste da je zbog eskaliranja krize u Parizu Macron odgodio svoju posjetu Srbiji, gdje su ga s nestrpljenjem iščekivali nakon diplomatske pljuske koja je prethodnog mjeseca udarena Beogradu na obilježavanju godišnjice okončanja Prvog svjetskog rata u Parizu, kada je protokol dodijelio značajnije mjesto kosovskom premijeru, nego li srbijanskom predsjedniku. Za razliku od Vučića, Izetbegović je prošao mnogo bolje te je ‘izlobirao’ povratak francuskih vojnika u misiju EUFOR-a u BiH na tom istom događaju, što se realiziralo dva dana kasnije.

Zašto su dobri odnosi sa atuelnim francuskim predsjednikom važni za BiH? Zbog toga što je Emanuel Macron  imenovao krajem prošle godine za novog komandanta francuske vojske 56-godišnjeg generala François Lecointrea. Prilikom imenovanja, Macron je rekao da na čelo jedne od najvećih evropskih armija dolazi čovjek kojeg njegovi saborci prepoznaju kao istinskog heroja. Nije Macron elaborirao svoju tvrdnju, ali su dobro upućeni znali da je herojstvo generala sudbinski vezano  za borbu za očuvanje Bosne i Hercegovine. Lecointre je 1995. godine kao kapetan predvodio jednu od najosjetljivijih i možda jedinu pravu vojnu akciju snaga Ujedinjenih nacija tokom agresije na BiH.

Desilo se to nakon što su 27. maja 1995. godine, pripadnici agresorske vojske tokom noći upali na položaje UNPROFOR-a na današnjem Mostu Suade i Olge te zarobili 12 francuskih vojnika koji su čuvali liniju razgraničenja. To je bilo prvi put od početka opsade Sarajeva da su pripadnici Vojske RS-a zauzeli Vrbanja most. Lecointre, tada kapetan koji je bio direktno zadužen za te položaje je, bez konsultacija sa nadređenima, otišao na Vrbanju i uvjerio se u dramatičnu situaciju, pisao je svojevremeno The Huffington Post. Za kratko vrijeme Lecointre i njemu nadređeni poručnik Bruno Heluin su poveli grupu od oko 70 francuskih vojnika u protivnapad. Bilo je to, možda i jedini put da se UNPROFOR direktno prsa u prsa suprotstavio paravojsci RS. No, čim su krenuli, poručnik Heluin je teško ranjen, ali je Lecointre nastavio akciju.

Borba je trajala više od pola sata, nakon kojih je Lecointre vratio kontrolu nad jednom stranom mosta. U tim trenucima su Srbi doveli dvojicu francuskih vojnika kao živi štit. Jedan od njih je tokom borbi uspio pobjeći, dok je drugi teško ranjen snajperskim hicem. Na koncu, Lecointre je zarobio četiri vojnika VRS-a, a agresorske snage su se povukle i sa druge strane mosta te je zatražio razmjenu vojnika. Dvojica francuskih vojnika su poginula u akciji, a 17 ih je ranjeno. Prema nekim izvorima i pripadnici Armije RBiH su pružili podršku u akciji francuskim vojnicima.

Iako se poslije časne operacije u francuskim medijima pisalo o sumnjivoj ‘trgovini NATO udarima’ u zamjenu za oslobađanje preostalih francuskih vojnika nakon genocida u Srebrenici, to ne umanjuje činjenicu da se na čelu najmoćnije armije EU, atomske sile i države koja ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a  nalazi general čije su saborce u Sarajevu ubijali, zarobljavali i ranjavali pripadnici srpskih paravojnih formacija.

Puštanje francuskih mirovnjaka 17. Jula 1995. godine pojedini analitičari tumače kao dokaz da je Beograd, odnosno Miloševićev režim bio direktno upetljan u sprovođenje i rukovođenje genocidom u Srebrenici,budući da se može zaključiti kako su zbog talačke krize Francuska, ali i druge države angažovane u mirovnim misijama u BiH,  bile ucijenjene da ne otpočinje bilo kakvu intervenciju na srpske položaje. Još od 26. maja bosanski Srbi uzeli su za taoce više od 300 pripadnika mirovnih snaga UN-a, nakon napada NATO-a na skladišta strjeljiva njihove paravojske u blizini Sarajeva. Fotografije poniženih UN-ovih vojnika vezanih lancima za jarbole u kompleksima srpskih skladišta strjeljiva obišle su svijet.

Ako znamo da je aktuelni predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, tada bio član Šešeljeve Srpske radikalne stranke i da je ona predstavljala megafon  Karadžićeve i Mladićeve genocidne politike koja je u smrt odvela i francuske vojnike, možete zamisliti kako je sve to utjecalo na formiranje Macronovog stava prema Srbiji i njenim političkim predstavnicima u današnjem periodu kada je na vlasti otprilike ista garnitura zvaničnika kao i u prvoj polovici devedesetih. Podsjećamo da iz tog tragičnog perioda ’95 potiče i Vučićeva prijetnja Međunarodnoj zajednici: ‘Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo 100 muslimana, pa da vidimo sme li međunarodna zajednica da udari na srpske položaje i može li se tako ponašati sa srpskim narodom’.

Naravno, za nadati je se kako je Vučićev zaokret ka umjerenijoj politici i retorici, koje možemo primijetiti posljednjih godina, zaista rezultat iskrenog pokajanja za greške iz neslavne prošlosti. U tom slučaju i Francuska će sa svojom slobodarskom demokratskom tradicijom zasigurno imati dovoljno širine da prihvati iskreno izvinjenje i pokrene proces obnove povjerenja.

Trajni zalog prijateljstva dva naroda

Sa druge strane BiH nema takvih problema jer je njeno rukovodstvo devedesetih u ideološkom smislu bilo komplementarno sa osnovnim načelima francuskog slobodarstva kojim se diči ta nacija. Sama činjenica da su tadašnje francuske vlasti u mirovnu misiju u BiH poslale svoje najhrabrije sinove i najbolje stručnjake, jasno ukazuje na nekoliko stvari. Prije svega, Francuska je vrlo ozbiljno shvatila situaciju u BiH i iskreno željela doprinijeti smirivanju situacije u našoj domovini. Sa druge strane, vrijednosti koje je promovirao prvi predsjednik BiH kao i ideali za koje se borila Armija BiH naišli su na afirmativan stav u francuskoj javnosti jer su u potpunosti korespondirali i sa njenom tradicijom. Slobodarska tradicija i vrijednosti demokratije koje baštini francusko društvo i kulturološki kod proistekao iz takvog miljea došao je do punog izražaja u osudi zločinačke politike režima Slobodana Miloševića.

Francuska javnost, kulturna i intelektualna elita su tokom devedesetih godina sa puno empatije pristupali tragediji koja se dešavala u BiH. U tom smislu je posebno važan bio angažman poznatog francuskog filozofa Bernarda Henrya-Levya. Preko Levya je Izetbegović uputio i prvo pismo francuskom predsjedniku Mitterrandu, ali i prvi put se susreo sa Papom.

Levy se prije nekoliko godina dotakao svoga prvog sastanka s Alijom Izetbegovićem, 19. juna 1992. godine, kada je predsjednik BiH prekao Levya uputio pismo francuskom predsjedniku Mitterrandu.

“U pismu je napisao: ‘Mi smo kao geto u Varšavi. Hoće li Varšava još jednom biti ostavljena da umre?’. Izabrao je najsimboličnije i najfascinantnije scene iz sudbine i historije jevrejskog naroda; slike patnje i otpora jevrejskog naroda u Evropi. Ova njegova ideja je tako daleko od ideje sukoba civilizacija. I kakav sada, čak i danas, bolji argument trebate da je Alija simbol prosvijećenog islama za kojim mi danas snažno tragamo. Svi oni koji su danas u Francuskoj i Evropi opsjednuti identitetom i koji zbog nekoliko Roma žele mijenjati politiku imigracija, nisu obratili dovoljnu pažnju na mudrost zvanu Sarajevo”, konstatira u zaključku svoga teksta objavljenog u  “Huffington Postu” Hercegovine Bernard Henry-Levy.

Govoreći o Alijinom susretu sa Papom kojeg je predsjednikovo izlaganje rasplakalo, Levy je kazao:

Došao sam u Sarajevo privatnim avionom. Alija je tada bio “zatvorenik” u svom kabinetu, na neki način i zatvorenik UN-a, baš kao što su i građani Sarajeva bili zatvorenici u vlastitom gradu zbog neprekidne opsade. Ipak, poletjeli smo avionom i stigli u Vatikan. Dobili smo jedan sat s papom. S nama su bili Kemal Muftić i novinar Žil Hercog (Gilles Hezog). Napravio sam dugi uvod i predstavio Njegovoj svetosti situaciju u Sarajevu, jer sam bio svjedok te patnje. Ali, kada je Alija govorio, papa je već bio slomljenog srca. Izetbegović je opisao patnje svog naroda i građana na veoma srceparajući način. Vidio sam da što više Izetbegović govori, papa je bio sve više impresioniran“, kazao je Levy.

On smatra da je upravo zbog ovog Izetbegovićevog nastupa Papa kasnije u svojim govorima Bosnu spomenuo ravno 263 puta.

Uglavnom, u jednom trenutku vidio sam suze u papinim očima, iako je on bio snažan i tvrd čovjek. Uostalom, to je zabilježeno na fotosu, koji je na poštanskoj markici u UN-u predstavio Majkl Landau (Michael). Papa je tada rekao da je bosanska kauza ispravna i da postoje okolnosti pod kojima je mir po svaku cijenu, ako ne grijeh, onda – greška. Rekao je i da ljudi Sarajeva zaslužuju sve njegove blagoslove“, istaknuo je Levy.

Preko puta Ambasade Francuske u Sarajevu, stotinjak metara iznad simbola bosanskog stradanja  Spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva i skulpture koja prikazuje lik Srebreničanina Rame, nalazi se i spomenik sa imenima 86 francuskih oficira, podoficira i vojnika, koji su od 1992. do 2007. pali za Francusku i mir u Bosni i Hercegovini. Na ovaj način su Sarajevo, Bosna i bosanski narod u svoju kolektivnu kulturu pamćenja trajno urezali imena francuskih oficira i vojnika koji su bili sa njima u najtežim trenucima njihove povijesti. Francuska krv  koja je natopila bosansku zemlju vječni je zalog prijateljstva i poštovanja između dva naroda i dvije zemlje.

Kada nas je prvi predsjednik nezavisne BiH napustio, francuski predsjednik Jacques Chirac je kazao:

”Francuska zna za izuzetnu hrabrost koju je Alija Izetbegović pokazao u najmračnijim danima opsade Sarajeva. Francuska zna za njegovu historijsku ulogu i političku hrabrost koju je dokazivao doprinoseći nacionalnom pomirenju potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u Parizu, kojim je okončan rat u decembru 1995. godine.”

Potvrda uzajamnog poštovanja i prijateljstva Francuske i BiH demonstrirana je i jučer tokom sastanka člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića sa francuskim ambasadorom Roussonuom, što će nadamo se označiti  nastavak Alijinog kursa bh. diplomatije.

 

(Global CIR Team)

Objavljeno u:

Komentiraj