LUTKARSKO POZORIŠTE U SARAJEVU: Koji centri moći upravljaju kantonalnim marionetama?!

Predloženi saziv potencijalne nove vlade Kantona Sarajevo je zahvaljujući šarolikosti koalicije koja ju čini, ali i ponuđenim kadrovskim rješenjima, izazvao mnogo pažnje u javnosti. Nekako se čini kako su u cijeloj priči svi članovi koalicije ostali ‘kratkih rukava’, i da će unutarnja nezadovoljstva i trvenja pojesti koaliciju iznutra, ali to da će građani najviše ispaštati zbog neozbiljnog poduhvata stranaka okupljenih u bh. blok i njihovih lokalnih partnera u novoj skupštinskoj većini, to je sasvim sigurno.

Prije svega, glasači su već na startu prevareni  jer kada su održavani početni pregovori o formiranju nove vlade najavljivala se ‘programska koalicija’ i ‘ekspertska vlada’. Već sada je jasno kako se to ‘programska’ odnosilo na ‘program zapošljavanja kumova, prijatelja i rođaka’, jer uz dužno poštovanje prema svakom od njih, teško da ćete naći nekog iskusnog eksperta u cijeloj ovoj priči.

Kumova slama

SDP-ovom Maliku Garibiji je prema ranijem pisanju sarajevskih medija kumstvo sa generalnim sekretarom te stranke Irfanom Čengićem bila ključna referenca za imenovanje na poziciju ministra rada i socijalne politike u Vladi Kantona Sarajevo. Drugih referenci za imenovanje na ovu poziciju u njegovoj skromnoj i stranačkim okvirima ograničenoj biografiji nema, izuzev činjenice da je dijelom učestvovao u organizaciji Sarajevo Business Foruma i da poznaje ‘osnove perzijskog jezika’.

Pretpostavlja se da su Edin Forto, potencijalni mandatar, i Srđan Mandić, potencijalni ministar komunalne privrede i infrastrukture, ako ne u kumovskim, onda sigurno u bliskim prijateljskim odnosima. Već je poznato kako u skupštinskim klupama sjedi i kum predsjedavajućeg kantonalne skupštine Elmedina Konakovića, Igor Stojanović. Sve u svemu, jedna vesela ekipa, starih znanaca.

Da u cijelom procesu izbora kandidata i njihovog predlaganja za ministarske funkcije bilo ‘muljaže’ potvrdio je i svojom reakcijom na Facebooku istaknuti SDP-ovac Damir Nikšić, koji se javno pobunio protiv kadrovskih rješenja i eksperata koji su diplome stekli na ‘Univerzitetu u Travniku’ te čak najavio i izlazak iz koalicije i djelovanje u okviru ‘slobodarskog krila SDP-a’. Nikšićev gnjev je sasvim razumljiv, budući da se radi o obrazovanom i realiziranom umjetniku koji je čest gost zapadnoevropskih metropola, pa se vjerovatno našao u čudu kada su njegove ideje o Sarajevu kao otvorenom gradu i centru regije pogrešno shvaćene, budući da aktuelna većina Sarajevo planira otvoriti ka Bliskom i Dalekom istoku.

Karači kao uzor?

Kumovsko-rođačke veze tek su ona pojavna strana cijele priče o novoj kantonalnoj vladi u Sarajevu. Ono što je možda najopasnije krije se u pozadini, a to je pitanje  iz kojih je bankarsko-financijskih i energetskih kartela diktiran izbor budućih ministara.

Neki od njih, poput predloženog ministra finansija, Amela Kovačevića, imaju doista živopisnu biografiju, satkanu od životnih iskustava u Aziji pa sve do afere ‘Panama papers’ u Latinskoj Americi. Školovao se u Maleziji, radio kao ambasador u Kini, akter globalne afere sa poreznim utočištima, uposlenik BBI banke i saradnik Al-Jazeere. Biografija koja je idealna ukoliko želimo što brže uključenje u procese afro-azijskih integracija. Ovo će vjerovatno biti prvi ‘ministar finansija’ u Evropi koji je diplomu stekao na ‘Međunarodnom islamskom univerzitetu’, što su već neki prokomentarisali da su ‘ljevičari’ novac građana dali u ruke ‘hodži’. Za očekivati je da je onda njegova životna ideja vodilja čuvena rečenica Harisa Silajdžića: ‘Evropa je poluotok Azije’. Od dodatnih vještina Kovačevića valja istaći da je toliko ispekao zanat u Kini, da bi mogao, da ga sutra bacite u Peking, pronaći pijacu gdje biste za dolar dva mogli nabaviti vreću riže. Kako su se stvari krenule odvijati, građanima Sarajeva će biti potrebna takva znanja.

Očekivali smo u najmanju ruku da će u novoj kantonalnoj vladi biti barem pola ministarstava na čijem će čelu stajati žene, s obzirom da tri ljevičarske stranke čine vladajuću većinu. Imenovanje makar jedne dame se očekivalo i od poznatog europejca Fahrudina Radončića i njegova SBB-a, koji je na poziciju ministra za pitanja boraca predložio Ismira Jusku, a za ministra kulture Mirvada Kurića, koji je svoj glumački talenat brušio na čuvenom ‘Univerzitetu u Prištini’ i radio u prištinskom teatru sve dok ga nisu ‘protjerale’ NATO bombe.

Posmatrajući javnosti prezentirana imena potencijalnih ministara, u izvršnoj kantonalnoj vlasti mogle bi se naći tek tri dame. SDP koji se kune u socijaldemokratiju i ravnopravnost spolova nije predložio niti jednu ženu na čelo ministarstava koja mu po koalicionom dogovoru pripadaju, dok je sa druge strane, NiP na čelo ministarstva mladih predložio damu koja će vjerovatno sa te funkcije otići u penziju. Bilo bi razumnije kada bi predložena kandidatkinja bila angažovana kao savjetnica pri ministarstvu, s obzirom na njeno iskustvo u prosvjeti, a da se umjesto nje na čelo pomenutog resora predloži  mlada i obrazovana dama koja bi imala razumijevanja za probleme njene generacije. Dakle, nakon što su finansije predali ‘hodži’,  ljevičari iz SDP-a su pristali i na ideju da ‘za žene nije politika’.

Kako se i očekivalo, MUP je pripao NiP-u, a za ministra je predložen Admir Katica, inače dosadašnji šef kabineta predsjedništva VSTV-a, na čijem čelu se nalazi poznati Dodikovac Milan Tegeltija, kojeg je šira javnost upoznala nakon ispada u kojima je tvrdio da žene sa hidžabom (mahramom) ne mogu aplicirati za poslove niti raditi u pravosudnim institucijama BiH. (I dok je Tegeltija napadao osnovna vjerska prava muslimanki, Konaković i ekipa su tada to oštro branili, što iz ove perspektive dobija sasvim drugačiji smisao, od onog kakvim se činilo na samom početku).Pored rogatičkog porijekla potencijalnog ministra MUP-a, što je veoma bitna stavka u CV-u, očigledno je kako se radi o izdanku ‘londonske škole’. Prema dostupnoj biografiji Katica je završio Londonsku školu za odnose s javnošću LSPR te Media centar Sarajevo i Centar za strateško komuniciranje London. Usavršavao se u odnosima s javnošću i u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Austrije. Stručno usavršavanje imao je i na Policijskoj akademiji Baton Rouge, Univerzitet Louisiana te pri Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova. Anglo-američki fakultet u Pragu završio je i kandidat NIP-a za ministra privrede Haris Bašić, pa bi se moglo reći da je on kandidat tzv. ‘Višegradske grupe’ čiji je tipični predstavnik mađarski premijer Viktor Orban i koja ne stoji dobro u odnosima sa Briselom.

Sudeći po biografijama, školovanju i opredjeljenju, KS će u narednom periodu biti daleko od EU standarda budući da je glavnina predloženih kandidata koji bi trebali obnašati vlast više orijentisana ka azijskoj, odnosno londonskoj kolonijalnoj viziji Evrope, nego li ka onoj briselskoj. Podsjećamo da je kod takvih kadrova tokom školovanja razvijena kolonijalna svijest i podanički mentalitet  što je britanski recept preko kojeg i danas iz sjene vladaju širokim ‘prostranstvima Azije’. Da bi nas čitatelji bolje razumjeli, radi se o kolokvijalno nazvanom ‘pakistansko-bangladeškom’ sindromu, budući da su takvi kadrovi osposobljeni da tamo gdje većinski žive muslimani stvore Bangladeš ili Pakistan. Tako valja očekivati da po stepenu razvoja, komunalnoj infrastrukturi, radničkim pravima, ravnopravnosti spolova, kvaliteti života i zraka, Sarajevo bude više nalik Karačiju, nego li Berlinu ili Parizu. Ako ste iznenađeni da bi na takvo što pristao samoprozvani europejac i  lider SBB-a, prisjetite se izreke koju drži izrezbarenu ‘metar sa metar’ u svojoj spavaćoj sobi, a na kojoj stoji  citat iz knjige ”Historija islama” šiijskog autora Sejjida Safdara Hussaina al-Najefija iz Pakistana, koju je u predizbornoj kampanji označio kao svoj životni moto. U takvom odnosu snaga, onda je za očekivati da SBB-ov ministar kulture usavrši glumački zanat u Bombaju, centru indijske filmske industrije, ili da od Sarajeva napravi filmski centar Azije.

Na kraju, jasna nam je bila ogorčenost Damira Mašića uspjesima KCUS-a i njegovog aktuelnog menadžmenta, budući da se federalni zastupnik SDP-a okušao na medicini i znamo kako je završio, ali tek sada shvatamo zašto je ovaj cijeli konglomerat stranaka i kandidata napadao i pokušao uništiti ugled najveće zdravstvene ustanove u državi. Po svemu sudeći, novoj većini nije potreban moderan evropski UKC, njihova je ‘želja’ umjesto toga da uvedu ‘alternativnu medicinu drevnih istočnih naroda’ gdje bi umjesto ljekara specijalista sa bolesnicima radili razni travari, hodže ‘zapisničari’ i ‘Torabiji’

Pukotine u koaliciji

Pored otvorenog nezadovoljstva kadrovskim rješenjima pojedinih članova bh. bloka, pukotine u novoj ‘koaliciji’ na kantonalnom nivou mogle bi se pojaviti na nekoliko mjesta i po nekoliko osnova.

Prije svega, SBB je po osnovu četiri ruke u kantonalnoj skupštini dobio tek dva periferna ministarstva, dok je SDP sa istim brojem ruku (oduzmemo li Damira Nikšića onda i manje od SBB-a) dobio tri ministarstva. Sa druge strane, Radončić će vjerovatno i kapacitet Avaza morati podrediti novoj većini, pretvarajući svoje medijsko carstvo u odskočnu dasku za neiskusne kadrove NiP-a ili NBL-a, a sebe u portparola ‘političkog bračnog para Konaković-Kojović’.

Sa druge strane, Konaković vjerovatno ‘kuha’ zbog činjenice da je kao navodno ‘zapostavljani kadar SDA’, bio premijer Vlade, a sada kao šef svoje stranke ima dužnost da uključuje i isključuje mikrofone u kantonalnoj skupštini. DF je već od samog početka skeptičan prema novoj većini i u nekoliko je navrata čak nudio da njegovi kandidati uopće ne ulaze u kantonalnu vladu, baš zbog Konakovića itd.

Pored štete koju će ova koalicija nanijeti i već nanosi respektabilnim strankama poput SDP-a pa i DF-a, šteta po samu državu BiH će biti nesaglediva, zbog nekoliko razloga.

Prije svega zbog činjenice što se ovim usitnjenim koalicijama kantoni sa većinskim bošnjačkim stanovništvom ‘odcjepljuju od Federacije’, budući da kantonalna vlast neće pratiti onu predviđenu simetriju od državnog ka nižim nivoima, dok će u kantonima sa hrvatskim većinskim stanovništvom to biti slučaj jer status HDZ-a niko ne dovodi u pitanje. Cijeli taj proces se vremenski poklapa sa donošenjem Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH usvojenog u Saboru Hrvatske. Ovako razjedinjena koalicija na bilo kojem nivou nije u stanju pravilno i pravovremeno odgovoriti na atake iz Hrvatske na našu zemlju. Da nije bilo angažmana Armije RBiH koja je za sebe vezala korpuse JNA i srpskih paravojnih formacija  te faktički braneći Bosnu odbranila Hrvatsku, Hrvatska zasigurno ne bi ostala cjelovita već bi na svojoj teritoriji imala ‘RS’ i čini se tek bi tada shvatila položaj u kojem se danas nalaze Bošnjaci u BiH. Bila bi nešto poput Gruzije u predvorju NATO-a i EU ili kao Bosna zarobljena u raljama velikosrpske politike. Nadamo se da zbog nedorasle politike koalicije u KS, koja bi se mogla proširiti i na druge nivoe, na kraju nećemo biti predstavljeni kao problem Evrope, pa da onda od ‘tzv. bošnjačkih radikala’ Evropu i njene vrijednosti brane Dodik i Čović.

Formiranjem ‘autonomaških’ kantonalnih vlada se ustvari rješava onaj problem ‘tri-četiri’ bošnjačka kantona koji velikosrpska politika često ističe kada govori o konačnom cijepanju države BiH. Da stvar bude gora, takav pristup stvara još veće animozitete među  bošnjačkim narodom i to na formuli ‘regionalnih podjela’, pa će tako Bihać, Zenica i Tuzla biti još više kivni na Sarajevo, kao simbol države, iako realno gledajući za sve probleme trebaju okriviti svoje kantonalne vlasti.

Ako znamo da je lider Naše stranke Predrag Peđa Kojović u predizbornom i postizbornom vremenu naglašavao kako će Kanton Sarajevo biti urnek za ono što bi oni uradili i na federalnom i državnom nivou, možete zamisliti koliko bi to našu zemlju usporilo u procesu euro-atlantskih integracija. Neprirodna koalicija krajnjih desničara i navodnih liberala i ljevičara sigurno nije prihvatljiva za narodnjački usmjerenu Evropsku uniju, pogotovo ako još ta desnica koketira sa vjerskim  radikalizmom, što imamo slučaj kod A-SDA, pa i dijelom kod NiP-a.

Zastoj  na putu euro-atlantskih integracija ide u prilog samo velikosrpskim i velikohrvatskim ideologijama koje očigledno kao najveću prepreku za ostvarenje svojih velikodržavnih ciljeva vide Bakira Izetbegovića i SDA. Bh. blok se potrudio da zajedno sa lokalnim strankama pokuša eliminirati SDA iz vlasti na kantonalnom nivou formirajući ‘kijamet koaliciju’ sastavljenu od žestoko suprotstavljenih ekstrema i vidjet ćemo kako će se to na kraju završiti. Ako se po jutru dan prepoznaje, već sada vidimo da će to ići na štetu Bosne i Bošnjaka, a u takvim situacijama uvijek profitiraju samo neprijatelji BiH.

Posjeta zamjenika američkog državnog sekretara Johna Sullivana BiH koji je danas doputovao u Sarajevo, može se posmatrati kao izraz američke podrške našoj zemlji na putu euroatlantskih integracija ali i kao izraz zabrinutosti zbog Dodikovog antiintegracijskog djelovanja i stremljenja ka Rusiji sa jedne strane i problematične nove koalicije sa druge strane.

 

 

(Global CIR/E.Kadić)

Objavljeno u:

1 Komentaron this Post

  1. Koalicija rogovi u vreći neće biti dugog daha.

    Reply

Komentiraj