ŠARLATANSTVO KOJE SKUPO KOŠTA CIJELO DRUŠTVO! Opasnosti alternativne medicine: Prakse liječenja bez medicinskih dokaza…

Prije nekoliko dana svijet je obišla vijest da je pravda stigla travara koji je savjetovao roditelje da oboljelom djetetu ne daju inzulin. Trinaestogodišnji dječak je umro nakon što je takozvani travar rekao njemu i njegovoj porodici da je inzulin otrov te da će on dječaka izliječiti od dijabetesa.

Timothy Morrow suočava se sa služenjem zatvorske kazne od 120 dana u okružnom zatvoru i novčanom kaznom od 5.000 $ za praktikovanje medicine bez dozvole nakon smrti dječaka kojem je propisao liječenje travama umjesto potrebnog inzulina. Također mu je naloženo da porodici žrtve plati troškove pogreba.

Šarlatanske prakse

Ovo nije jedini slučaj tragedija koje proističu usljed nepovjerenja u medicinu baziranu na dokazima i usljed prakticiranja alternativnih metoda liječenja. Nedavno se upravo u našem regionu dogodio vrlo sličan slučaj smrti, povezan sa djelovanjem Miroljuba Petrovića, nadaleko poznatog po negiranju savremene medicine i propagiranju nedokazanih metoda liječenja.

Sve prakse tretiranja različitih stanja i bolesti koje nisu priznate u medicini zasnovanoj na dokazima nazivamo “alternativna medicina”. Medicina bazirana na dokazima (Evidence-based medicine – EBM) predstavlja praksu savjesne i kritičke primjene najboljeg mogućeg dokaza u donošenju odluka o brizi za pojedinog bolesnika. To je proces poboljšavanja kvaliteta zdravstvene njege kroz pronalaženje i promicanje najbolje moguće kliničke prakse. “Alternativni” pristup je iracionalan, nenaučan, šarlatanski i, nažalost, često opasan dok se EBM zasniva na racionalnom razmišljanju, naučnoj metodi i empiriji.

Nažalost, istina je da medicina bazirana na dokazima ponekad nema rješenja ili su rješenja jako skupa ili neugodna (hirurgija, hemoterapija, zračenje su samo neki od primjera neugodnih i invazivnih praksi zvanične medicine). Pacijenti, da bi izbjegli bol, strah, nuspojave ili zbog toga što si ne mogu priuštiti terapiju, odlaze kod praktičara alternativnih metoda liječenja.

Problem sa “alternativnom medicinom” jeste upravo ono što je jasno definirao Tim Minchin, australski komičar i muzičar, u jednom animiranom videu (inače, Minchin dolazi iz porodice hirurga i vrlo dobro barata sa terminima iz oblasti naučne metode i filozofije nauke). Minchin kaže sljedeće: “alternativna medicina ili nije dokazana da funkcioniše ili je dokazana da ne funkcioniše” te poentira: “Znate li kako se zove alternativna medicina za koju je dokazano da funkcioniše? Medicina”.

Osim termina “alternativna medicina”, možda ćete naletjeti i na termine “komplementarna medicina” (complementary medicine, CM), “komplementarna i alternativna medicina” (complementary and alternative medicine, CAM), “integrativna medicina” (IM) i “holistička medicina”. Kod nas preovladava termin “tradicionalna medicina”. Ovi naslovi sugeriraju ili da su ove prakse “dopuna” zvaničnoj medicini ili da zvanična medicina ne tretira organizam kao cjelinu, a da to ove prakse rade. Termin “tradicionalna medicina” sugerira povratak iskonskom, nacionalnom etničkom biću i prezir prema zapadnoj kulturi i civilizaciji. Vrlo često će praktičari ovih trendova isticati kako njihove “metode” ne liječe simptome, nego uzrok, implicirajući time da zvanična medicina, ona bazirana na dokazima, liječi tek simptome, što jednostavno nije tačno.

Podstrek lovokradicama

Zvanična medicina se, ma šta govorili u krugovima alternativne medicine, fokusira na traženje uzroka i paralelno tretira simptome (recimo, bol). Međutim, ponekad je put traženja uzroka problema dugačak, iscrpljujući, bazira se na pretragama (koje mogu biti skupe i/ili neugodne), a ponekad bolesnik nema vremena za sve to. Praktičari alternativne medicine vrlo brzo “pronalaze” uzrok problema i daju kakvo-takvo objašnjenje uzroka boljke i terapiju. Zbog toga se čini da su efikasniji od ljekara koji praktikuju medicinu baziranu na dokazima. Ovdje moramo naglasiti “ljekari koji prakticiraju medicinu baziranu na dokazima” jer, nažalost, postoje ljudi koji završe fakultete na kojima se izučava zvanična medicina, pa onda dobiju i neke certifikate alternativnih praksi, pa u svojim privatnim praksama “kombinuju” i jedno i drugo.

U nekim slučajevima, metode “alternativne” medicine su kulturološko sredstvo političke borbe. Talas alternativnih praksi, naročito liječenja pomoću bilja, gljiva ili dijelova životinja (najčešće ugroženih vrsta) dolazi iz Kine i Rusije. Nažalost, kineske alternativne prakse često su podstrek lovokradicama i različitim krijumčarima da uvoze i izvoze različite preparate te organe, dijelove tijela ili žive životinje, što je apsolutno za svaku osudu, bez obzira na to da li se radi o životinjama sa liste ugroženih ili onima koje nisu ugrožene. Naime, te životinje se muče, transportuju u nezamislivo okrutnim uslovima i ubijaju. Upravo je vjerovanje da rog nosoroga ima određenu medicinsku upotrebnu vrijednost dovelo bijelog nosoroga do biološke propasti. Trgovina ovakvim preparatima je gotovo uvijek kršenje CITES konvencije.

(Global CIR/Oslobođenje/Agencije)

Komentiraj