EU POLOŽILA JOŠ JEDAN ISPIT! Pobjeda Čaputove na predsjedničkim izborima u Slovačkoj veliki je šamar desnim populistima i označava početak kraja ‘Višegradske grupe’

Ambiciozno zamišljena ‘Višegradska grupa’, koju su mnogi europarlamentarci nazvali ‘britansko-američkim’ trojanskim konjem unutar EU, nalazi se u sve težoj situaciji i može se slobodno reći da je pobjeda mlade liberalne odvjetnice Zuzane Čaputove na nedavno održanim predsjedničkim izborima u Slovačkoj, jasan znak kako se konzervativnom klubu srednjoevropskih država bliži kraj djelovanja, barem onakvog kakvog su do danas ispoljavali.

Brisel već odavno pokušava zavaditi članice V4

Kako se borba EU s Mađarskom i Poljskom oko onoga što Brisel doživljava kao slom demokratskih normi u tim zemljama, pojačavala, Evropska komisija je radila iza kulisa kako bi pokrenula razmirice između te dvije zemlje i ostatka Višegradske skupine, srednjoevropskog saveza koji također uključuje Slovačku i Češku. Diplomate i dužnosnici u regiji kažu kako je  Komisija koristila snagu svog novca u proteklim razgovorima o budžetu da bi posijala podjelu među četiri članice Višegradske grupe. Da je taktika  bila uspješna vidi se iz činjenice da je EK Mađarsku i Poljsku, uspjela učiniti još izolovanijim, nego što su bile ranije.

Budući da se zemlje Srednje Evrope suočavaju s mogućnošću znatnog smanjenja u dodjeli sredstava za razvoj u sljedećem sedmogodišnjem budžetu EU, Komisija je liderima u Pragu i Bratislavi jasno stavila do znanja da nije u njihovom interesu udružiti oružje s poljskim ‘de facto’ vođom Jarosławom Kaczyńskim ili mađarskim premijerom Viktorom Orbánom. Također, Evropska komisija je odlučila krajem prošle godine Sudu Europske unije uputiti predmet protiv Poljske zbog kršenja načela neovisnosti sudstva u novom poljskom Zakonu o Vrhovnom sudu te zatražiti od Suda da odredi privremene mjere dok ne donese presudu u tom predmetu, što je drugi takav proces pred istim sudom protiv Varšave. Sa druge strane, zbog desničarenja i neprimjerenog ponašanja nedavno je iz EPP-a suspendiran i sam mađarski premijer Viktor Orban i to samo nekoliko mjeseci prije historijskih izbora za EPP.

Dužnosnici iz Slovačke i Češke, u međuvremenu, jasno su stavili do znanja kako nisu spremni žrtvovati vlastiti interes u odbrani Poljske i Mađarske od odgovornosti za narušavanje vladavine prava. To rade jer znaju kako se sredstvima EU finansira 55 posto javnih investicija u Slovačkoj i 43 posto u Češkoj, a također su zabrinute zbog svog položaja u EU koji može biti narušen podrškom Poljskoj i Mađarskoj.

I Bratislava i Prag suočavaju se s vlastitim izazovima s populizmom i političkom korupcijom, ali se njihovi politički interesi sve više slažu s Njemačkom i Austrijom, s kojom su njihove ekonomije više blisko isprepletene nego s bivšim susjedima Varšavskog pakta. To se posebno odnosi na Slovačku, koja je jedina zemlja u regiji koja pripada eurozoni. Ako ekonomije ove dvije države  nastave s trenutnom putanjom rasta, obje će se vjerojatno pridružiti rangu neto obveznika EU-a tokom sljedećeg dugoročnog budžetskog ciklusa bloka.

Zahvaljujući činjenici da je migrantska kriza, koja je 2015. godine zahvatila Evropu, sada pod kontrolom, populistima Višegradske grupe oduzeta je još jedna karta na koju su igrali izmišljajući sve čudnovatije teorije zavjere koje navodno Brisel provodi s ciljem uništenja judeo-kršćanske Evrope. Međutim, niko nije mogao ni sanjati da će Brexit i Tramp, dva faktora za koja se smatralo da će pogodovati samovolji i morbidnom populizmu u Evropi, ustvari biti presudni faktori da se oduševljenost i podrška takvim pogledima i pokretima iz dana u dan smanjuje, uprkos inicijativi za ujedinjenjem evropskih populista Trampovog stratega Stivea Bannona.

Kako su Brexit i Tramp pomogli Evropi

London i Washington oduvijek su imali presudan utjecaj u regiji koju čine države V4. Još je američki predsjednik G.W. Bush taj dio Evrope nazivao ‘novom Evropom’, želeći kazati kako se težište sa Zapada Starog kontinenta pomijera ka Istoku, a sve kako bi ‘kaznio’ Francusku i Njemačku koje su zajednički odbile učestvovati u američkoj invaziji na Irak, dok su je podržale Velika Britanija i Poljska.

Računalo se kako će zbog tradicionalnog partnerstva Washingtona i Londona sa srednjoevropskim državama, Brexit i dolazak Trampa u Bijelu kuću, samo pojačati animozitet ovih država prema zvaničnom Briselu, odnosno Berlinu i Parizu. Međutim, situacija se u potpunosti preokrenula. Vidjevši muke i propast Velike Britanije koji su uslijedili nakon referenduma o Brexitu 2015. godine, srednjoevropski lideri više i ne pomišljaju na napuštanje bloka. Trampova nepredvidivost, napuštanje globalnih ugovora i organizacija, te različiti zahtjevi poput onih da Poljska obešteti Jevreje i njihove porodice stradale u Drugom svjetskom ratu, doprinijeli su generalnom nepovjerenju prema Bijeloj kući. Pa iako je Poljska ove godine, dan uoči čuvene Minhenske sigurnosne konferencije u Varšavi zajedno sa SAD-om, organizirala sigurnosnu konferenciju o Bliskom Istoku, na kojoj je glavna zvijezda bio Netanyahu, nekoliko mjeseci nakon toga propao je samit V4 u Jerusalemu jer je  poljski premijer odbio otputovati u Izrael zbog ranijih izjava zvaničnika u izraelskoj štampi u kojima su Poljaci okvalifikovani kao ljudi koji ‘posisaju antisemitizam sa majčinim mlijekom’.

Samim tim, Višegradska grupa je sve manje zainteresovana da bude tampon zona između Zapadne Evrope i Rusije, koja bi u okviru šire Inicijative tri mora u koju ulaze Hrvatska, Austrija i Bugarska, trebala osujetiti plan još čvršćeg energetskog zagrljaja između EU i Rusije. Kako stvari stoje, Sjeverni tok 2 se privodi kraju, a još uvijek nema realnih izgleda da će se skoro ostvariti izraelski plan preuzimanja gasnog tržišta Evrope kroz eksploataciju veliki količina plina u Mediteranu, koji bi kasnije preko Kipra, Grčke i Italije dospijevao do razvijenog tržišta EU.

Uspjeh EU u nošenju sa Trampovom nepredvidivošću i hrabro držanje Brisela u pregovorima sa Londonom o Brexitu, osujetili su ranije planove cijepanja unije na nekoliko interesnih sfera i postavljanja tampon zone kroz njeno središte kako bi se generisali novi sukobi sa Rusijom, dok bi Velika Britanija i SAD, zajedno sa Izraelom onda ekonomski izrabljivali podijeljenu Evropu čije bi zemlje bile zabavljene međusobnim sukobima. Naravno, niko ne spori veliku razinu ruske prijetnje nakon aneksije Krima i naoružavanja separatista u Ukrajini, no, zvanični Brisel osim pregovora sa Moskvom i ekonomskih sankcija Rusiji, ne vidi drugačiji način rejašavanja tog konflikta sprječavajući da se on proširi na druge države i dodatno eskalira.

Uzevši sve u obzir, nije ni čudo što se pozitivno raspoloženje prema desnim populistima sve više pretvara u ljutnju, a klasičan primjer jesu predsjednički izbori u Slovačkoj. Slično drugim zemljama Srednje Evrope, Slovačka je posljednjih godina doživljavala nagli uspon ekstremne desnice, a tom pomicanju udesno u velikoj mjeri doprinosila je i vladajuća stranka podupirući teorije zavjere o izbjeglicama i “rodnoj ideologiji”.

Izbor Čaputove označava kraj trenda

Zuzana Čaputová, odvjetnica i dugogodišnja aktivistica civilnog društva, uvjerljivo je pobijedila u subotnjem drugom krugu slovačkih predsjedničkih izbora. Njezinu pobjedu predviđale su nedavne ankete, a nagovještala ju je i činjenica da je u prvom krugu prije dvije sedmice osvojila dvostruko više glasova od svog protukandidata. No, ovakvi rezultati ipak predstavljaju neku vrstu iznenađenja. Naime, dok je 45-godišnja Čaputová na ovoj razini politike zapravo “početnica”, njezin protukandidat Maroš Šefčovič jedno je od etabliranijih lica slovačke politike. Šefčović nije samo posljednjih deset godina bilo slovački član Europske komisije, već je i uživao punu potporu stranke Smer, koja Slovačkom neprekinuto vlada od 2012. godine.

Pobjeda Čaputove može se tumačiti i kao znak silaznog trenda vladajuće stranke, kojoj je osobito naštetilo ubistvo novinara Jána Kuciaka i njegove partnerice Martine Kušnírove u februaru prošle godine. Trend nije uspjelo zaustaviti ni daljnje skretanje Smera udesno. Kako je za za Bilten objasnio Marek Mikuš s odsjeka za geografiju ‘Trinity College’ Dublina, “kampanja prije predsjedničkih izbora je potvrdila da se nominalno socijaldemokratski Smer, ozbiljno poljuljan brojnim i vrlo ozbiljnim aferama i problemima u zemlji, već neko vrijeme bori za glasače s populističkom i krajnjom desnicom”.

Stoga ne čudi da su osobito prljavu kampanju protiv izborne pobjednice vodili pojedini političari Smera i ekstremne desnice te mediji koji podupiru njihove politike. “Čaputovu su opisivali kao ‘ultraliberalnu’ zagovornicu LGBT prava, ‘rodne ideologije’ i nekontrolirane migracije, redom pojava nepostojećih u Slovačkoj, te kao marketinški proizvod američkih Židova. Jedan od profašističkih medija je čak objavio njezinu sliku manipuliranu da joj nos izgleda ‘židovski’”, dodaje Mikuš. Iako se prošlih godina činilo kao da je promoviranje sve neobičnijih desničarskih teorija zavjere kako bi se denuncirala opozicija siguran recept za pobjedu, očito je da to ipak nije strategija bez mane. Čaputová je pobijedila unatoč (ili baš zbog) svojih politika naklonjenih ljudskim i manjinskim pravima, ali i viziji EU koja je puno bliža onoj koju zagovaraju Merkel i Macron, nego li kako ju je vide Orban, Mayova ili Tramp.

Uz to, za razliku od većine slovačke opozicije, Čaputová nije Smerovoj socijalnoj demagogiji suprotstavljala tek neoliberalne ekonomske politike, već je, uz beskompromisnu zaštitu okoliša, kojom se i ranije bavila, umirovljenicima obećala zalaganje za pravednije mirovine, a radnicima veće ulaganje u zdravstvo. Ta kombinacija politika možda joj je pomogla da uspije preoteti i dio glasova birača nekih od kandidata ekstremne desnice, koji dobar dio svoje potpore temelje na socijalnoj demagogiji. Unatoč tome što je izlaznost bila relativno niska, nije nezanimljiv podatak da je Čaputová uspjela osvojiti preko tri četvrtine glasova birača mlađih od trideset godina.

Ovlasti predsjednice u Slovačkoj su zapravo simbolične, no Čaputová će ipak morati napraviti nešto da bi opravdala velika očekivanja građana.

Bilo kako bilo, Brisel može biti zadovoljan jer je očigledno uspio u namjeri da podijeli Višegradsku grupu na dva dijela, dodatno izoluje Poljsku i Mađarsku te izbjegne nove sukobe sa Rusijom, dok sa druge strane vodi teške pregovore o Brexitu. Ujedinjena Evropa je položila još jedan težak ispit, a predstojeći izbori za EPP označit će konačnu pobjedu onih snaga koje žele jače integrisanu Uniju sa jedinstvenom vojskom, ekonomskim tržištem, monetarnom i vanjskom politikom, koja će kao takva moći parirati u svakom segmentu drugim velikim silama svijeta poput SAD-a, Kine i Rusije.

Za našu zemlju je posebno važan poraz evropskih populista na ovogodišnjim izborima za EP, budući da je predsjednik SNSD-a svoje secesionističe težnje gradio upravo na krilima ideje o tzv. Evropi nacija, koja ne bi bila nimalo prijateljski nastrojena prema BiH, a pogotovo ne prema Bošnjacima. BiH kao višenacionalna država najveću šansu za prosperitet ima u okviru neke veće državne zajednice, kao što će to biti EU.

PROČITAJTE JOŠ:

(Global CIR Team)

Objavljeno u:

Komentiraj