FORMIRANJE VLASTI U USLOVIMA SPECIJALNOG RATA PROTIV BiH: Bakir Izetbegović je arhitekta i majstor ‘više matematike’, a to ne mogu svi razumjeti…

Kriza na Balkanu ide ka eskalaciji, a najopasniji oblik eskaliranja u svim krizama je ona društvena koja se manifestira kroz propagandu, teror i subverziju. BiH i Bošnjaci, narod nad kojim je izvršen zločin genocida na kraju 20. stoljeća, su najosjetljiviji na ovakav vid specijalnog rata koji se vodi protiv naše države, a na što smo upozoravali kroz niz ranijih tekstova.

Tri aspekta specijalnog rata

Osnovni zadatak ove propagande jeste potkopavanje autoriteta bošnjačkih političkih faktora, prije svega SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića. Klasičan primjer terora u ovom specijalnom ratu jeste napad na državu BiH tokom kojeg su likvidirana dva sarajevska policajca krajem prošle godine, čime se potkopava sigurnost građana i stvara nepovjerenje u moć sigurnosnog sistema da zaštiti građane. Subverzivno djelovanje opozicionih stranaka, koje su programski navodno opredjeljene za očuvanje BiH, a koje ne žele učestvovati u vlasti, već žele dodatno oslabiti bošnjački patriotski politički blok, također je jedan od vidova ugrožavanja naše države.

Bilo bi iluzorno vjerovati kako se ova tri elementa specijalnog rata vode iz centara unutar BiH. Naša zemlja, kao samostalna država ima dovoljno iskustva sa ovakvim podrivačkim napadima i većini ljudi je jasno da su oni koordinirani iz nekih vanjskih centara, a da su samo izvršioci u BiH. Problem se javlja kada neki politički nezreli funklcioneri i zvaničnici, najblaže rečeno ‘nasjednu’ ili se stave u službu ovih podrivačkih projekata i u javnosti počnu djelovati na liniji interesa vanjskih centara, kojima i jeste cilj destabilizacija BiH.

Nakon nedavnog sastanka lidera SDA, HDZ-a i SNSD-a u Sarajevu, predsjednik SDA i aktuelni predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, Bakir Izetbegović, kazao je novinarima kako na osnovu postignutog dogovora stranci SDA pripadaju ministarstvo vanjskih poslova, sigurnosti i odbrane. Nekoliko sati nakon toga, javnosti se obratio i vidno uznemireni predsjednik SNSD-a, Milorad Dodik, koji je u svome stilu poručio kako ‘ništa još nije dogovoreno’, te lansirao još jednu neprovjerenu informaciju da je ministarstvo sigurnosti navodno obećano lideru SBB-a Fahrudinu Radončiću, bacivši tako kosku za glođanje pojedinim politički nezrelim Bošnjacima, a sve zbog frustracije što je u pregovorima o formiranju vlasti naišao na ‘tvrd orah’ i što Izetbegović nije htio popustiti ni milimetar prilikom odbrane svojih zahtjeva.

I to je primjer koji potvrđuje da se u centrima koji usmjeravaju krizu u BiH s ciljem njenog produbljivanja, SDA i Izetbegović tretiraju glavnom metodom subverzije, jer su glavna prepreka ostvarivanju njihovih planova slabljenja i konačnog rušenja države BiH. Međutim, oni gube iz vida da je SDA na čelu sa Izetbegovićem navikla na razne podvale sračunate da bošnjački narod odvoje od glavnog faktora svoje zaštite, a to su SDA i Izetbegović. U centrima iz kojih se planira upravljanje krizom u BiH se gubi iz vida da će narod, srazmjerno povećavanju bezobrazluka i neprijateljstva prema BiH, povećavati svoju podršku SDA i Izetbegoviću.

Kada su u pitanju bošnjačke pozicije, stranka SDA ima puno pravo da bude zadovoljna, a bh. patriote mogu odahnuti, budući da je Izetbegović u zaista nepovoljnim okolnostima specijalnog rata, ipak izvukao maksimum ključnih pozicija koje garantiraju stabilnost, sigurnost i euroatlantski put naše zemlje. Međutim, problem se pojavio kada je dio Bošnjaka te značajan broj najgrlatijih ‘boraca za ahiret’ , povjerovao lažima sklonom lideru SNSD-a, a ne svom predsjedniku Izetbegoviću. To su prvi plodovi neprijateljske propagande koja se nemilosrdno plasira među Bošnjacima, a čiji je krajnji cilj dezorjentisanost cjelokupnog naroda.

Neka se ugledaju na Izetbegovića

Stoga posljednjih dana na društvenim mrežama možemo čitati milione poruka, statusa i komentara u kojima se ‘upozorava’ Izetbegović da ne pravi koaliciju sa SBB-om na državnom nivou. Da su ti komentatori bili agilniji u vrijeme predizborne kampanje, da su temeljitije i bolje izvršavali povjerene dužnosti tokom prethodnog mandata, onda lider SDA (koji je preuzeo funkciju predsjednika stranke tek 2015. godine), ne bi bio primoran da ulazi u ovako široke koalicije jer bi SDA osvojila minimalno pola miliona glasova i ne bi bilo raskolnika poput Hozanovića, Šepića, Kasumovića, Konakovića i Kukića. Ovako, iako najjača stranka po broju glasova i mandata, SDA je primorana na koalicije ukoliko želi održati minimum stabilnosti u državi. Naravno, idelano bi bilo da je u koaliciju sa SDA ušao blok lijevih i građanskih stranaka, ali one su se svojim opstankom u opozicionoj hladovini svrstale na liniju srpskih i hrvatskih velikodržavnih interesa te ostavile SDA sa dosta suženim mogućnostima potencijalnih koalicionih dogovora. Olakšavajuća je okolnost da je DF potpisao koalicioni sporazum sa SDA, ali situacija na federalnom i kantonalnim nivoima diktira još širu koaliciju. Dakle, Izetbegović, samo radi u okviru realnih mogućnosti s obzirom na izborni rezultat kojem su mnogo doprinijeli aktuelni kritičari svojim traljavim ‘radom’ na terenu, prijateljujući sa raskolnicima i blagonaklono gledajući na njihove postupke.

Izetbegovićevi kritičari u stranci, javnosti i Islamskoj zajednici,  nisu uspjeli samostalno na nivou kantona Sarajevo, ali i drugih kantona, sklopiti nijedan koalicioni sporazum. O čemu se onda ovdje radi? Zahvaljujući Izetbegovićevim pregovaračkim vještinama, SDA je dobila pozicije predsjedavajućih domova naroda na federalnom i državnom nivou, zatim predsjedavajućeg Parlamentarne skupštine BiH, zatim tri vrlo atraktivna ministarstva u VM, četiri pozicije zamjenika ministara, a uz to kandidat koji je imao podršku Izetbegovića pobijedio je na izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Dakle, sve za šta se zalagao Izetbegović to je i prošlo. Zašto se kantonalne SDA liste u Sarajevskom, Tuzlanskom i drugim kantonima te izabrani zastupnici nisu ugledali na svog lidera i otvoreno krenuli u pregovore i preuzeli inicijativu te iznašli neki modus za održivu kantonalnu koaliciju?! Mora li sve čekati na Bakira Izetbegovića?

Sa druge strane, kako mogu očekivati da Izetbegović sutra ulazi u pregovore sa drugim stranačkim opcijama i koalicijama, ukoliko nema jasnu i nedvosmislenu podršku i povjerenje stranke. Da li to neko sumnja u percepciju, odabir i analitiku prioriteta koje je odabrao ili će izabrati Bakir Izetbegović, ili možda ‘kritičari’, znaju nešto više od ostalih pa vjeruju u Dodikova podmetanja? Neka ne zaborave da je Izetbegović politički zanat ‘ispekao’ u društvu svoga oca, prvog predsjednika nezavisne države BiH, koji je izlazio u ratnim okolnostima na kraj sa Karadžićem i Miloševićem i petom kolonom u našim redovima, koji je bio vojskovođa te rado viđen gost velikih svjetskih državnika. Izetbegović je vodio autentičnu bošnjačku i bosanskohercegovačku politiku, koju je samo nastavio aktuelni lider SDA Bakir Izetbegović.

I tada je nakon prvih višestranačkih izbora u BiH postojala subverzivna i podrivačka propaganda koja je u javnosti iznosila tezu i otvoreno se borila da ne dođe do formiranja koalicije SDA-HDZ-SDS, odnosno da ne dođe do formiranja i uspostavljanja institucija i organa države, tada Republike BiH. Da Alija Izetbegović nije mudro odlučio da su preče državne institucije i interesi od unutarstranačkih i međustranačkih interesa, ne bismo bili u stanju organizirati referendum o nezavisnosti koji je priznao cijeli svijet i zahvaljujući kojem smo postali nezavisna država. Državu ne čine polja, rijeke, planine, već institucije i to bi trebali i danas u vidu imati oni koji ne gledaju blagonaklono na formiranje državnih organa i institucija u okviru postojećih rezultata izbora.

Bakir Izetbegović je odgajan i podučavan od čovjeka i političara takvog kalibra i zaista je iznenađujuće da su neki donedavni propagatori SDA na društvenim mrežama uputili kritike predsjedniku Izetbegoviću zbog onoga što je kazao Dodik, a što nije ni provjereno ni potvrđeno. Međutim, s obzirom da znamo da je bilo Bošnjaka koji su i devedesetih više vjerovali Karadžiću i Miloševiću, te da su neki od njih čak bili i u redovima tzv. VRS i pomagali genocid na ovaj ili onaj način, a danas obavljaju važne funkcije na državnom, federalnom ili kantonalnom nivou, sudstvu, tužilaštvu…, a takve osobe nisu problem dežurnim ‘kritičarima’, postavlja se pitanje za koga rade ovi danas koji vjeruju Dodiku?

‘Viša matematika’

Javnim istupima i svojevrsnim pozivima na pobunu i linč, koje trenutno možemo čitati na društvenim mrežama, pojedinim medijima i minberima, daje se hrana neprijateljima BiH, koji sa odobravanjem i oduševljenjem gledaju na svaki mogući međubošnjački konflikt. Neprijatelji BiH  takve situacije mogu iskoristiti da i sami postavljaju dodatne uslove u pregovorima, ukoliko osjete da pozicija Bakira Izetbegovića nije najčvršća. Posebno zabrinjava ponašanje onih koji se prodaju za velike ‘borce za ahiret’, jer oni bi, ako se i minimalno drže islamskih načela valjda trebali više vjerovati bratu muslimanu, nego ‘vlasima’, kako ih jednom prilikom nazva reis Kavazović.

Građani i društveni subjekti u BiH koji su se identificirali sa vrijednostima svoje domovine BiH, što znači i Bošnjaci, znaju da će njihova borba biti duga i teška. Na dužinu borbe ne mogu utjecati,  jer je  opravdano smatrati da će u manjem ili većem intenzitetu politički  sukobi trajati dok je svijeta i vijeka. Također, Bošnjaci znaju da se borba za BiH može olakšati svima koji žive na ovim prostorima, ako postignu državno jedinstvo, što će se ubrzo postići kada politički propadnu bošnjačke stranke koje radikalnim stavovima ometaju SDA i Izetbegovića da se ispuni i narodna i njegova želja da se prevaziđu podjele, koje se ne mogu opravdati demokratskim principima.  

Na koncu, formiranje vlasti u uslovima specijalnog rata protiv BiH je viša matematika, i teško je očekivati od bukvalista i navodnih ‘boraca za ahiret’ da to shvate. Na svu sreću, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je arhitekta i dobro razumije višu matematiku.

(Global CIR/Amel Jašarević)

Komentiraj