Konaković – od osrednjeg košarkaša do političara Šepićevog kalibra!

Kroz postdejtonsku bh. političku scenu prodefilovale su hiljade različitih osoba i pojava, ali rijetko se mogao naći fenomen poput Elmedina Dine Konakovića, bivšeg premijera KS i aktuelnog predsjedavajućeg kantonalne skupštine. Moglo bi se kazati da u svom karakteru i političkom radu Konaković ustvari sublimira većinu izrazito destruktivnih anomalija ispoljenih tokom i poslije rata u ponašanju bošnjačkih političara, sa štetnim posljedicama za društvo i državu BiH, posebno u pogledu „otimanja“ vremena za nužne reforme, jer gubljenje vremena uvijek ide na ruku antibosanskim politikama.   

Prije svega, Konaković, u narodu već nominiran kao ‘prvi mikrofon Sarajeva’, veliko je iznevjereno očekivanje  članova i simpatizera SDA. Konakoviću je bila pružena iskrena i dobronamjerna ruka SDA, pružena mu je šansa da svoje evntualne potencijale realizira na dobrobit građana i države, ali i da se ‘pita’ unutar same stranke. Na kraju, sve je ljude koji su mu dali šansu iznevjerio  i ide ka tome da sam sebi postane najveće razočarenje. Duboko u sebi Konaković dobro zna da će njegova izrazito destruktivna politička avantura biti kratkog vijeka, a da će dugoročno štetiti državi i narodu, pa i njemu samom kada se cijela priča oko NiP-a ogoli i raspadne. I on će konačno politički propasti i nestati kao i drugi prije njega koji su bili vođeni užim, ličnim karijerističkim interesima, a ohrabivani sa strane izvan patriotskog ambijenta.

Destruktivno djelovanje protiv države BiH

Ono što se može smatrati konstantom Konakovićevog političkog djelovanja jesu kontinuirani napadi na ključne autoritete bošnjačke politike ili bošnjačkog naroda uopće. Konaković ne napada vrijednosti, ali napada osobe i političke subjekte koji su u presudnim historijskim uslovima oblikovali i usmjeravali političku moć patriota BiH, naročito u vrijeme odbrane od oružane agresije na RBiH. On ih napada s ciljem da njihova politička moć, na štetu države i naroda bude okrnjena i rasuta  do te mjere, da bi u slučaju eventualne potrebe da se Bošnjaci u budućnosti okupe oko jednog lidera ili pokreta, zbog raznih „konakovića“, to bilo vrlo otežano provesti.   Posmatran u tom smislu, Konaković bi na zamišljenoj rang listi najbezobzirnijih rušitelja države i ugleda bošnjačke politike zauzimao visoko drugo mjesto.

Naravno, na prvom mjestu se nalaze Dodik i njegov SNSD, koji otvoreno zagovara uništenje i raspad BiH, prisajedinjenje njenih teritorija susjedima, koji ne poštuje Ustav i zakone ove zemlje, a sve pod parolom kako se radi o ‘dejtonskoj tvorevini koja ne može funkcionisati’. Odmah iza njega,  našao bi se Konaković dijeleći „drugo mjesto“ uz čitav niz bošnjačkih, hrvatskih i srpskih desničarskih i ljevičarskih stranaka koje rade na obesmišljavanju BiH kao moderne evropske države. Sama činjenica da se nalazi i čini se dobro funkcionira u takvom okruženju, duboko i trajno kompromituje Konakovića u očima svih onih ljudi koji se identificiraju sa vrijednostima svoje domovine.

Slučaj prijema delegacije katalonskih separatista od strane kantonalnog premijera Forte i ministara NiP-a, čime je izazvan neviđeni diplomatski skandal, a glavni grad BiH označen kao izvorište antievropske retorike i politike uoči ključnih evropskih izbora, još jedna je štetna okolnost za koju je odgovoran Konaković. Zahvaljujući Konakovićevim stranačkim kolegama rizikujemo da naš EU i NATO put, pored pojedinih susjeda, sada blokiraju i države poput Španije, što je direktna korist za planove separatista iz manjeg bh. entiteta. Posmatrajući u tom kontekstu Konakovićevo političko djelovanje, može se kazati da je i nadmašio Dodika u predstavljanju Bošnjaka kao opasnosti za EU i NATO integracije.

Konaković je opasniji i od truhle bh. ljevice oličene u SDP-u jer oni makar svoje napade ne kriju iza pojavne  religioznosti te ne zbunjuju dodatno građane, dok Konaković nastupa populistički iskorištavajući i religiju i pozitivan odnos prema vrijednostima BiH, samo kao alat kojim hvata nedužne i zbunjene ljude u svoju mrežu. Dobrom dijelu članstva NiP-a već je odavno jasna podrivačka i subverzivna djelatnost Konakovića, ali postavlja se pitanje šta se dešava sa onim koji su u njegovom bliskom okruženju. Iskustvo nas uči da se u ovim i sličnim slučajevima radi o ljudima koji još uvijek žive zaneseni lažnim obećanjima i nadanjima da će preko stranke i dotičnog Dine Konakovića ostvariti neke svoje interese i potrebe. Međutim, ubrzo nastupa faza u toku koje će se i preostali dio užeg članstva NiP-a uvjeriti da je ta politička opcija i pravac koji je izabrala u dubokoj koliziji sa očekivanjima birača, a onda će krenuti nezaustavljivi proces osipanja te strančice. U tom smislu, za primjer su mu „šepići“.  Posebno žestok val napuštanja NiP-a očekuje se u toku tekuće 2019. godine, kada će Konakovića napustiti većina sada odanih članova, a onda će uslijediti lančane reakcije i odlasci sve do samog konačnog gašenja ‘kantonalnog patuljka’.

Zašto Konaković ne radi svoj posao?

Možda se ovo i ne bi odigravalo na ovakav način da je Konaković radio svoj posao umjesto što je pokušavao raditi tuđi. I nedavno je u svom populističkom maniru prijetio tužbama i lansirao ponovo neke, samo njemu razumljive, ‘senzacije i činjenice’. Tako želi ubrati nešto jeftinih političkih poena kod naivnog svijeta koji ne zalazi u dublje uzroke političkih pojava i procesa. Svi oni koji iole prate bh. politiku jasno vide da se u Kantonalnoj vladi ustvari dešava proces jagme za direktorske pozicije komunalnih i javnih preduzeća.

Kakvu je samo političku sramotu Sarajevu i aktuelnoj kantonalnoj vladi nanijela trenutna ministrica obrazovanja i mladih Zineta Bogunić, oglušivši se na zahtjeve roditelja centra ‘Vladimir Nazor’, koji ne žele prihvatiti da im se za direktora škole nametne politički podobna osoba, umjesto dodasašnjeg direktora kojeg su na otvorenom glasanju izabrali zajedno sa nastavnicima centra. Iako su i uprava i vijeće roditelja bili protiv izbora politički podobne direktorice, Zineta Bogunić nije željela povući svoj glas koji joj je dala. Na taj način je pokazala da je ministrica svoje stranke i aktuelne vlade, a ne građana kojima treba biti servis.

U ovakvim bi se slučajevima očekivalo da sa svojom ‘stručnošću i pameću’ doprinese ‘prvi mikrofon Sarajeva’, da rješava aktuelne probleme građana, a ne da vodi svoje privatne ratove protiv bivših stranačkih kolega. Neka se Konaković ne zavarava da će za pogreške aktuelne vlasti u KS građani ispostavljati račune Forti ili nekom drugom. Svi dobro znaju da je glavna politička figura i najveći autoritet te koalicije ustvari Konaković, koji krči svoj politički put jašući na ‘antisda’ i ‘antieu’ retorici. Osim nekoliko desetaka skandala, aktuelna Vlada KS građanima glavnog grada nije priredila ništa pomena vrijedno, a već je vrijeme da se počne tražiti odgovornost za neispunjena obećanja.

Nedostatak elementarnih ljudskih vrijednosti i načela

Način na koji Konaković, kao deklarisani vjernik i ‘javni hadžija’, tretira svoju bivšu stranku, svoje nekadašnje nadređene i visoke stranačke i državne funkcionere, kosi se sa svim elementarnim univerzalno ljudskim, dakle i islamskim načelima. Mogu li Bakir Izetbegović i uže rukovodstvo SDA išta uraditi pa da to Konaković i njegova ekipa prećute ili po dobrom muslimanskom običaju u četiri oka upozore na  eventualnu grešku ili propust, ili moraju svaki put bez ikakve potrebe zlurado komentarisati i huškati ljude da bezrazložno mrze ono u šta se do jučer kleo Konaković.

Takvim ponašanjem Konaković proizvodi suprotan efekat od željenog, jer pošteni svijet uočava kakva je to moralna deformacija i devijacija koja Konaković i u mjesecu ramazanu onemogućava da se ponaša civilizovano. Sa druge strane, osobe kojima se Konaković bavi, svojim odmjerenim držanjem i primjerenim komentarima i reakcijama, ostaju superiornije i moralno uzdignutije u ovoj cijeloj priči pa tako dobijaju i više simpatija od građana.

Sve u svemu, sudbina Konakovićevog političkog projekta je poznata, jer slične avanture smo, doduše ne u ovako ekstremnom obliku, imali priliku gledati i ranije. Međutim, šteta nije u tome, već u vremenu koje će propasti na beznačajnim stvarima i svađama, umjesto da bude provedeno u postizanju napretka na bilo kojem polju, konstruktivnim i pozitivnim radom. Tako će se Dino, po svemu sudeći,  pridružiti plejadi onih koji su nam pojeli čitave godine i decenije slabeći političku moć Bošnjaka, umjesto da su radili na njenom jačanju.

(Global CIR Team/A. Jašarević)

Komentiraj