Savremeni izazovi bošnjačke politike

Bosna  je tokom svoje hiljadugodišnje historije uvijek pokazivala otpornost na ustaljene šablone poimanja historije, vjere i tradicije, gotovo uvijek egzistirajući kao poseban činilac koji se, htjeli to priznati ili ne, mora posmatrati zasebno i odvojeno od ostalih balkanskih država.

 Tako je u Srednjem vijeku bila utočište patarenima, kroz period Osmanskih osvajanja njeno stanovništvo je većinski prigrlilo islam, u sklopu Austro-Ugarske monarhije imala je poseban status, dok je njen teritorijalni kontinuitet narušen tek nekoliko godina uoči Drugog svjetskog rata, da bi već 1943. godine, zaključcima ZAVNOBiH-a ponovo bila etablirana kao zasebna republika u okvirima buduće socijalističke Jugoslavije u sastavu koje će ostati sve do 1992. godine, kada su njeni građani referendumom odlučili da žele samostalnu i nezavisnu međunarodno priznatu državu BiH.

Ovaj kratki prohod kroz historiju Bosne već na prvi pogled nam govori kako su se društveno-političke okolnosti u BiH uglavnom mijenjale ‘od rata do rata’ te da na nju ne možemo primijeniti klasične evropske periodizacije kulturno-povijesnih epoha. Bilo da je u pitanju  Srednjovjekovna Bosna, Bosna iz vremena Osmanske ili Austro-Ugarske vlasti ili pak ona iz perioda Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije ili nakon Drugog svjetskog rata SFRJ, jasno je da je svaka od tih epoha postavljala određene ciljeve i izazove pred političke elite bošnjačkog naroda. Nekada je Bosna bila najmoćnija država Balkana, nekada je bila u borbi za goli opstanak, nekada se borila za autonomiju, a nekada je politička borba bila usmjerena za pravo glasa u okviru savezne Republike – svako vrijeme je imalo svoje prioritete. Niti jedna od ovih komponenti bosanske politike kroz stoljeća se ne isključuju međusobno, kao što se ni komponente našeg identiteta ne mogu međusobno antagonizirati.  Antifašistička borba Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu i Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 90-tih ne isključuju jedna drugu, jer one predstavljaju kontinuitet antifašizma u Bošnjaka.

Međutim, neosporna je činjenica da je ušavši u sastav SFRJ, BiH postala dio jednog velikog bloka država koje su baštinile socijalistički sistem uređenja koji je kao svoj nedostižni  ideal postavljao komunizam. Iako je Tito već 1948. godine rekao ‘Ne’ Staljinu, Jugoslavija nije mogla prebroditi velike historijske  lomove prilikom smjene epoha i raspala se u krvavim ratovima tokom devedesetih u sklopu globalnog trenda pada komunizma i raspada SSSR-a.

Dakle, šire gledano, situacija u BiH se može posmatrati kroz globalnu kataklizmu rušenja socijalističkih režima i tranzicije ka kapitalizmu, dok sa druge strane, na regionalnom planu, ističe se njena težnja ka ostvarivanju i obnovi nezavisnosti, a kasnije i oružanoj odbrani te nezavisnosti, proistekle iz slobodne volje građana izražene na referendumu.

Temeljni cilj i prioritet bošnjačke politike tokom ranih devedesetih bilo je očuvanje i odbrana države BiH i bošnjačkog, ali i svih ostalih naroda i građana koji se identificiraju sa vrijednostima svoje domovine. Taj je cilj, možemo slobodno kazati, ostvaren. BiH je očuvana kao država ravopravnih naroda i građana, faktor međunarodne zajednice, sa svojim simbolima, međunarodno je priznata, potpisnica svih značajnijih povelja i međunarodnih ugovora te punopravna članica UN-a.

Novi prioriteti za novo doba

Nakon oružanog otpora agresiji i odbrane države BiH, bošnjačka politika, većinom sažeta u Stranci demokratske akcije, sada mora definirati neke nove prioritete, odnosno izazove  naspram stanja i problema  vremena u kojem živimo, a oni se prije svega moraju ticati integracije društva i države, na lokalnom planu, i ubrzanja integracija BiH u NATO savez i Europsku uniju, na globalnom planu.

U tom smislu i treba sagledavati nedavne istupe predsjednika SDA  Bakira Izetbegovića koji je naglasio da je došlo vrijeme za iskorak od bošnjačke ka bosanskoj stranci, ističući kako je neophodno otvoriti vrh stranke za mlade ljude, žene te pripadnike Srba i Hrvata, koji su zajedno sa Bošnjacima branili ovu zemlju od agresije 1992-1995. godine.

“SDA stari, bili smo u prosjeku stari 35 godina kad smo je osnovali danas je taj prosjek 55, postali smo malo glomazni, a onda i spori i tromi, nemamo prodora u srpski i hrvatski korpus. Kao što je Alija govorio ‘Bosanska brava se otključava ključem sa tri zubca, bošnjačkim, srpskim i hrvatskim’, a mi imamo jedan i ako su Srbi i Hrvati mogli biti u Armiji BIH i ginuti za ovu zemlju što ne bi mogli biti sa nama u politici u istoj stranci, otvorit ćemo im vrata.

Moramo ojačati energiju kroz podmlađivanje, moramo se nastaviti čistiti, politika kvari ljude, bilo je stvari kojih nije trebalo biti, neke smo odstranili, neki će da odu, kadrovska politika je srž svake politike. U septembru imamo kongres i uduplat ćemo ga, doći će izabrani predstavnici onda ćemo pozvati sve koje je narod birao i potvrdio, imat ćemo kongres od preko 1.000 ljudi.

 Vrijeme je za novi statut, da ga nanovo donesemo, regionalne odbore prislonit ćemo kantonalnim, od bošnjačke iskoračiti ka bosanskoj stranci, uraditi racionalizaciju glomazne strukture, odrediti kvote za Srbe, Hrvate, za žene i mlade, ne smijemo dopustiti da u Predsjedništvu ili u Glavnom odboru nema više ni jednog omladinca, spriječiiti akumalaciju funkcija, smanjiti broj potpredsjednika, ograničiti broj mandata na maksimalno tri”, poručio je Izetbegović 7.6.2019. godine na tribini u Goraždu.

Nakon ovih izjava, u javnosti se stidljivo pomalja nova polemika, koja može biti pozitivna, u smislu da se detaljnije objasni pravac kojim će se SDA kretati u budućnosti, ali može poprimiti i obrise negativne kampanje protiv lidera SDA uoči predstojećeg stranačkog kongresa.

Izetbegović razumije procese

Poznavatelji ideoloških i političkih težnji koje je za svog života pokazao rahmetli Alija Izetbegović, mogli bi odgovoriti na pitanje: Nakon što je na čelu države  sa patriotima realizirao izazov odbrane i očuvanja države BiH kao zajednice ravnopravnih građana i naroda, kakav bi izazov pred sebe i građane BiH koji su se identificirali sa vrijednostima svoje domovine BiH, postavio prvi predsjednik,  sada da je živ i da politički i državnički djeluje?

Poznavatelji njegove političke prakse su uvjereni da bi sada on težio da građani BiH kao izazov imaju što bolje prijateljsko komuniciranje ljudi različitih nacija i vjera u BiH u svim lokalnim sredinama gdje žive zajedno, te da država BiH uspostavi što bolje odnose saradnje sa susjedima – Srbijom, Crnom Gorom i Hrvatskom. Izetbegović bi sebi i svojim sljedbenicima postavio taj izazov, s ciljem da predstavnici građana i naroda, u skupštinskim klupama dižu ruku za iste prijedloge, zaključke i odluke, bez obzira kojoj naciji i vjeri pripadaju, odnosno da zajednički, na demokratskim, a ne na nacionalnim kriterijima, odlučuju šta će odbaciti ako za njih nije dobro. Dakle, Alija Izetbegović bi težio da se zajednički odlučuje i da kriterij etničkog bude usklađen sa principima općeljudskog i državnog interesa u BiH.

U proteklih nekoliko sedmica Bakir Izetbegović je naglašavao kako je neophodno više povjerenja u rukovodstvo, sa čime su se mnogi članovi SDA složili. Oni koji najbolje poznaju SDA, odnosno koji su poznavali i družili se sa prvim predsjednikom BiH i prvim predsjednikom SDA, rahmetli Alijom Izetbegovićem, vjeruju kako se ustvari samo radi o nastavku autentične bošnjačke politike koja se zahvaljujući novim okolnostima mora otvoriti prema svim dobronamjernim ljudima kojima je ova zemlja na srcu.

‘Bosanstvo’ na koje u svome izlaganju poziva Bakir Izetbegović, jeste državničko i patriotsko bosanstvo, a ne nacionalno i u tom pogledu ono nije suprotstavljeno bošnjačkom, hrvatskom ili srpskom nacionalnom identitetu. Čak naprotiv, moglo bi se kazati da bi svaki od ovih identiteta, kao posebnu komponentu unutar sebe, trebao imati inkorporiranu ideju bosanstva, odnosno pripadnosti zajedničkoj državi kao nečemu što nas okuplja i spaja, a ne dijeli, kako to pojedinci žele predstaviti.

U tom smislu, pravac političkog kretanja SDA u budućnosti, koji je najavio u svojim govorima lider SDA, odgovara onome što bi, da je među živima, sa velikom dozom vjerovatnoće uradio i sam rahmetli Alija Izetbegović, a tiče se međunacionalne saradnje i povezivanja, sve značajnijem protežiranju principa građanske države i na koncu međudržavne regionalne saradnje, ne na bazi ‘jugonostalgije’, već na temeljima međusobnog priznavanja i uvažavanja.

Razumijevajući ovaj proces vraćanja SDA njenoj prvobitnoj političkoj platformi, koja je nakon odlaska Alije Izetbegovića bila u krizi dok na čelo stranke nije došao Bakir Izetbegović, pokrenuvši niz pozitivnih procesa, ali i naslijedivši još više problema i neriješenih pitanja koja su u proteklom vremenu pratila stranku i njeno političko djelovanje, može se kazati kako aktuelni lider SDA postavlja nove standarde u probosanskoj politici, čak i za građanske i navodno ljevičarske partije, koje nisu htjele ili znale proširiti svoj utjecaj među Hrvatima i Srbima.

Da se SDA rukovodi zajedničkim interesima svih građana u BiH, najbolje svjedoči i njena reakcija na skandalozno Dodikovo odbijanje da u oproštajnu posjetu primi njemačku ambasadoricu u BiH. “Dodik ima obavezu predstavljati sve građane Bosne i Hercegovine, i nema pravo da svoje lične frustracije provodi zloupotrebljavajući funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH nanoseći štetu poziciji i ugledu zemlje”, piše u saopćenju za javnost Stranke demokratske akcije (SDA). 

Zahvaljujući inicijativi predsjednika SDA Bakira Izetbegovića možda ćemo u skoroj budućnosti moći vidjeti da u zakonodavnim tijelima naše zemlje i Bošnjaci, i Srbi i Hrvati, dižu ruke za iste zakone, ili pak glasaju protiv, ali ne na bazi nacionalnog kriterija, već na bazi ljudskog  poimanja interesa i potreba građana BiH.

Upravo to bi i trebao biti jedan od najznačajnijih dugoročnih interesa bošnjačke politike u budućnosti. Bez obzira koliko se on u današnjem vremenu činio utopijskim, upornim insistiranjem na autentičnim političkim vrijednostima, taj proces se može uspješno završiti, jer sve to korespondira sa općim stavovima Europske pučke stranke čija je članica SDA, kao i sa napredovanjem BiH ka članstvu u NATO-u i EU.

(Global CIR/A.Jašarević)

Objavljeno u:

Komentiraj