POGLED IZ PARIZA! ‘Hibridni rat’ protiv Francuske: Russia Today – medij ili antizapadna propaganda?

Početkom tekuće godine francuski predsjednik Emmanuel Macron je na jednoj od brojnih konferencija za tisak sa stranim novinarima istakao kako dragovoljno komunicira sa medijima, ako im je to stvarna uloga. Prvi čovjek Francuske je potom posebno akcentirao “strane uticaje u današnjem nasilnom vremenu“ kao i radikalne stranačke pokrete, koji su tražili savjete u inozemstvu te djelatnostima rusosfere, odnosno pro-Putinovih medija.

Macronovo upozorenje

‘Postoje osobe koje kupuju račune na društvenim mrežama, miješaju se u unutrašnje djelatnosti zapadnih zemalja i podižu sebi prođu. Aktualno u Hexagoneu BFMTV nije najgledaniji medij, nego je to Russia Today’, rekao je Macron.

Nitko nije ozbiljno shvatio predsjednikova upozorenja do 12. ožujka, odnosno do objave ankete i studije NGO Avaaz, specijalizirane za različite društvene i medijske analize. Podržavajuci krizu “žutih prsluka” na veoma neprofesionalan način, Russia Today je pretekla galske medije i njihov uticaj na YouTube-u, uglavnom zahvaljujući posebnim platformama, čiji su programi viđeni 23 milijuna puta. Od prošle jeseni publika ovog sitea se udvostručila do te mjere da je, čini se, prevazišla i čuveni info kanal ‘C News’.

Piše: Džana Mujadžić

Kada se u Francuskoj podigne buka oko ovakvog sadržaja, glasine istinite ili ne, ne prestaju. Mnogi su se odjednom zapitali, kako se ruski kanal koji se u Francuskoj čuje i vidi na 359. programu Freeboxa, nakon kratkog emitiranja od samo 18 mjeseci, uspio nametnuti ispred nacionalnih “giganata”: Le Mondea, Le Figaroa, Nouvel Observateura ili Le Huffington Posta? Po kojoj i kakvoj alkemiji je postala glavni megafon  pokreta “žuti prsluci”?

Nastojalo se, također, saznati na koji način se prave vijesti u pariskoj Redakciji RT-a, čija se direkcija nalazi u Moskvi?

O načinu rada pariskog uredništva RT-a, najprije su progovorili bivši novinari i suradnici, ali pod plaštom anonimnosti. Izjavljivali su s oprezom  nalik paranoji da su možda praćeni, iako više ne rade za taj poseban medij. Mnogi ne mogu povjerovati kako su bili sredstvo manipuliranja Kremlja, koji je po njihovom mišljenju objavio Zapadu “rat uticajnosti”.

Aktualni galski predsjednik se požalio na djelovanje RT-a, ali i drugih ruskih glasila, jer je bio njihova prva “žrtva”. Za vrijeme trajanja njegove predsjedničke kampanje, ruska sredstva informisanja su objavljivala razgovore s osobama koje su isticale Macronovu  navodnu homoseksualnost i postojanje dobro garniranog bakovnog računa na Bahamskom otočju.

Za vrijeme posjete Vladimira Putina  Hexagoneu, 29. svibnja 2017., galski predsjedinik koji je preuzeo funkciju nekoliko dana ranije, nastojao je pojasniti situaciju na konferenciji za tisak u Versaillesu : – Kada mediji stvaraju i prenose uvrjedljive i sramotne neistine, gube obavještajnu ulogu, postajući organi nečijeg utjecaja!

Sve oči su se okrenule Putinu, koji je bez bilo kakve reakcije slušao prijevod, držeći lijevu ruku na uhu.

Da bi se razumio iskaz  francuskog predsjednika treba se podsjetiti na osnutak Russie Today. Taj “organ utjecaja” je Putinova ideja iz 2005. godine.

Bivši oficir KGB-a, zatim  direktor njegovog nasljednika DSB-a, je na vlasti bio već pet godina. Razrušio je  i ukinuo mnoštvo medija, konfiskovao različite tvrtke i poduzeća oligarha koji su izmicali njegovom uticaju, profitirjući povišenjem cijena nafte postao je garant ekonomskog uspona. Popularan i s ogromnim autoritetom, nanovo je izabran sa 71% glasova 2004. godine i ništa mu ne izmiče u unutrašnjoj politici Rusije. Ali međunarodna scena mu nije naklonjena. NATO je bombardirao srpskog saveznika 1999. godine, SAD su upale u Irak 2003., uprkos ruskom protestu,  osam bivših zemalja Varšavskog ugovora ušle su u EU.  “Obojene revolucije” u Gruziji, Ukrajini ili Kirgistanu su dovele na vlast prozapadne autoritete. Na sve to se dodao i medijski problem Moskve. TV kanali obožavaju spektakularne drame, a bivši SSSR ih ima na pretek: rat u Čečeniji, podmornička nesreća u Kursku, upad u moskovski teatar…

Zapadni ekrani reflektiraju zemlju koja nije uspjela otkloniti sovjetsku spiralu sumraka. Godine 2005. Putin pred mladom gardom  krajnjih nacionalista vrišti : -Često pratim strane tv kanale koji stalno predstavljaju jednake sadržaje o Rusiji: političku krizu i ekonomsku depresiju.

‘Medvjedi koji lutajući urliču’

Zbog njegovog bijesa i razdraženosti je stvorena Russia Today, u lipnju iste godine. Tokom lansiranja vladajuća klasa ne pokušava sakriti namjere: ‘Zapad tumači Rusiju sa tri riječi: komunizam, snijeg i siromaštvo. Željeli bismo pokazati sadržajniju slike naše zemlje.’ Prvi predsjednik kanala, Putinov saveznik Mihail Lesin poznati po nadimku “Buldožer” potvrđuje kako mu riječ “propaganda” ne smeta: ‘Morat ćemo promovirati Rusiju u inozemstvu, inače ćemo zauvijek ostati “medvjedi koji lutajući urliču”.

Uprkos značajnim materijalnim sredstvima, budžetu od 30 milijuna eura godišnje i uredništvu od 200 novinara, počeci nisu bili ohrabrujući. Nitko ne želi gledati ležerne reportaže o ljepoti života  u vječnoj Rusiji. Kada su ruske trupe ušle u Gruziju, ljeta 2008. s isprikom da žele zaštiti rusku manjinu u Južnoj Osetiji  i Abhaziji, vojna prevlast se prevodi u simbolički poraz. Kremlj je nesposoban ubijediti međunarodno mišljenje  o dobrim nastojanjima svoje vojne intervencije. Gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili postiže svjetsku slavu pred zapadnim medijima, izražavajući se na engleskom ili francuskom jeziku o svom položaju žrtve “ruskog svirepog čudovišta”!

Nakon toga je pala odluka: ‘Što prije preseliti kanal iz Rusije i ugnijezditi ga po svaku cijenu na svim dijelovima planete, poput CNN-a ili BBC Worlda. Gledatelji iz New Yorka ili Djerbe, moraju ga pronaći među svojim programima.’ Najprije su u Moskvi otvoreni ultra moderni studiji, a broj novinara povećan je za deset puta. Nakon Russia Today Arabia na Srednjem istoku, španjolska verzija je pokrenuta 2009. godine. Zatim se godinu kasnije otvara RT America, pa njemačko i britansko uredništvo četiri ljeta poslije. Russia Today postaje samo RT pošto zvuči sigurno i simpatično.

Direkcija kanala slijedi novu, smjeliju izdavačku liniju. Uzimajući kao opravdanje želju za prevazilaženjem tradicionalnih medija,  RT objavljuje sadržaje koji ne zanimaju ostale: ističu bijedu pučanstva, rasnu netrpeljivost, “istine” o ratu u Siriji, korupciju zapadnih vlada, nestajanje demokratskih institucija…

RT kao i svi veliki tv kanali rado poziva različite eksperte i specijaliste, koji nikada ne razgovaraju uživo, zatim blogeri “od povjerenja” postaju istražitelji svjetskog glasa, dok su radikalizirani članovi brojnih vojnih i naročito paravojnih grupa, predstavljani kao reprezentativni sugovornici. Samoobjavljeni esejisti su smatrani značajnim sveučilišnim predavačima. Antisemitski i antimigrantski nastrojeni  youtuber Alain Soral je postao “spisatelj i osnivatelj think-tanka” koji dešifrira razgovore dva bivša galska predsjednika Françoisa Hollandea i Nicolasa Sarkozya,  dok negator Thierry Meyssen, koji ne prihvata postojanje napada od 11. rujna i brani Assadovu vlast, analizira sukob u Siriji kao istražitelj i nezavisni novinar. Prvak galske krajnje  desnice, Myndon La Rouche, poznat po upoređivanju Baraka Obame sa majmunom, posjeduje slobodu tumačenja egipatske revolucije, čuvajući oreol “političkog aktiviste”.

Sa preciznim i razrađenim prognozama svjetskih katastrofa i prakticiranjem četverodimenzionalnog novinarstva, RT bez prestanka obećava podatke o velikim geopolitičkim ulozima današnjice, pokazujući nasilje u svim oblicima, nastojeći naviknuti gledatelje na ruske verzije iznošenja gledišta i istine.

Kaos uživo

Godine 2015. Russia Today započinje emitovanje u Francuskoj – zemlja je savršen prostor za njihove antisustavne particije, jer je predsjednik uvijek “historijski” kritikovan, stanovnici traumatizirani terorističkim napadima i atentatima, a postotak nezaposlenih stalno raste, dok su institucije u velikoj krizi!

RT imenuje odmah Kseniju Fedorovu za odgovornu urednicu u pariskoj redakciji. Rođena u Kazanu  1980. godine, visoka i vitka brineta, najprije je bila reporterka u Moskvi, a potom se pridruzila ruskoj novinskoj agenciji Ruptly u Berlinu. Savršeno govori engleski jezik, izgleda ljupko i povjerljivo. Uvijek je spremna govoriti o “izdavačkoj nezavisnosti”.

Najprije je oformila ekipe jer se radi o ‘ugroženom zanimanju’  kao što jeste novinarstvo, ciji su uposlenici naučili na kratke poslovne ugovore, sastanke sa djelatnicima agencija za zapošljavanje i neizvjesne  misije.

-Bilo mi je dosta volontiranja, rijetko objavljivanih priloga i malog broja ugovora. Nisam nikada išao na odmor. Prije RT-a sam prošao sve pariske redakcije, uzduž i poprijeko, a nitko mi nije poklonio bilo kakvu pažnju. Htio sam samo imati posao i živjeti kao ostali. Čim sam saznao da Rusi traze novinare u Fancuskoj, raspitao sam se- riječi su jednog od uposlenika. Uredništvo nije obavještavalo buduće članove redaakcije o uvjetima rada koji se obavljao  telefonski. Objašnjavano im je da se radi “o ruskom načinu gledanja suvremene svjetske i lokalne  aktualnosti”.

Zabrinutim za slobodno izražavanje i mišljenje se ponavlja kako su u pitanju “velike reportaže i medijska nezavisnost”. Nema mainstreama pošto je previše ambiciozan. Najmotiviranije kandidate prima Fedorovna.

Mladi, obrazovani i ambiciozni novinari i ne sanjaju da politolog Rudy Reichstadt, prati  djelatnosti RT-a, cijelo desetljece. Odgovrni pariskog ureda po njegovim istraživanjima su “politizirani i bliski moskovskoj liniji”, obilježavajući osobni prostor sa velikim, Putinovim kalendarom u njihovom open spaceu – Putin u streljani, go do pojasa, jaše konja, vježba džudo. Asistentice Ksenie Fedorovne u svakom uredu stavljaju veliku zastavu Rusije. Novim novinarima su se neprestano prikazivali snimci “lošeg i zlobnog” Obame i “ljubaznog” Kima, Putin licem u lice sa Trampom i njegovim misilima. Grupe su nadgledane, a mlade i lijepe asistentice, stalno telefoniraju u Moskvu, očito dajući izvještaje o svakom, ponaosob. Za trajanja redakcijskih dogovora, Ksenia Fedorovna,  novim kolegama  koji se žele obavijestiti o  načinu  rada, prekida izlaganje vičući “Shut up”! Samo prvobitni novinari, došli odmah po osnutku redakcije, mogu biti na anteni.

Ideologija se mora poštovati.Svaki prilog se mora obraditi kao viralni objekt spreman za objavu na društvenim mrežama. Urednik Jérôme Bonnet je apsolutni vladar redakcije, iako ne posjeduje veliko audiovisuelno iskustvo. Jedino je značajno njegovo diskutabilno objašnjenje : – Mi smo opozicioni medij!

Voditelji programa su mladi i ambiciozni ili stare zvijezde malog ekrana. Ličnost sa CNN-a, Larry King, obavezan napustiti inicijalni medij zbog mirovine, uposlio se u RT America, sa 80 godina. U Francuskoj je kontaktirana poznata polemistkinja slavenskog porijekla, Natasha Polony, koja nije upala u klopku. To nije pošlo za rukom i Jeanu-Marcu Sylvestreu, nekadašnjem ekonomskom kroničaru prvog drzavnog programa TF1. Otpušten, tražio je  brz način zarade jer je naviknut na lagodan život. Fedorovna mu predlaže ugovor po mjeri pa bivši voditelj galske tv uređuje emisiju “Zabranjeno zabraniti”.

Kao što zakon o medijima nalaze, RT France osniva etički ured koji mora brinuti o “poštivanju, nezavisnosti i pluralizmu vijesti i sadržaja”. Na opće iznenađenje, nekadasnji predsjednik Radio Francea, Jean-Luc Hess, pristaje voditi komitet  ističući: ‘Prihvatio sam funkciju besplatno, nisam se prodao’.  Iskusni novinar kaže da ne poznaje sadržaje RT France, ne zna nikoga u redakciji i ne gleda mnogo ni ostale priloge. Iz zahvalnosti što su ga pozvali da javno promovira svoju knjigu, pristao je obavljati posao koji, zapravo, ne radi.

Direktorica informativnog programa je Ekaterina Lazareva, nazvana Katja. Tek joj je 27 godina, ne prestaje raditi po cijeli dan: od pet ujutro do jedan, nakon ponoci. Iako se svima obraća na engleskom jeziku čini se da dobro govori i francuski. Ako joj se uputi nezgodno pitanje, odgovor je jednostavan “fuck you”! Na redakcijskim konferencijama nema diskusije, teme i sadržaji su nametnuti, a ako se želi primiti plata na kraju mjeseca treba biti  razuman i pomirljiv! U RT nema dijaloga. Postoji jedna, jedina  linija medijskog izražavanja:  pronaći što više sadržaja koji daju lošu sliku o Francuskoj, u svijetu. Ne traže se “fake news”, nego odabrani prilozi o imigrantskoj krizi, predsjedničkim problemima, socijalnim također, isto kao i političkim.

Redakcija RT-a  obavezno konsultira site pod nazivom Démosphère, sto objavljuje liste predstojećih manifestacija. Zatim se ostvaruju reportaže o najmanjim, često neznačajnim  grupisanjima. Najvažnije je imati priloge o nezadovoljstvu i manifestacijama kojih u Francuskoj ima na pretek. Snimaju se otvaranja teatara, skupljanja nogometnih fanova, pa im se podare sasvim drugačija tumačenja u programima RT-a.

Katja stalno pita:’Netko je umro?Ne?Boring, nikakav interes!’ Da bi bila prihvatljiva, reportaža mora biti morbidna. Kada je u atentatu poginuo jedan pukovnik, Katja se raspitivala koliko ima metro  stanica do grada Carcassonne, koji je na jugu Francuske! Kada francuski sadržaji nisu dovoljni, kanal emitira “adaptacije”, odnosno reportaže pomno odabrane u Moskvi, najčešće sadržaje o ratu u Siriji koji sadrže hvalospjeve o ruskoj armiji. Novinari iz pariskog uredništva ne smiju komentirati, obavezno čitaju pripremljene prijevode. Semanticki registar je također poseban. Riječi kao što su “diktator”, “režim” ili “despot” su zabranjene. Ali Assadovi protivnici i pobunjenici se zato tretiraju kao “teroristi”. Bijele kacige, predstavljene u tradicionalnim sredstvima obavještavanja kao humanitarni djelatnici, RT naziva “kontroverznim grupama”. Istim terminom se označava “kontroverzni sirijski Opservatorij za ljudska prava”. Jedan specijalni izvještač iz Venecuele je okarakterizirao Madura kao “nelegitimnog predsjednika” i odmah se morao vratiti u Pariz.

Reporteri moraju stalno ponavljati kako im je, uprkos akreditaciji  onemogućen ulazak u Elyséejsku palaču. Često novinari u studijima RT-a ističu kako je “predsjedinička palača postala nedokučivo utvrđenje  za nezavisne istražitelje”. Zatim se urednik emisije obrati gledateljima: ‘Smatrate Putina diktatorom, a kod vas u Francuskoj vlada kaos u vrhu vlasti.

Najdraži sadržaj – ‘žuti prsluci’

Kako se kod RT informiranje prevodi strahom, masovno nezadovoljstvo i protestiranje  posebno se obrađuju. Redakcija potražuje represije i okupljanja koja se pretvaraju u nemire. Ksenija Fedorovna je u razgovoru sa novinarima kanala YouTube Thinkerview podvukla:  -Izvjesni nas  optužuju kako smo jedino okrenuti i upućeni na nasilničke sadržaje. Ako ste svjedoci okršaja, ne biste li ih snimali?

Zato direktorica ne da reporterima predahnuti i šalje ih na nepostojeće manifestacije. Jedino je zadovoljna subotom, kada se skupljaju žuti prsluci, ide na lice mjesta dajući podređenim upustva da u krupnom planu snimaju najmanje ispade. Sekvence postaju spotovi, a RT je najveća tribina nezadovoljnih prvaka pokreta “žuti prsluci”.

RT ne prestaje bacati ulje na vatru, pokazujući kako autoriteti ispoljavaju agresivnost prema pokretu, analizirao je istrazitelj Roman Mielcarek,ekspert za pitanja odbrane. Zanimljivo je da novinari ovog kanala imaju posebnu odjeću – stavljaju zaštitne kacige na glavu, ponakada i vojne te gas maske, da bi izgledalo kao da se radi o građanskom ratu. Izvjestači su slijeđeni u stopu telefonskim instruktorima koji ima naređuju da idu tamo gdje se “raznosi”.

Najbitnije je upozoriti gledatelje da događaji sasvim izmiču šefu države, a nema boljeg načina za potvrdu takvih navoda od uličnih nereda. Skoro svaki prilog ima upozorenje “Pazite uzbuđujući snimci”.

Sa oko tisucu videa o pokretu, postavljenih na društvenim mrežama od studenog do ozujka, RT je pokušala uticati na evoluciju televizije: javno mnijenje se ne  oblikuje vijestima vec zabavom.Večernji je dnevnik godinama nepropustljiv i često nerazumljiv. Publika ne traži analizu nego kratkotrajni, brutalni i brzo snimani prillog, koji hipnotizira.Facebook  je ispunjen prilozima snimljenim zahvaljujući RT Fancuska. Vođa “prsluka” koji je trenutno optužen da je tukao gravidnu  životnu suputnicu, Eric Drouet, izjavljuje da je RT “jedini slobodni medij u Francuskoj“.

Nova zvijezda, regionalni savjetnik Andrea Kotarac, čiji je otac Srbin, govorio je na RT-u dvadesetak puta kao blizak suradnik Mélenchona za međunarodna pitanja. Njegova sistematska kritiziranja Macrona odvela su ga na Jaltu gdje je bio uzvanik Međunarodnog ekonomskog foruma, isto kao i Marion Maréchal-Le Pen, unuka galskog osnivatelja krajnje desnice. Nije izostao ni Assadov ministar ekonomije. Jean-Luc Hess je na sve to izjavio kako je malo zabrinut!

(Global CIR/Piše: Džana Mujadžić, dopsinik iz Pariza)

Komentiraj