DEKOLONIZACIJA MUZEJA! Rasprava je sve glasnija: Trebaju li zapadnjački muzeji vratiti umjetnine u zemlje iz kojih su ih uzeli?

Vlada Jamajke od Britanskog muzeja traži povrat umjetnina koje su joj oduzete dok je bila britanska kolonija, što je samo jedan u nizu brojnih nedavnih slučajeva zahtjeva za dekolonizacijom europskih i sjevrnoameričkih muzeja.

Kruna izrađena u Etiopiji oko 1740., čuva se u londonskom muzeju V&A
Kruna izrađena u Etiopiji oko 1740., čuva se u londonskom muzeju V&A

‘Te umjetnine pripadaju narodu Jamajke’, poručila je jamajčanska ministrica kulture Olivia Grange o artefaktima koji se nalaze u Britanskom muzeju, a za koje sada traži da se vrate na otok odakle su uzeti dok je bio britanska kolonija, navodi Guardian.

Grange je povrat zatražila u jamajčanskom parlamentu prošli tjedan, podsjećajući da su iz zemlje predmeti uzeti tijekom ranih arheoloških iskapanja, dok je otok još bio britanska kolonija. Napomenula je da su predmete izradili Taíno, domorodački narod Kariba. Među predmetima koje traže od Britanskog muzeja su i 500 godina stara izrezbarena drvena figura, za koju se smatra da predstavlja boga kiše te izrezbarena figura čovjeka-ptice pronađena 1792.

‘Ti artrefakti nisu čak ni u stalnom postavu Britanskog muzeja’, rekla je Grange dodajući kako su pak za Jamajku i njenu povijest od neprocjenjive vrijednosti. U pokušaju ovog povrata umjetnina, kako je istaknula, ministarstvo Jamajke surađuje s Nacionalnim odborom za reparacije, skupinom osnovanom 2009.

Britanski muzej
Britanski muzejIzvor: Profimedia / Autor: N.N.

Predmeti koje su izradili Taíno Indijanaci danas su dio nekoliko europskih i sjevernoameričkih zbirki. Britanski ih je muzej, primjerice, dobio početkom 20. stoljeća, iz zbirke Williama Ockleforda Oldmana.

Iz samog Muzeja pak na zahtjev Olivie Grange kažu kako iz Jamajke još nisu dobili nikakav službeni upit oko povrata artefakata.

‘Dva objekta naroda Taíno, stolica i stojeća figura, u postavu su od 2009.’, rekla je glasnogovornica Britanskog muzeja. ‘Predmeti iz kolekcije dosad su više puta posuđivani u Indiju, Japan, Španjolsku, Francusku, Singapur i u Muzej Horniman u Londonu. Ritualna stolica naroda Taíno bila je dijelom turneje ‘Povijest svijeta’, koju je u raznim izložbenim prostorima od 2014. do 2018. vidjelo preko milijun ljudi. Britanski muzej dugo godina surađuje s kolegama i vladama Kariba na zajedničkim istraživačkim projektima’, poručili su iz Britanskog muzeja.

Ovaj slučaj jedan je u nizu brojnih koji su posljednjih godina dijelom rasprave o povratu umjetnina u zemlje njihovog porijekla. Posebno ju je rasplamsao izvještaj objavljen krajem 2018., kojeg je naručio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Izradili su ga senegalski ekonomist Felwine Sarr i francuska povjesničarka umjetnosti Bénédicte Savoy te su u njemu zatražili punu restituciju objekata i umjetnina koje su iz njihovih matičnih zemalja uzete bez pristanka tijekom francuskog kolonijalnog perioda u Africi koji je trajao od kasnog 19. stoljeća do 1960.

‘Dio sam generacije Francuza kojoj su zločini europskog kolonijalizma neosporivi i sastavni su dio naše povijesti’, rekao je Macron u studenome 2017. u Burkini Faso, kad je uvelike pokrenuo ovo osjetljivo pitanje. ‘Ne mogu prihvatiti to da je velik dio kulturne baštine iz nekoliko afričkih zemalja u Francuskoj… U sljedećih pet godina želim da se stvore uvjeti za privremeni ili trajni povratak afričke baštine u Afriku.’

Savoy je tada komentirala kako se radi o revoluciji. ‘U dvije minute i 33 sekunde… Macron je dokinuo nekoliko desetljeća službene muzejske politike u Francuskoj.’

Francuski predsjednik Emmanuel Macron
Francuski predsjednik Emmanuel Macron/Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Priča o dekolonizaciji muzeja, međutim, zahuktava se još od 2007., kad Ujedinjeni narodi u Deklaraciji o pravima domorodačkih naroda traže da se domorodačkim zajednicama vrati sva kulturna, intelektualna, religijska i duhovna imovina koja im je uzeta bez njihovog ‘slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka ili narušavanjem njihovih zakona, tradicija i običaja’.

S time na umu, iste godine formirana je Benin Dialogue Group, s namjerom da u Beninu uspostavi trajni postav koji će se sastojati od predmeta koji su nekoć pripadali bivšem kraljevstvu, a sada su u rukama kolonizatora. Benin Royal Museum trebao bi se otvoriti 2021.

Nakon ove početne inicijative, stvari su se pokrenule pa je 2009. Egipat od Louvrea tražio povrat pet fragmenata zidne slike s jedne od grobnica iz Doline kraljeva. Nigerija je pak 2012. od bostonskog Muzeja umjetnosti zahtijevala da joj vrati 32 predmeta koja je Britanska vojska ukrala u beninskom masakru 1897. Zatim, 2017., godinu nakon što je predsjednik Benina službeno od Francuske tražio povrat predmeta uzetih tijekom okupacije, Nigerija je od Britanskog muzeja tražila spektakularne beninske bronce. Uz taj i uz zahtjev Jamajke, i Grčka od Britanskog muzeja traži povrat mramora iz Partenona. Britanski povjesničar David Olusoga situaciju je opisao kao ‘posebnu vrstu supermarketa gdje svaka zemlja u Britanskom muzeju dobiva golema kolica i dvije minute za kupovinu’.

Nigerija: Britanski vojnici s ukradenim blagom u Beninu 1897.
Nigerija: Britanski vojnici s ukradenim blagom u Beninu 1897/.Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

I londonski muzej Victoria & Albert ima problema s povratom umjetnina. Etiopija, primjerice, od njih traži objekte uzete tijekom bitke kod Magdale 1868. O tome se u Guardianu nedavno oglasio i ravnatelj V&A Tristram Hunt, koji je na čelu te ustanove od veljače 2017.

‘Za muzej poput V&A, dekolonizirati znači dekontekstualizirati: povijest cartva ukorijenjena je u značenje muzeja i u njegovu zbirku i pitanje je kako to interpretirati. Potreban je stoga nijansiran pogled na carstvo, a ne politički motivirane rasprave o tome što je dobro, a što je loše. Uz priču o kolonijalnom nasilju, carstvo je bilo i priča o kozmopolitizmu i hibridnosti. Kroz trgovinu, religiju, rat i silu, ljudi i kulture su se miješali i, u mnogim slučajevima, tu razmjenu izražavali kroz oblike materijalne kulture kakvi se danas nalaze u muzejima. To je slučaj s Rimskim i Osmanskim carstvom, s carstvom Ming, Ašanti, Habsburgovcima i da, s Britanskim carstvom. Danas se moć, bogatstvo i umjetnost akumuliraju u nadolazećim carstvima, formalnim i neformalnim, u modernoj Kini i zemljama Zaljeva. Možda je pravi izazov kako stvoriti više, a ne manje univerzalnih muzeja, ne samo u Europi i na Zapadu, nego i diljem Afrike, Indije i globalnog juga. Cilj bi nam trebao biti da univerzalne, enciklopedijske muzeje rasteretimo njihovih kolonijalnih preduvjeta i zamislimo ih kao nove medije za multikulturno razumijevanje’, naveo je Hunt.

Detalj krune iz Etiopije, oko 1740.
Detalj krune iz Etiopije, oko 1740.Izvor: Profimedia / Autor: N.N.

Macronova inicijativa, kaže Hunt, pregazila je filozofiju obrane zapadnih, enciklopedijskih muzeja iz 2002., deklaraciju o važnosti i vrijednosti univerzalnih muzeja koju je tada potpisalo 18 renomiranih ustanova, uključujući Louvre i njujorški Metropolitan. Po pitanju problematičnog porijekla dijelova zbirki ovih muzeja, deklaracija je tvrdila da ‘tijekom vremena, objekti dobiveni kupovinom, na poklon ii prijenosom, postaju dijelom muzeja koji je o njima brinuo, a time i dijelom baštine nacija koje su ih čuvale’. Predsjednik fonda J Paul Getty James Cuno upozorio je kako bez encikopedijskih muzeja postoji rizik od toga da se na vlastitu, specifičnu kulturu počne kruto gledati kao na čistu, esencijalnu, organsku kulturu, kao nešto u što se netko rađa. ‘Bez enciklopedijskih muzeja, kolektivni i politički rizik je da kultura postane fiksna nacionalna kultura’, komentirao je smatrajući da je iznimno ograničavajuće zbirku promatrati isključivo kroz njene kolonijalne poveznice.

Ravnateljica umjetničkog centra Walker u Minnesoti Olga Viso, s druge strane, uvjerena je da muzeji moraju prestati aktiviste gledati kao neprijatelje. ‘Ako žele ostati kulturno relevantni, muzeji se moraju postaviti kao zajednice koje uče, a ne kao autoritativni centri koji sami sebe potvrđuju i do kojih se ne može doprijeti’, upozorila je.

I ravnatelj Rijksmuseuma Taco Dibbits na sličnom je tragu. ‘Sramota je da Nizozemska tek sada obraća pažnju na povrat kolonijalne baštine’, rekao je govoreći o restituciji umjetnina Indoneziji i Šri Lanki. ‘Trebali smo to napraviti ranije i nema nikakve isprike za nas.’

Beninske bronce
Beninske bronceIzvor: Profimedia / Autor: N.N.

Prošle godine, predsjednik Fondacije Pruske kulturne baštine Hermann Parzinger tražio je međunarodne smjernice na tragu Washingtonskih principa, koji su se bavili restitucijom umjetnina koje su nacisti svojedobno ukrali od uglavnom židovskih obitelji. Ti principi, kako je naveo Parzinger, muzejima bi ubuduće pomagali da rješavaju pitanja istraživanja porijekla umjetnina te povrat ilegalno stečenih predmeta koji su u javnim zbirkama.

Muzej V&A je, kaže ravnatelj Hunt, prošle godine, na 150. obljetnicu bitke kod Magdale izložio mali postav koji je nudio najbolje iz carske etiopijske kolekcije. ‘Jasno nam je da, čak i ako se objekti ne mogu vratiti u matične zemlje, ipak moramo raditi na tome da ih pokažemo i da budemo otvoreni oko toga kako su ti predmeti dospjeli u našu zbirku. Moramo s Etiopijom komunicirati i nuditi ih na dugoročnu posudbu. Ako već ne možemo dekolonizirati muzej, barem ćemo biti jasni oko kolonijalnog konteksta zbirke te oko njenog značaja za afričku baštinu’, tvrdi.

Etiopija, međutim, ne pristaje na dugoročnu posudbu jer bi to značilo i pravno pristajanje na to da je Velika Britanija vlasnik predmeta. Žele povrat ilegalno prisvojenih blaga, a ta pozicija potvrđena je u ožujku 2019., kad je etiopska ministrica kulture Hirut Kassaw posjetila V&A. Trenutno se radi na tome da se blaga iz Magdale pokažu u Adis Abebi.

(Global CIR/Tportal/Guardian)

Komentiraj