BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodikovom retorikom!

U prethodnim dijelovima analize pod glavnim nazivom ‘BiH kao moguće poprište sukoba Rusije i Zapada’ opisali smo na koji način ruska geopolitička agenda koristi trusno područje Zapadnog Balkana za svoj dublji prodor na Evropskom kontinentu. Pri tome kao oruđe za provedbu svojih planova i zaštitu svojih interesa u našoj regiji koristi se velikosrpskom hegemonijom i politikom. Najveća žrtva te hegemonije i politike je svakako BiH, koja zahvaljujući svome Dejtonskom uređenju, ima dosta ograničenja da se brani od ovakvih nasrtaja.

Ključ opstanka naše zemlje i njenog najbrojnijeg naroda jeste opstanak bošnjačkih povratnika na svojim ognjištima u manjem bh. entitetu. Suština borbe za BiH u tom smislu, možda je najbolje sažeta u rečenici koju je u toku predizborne kampanje više puta ponavljao Šefik Džaferović, tada kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH: ‘Bosne i Hercegovine ima onoliko, koliko povratnika ima na njenim granicama’. Zbog toga ne treba čuditi što su upravo povratnici u bh. entitet RS jedna od glavnih meta politika koje žele nestanak države BiH i brisanje granice na Drini.

Teza Milorada Dodika da ‘Bošnjaci povratnici pokušavaju ponovo okupirati Drinu’ i na taj način sprovesti  stari ‘austro-ugarski’ plan razdvajanja Srbe iz Srbije od Srba u bh. entitetu RS, osim toga što je neutemeljena i štetna, ohrabruje srpske ekstremiste i šoviniste, grupisane u paravojnim i parapolicijskim formacijama, da nasrću na povratnike,  šireći strah i ratnu psihozu u vremenu dok još uvijek nisu pronađene i pokopane kosti njihovih najmilijih stradalih u genocidu nad Bošnjacima 1992-1995. godine.

Jasno je kako od strane bošnjačkih i hrvatskih povratnika ne prijeti opasnost bilo kome u bh. entitetu RS-u ili pak državi Srbiji, i to Dodik odlično zna, kao što zna i da je njihov opstanak na tim područjima glavna smetnja za realizaciju velikosrpskih ciljeva.

Unutarbošnjački politički sukobi u RS-u idu na ruku neprijateljima BiH

Sa druge strane, među bošnjačkim povratnicima u manjem bh. entitetu postoje određeni politički faktori koji ih dijele i idu na ruku velikosrpskim interesima, tako što remete artikulisanje jedinstvenog političkog glasa svih Bošnjaka u RS-u, koji su obespravljeni i na svaki mogući način ugroženi te onemogućeni u ostvarivanju osnovnih ličnih i kolektivnih prava. U periodu 2014-2018, u NSRS djelovao je poslanički klub ‘Domovina’ koji je okupljao predstavnike SDA, SBB-a i HSP-a. SDP na čelu sa Nerminom Nikšićem nije htio pristupiti klubu Domovina, već je formirao tzv. proevropsku listu, koja se nije proslavila na posljednjim izborima, ali je zato pomogla velikosrpskoj politici tako što je došlo do dodatnog osipanja bošnjačkih glasova. Postavlja se pitanje zašto SDP u manjem bh. entitetu nije pristupio zajedničkoj listi političkih partija kojima je u interesu jačanje države BiH? Može se kazati da je to posljedica ideološke, političke i liderske krize u vrhu SDP-a na čelu sa predsjednikom Nerminom Nikšićem, koga su u pogledu nastavka štetnih političkih utjecaja dodatno ohrabrili navodni ‘disidenti’ iz SDA, kako su im ‘tepali’ pojedini mediji dajući im oreol ‘žrtve’: Senad Šepić, Sadik Ahmetović, Fuad Kasumović, Salko Sokolović, Elmedin Konaković, Kemo Ademović, Mirsad Kukić, Amra Babić…

Od oktobra 2016. godine, zbog svojih ličnih animoziteta prema lideru SDA Bakiru Izetbegoviću, kasniji član rukovodstva Šepićevog NB-a Sadik Ahmetović, unosio je razdor u klubu Domovina, što je kulminiralo u oktobru 2017. godine kada se javno počinje suprotstavljati Izetbegoviću i glasati u Parlamentarnoj skupštini BiH suprotno od onoga što su bile preporuke stranke, povodeći se za svojim tada neformalnim šefom Senadom Šepićem.  Svojim destruktivnim djelovanjem protiv kluba Domovina, Sadiković je pomagao politike koje se bore protiv opstanka države BiH, a slabio pozicije povratničke populacije u manjem bh. entitetu koja je od krucijalne važnosti za opstanak i očuvanje BiH. Opća kampanja koja se u okviru ‘Domovine’ vodila protiv SDA rezultirala je smjenom predsjednika kluba Mihneta Okića iz SDA, i postavljanjem na njegovo mjesto Admira Čavke iz SBB-a. Ipak, na kraju je zbog takvih pogrešnih poteza i procjena Sadik Ahmetović najviše naštetio svom političkom ugledu, što je potvrđeno i rezultatima izbora.

Bošnjački glasovi u RS-u često odlaze i srpskim strankama, većinom opoziciji, ali ponekad i Dodikovom SNSD-u. Posebno indikativni u tom smislu su rezultati izbora u selu Sućeska, gdje je kao kandidat za člana Predsjedništva BiH Mladen Ivanić dobio 125 glasova, a Milorad Dodik 52 glasa. Ovako visok broj glasova koji je otišao Dodiku u ovoj mjesnoj zajednici treba posebno analizirati, budući da se Dodik u toku predizborne kampanje ni na koji način nije distancirao od genocidne politike Radovana Karadžića, koja je i u pomenutom selu Sućeska ostavila svoj krvavi trag, gdje je pobijeno preko 1.000 Bošnjaka.

Unutarbošnjački politički sukobi u RS-u slabe poziciju Bošnjaka i oduzimaju im političku moć da zaustave srpsku hegemoniju i zaštite svoja prava. Ako znamo da je država BiH jedini garant opstanka Bošnjaka, postavlja se pitanje zašto bošnjački i drugi patriotski politički faktori u bh. entitetu RS, ne mogu djelovati zajedno na pitanjima zaštite države BiH. Takvo stanje može se objasniti jedino nedostatkom političke zrelosti i nedovoljno razvijenom sviješću o ozbiljnosti stanja u kojem se nalaze Bošnjaci u manjem bh. entitetu, ali i generalno u BiH, suočeni sa antidržavnim djelovanjem udruženih političkih snaga iz hrvatskog i srpskog korpusa, oličenih u savezu Dodik-Čović.

Primjer  štetnosti sukoba između bošnjačkih stranaka i lidera u manjem bh. entitetu možemo vidjeti na primjeru općine Srebrenica, gdje je na posljednjim lokalnim izborima pobijedio Dodikov SNSD. To je otežalo i onako nemoguću političku poziciju bošnjačkog naroda u entitetu RS-a. SNSD-ova vlast u Srebrenici dodijelila je Plaketu Miloradu Dodiku sa zlatnim grbom općine Srebrenica, na šta su bošnjački predstavnici odgovorili bojkotom sjednice Skupštine općine Srebrenica, na kojoj je donesena ta odluka. Time je samo potvrđeno da se bošnjački narod u RS-u može suprostavljati, ali da u institucijama entiteta RS-a nema političku moć koja može zaustaviti odluke, koje su izvan njihove političke volje.         

Napadi na povratnike inspirisani Dodikovom retorikom

Iako je Milorad Dodik u svojim javnim nastupima više puta ponavljao da je u potpunosti ispunjen Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma o izbjeglicama i raseljenim osobama, te da je prestala potreba da u toj Vladi postoji i djeluje Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, još uvijek su brojni nerješeni zahtjevi porodica koje bi se željele vratiti na svoja predratna ognjišta. Međutim, u tome ih sprječavaju loša sigurnosna, bezbjednosna, a može se reći i teška ekonomska situacija pa je povratak prognanih i žrtava genocida na teritoriji RS-a u ovom trenutku blokiran.

Vlast RS-a negira temeljne vrijednosti BiH sažete u odlukama ZAVNOBiH-a. Dodikova vlast nameće fašističke simbole pod kojima su tokom agresije počinjeni masovni zločini, protjerivanja i genocid. Povratnici u RS-u obilježavaju ZAVNOBiH, a na drugoj strani Milorad Dodik obilježava dan kada je ratni zločinac Radovan Karadžić osnovao paradržavu RS. U manjem bh. entitetu je na sceni i sveobuhvatna pravoslavizacija sa elementima fašističke isključivosti,  tako da se može kazati da se na tom području punom parom gradi pravoslavni antizapadni entitet. Pod naletom srpske hegemonije konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata u bh. entitetu RS-u je uništena. Smanjen je broj zaposlenih Bošnjaka i Hrvata u MUP-u RS-a, dok se broj Srba povećava, što u FBiH nije slučaj kada su u pitanju pripadnici srpskog naroda. Još jednom su Bošnjaci 2018. godine u Narodnoj skupštini RS-a uložili veto, ovaj put na diskriminatorski Zakon o zaštiti žrtava ratne torture, ali je on naravno odbijen.

Iako je od kraja rata prošlo gotovo 25 godina, povratnici u RS-u su izloženi napadima, prijetnjama, uništavanju imovine, ubistvima, i totalnom nesigurnošću – jednom rječju nalaze se u bezizlaznoj situaciji. Za bošnjačke povratnike nema mjesta ni u javnoj upravi, niti u javnim preduzećima u manjem bh. entitetu, tako da je poljoprivreda osnovna djelatnost kojom osiguravaju svoju egzistenciju. Međutim, ni tada ne ostaju pošteđeni beskrupuloznih napada na njihovu imovinu, tako da smo u posljednje vrijeme svjedočili i slučajevima trovanja njihove sitne i krupne stoke.

Dešavalo bi se u FBiH, odnosno u Sarajevu skrnavljenje spomenika u pravoslavnim grobljima što bi osudili svi bošnjački politički faktori i lideri, a Dodikova propagandna mašinerija bi takve incidente koristila kao opravdanje za svoje tvrdnje da su Srbi u FBiH ugroženi. U tom smislu, svaki sličan incident nanosi veliku političku štetu Bošnjacima u RS-u, jer se na taj način daje argumentacija srpskim ekstremistima da intenziviraju svoje napade na povratničku populaciju s ciljem njene potpune eliminacije kroz iseljavanje.

Kao posljedica djelovanja Dodikove  ekstremističke politike i širenja mržnje prema Bošnjacima dešavala su se brojna skrnavljenja džamija i drugih objekata IZ-a, napadani su službenici IZ-a i njihove porodice. Tako je mjesni hodža Emir ef. Nuhić, koji svoju vjersku službu obavlja u džematu Blagaj Japra kod Bosanskog Novog, bio izložen brutalnim prijetnjama koje svojim sadržajem lede krv u žilama. U danima marta 2019. godine kada je izrečena ta prijetnja, Dodik je učestalo govorio kako ne voli državu BiH i da želi njen nestanak, tih dana su se postrojavali četnici Ravnogorskog pokreta, a bilo je i više slučajeva napada na povratnike u drugim dijelovima RS-a: oko Prijedora (slučaj u Kozarcu), napad u Fazlagića Kuli… Sve to je vjerovatno djelovalo ohrabrujuće na ekstremistu Danela Rajkovića iz Gacka, koji je putem Facebooka Emiru ef. Nuhiću i njegovoj porodici zaprijetio: Vas balije treba pola poklati, a pola protjerati u Tursku. Trebalo vam je i djecu i starce ubijat, a žene silovat jer ste se poturčili … Silovao bih ti kćerku i ženu u džamiji, a ti kao pas zavezan da gledaš. Onda bih te zaklao i zapalio džamiju … Trebalo bi bar prepoloviti broj muslimana u svijetu, jer je islam zlo. Treba vam izmisliti neku bolest … pa da krepajete i djeca da vam crkavaju … Čvrsto stojim iza prethodno izgovorenih riječi da islamske gradove treba gađati nuklearnom bombom i djecu im zaraziti nekom boleštinom … Što se mene tiče ja ću se Turcima napiti krvi lično … Treba mi gomila Turaka da pucam po njima i bacim bombe …“

Neki bi i ovaj govor mržnje pripisali ‘Rajkovićevom bolesnom umu’, kao što to rade kada govore da su Dodikove prijetnje opstanku BiH ‘obične gluposti’. Međutim, valja znati da su Rajkovićeve fašističke rečenice praktičan odraz fašističkog djelovanja Milorada Dodika i da su one naučene u ambijentu politike, koja je tokom devedesetih organizirala i provela genocid nad Bošnjacima. Na osnovu intenziteta i razornosti mržnje izražene u navedenom statusu, mogli bismo kazati da je Dodikova retorika prouzrokovala da međunacionalna mržnja i netrpeljivost koju srpski ekstremisti gaje prema drugim narodima evoluirala, tako da bi u slučaju neke ‘nove prilike za ratni sukob’, genocidni pohodi, ubijanje i klanje Bošnjaka od strane srpskih ekstremista inspirisanih Dodikovom retorikom mržnje, bili svirepiji i krvoločniji nego što su bili u periodu devedesetih godina prošlog vijeka.

Historijski revizionizam i afirmisanje fašizma kao indirektna prijetnja povratnicima u manjem bh. entitetu

Dodatni razlog kojim bismo mogli potkrijepiti ovu tvrdnju, krije se i u ranije spominjanoj pravoslavizaciji RS-a, ali i historijskom revizionizmu, koji se ispoljava kroz brutalni raskid sa antifašističkom tradicijom NOB-a kod srpskog naroda. Vladajuća politika u RS-u na svaki način ignorira antifašističke, a ističe profašističke vrijednosti  pa stoga nije čudo što u javnost izbijaju proplamsaji takvog djelovanja, koje smo vidjeli u Rajkovićevom statusu. Brisanjem antifašističkih simbola, ali i nacionalnih i vjerskih simbola drugih naroda na teritoriji bh. entiteta RS, želi se falsificirati prošlost i te teritorije predstaviti kao isključivo srpske prostore. Time je motivirana i izgradnja tzv. kulturnog centra ‘Andrićgrad’, odnosno motivi izgradnje „Andrićgrada“ isti su kao i motivi rušenja bisti narodnih heroja i drugih spomenika partizanima, antifašistima u Drugom svjetskom ratu.

U neposrednoj blizi spomenika antifašističke borbe grade se crkve (naprimjer izgradnja crkve kod spomenika herojima Sutjeske na Tjentištu), crkveni objekti se grade u blizini ili na mjestima drugih porušenih partizanskih spomenika gdje uopće i nema stanovnika, čime se tekovine antifašizma pokušavaju preoblikovati po kriterijima velikosrpskog nacionalizma. Antifašističkoj borbi se, ničim osnovano, daje epitet borbe samo srpskog naroda, a ne zajedničke borbe svih naroda na prostorima bivše Jugoslavije. Na taj način Dodik i njegovi sljedbenici maskiraju svoj fašizam i uništavaju sjećanje na pozitivnu tradiciju zajedničkog života i zajedničke antifašističke borbe ljudi raznih nacija i vjera. Pored rušenja bista i skrnavljenja spomenika podignutih u spomen na slavne antifašiste,  napadnute su i same antifašističke ideje, čije mjesto u srpskoj javnosti i općem ambijentu zauzimaju fašističke ideje mržnje i ideje bratoubilaštva. Umjesto antifašističkih simbola ističu se simboli fašizma, a sve to zajedno  predstavlja specifične i teške prijetnje povratnicima u entitetu RS-u.

Na teritoriji entiteta RS-a, provokativno se, posebno u povratničkim mjestima,  grade spomenici srpskim zločincima, po njihovim imenima, bilo da se radi o zločincima iz rata devedesetih ili Drugog svjetskog rata,  nazivaju se ulice i trgovi, dok se čak i cijelim gradovima, selima i objektima infrastrukture koji pripadaju jednako svim građanima po Ustavu BiH, dodjeljiuju srpski mitologijski nazivi. Dakle, povratnici u RS-u prinuđeni su da žive u okruženju koje je koncipirano tako da  simbolički prijetnja izvire ne samo iz srpskih ektremističkih krugova i paravojnih formacija terorističkog karaktera, već i iz svakog naziva i toponima.

Zašto nema reakcije nadležnih organa?

Posebno je zabrinjavajuće što nadležni organi države BiH i entiteta, iako postoje sasvim opravdane indicije i bojazni, ne rade ništa da utvrde da li postoji zakonski osnov za sudsko procesuiranje paravojnih grupa na području bh. entiteta RS-a zbog njihovih prijetnji novim genocidom upućenih Bošnjacima povratnicima. Prijetnje novim zločinima su sažete u pjesmi koju su prilikom postrojavanja u Višegradu prošle godine pjevali okupljeni pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta, poručujući kako će ‘Drina ponovo biti krvava’.

Da li je nadležno Tužilaštvo našlo za shodno da utvrdi da li paravojna djelatnost Ravnogorskog četničkog pokreta daje osnova za sumnju da je na sceni terorističko djelovanje, s obzirom na opseg i intenzitet izrečenih prijetnji, ali i zbog činjenice da je četnička ideologija posljednjih godina bila inspiracija velikom broju terorističkih napada u svijetu na muslimane, ali i pripadnike drugih vjerskih, nacionalnih i političkih grupa. Među najpoznatijim terorističkim napadima inspirisanih četništvom mogu se navesti Brejvikov masakr u Norveškoj, ili posljednji teroristički napad na Novom Zelandu, gdje je napadač neposredno prije nego što je zapucao na nevine ljude okupljene u džamiji, puštao četničke pjesme u kojima se veliča ratni zločinac Radovan Karadžić. Na njegovom oružju bila su ispisana imena veoma kontroverznih ličnosti iz srpske mitologije i historije, a koje se vežu za zločine nad Bošnjacima, Turcima i generalno muslimanima.

Valja naglasiti kako je izdanak četničke ideologije Nikola Kavaja poslužio kao inspiracija i samom teroristi Osami bin Ladenu za njegov napad 11. septembra na New York, budući da je Kavaja 1979. godine oteo putnički avion u SAD-u sa namjerom da se obruši na zgradu Centralnog komiteta u Beogradu. Pored nadležnih organa, svi značajniji faktori u okvirima bh. politike i diplomatije trebali bi se zapitati šta su uradili da se pokrene inicijativa da se Ravnogorski četnički pokret stavi na SAD-ovu i EU crnu listu terorističkih organizacija. Ovo se posebno odnosi na samoproklamovane tzv. ‘građanske i lijeve stranke’ u BiH, u čijem djelovanju i javnom diskursu nema ni traga borbe protiv fašizma, niti bilo kakvih aktivnosti na polju sprječavanja globalnog širenja fašističke četničke ideologije, koja inspiriše islamofobne terorističke napade širom svijeta.

Ako ništa, nadležni sud i tužilaštvo bi mogli pokrenuti postupak da se zbog subverzivnog i antiustavnog djelovanja te prijetnji ponovnim genocidom, Ravnogorski četnički pokret izbriše iz registra nevladinih organizacija.

Antifašizam je temeljna vrijednost zajedničkog života i moderne države BiH, ali i šansa za izgradnju boljih međunacionalnih odnosa u našoj zemlji. Pravilno afirmišući ideje antifašizma sigurno pomažemo opstanak i razvoj naše zemlje, budući da su te ideje dio pozitivnog naslijeđa na kojem je utumeljena i EU. Sama činjenica da se Dan Evrope obilježava na Dan pobjede nad fašizmom jasno govori da je antifašizam suština evropskih vrijednosti. Na osnovu toga zaključujemo kako su neprijatelji BiH, ustvari neprijatelji EU.

Nastavit će se…

(Global CIR Team)

PROČITAJTE JOŠ:

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IX): Historijski revizionizam Milorada Dodika i Srpske pravoslavne crkve!

Objavljeno u:
  1. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodik… […]

  2. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodik… […]

  3. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (I): Srpski šovinistički politički diskurs kao provodnik ruskih imperijalnih ambicija! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (II): OSA kao brana za subverzivne aktivnosti protiv BiH! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti’ do potpune militarizacije RS-a! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IV): Milorad Dodik kao eksponent ruske i srbijanske antizapadne politike! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodiko… […]

  4. […] SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IV): Milorad Dodik kao eksponent ruske i srbijanske antizapadne politike! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodiko… BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VI): Pokušaj izolacije Bakira Izetbegovića i […]

  5. […] I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti’ do potpune militarizacije RS-a! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodiko… BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VI): Pokušaj izolacije Bakira Izetbegovića i […]

  6. […] SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IV): Milorad Dodik kao eksponent ruske i srbijanske antizapadne politike! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodiko… BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VI): Pokušaj izolacije Bakira Izetbegovića i […]

  7. […] SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IV): Milorad Dodik kao eksponent ruske i srbijanske antizapadne politike! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodiko… BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VI): Pokušaj izolacije Bakira Izetbegovića i […]

  8. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (V): Napadi na povratnike u RS-u inspirisani Dodiko… […]

Komentiraj