BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti’ do potpune militarizacije RS-a!

Nakon što smo u prvom dijelu teksta objasnili ideološke, političke i ekonomske pozicije sa kojih Rusija preko srpskog političkog faktora na Balkanu širi svoj utjecaj, prodirući tako i u Zapadnu Europu, u drugom dijelu teksta smo se detaljnije pozabavili praktičnim primjerima rusko-srpskih subverzivnih aktivnosti protiv BiH. Treći dio će se baviti pokušajima sabotiranja i razgradnje državnog sigurnosnog sistema BiH (OS BiH/OSA/SIPA/GS) s ciljem zaustavljanja reformskih procesa koji vode članstvu BiH u NATO i EU.

Poslije obaranja aprilskog paketa ustavnih amandmana 2006. godine, i smanjivanja interesa međunarodne zajednice za BiH, vlasti RS-a na čelu sa Miloradom Dodikom su se znatno okuražile u antidejtonskim aktivnostima i po mnogim pitanjima počele  su se ponašati antiustavno, kao da su nezavisne i osamostaljene od državnih institucija.

‘Rezolucija o vojnoj neutralnosti’ koja to nije

Vrhunac takvog samovoljnog i antiustavnog djelovanja jeste i donošenje ‘Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i proglašenja vojne neutralnosti‘ u NSRS-a 2017. godine. Rezolucija je naišla na salvu kritika kako od bošnjačkog političkog vrha, tako i od predstavnika međunarodne zajednice, koji su ocijenili da je rezolucija izvan entitetskih nadležnosti, protivna Ustavu BiH i Dejtonskom mirovnom sporazumu. Tadašnji član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Bakir Izetbegović je izjavio da je rezolucija izraz kontinuirane antidejtonske i antiustavne politike i prakse vladajućih lidera RS-a na čelu s Dodikom. Predstavnici Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a podnijeli apelaciju Ustavnom sudu RS-a, sa zahtjevom da se Rezolucija stornira, no ona je ubrzo odbijena od strane navedenog suda uz obrazloženje da ne ugrožava vitalni nacionalni interes Bošnjaka.

Međutim, vlasti RS-a se nisu zaustavile samo na ovome u svojim nasrtajima na državne institucije BiH. Tako su Vlada bh. entiteta RS-a i Ministarstvo odbrane Srbije tokom 2018. godine potpisali sporazum sa nekoliko kompanija u RS-u o pružanju usluga generalnog remonta naoružanja Vojske Srbije, zanemarujući činjenicu da je za ugovore takve prirode zaduženo državno Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH. Još je problematičnije što po istom ugovoru iz Srbije u BiH mogu neometano ulaziti avioni, tenkovi, helikopteri, rakete, granate i razna druga municija.

Samim ugovorom kojim se bh. entitet RS i njene institucije te kompanije namjenske industrije stavljaju u službu Vojske Srbije, a preko nje povezuju sa Rusijom, jasno pokazuje da se ovdje ne radi ni o kakvoj ‘vojnoj neutralnosti’, već o pokušaju maskiranja svrstavnja uz Rusiju protiv Zapada. RS svoj stav o NATO-u i navodnoj vojnoj neutralnosti pravda praćenjem zvaničnog stava Beograda, koji se također kune u svoje nesvrstavanje u vojno-političke saveze Rusije ili NATO-a, dok sa druge strane nabavlja oružje iz Ruske Federacije u vrijednosti od preko milijardu eura.

Stručnjaci upozoravaju da vojna neutralnost nije stvar deklarativnih nastupa pojedinih političara, već da je to složen međunarodni institut koji zahtjeva međunarodnu verifikaciju. Tako je u nedavnom intervjuu jednoj bh. televiziji prof dr. Selmo Cikotić naglasio sljedeće: “Ne postoji dokument koji govori o početku procesa za sticanje vojne neutralnosti Srbije. U jednoj Deklaraciji o Kosovu, kojom je Kosovo ‘vraćeno’ u ustavni poredak Srbije, u jednoj od tačaka skupštinske rezolucije stoji da će se u pogledu međunarodnih sigurnosnih aranžmana Srbija zalagati za koncept vojne neutralnosti. Srbija nikad nije pokrenula taj postupak, jer je to složen međunarodni, politički, pravni i sigurnosni institut koji treba u ovim okolnostima da odobre relevantne međunarodne organizacije, velike sile, druge države od interesa. Budući da zna da za to nema uslove, Srbija nije ni pokrenula taj postupak“. Na osnovu toga, ali i činjenice da entitetski parlament nije nadležan za nivo odbrane, profesor  Cikotić zaključuje da je i Rezolucija NSRS-a pravno neobavezujuća.

Iako Rezolucija ne može polučiti pravne posljedice, ona je opasna zbog činjenice što se njome iskazuju težnje suprotstavljanja legalnim i legitimnim odlukama da BiH bude članica NATO-a, odnosno krajnja namjera koja se krije iza ovog nevažećeg dokumenta jeste ukidanje OS BiH, jer aktuelni politički autoriteti u RS-u ustvari ne žele da postoji država BiH. U ranijem tekstu smo govorili o paravojnom organiziranju i resursima koje ulažu Rusija i Srbija na ovakve vidove subverzivnih djelatnosti. Stoga se može kazati da vlasti RS-a ne provode vanjsku politiku BiH koja podrazumjeva EU i NATO integracije, već provode vanjsku politiku Srbije i Rusije protiv Zapada.

Ko blokira formiranje vlasti u BiH?

Koliko je navedena Rezolucija o ‘vojnoj neutralnosti’ proizvela problema u funkcioniranju političkog života u BiH i destabilizaciji općih prilika, svjedoče i blokade  implementacije izbornih rezultata iz 2018. godine, budući da Milorad Dodik i njegov SNSD, kao pobjednici posljednjih općih izbora u RS-u, odbijaju provesti raniju podršku SNSD-a procesu integracije BiH u NATO, upravo pozivajući se na odredbe te rezolucije. Država BiH je već gotovo godinu dana talac SNSD-ovog ucjenjivačkog poduhvata kojim Dodik želi prisiliti druga dva člana Predsjedništva BiH da imenuju njegove kadrove u Vijeće ministara BiH, koji bi nastavili blokadu svih reformi na putu BiH u EU i NATO. Stoga je razumljivo insistiranje lidera SDA Bakira Izetbegovića i njegovih koalicionih partnera da se kao uslov formiranja VM postavi da SNSD i Milorad Dodik podrže započete aktivnosti u vezi s NATO-ovim odobrenjem MAP-a za BiH, a koje podrazumijevaju slanje Prvog godišnjeg plana (ANP-a), što je tehnički dokument utemeljen na zakonima BiH. Iako se danas protivi putu BiH u NATO, Milorad Dodik zaboravlja da je za sve zakone u reformi odbrane i sigurnosti, koji su približavali našu zemlju članstvu u NATO-u, glasao upravo on ili njegove stranačke kolege, poput Nebojše Radmanovića dok je bio član Predsjedništva BiH.

Međunarodna zajednica, prije svega američka administracija, veoma ozbiljno shvata važnost nastavka NATO integracija naše zemlje, a to pokazuje angažmanom na visokom nivou koji je manifestovan trima posjetama Mathewa Palmera našoj zemlji od izbora 2018 godine. Specijalni izaslanik State Departmenta za Balkan je više puta isticao kako ANP kojeg BiH treba dostaviti u Brisel nije nikakva odluka o članstvu BiH u NATO-u, već da je to program kojim se jača odbrambeni sektor BiH. Da bi otkočio reformske procese i proces formiranja vlasti na državnom nivou, predsjendik SDA Bakir Izetbegović ponudio je kompromisno rješenje koje se ogleda u slanju reduciranog ANP-a u Brisel, čime bi BiH ispunila svoje međunarodne obaveze, a srpska strana bi dobila garanciju da neće biti daljih integracijskih mjera za ulazak BiH u NATO bez novih odluka Predsjedništva BiH.

Opozicija u RS-u nije propustila da zaboravnog Dodika podsjeti da je upravo on doveo RS pred vrata NATO-a, te da je kako je to istakao Vukota Govedarica, Rezolucija o vojnoj neutralnosti ‘jedna vrsta pokajničkog dokumenta koji je u svojoj suštini manjkav i kontradiktoran, te da predstavlja politikantski pokušaj izbjegavanja odgovornosti za ranije postupke. Ipak valja naglasiti kako opozicija u RS-u nije kritikovala tekst i prirodu ‘Rezolucije o vojnoj neutralnosti’, već joj je zasmetala Dodikova promjena stavova, što će nas na kraju navesti na zaključak da i vlast i opozicija u manjem bh. entitetu ima iste stavove po pitanju NATO integracija BiH.

Ravnogorski četnički pokret i procvat paravojnih skupina u manjem bh. entitetu

Dok se sa jedne strane, kada želi uništiti OS BiH i spriječiti ulazak naše zemlje u NATO, krije iza navodne ‘vojne neutralnosti, politički vrh RS-a oličen u Miloradu Dodiku, sa druge strane, razvija čitavu mrežu paravojnih struktura kojima samo potvrđuje svoju svrstanost u okvire ruske i srbijanske vojno-političke agende.

 Tako je na primjer za Milorada Dodika i institucije bh. entiteta RS-a Ravnogorski četnički pokret ‘nevladina organizacija’ koja ‘afirmira kulturne vrijednosti’, a registrirana je u entitetskim institucijama, čime se pokušava prikriti njen terorističko-fašistički karakter. Ova organizacija svaku priliku koristi da naglasi i demonstrira svoju paravojnu prirodu: njeni pripadnici nose vojne uniforme i kape sa fašističkim obilježjima iz Drugog svjetskog rata uz prepoznatljivu ikonografiju kojom proslavljaju kolaboracionistu, fašistu i izdajnika Dražu Mihailovića, ali i njegove sljedbenike iz perioda devedesetih, ratne zločince Radovana Karadžića, Ratka Mladića i ostale. Tokom svog paradiranja ističu da je njihov ideološki, politički i vojni cilj da Drina ponovo bude krvava, što je direktna genocidna prijetnja bošnjačkom narodu. Dakle, stvarni cilj Ravnogorskog četničkog pokreta jeste pripremanje i organiziranje novog genocida nad Bošnjacima, što je odraz negiranja genocida nad Bošnjacima tokom agresije 1992-1995.

Dok vlast RS-a sa jedne strane uspješno blokira i paralizira rad državnih organa BiH, sa druge strane različite terorističke skupine i paravojne organizacije pospješuje i registruje kao nevladine organizacije za kulturu ( kulturno-umjetnička društva, folklorna društva i dr). Ostaje nejasno, da li je Dodik u ulozi paracivilnog vrhovnog komandanta svih srpskih paravojnih organizacija u BiH, uključujući i one iz Rusije i Srbije dok borave na teritoriji BiH?! Tako u Dodikovom svijetu ‘vojno neutralnog RS-a’ četnici postaju ‘kulturno-umjetničko društvo’, ruski kozaci prerastaju u ‘folklornu grupu’ tokom boravka u BiH, a svi zajedno bivaju smješteni u kampu specijalnih jedinica MUP-a RS-a na poligonu za gađanje. Tako se prijetnje novim genocidom u srpskoj javnosti transformišu u ‘nevinu’ kulturnu djelatnost i razmjenu.

Sve ovo i još mnogo toga što je skriveno od očiju javnosti na svojim plećima nose bošnjački povratnici u RS, koji dok još nisu ni pronašli i ukopali kosti svojih najmilijih stradalih u prethodnom genocidu tokom agresije na BiH (1992-1995), slušaju najave novih genocidnih pohoda bez da imaju ikakav mehanizam za reagovanje ili zaštitu. U nizu posljednjih umobolnih prijetnji izrečenih Bošnjacima izdvaja se ona SNSD-ovog funkcionera Rajka Vasića izrečena putem medija: Nešto mislim, ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku.“

Ako Milorad Dodik i njegov SNSD ne stoje iza organiziranja paravojnih fašističkih formacija četničkog karaktera u RS-u, zašto bi onda pokazivali otpor težnjama da se država BiH integrira u NATO. U tom smislu može se kazati da je vlast RS-a srasla sa četničkim paravojnim formacijama, da je protiv države BiH i da je integrirana u vojnu strategiju Srbije i Rusije, a protiv NATO-a i EU.

Dodik je 2017. godine ciljajući OS BiH kazao kako Srbe u Oružanim snagama BiH ne doživljavamo kao naše, što je izazvalo lavinu reakcija opozicionih političara u RS-u, ali i cjelokupnoj bh. javnosti, budući da se Dodikova izjava mogla protumačiti i kao poziv vojnicima srpske nacionalnosti da napuste službu u OS BiH, jer u suprotnom će biti tretirani kao izdajnici. Ovakvim ponašanjem lider SNSD-a je svima stavio do znanja dokle je spreman ići u svojoj destruktivnoj politici usmjerenoj protiv države BiH.

Pored toga, krajem  2018. godine, Dodik je predložio da Predsjedništvo BiH za vrijeme njegova predsjedavanja osudi formiranje vojske Kosova, navodeći da je osnivanjem kosovske vojske poremećen balans snaga u regiji Zapadnog Balkana predviđen Dejtonskim sporazumom, te da, ako se dozvoljava Kosovu da ima vojsku, da svoju vojsku treba imati i RS, ističući da je tom entitetu oduzeta vojska i da istu treba vratiti, izlaskom srpske „komponente“ iz Oružanih snaga BiH. U tom smislu može se primijetiti kontinuitet antidržavnog djelovanja Milorada Dodika.

Donošenjem ‘Rezolucije o vojnoj neutralnosti’ vladajući SNSD je ocijenio da je proces knjiženja vojne imovine kao državne ‘nezakonit i neustavan’ jer je prema njihovom tumačenju ‘teritorija RS-a jedinstvena, nedjeljiva i neotuđiva u skladu sa Dejtonskim sporazumom’. Prema ovakvom zlonamjernom tumačenju teksta Dejtonskog sporazuma od strane srpskih političara, država BiH se kvalificira kao faktor ugrožavanja teritorijalnog integriteta RS-a. Svojim propagiranjem tzv. ‘vojne neutralnosti i demilitarizacije BiH’, Milorad Dodik istovremeno zagovara militarizaciju RS-a, što se vidjelo 2019. održavanjem paravojnog defilea povodom neustavnog ‘Dana RS-a’ 9. januara. Tada su u militantnim ešalonima Policije RS-a bile paravojne četničke formacije ‘Srbske časti’, ‘Ravnogorskih četnika’ uz prisustvo predstavnika iz Južne Osetije, čime je postalo jasno u kojem pravcu se ide negiranjem OS BiH.

Kao i njegove kolege desničari i populisti iz EU, i Milorad Dodik je uočio da migranstku krizu može iskoristiti za dalji razvoj paravojnog sektora u tom bh. entitetu, ali i kao izgovor za formiranje tzv. ‘rezervnog sastava Policije RS-a’, koji bi bio  organiziran i pripreman prema principima vojne doktrine, što bi se realiziralo, dijelom transparentno, a dijelom ilegalno. Ubrzo nakon toga, ispoljena je i inicijativa o osnivanju rezervne policije entiteta FBiH, što je bilo u nadležnosti MUP-a entiteta FBiH na čelu sa ministrom Aljošom Čamparom. On je predložio da se pripremi i usvoji zakon o osnivanju rezervne policije u entitetu FBiH, a uz to izvrši dodatno zapošljavanje na policijske dužnosti u okviru zakonom predviđenih kapaciteta. Potezi federalnih vlasti, uz snažan pritisak međunarodne zajednice, očigledno su urodili plodom jer je Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a ubrzo poslije toga formalno odlučilo da neće uvoditi rezervni sastav policije u ovom bh. entitetu, jasno navodeći da će u budućem periodu ‘ponovo razmotriti potrebe i mogućnosti za uvođenje rezervnog sastava policije u strukture ministarstva’.

Prema tome, stvar oko militarizacije Policije RS-a je čini se samo privremeno riješena, jer stvarni motivi ove inicijative nikada nisu imali veze sa migrantskom krizom, već sa  težnjom da RS uspostavi svoju vojnu organizaciju i da tako jača na štetu države BiH, rušeći državne institucije OS BiH, OSA-u, SIPA-u i Graničnu službu BiH. Svoje stvarne namjere Dodik je izrazio riječima: Nemam volju da BiH napravim mogućom zemljom. Imam volju da uzmem što pripada RS-u i ništa me drugo ne zanima. Želim da štitim naš nacionalni, državni i republički interes na taj način.“

Nastavit će se…

(Global CIR Team)

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IX): Historijski revizionizam Milorada Dodika i Srpske pravoslavne crkve!

Objavljeno u:
  1. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti&#8… […]

  2. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti&#8… […]

  3. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti&#8… […]

  4. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti&#8… […]

  5. […] POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (II): OSA kao brana za subverzivne aktivnosti protiv BiH! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti&#82… BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IV): Milorad Dodik kao eksponent ruske i […]

  6. […] POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (II): OSA kao brana za subverzivne aktivnosti protiv BiH! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti&#82… BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IV): Milorad Dodik kao eksponent ruske i […]

  7. […] POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (II): OSA kao brana za subverzivne aktivnosti protiv BiH! BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti&#82… BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IV): Milorad Dodik kao eksponent ruske i […]

  8. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (III): Rezolucijom o ‘vojnoj neutralnosti&#82… […]

Komentiraj