BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse!

Vjernog saveznika u svojim antidejtonskim i antidržavnim poduhvatima Milorad Dodik pronašao je u lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću. Iako bi hrvatski politički predstavnici trebali nastupati zajedno sa bošnjačkim političkim liderima s ciljem oslobađanja manjeg bh. entiteta od srpske hegemonije, čini se kako Čović ne pokazuje pretjeran interes za takvo udruženo djelovanje sa onim političkim strankama koje žele jačanje države BiH.

Pored niza zajedničkih sastanaka Milorada Dodika i Dragana Čovića o kojima javnost po pravilu ne biva pravovremeno i detaljno informisana, ovaj ‘dvojac’ i u drugim prilikama djeluje sinhronizovano.

Tako ni Dodik ni Čović nisu reagovali na činjenicu da su krajem maja 2019. godine u selu Briševo kod Prijedora, srpski ekstremisti  porušili spomenik ubijenim Hrvatima. Za razliku od njih ovaj nemili događaj osudili su aktuelni članovi Predsjedništva iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda Šefik Džaferović i Željko Komšić.

Zašto Čović nije zabrinut zbog nestanka Hrvata u bh. entitetu RS-u

Čovićevo bezobrazno prešućivanje napada na Hrvate u manjem bh. entitetu indicira da je on kao političar zadovoljan svojim položajem i odnosom Milorada Dodika prema njemu, ali to ne znači da su i povratnici hrvatske nacionalnosti u RS-u zadovoljni svojim statusom. Naprotiv, oni su nezadovoljni iz niza razloga. Na hiljade hrvatskih kuća u entitetu RS je porušeno, ne udovoljava se zahtjevima povratnika za obnovom njihovih kuća, a i one koje su obnovljene većinom stoje prazne zbog nepovoljne sigurnosne situacije po Hrvate u manjem bh. entitetu, ali i zbog teške ekonomske situacije.

Međutim, Dodikova vlast u bh. entitetu RS-u ne ugrožava samo elementarna ljudska prava i slobode Bošnjaka i Hrvata, već se diskriminiranim i obespravljenim osjećaju i sami Srbi koji nisu pobornici Dodikove političke opcije SNSD-a. O diskriminaciji nad Srbima po kriteriju stranačke pripadnosti sve češće progovaraju političari opozicionih stranaka. Tako je nedavno članica PDP-a Jelena Trivić izjavila: ‘Svi oni koji nisu sa SNSD-om su stigmatizirani i ja ne mogu shvatiti da smo se kao narod pomirili s tim da živimo na način da naši ljudi nisu slobodni.’

Napadima su izloženi i oni novinari koji ne izvještavaju po direktivama vladajućih struktura, što je kulminiralo nakon izbijanja afere ‘David Dragičević’, koja je uzdrmala same temelje političkog i policijskog aparata odanog Dodiku.

Ništa od ovoga nabrojanog nije pokolebalo Dragana Čovića da hrvatski nacionalni interes i interes države BiH podredi Miloradu Dodiku, koji sprovodi  rusko-srpsku geopolitičku agendu na Balkanu. Hrvatska politika na čelu sa Čovićem kao da se pomirila sa praksom i posljedicama srpske hegemonije, naročito u pogledu iseljavanja Hrvata sa teritorija entiteta RS. Za razliku od lidera HDZ-a Dragana Čovića, na zaštiti prava povratnika svakodnevno je angažovan banjalučki biskup Franjo Komarica. Njegove stavove o ugroženosti građana hrvatske nacionalnosti u entitetu RS-u Dragan Čović odbacuje, a Čovićev politički partner Milorad Dodik vodi otvorenu medijsku kampanju protiv njega. Sa druge strane, bošnjački politički autoriteti, medijski i na svaki drugi način, podržavaju stavove biskupa Komarice.

Na koji način banjalučki biskup Franjo Komarica razumijeva i artikuliše probleme Hrvata u manjem bh. entitetu, svjedoče i njegove riječi: ‘Nema pravde, a mira nema bez pravde … Hrvatima je oduzeto jedno od temeljnih prava – da budu svoji na svome … Bog nije stvorio ovako bogatu zemlju samo za zečeve, lisice i ptice.

Sa svoje strane biskup Komarica danonoćno radi da probleme hrvatske povratničke populacije u RS-u prenosi biskupskim konferencijama evropskih zemalja, što ima veliki značaj u formiranju zvaničnog stava tih država prema stanju u BiH, posebno u vezi sa radikalizacijom velikosrpske politike i kršenja ljudskih prava u bh. entitetu RS-u. Lider HDZ-a Dragan Čović držao se po strani i za vrijeme organizirane medijske hajke koju je Milorad Dodik usmjerio protiv banjalučkog biskupa marta 2018. godine. Milorad Dodik je čak i prijetio banjalučkom biskupu da ne smije koristiti njegovo ime i prezime u javnim nastupima, kao i naziv entiteta RS. Optužio je biskupa Komaricu da ugrožava mir i sigurnost, dok sa druge strane u okviru svojih nadležnosti Dodik nije ništa poduzeo da otkloni teške probleme sa kojima se Hrvati susreću u manjem bh. entitetu.

Podršku biskupu Komarici u tim teškim trenucima pružali su Ivo Tomašević, glavni tajnik biskupske konferencije u BiH i Ramiz Salkić, potpredsjednik entiteta RS-a.

Dodik i Čović kao Karadžić i Boban

Svojom šutnjom, Čović praktično daje podršku Miloradu Dodiku u njegovim bezobzirnim istupima i kršenjima prava kako povratnika u RS, tako i svih građana tog entiteta. U javnosti se činjenica da hrvatski političari ne reaguju na širenje i produbljavanje velikosrpske hegemonije u manjem bh. entitetu tumači na različite načine. Najveći broj analitičara sa zabrinutošću ističe kako odnos između Milorada Dodika i Dragana Čovića najviše podsjeća na sastančenja njihovih prethodnika zločinaca Radovana Karadžića i Mate Bobana, koji su 6. maja 1992. godine, zanemarujući volju Bošnjaka, na sastanku u Grazu potpisali sporazum o podjeli BiH i razgraničenju ‘srpskih i hrvatskih teritorija’.

Kao što smo pisali 2017. i 2018. godine, Dragan Čović i njegov HDZ toleriraju radikalizaciju srpske hegemonije nad Hrvatima sa ciljem njihovog iseljenja, a Milorad Dodik podržava uspostavu ekskluzivnog hrvatskog tzv. ‘trećeg entiteta’ u BiH. HDZ BiH i Dragan Čović na štetu države BiH podržavaju etnički očišćeni entitet RS i njegovu potencijalnu ‘transformaciju u državu’, koja bi se kasnije prisajedinila tzv.’Velikoj Srbiji’, dok nebrigom o Srbima u kantonima sa hrvatskom većinom i njihovim postepenim iseljavanjem Dodik čini uslugu Čoviću ‘čisteći hrvatske teritorije’ stvarajući tako preduslove za formiranje trećeg entiteta. Na taj način Dodik i Čović se trude ostvariti predratne teze ratnog zločinca Radovana Karadžića da je zajednički život različitih naroda u BiH nemoguć. Dolazi se do zaključka da je srpska hegemonija nad Hrvatima u RS-u po Čovićevim namjerama postala hrvatski interes, što je samo po sebi teško objašnjivo ako se vodimo normalnom političkom i ljudskom rezonovanjem.

Danas je svima jasno da je za realizaciju povampirenog sporazuma ‘Karadžić-Boban’, koji se sada nastoji realizirati u režiji dvojca Dodik-Čović, bilo potrebno oslabiti političku moć Bošnjaka i njihovu državotvornu stranku SDA. Možemo slobodno reći da je izjava Milorada Dodika izrečena u beogradskoj ‘Politici’ 6.8.2016. godine o ‘državnoj zajednici tri republike’, bila inicijalna kapisla za događaje koji će uslijediti. Kao glavnu prepreku realizaciji tog plana o podjeli BiH neprijatelji naše zemlje su identificirali lidera SDA Bakira Izetbegovića.

Bakir Izetbegović kao glavna prepreka podjeli BiH

Indikativno je da se ubrzo nakon Dodikovog ‘znaka’ da se plan počinje realizirati, u SDA javljaju ‘nezadovoljnici’ koji traže odlazak Bakira Izetbegovića sa čela stranke, dovode u pitanje prethodni kongres na kojem je izabran za predsjednika i traže vanredni, u javnosti i medijima daju izjave kako im je u stranci onemogućeno iznošenje mišljenja itd. Sljedeći korak u njihovom pokušaju obaranja lidera SDA bilo je medijsko obrušavanje na njegovu porodicu, prije svega na njegovu suprugu profesoricu Sebiju Izetbegović.

 Geopolitička previranja u Evropi i svijetu, koja su obilježena jačanjem ruskog utjecaja i na Balkanu, davala su vjetar u leđa realizaciji Dodikovog i Čovićevog plana stvaranja ‘tri republike’, i samo se čekalo novo lice u Predsjedništvu BiH, koje će pristati na ‘novu realnost’. Stoga je s ciljem političke eliminacije Bakira Izetbegovića prethodnih godina bila angažirana cijela propagandna mašinerija i sa srpske i sa hrvatske strane, koja je svoje pobornike našla i među bošnjačkim ‘disidentima’ i velikom broju potkupljenih medija. Uzimajući u obzir navedene okolnosti, pobjeda Šefika Džaferovića na izborima za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, još je značajnija i vrijednija, a učvrščivanjem Izetbegovićeve pozicije na nadolazećem 7. Kongresu SDA, svaka nada neprijatelja BiH u podjelu naše zemlje bit će izgubljena.

Milorad Dodik i Dragan Čović su ispoljili mnogo zajedničkih crta u svojim izjavama prethodnih godina. Držali su se zajedno protiv Apelacije koju je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović podnio u slučaju haške presude po tužbi BiH za agresiju i genocid. Čak je i njihov politički rječnik vremenom postao ujednačen, pa se u izjavama i Milorada Dodika i Dragana Čovića, istovremeno, pronalazi ironična sintagma ‘političko Sarajevo’ pod kojim podrazumijevaju politiku Bakira Izetbegovića, želeći tako i na simboličko-jezičkom planu kazati da se distanciraju od državnog identiteta BiH u korist centara koji se afirmiraju kao središte secesionističkih politika iz Zagreba i Beograda.

Djelujući asimilacijski prema Bošnjacima, i hrvatski i srpski politički lideri negiraju bosanski jezik, idući tako na ruku onim agendama iz Beograda i Zagreba koje negiraju bošnjački nacionalni identitet, želeći svesti Bošnjake na vjersku skupinu. Srpska asimilacijska politika je za takav poduhvat pronašla ‘saveznike’ u uplivu službenika IZ-a u politiku na području Sandžaka, dok u tom pogledu hrvatskoj asimilacijskoj politici pomažu pojedini Bošnjaci, koji negiraju vlastiti nacionalni identitet, prihvatajući da se nacionalno identificiraju kao ‘Hrvati muslimanske vjere’.

Želeći poljuljati poziciju lidera SDA u njegovoj stranci, ali i u očima bošnjačkog naroda, Dodik i Čović se služe perfidnim medijskim manipulacijama, ističući da je u pregovorima s nijima Izetbegović ‘često popuštao’ u korist njihovih zahtjeva, ali bi ubrzo narednih dana, po njihovim tumačenjima, odustajao od svojih obećanja. Time su valjda ‘brinući’ se za bošnjački narod željeli bošnjačkoj javnosti lidera SDA Bakira Izetbegovića predstaviti kao ‘kolebljivog’, ‘nestabilnog’, ‘nepouzdanog’, ‘mlitavog’ i ‘nesposobnog’ političara, sugerirajući valjda Bošnjacima da ga trebaju zamijeniti nekim novim liderom, podobnijim za Dodikove i Čovićeve planove.

Blage reakcije OHR-a

Onako kako rade unutar BiH , stvarajući podjele i umanjujući političku moć bošnjačkog naroda, Milorad Dodik i Dragan Čović preko diplomata pod njihovom kontrolom i različitih lobi društava propagiraju da bošnjačke stranke i lideri, posebno SDA na čelu sa Izetbegovićem, žele uspostaviti  unitarnu državu BiH.

Takvom izmišljenom propagandnom tezom nastoje opravdati velikosrpske secesionističke namjere koje ozbiljno ugrožavaju  mir i sigurnost u BiH i cijeloj regiji. Cilj ovako usmjerene propagande protiv bošnjačkog političkog faktora u BiH ima i svoj dugoročni plan. Naime u slučaju izbijanja nekog novog oružanog sukoba u našoj zemlji njome se priprema teren za optuživanje bošnjačke politike da ga je izazvala, jer je po takvim tumačenjima ta navodna unitarizacija BiH ugrožavala interese srpskog naroda.

Najbolji način za borbu protiv ove vrste propagande jeste plasiranje tačnih činjenica i dosljedna provedba Ustava u općinama, kantonima, u oba entiteta i na nivou države BiH, što će značajno suziti manevarski prostor srpskim i hrvatskim ekstremistima da igraju na kartu navodne ‘ugroženosti i majoriziranosti’, što je matrica iza koje se krije želja za nestankom države BiH.

Sva ova antidejtonska djelovanja dvojca Dodik-Čović, bila su popraćena blagom ili čak nikakvom reakcijom predstavnika međunarodne zajednice čija je zadaća da osiguraju funkcioniranje i provedbu Dejtonskog sporazuma. Visoki predstavnik Valentin Inzko tek deklarativno i to veoma tiho ukazuje na kršenja Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH. Sredinom ove godine podsjetio je javnost da je Ustavni sud BiH, maja 2018. godine, utvrdio da nekoliko odredbi u ustavima Posavskog, Hercegovačko-neretvanskog i Zapadnohercegovačkog kanrtona krše Ustav FBiH, jer ne priznaju konstitutivnost srpskog naroda, te ne priznaju srpski i bosanski jezik kao službene jezike.

Ovo njegovo upozorenje nije polučilo nikakvu reakciju kod Dragana Čovića, a njegov ignorantski odnos prema tom pitanju, samo je potvrdio ranije navode političkih analitičara da i njemu i Dodiku ustvari odgovaraju nastavak ‘tihog etničkog čišćenja’ zamišljenih hrvatskih teritorija od srpskog i bošnjačkog stanovništva s jedne strane, te nastavak iseljavanja hrvatskih i bošnjačkih povratnika iza manjeg bh. entiteta s druge strane. Sumnju da postoji neki formalni ili neformalni ‘srpsko-hrvatski’ dogovor za konačnu podjelu BiH dodatno pojačavaju i susreti ‘u četiri oka’ Dragana Čovića i Aleksandra Vučića, čiji sadržaj redovno ostaje obavijen velom tajne.

Bošnjački politički faktor je oslabljen u bh. entitetu RS-u, usljed svojih unutrašnjih podjela i previranja, ali i vanjskih uticaja, što se odrazilo i na izbornom rezultatu 2018. godine koji je ocijenjen katastrofalnim. Oni koji su generirali te podjele sigurno su išli na ruku povećanju velikosrpske hegemonije u manjem bh. entitetu, što će u narednom periodu još više ubrzati iseljavanje povratnika, koje već sada možemo nazvati ‘tihim etničkim čišćenjem’ u miru.

Nastavit će se…

(Global CIR Team)

BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (IX): Historijski revizionizam Milorada Dodika i Srpske pravoslavne crkve!

Objavljeno u:
  1. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse! – ago […]

  2. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse! – ago […]

  3. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse! – ago […]

  4. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse! – ago […]

  5. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse! – ago […]

  6. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse! – ago […]

  7. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse! – 1 día … […]

  8. […] BiH KAO MOGUĆE POPRIŠTE SUKOBA RUSIJE I ZAPADA (VII): Plan je isti, ostalo su nijanse! – 1 día … […]

Komentiraj